Poslovni broj: Usž-3796/2023-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Gordane Marušić-Babić, predsjednice vijeća, Snježane Horvat-Paliska i Mire Kovačić te više sudske savjetnice Glorjane Čičak, zapisničarke u upravnom sporu tužitelja Javna ustanova Park prirode Kopački rit kojeg zastupa opunomoćenik Hrvoje Šutalo, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Glavaš & Šutalo iz Vinkovaca, Duga ulica 10, protiv tuženika Republike Hrvatske, Ministarstva regionalnog razvoja i fondova Europske unije, Miramarska cesta 22, Zagreb, radi dodjele bespovratnih sredstava, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: UsI-717/2023-9 od 17. listopada 2023., na sjednici vijeća održanoj 5. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: UsI-717/2023-9 od 17. listopada 2023.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Upravnog suda u Osijeku poslovni broj: UsI-717/2023-9 od 17. listopada 2023. odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva regionalnoga razvoja i fondova Europske unije Republike Hrvatske KLASA: UP/I-910- 04/21-02/39, URBROJ: 538-05-3-1-2/575-23-19 od 13. ožujka 2023. i odluke o utvrđenoj nepravilnosti Središnje agencije za financiranje i ugovaranje programa i projekata Europske unije, KLASA: 910-01/14-01/85, URBROJ: 358-04-21-3272 od 15. siječnja 2021. (točka I. izreke presude), odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnoga spora (točka II. izreke presude), naloženo je tužitelju da tuženiku nadoknadi troškove upravnog spora u iznosu od 117,46 EUR i to sve u roku od 30 dana, računajući od dostave pravomoćne odluke o troškovima spora (točka III. izreke presude) te je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troška upravnog spora iznad iznosa određenog u točki III izreke (točka IV izreke).

2. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/I-910-04/21-02/39, URBROJ: 538-05-3-1-2/575-23-19 od 13. ožujka 2023. odbijen je prigovor tužitelja izjavljen protiv odluke o utvrđenoj nepravilnosti Središnje agencije za financiranje i ugovaranje programa i projekata Europske unije, KLASA: 910-01/14-01/85, URBROJ: 358-04-21- 3272 od 15. siječnja 2021.kojom je tužitelju, zbog nepoštivanja propisanih kriterija za odabir gospodarskog subjekta odnosno zbog postupanja protivno pravu Europske unije i primjenjivom nacionalnom pravu, određena stopa financijskog ispravka od 25 % prihvatljive vrijednosti ugovorenog iznosa nabave te je utvrđen nepravilan iznos od 6.085.288,71 kn bez PDV-a od čega bespovratna sredstva iznose 5.172.495,40 kn, uključujući sva eventualna povećanja prihvatljive vrijednosti ugovorenog iznosa koja bi mogla nastati tijekom provedbe ugovora .

3. Tužitelj pobija presudu zbog svih razloga iz članka 66. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, („Narodne novine“, 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 i 29/17 i 110/21, dalje: ZUS – koji se primjenjuje temeljem odredbe članak 169. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima „Narodne novine“ 36/24). U žalbi, u bitnome, navodi da u presudi nedostaju razlozi o odlučnim činjenicama, dok su izneseni razlozi nejasni i međusobno proturječni, te zato što presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Poziva se i citira stavove suda u ranije donesenim presudama u konkretnom predmetu (presuda Upravnog suda u Osijeku poslovni broj UsI-1380/2021 od 21. listopada 2021. te presuda Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž-2908/22 od 26. listopada 2022.) te članak 98. Uredbe br. 1083/2006. Ističe da određivanje financijske korekcije automatizmom, u visini 25% vrijednosti cijelog ugovora, predstavlja neproporcionalnu kaznu tužitelju, a ne upravnu mjeru, a prvostupanjski sud u ponovnom postupku pogrešno tumači uputu drugostupanjskog suda te donosi pobijanu presudu s obrazloženjem da za navedenu vrstu nepravilnosti propisana stopa ispravka od 25% vrijednosti predmetnog ugovora o nabavi, bez mogućnosti umanjenja iste pa stoga nije moguće umanjiti financijsku korekciju na visinu vrijednosti troškovničkih stavki u odnosu na koje su utvrđene nepravilnosti niti se konkretni slučaj može promatrati kroz visinu vrijednosti troškovničkih stavki. Drži da je u provedenom postupku prvostupanjski sud imao mogućnosti usvojiti tužbeni zahtjev budući da je tuženik bio u mogućnosti umanjiti stope financijskih korekcija u skladu s pravilima, jer su ispunjeni zakonski uvjeti pa kako je to izostalo, počinjena je bitna povreda sudskog postupka, a zbog nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja došlo je i do izvođenja pogrešnih činjeničnih i pravnih zaključaka i do pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da ovaj Sud poništi pobijanu presudu i usvoji tužbeni zahtjev te poništi rješenje tuženika od 13.ožujka 2023.godine i odluku o utvrđenoj nepravilnosti od 15.siječnja 2021.godine.

4. Tuženik u odgovoru na žalbu navodi da tužitelj pogrešno tumači uputu danu u presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž-2908/22-2 od 26. listopada 2022. koji je, upravo suprotno tvrdnjama tužitelja, dao uputu da se na temelju svih relevantnih činjenica utvrdi može li se u konkretnom slučaju, a obzirom na prirodu utvrđene nepravilnosti i njezinu težinu i financijski gubitak za fondove odstupiti od razine financijske korekcije. Navodi da je u ponovnom postupku tuženik , a što je prvostupanjski sud i potvrdio, na temelju razmatranja svih pravnih činjeničnih pitanja, zaključio da u konkretnom slučaju nema mjesta umanjenju određene financijske korekcije. Predlaže da Sud odbije žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, u granicama razloga iznesenih u žalbi, u skladu s člankom 73. stavkom 1. ZUS-a, ovaj Sud nije utvrdio osnovanim žalbene razloge zbog kojih tužitelj pobija presudu, a ne postoje ni razlozi na koje sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, a uzimajući u obzir činjenice utvrđene u upravnom postupku, prvostupanjski sud je utvrdio da je osporeno rješenje tuženika zakonito te njime nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja. U obrazloženju presude sud je izložio sve bitne činjenice koje proizlaze iz izvedenih dokaza u upravnom i sudskom postupku te je, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje i relevantne propise, naveo valjane razloge zbog kojih je odbio tužbeni zahtjev. Time je sud postupio u skladu s odredbom članka 60. stavkom 4. ZUS-a, pa prigovor bitne povrede sudskog postupka nije osnovan.

8. Prvostupanjski sud, na temelju činjeničnog stanja utvrđenog u upravnom postupku, koje među strankama, u ovoj fazi spora više nije sporno, utvrđuje da je tužitelj sudjelovao u postupku dodjele bespovratnih sredstava u okviru kojeg je 5. listopada 2017. sklopljen ugovor o dodjeli bespovratnih sredstava između Ministarstva regionalnoga razvoja i fondova Europske unije kao Upravljačkog tijela, SAFU kao Posredničkog tijela razine 2, s jedne strane i tužitelja, kao korisnika, s druge strane i to u svrhu provedbe projekta ''Prezentacijsko-edukacijski centar Tikveš", referentna oznaka: KK.06.1.2.01.0009. Nadalje prvostupanjski sud utvrđuje da je dopisom – odlukom KLASA: 910-01/14-01/85 URBROJ: 358-04-21-3272 od 15. siječnja 2021. SAFU obavijestio tužitelja da je nastavljajući se na neusklađenosti uočene prilikom provjere prihvatljivosti troškova provedene u sklopu predmetnog projekta proveo postupak utvrđivanja nepravilnosti te je utvrđeno da je počinjena nepravilnost br. 16.: (nepoštivanje propisanih kriterija za odabir gospodarskog subjekta ili tehničkih specifikacija nakon otvaranja ponuda zbog koje dolazi do neispravnog odabira/isključenja ponuditelja ili prihvaćanja/odbijanja ponude), za koju je propisana stopa financijskog ispravka od 25 % vrijednosti predmetnog ugovora o nabavi te je utvrđen nepravilan iznos od 6.085. 288,71 kn bez PDV- a, od čega bespovratna sredstva iznose 5.172.495,40 kn, uključujući sva eventualna povećanja prihvatljive vrijednosti ugovorenog iznosa koja bi mogla nastati tijekom provedbe ugovora.

9. Osporeno rješenje tuženika doneseno je u izvršenju presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Usž-2908/22-2 od 26. listopada 2022., kojom je poništena presuda Upravnog suda u Osijeku poslovni broj: 1Us I-1380/2021. od 21. travnja 2021. i rješenje tuženika Klasa: UP/I-910-04/21-02/39, Urbroj: 538-05-2-2- 2/575-21-4 od 7. listopada 2021. (ranije rješenje doneseno po prigovoru na odluku od 15. siječnja 2021.) te je predmet vraćen tuženiku na ponovni postupak. Iz obrazloženja navedene presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske proizlazi da je predmet bilo potrebno vratiti tuženiku na ponovni postupak u kojem će na temelju svih relevantnih činjenica utvrditi može li se u konkretnom slučaju, s obzirom na prirodu utvrđene nepravilnosti, njezinu težinu i financijski gubitak uključenih fondova odstupiti od razine financijske korekcije zadane u Smjernicama za određivanje financijskih ispravaka koje u slučaju nepoštivanja primjenjivih pravila o javnoj nabavi Komisija primjenjuje na rashode koje financira Europska Unija KLASA;910-04/17-02/74, URBROJ: 538-05-2-1-2/399-20-304 (dalje: Smjernice) te donijeti novo na zakonu zasnovano rješenje.

10. Polazeći od pravnog stava izraženog u navedenoj pravomoćnoj presudi u konkretnom predmetu, nema mjesta zaključku da se u postupcima utvrđivanja nepravilnosti i određivanja financijskih korekcija kao pravilo radi o diskrecijskom odlučivanju, s obzirom da takvo što ne proizlazi iz mjerodavnih odredaba koje se primjenjuju u konkretnom slučaju niti iz relevantne prakse Suda Europske unije niti Odluke Europske komisije C(2019) 3452 od 14. svibnja 2019. o utvrđivanju smjernica za određivanje financijskih ispravaka koji se u slučaju nepoštovanja primjenjivih pravila o javnoj nabavi primjenjuju na izdatke koje u okviru podijeljenog upravljanja financira Unija. Sud u presudi smatra da, pored toga što se po prirodi stvari kod postupaka nabave u projektima financiranim iz EU fondova radi o obvezi pridržavanja strogo formalne propisane procedure bez mogućnosti šireg tumačenja istih, prema odredbama Pravila nije predviđena mogućnost umanjenja propisane korekcije od 25%. No, iz Uputa tijelima u sustavu vezano za mogućnost umanjenja stope financijske korekcije za određivanje financijskih ispravaka koji u slučaju nepoštivanja primjenjivih pravila o javnoj nabavi Komisija primjenjuje na rashode koja financira Unija (klasa: 910- 04/17-01/74, urbroj. 538-05-2-2-2/399-20-304 od 2. listopada 2020.), proizlazi da se prema mišljenju Europske komisije po zahtjevu za pojašnjenjem Smjernica za određivanje financijskih ispravaka koje u slučaju nepoštivanja primjenjivih pravila o javnoj nabavi komisija primjenjuje na rashode koje financira Unija od 14. svibnja 2019. kod propusta u dokazivanju odsustva osnova za isključenje tijekom postupka javne nabave, kada se neminovno radi o nepravilnosti u kojoj je potrebno primijeniti financijske korekcije iz Smjernice, dopušta mogućnost da se uz "case by case" pristup, u iznimnim i opravdanim slučajevima, može odstupiti od razine financijske korekcije zadane u Smjernicama, uzimajući u obzir prirodu i težinu nepravilnosti te financijskog gubitka za fondove. Međutim, uputa je da se takva mogućnost ne smije tumačiti ekstenzivno te da smanjenje korekcije ne smije postati pravilo već se mora raditi o iznimnom postupanju opravdanom posebnostima pojedinog slučaja. Stoga je u ponovnom postupku bilo potrebno, uzimajući u obzir sve okolnosti slučaja, uz „case by case“ pristup, ne temeljeći odluku samo na financijskom efektu (vrijednost neodgovarajućih stavki troškovnika), ocijeniti radi li se o potrebi takvog iznimnog postupanja da se može odstupiti od razine financijske korekcije zadane u Smjernicama (25%).

11. Međutim, iz obrazloženja pravomoćne presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske ne proizlazi da je, u konkretnom slučaju, svakako trebalo primijeniti odstupanje od propisane financijske korekcije, kako to pogrešno smatra tužitelj. Tuženik je, što je prvostupanjski sud pravilno ocijenio zakonitim, u obrazloženju osporenog rješenja dao razloge zbog kojih je utvrđeno da se ne radi o takvoj situaciji kada je iznimno moguće odstupanje od razine financijske korekcije.

12. Naime, odlučno je da je tužitelj prilikom provođenja postupka javne nabave počinio određene nepravilnosti u kojima se određuje financijska korekcija (Prilog I Općih uvjeta) i to nepoštivanje propisanih kriterija za odabir gospodarskog subjekta ili tehničkih specifikacija nakon otvaranja ponuda zbog koje dolazi do neispravnog odabira/isključenja ponuditelja ili prihvaćanja/odbijanja ponude, za koju je propisana stopa financijskog ispravka od 25 % vrijednosti predmetnog ugovora o nabavi, neovisno o tome što se nepravilnosti odnose na 6 stavki troškovnika ukupne vrijednosti 312.245,58 kn (što predstavlja 1,2% vrijednosti predmetnog ugovora). Sud u cijelosti prihvaća obrazloženje suda prvog stupnja da samo financijski aspekt nepravilnosti nije odlučan te da se, s obzirom na prirodu i težinu nepravilnosti (za 5 stavki prihvaćeni su proizvodi za koje nije bilo vidljivo da udovoljavaju traženim tehničkim karakteristikama, dok je jedan proizvod prihvaćen iako nije bio naveden u priloženom katalogu, dakle, u postupku javne nabave prihvaćena je ponuda koja je trebala biti odbijena) i financijski gubitak za fondove, ne može govoriti o postojanju okolnosti koji bi opravdali potrebu za iznimnim odstupanjem od razine financijske korekcije zadane u Smjernicama (25%), primjerice naknadni dokazi o tome da nije bilo razloga za isključenje ponude u odnosu na koju je nepravilnost utvrđena.

13. Sud stoga žalbene navode smatra neosnovanim i bez utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari. Obrazloženje pobijane presude sadrži razumne i dostatne razloge koji opravdavaju njezino donošenje i koji ujedno otklanjaju sumnju da bi ta presuda mogla biti rezultat arbitrarnog postupanja.

14. Trebalo je, na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u izreci presude.

U Zagrebu 5. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

Gordana Marušić Babić