Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž Ovr-55/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu po sutkinji Sanji Bađun kao sucu pojedincu u ovršnom predmetu ovrhovoditelja OTP banke d.d., OIB:52508873833, Split, Ulica Domovinskog rata 61, kojeg zastupaju punomoćnici (odvjetnici) u Odvjetničkom društvu Hanžeković i Partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv ovršenice SJ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koju zastupaju punomoćnici (odvjetnici) u Odvjetničkom društvu Golubić i Šikić j.t.d. u Čakovcu, radi ovrhe na novčanim sredstvima ovršenice, odlučujući o žalbi ovršenice izjavljene protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Čakovcu od 3. rujna 2015. broj Ovr-800/2015-5, dana 5. veljače 2025.

r i j e š i o  j e

Prihvaća se žalba ovršenice i ukida rješenje o ovrsi Općinskog suda u Čakovcu od 3. rujna 2015. broj Ovr-800/2015-5 te predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je 3. rujna 2015. donio rješenje o ovrsi broj Ovr-800/2015-5, koje je dostavljeno ovome sudu na odlučivanje povodom žalbe ovršenice 4. veljače 2025. Rješenjem o ovrsi je pod toč. I. izreke određena ovrha na novčanim sredstvima ovršenice, dok je pod toč. II. izreke naloženo ovršenici platiti trošak ovrhovoditelju u iznosu od 4.879,50 kn.

2. Navedeno rješenje o ovrsi pravodobno izjavljenom žalbom pobija ovršenica ne navodeći zakonske žalbene razloge, te predlažući drugostupanjskom sudu uvažiti žalbu, ukinuti rješenje o ovrsi i odbiti prijedlog.

3. Ovrhovoditelj nije podnio odgovor na žalbu.

4. Žalba ovršenice je osnovana.

5. Iz stanja u spisu proizlazi da je prvostupanjski sud donio rješenje o ovrsi kojim je određena ovrha na novčanim sredstvima ovršenice na temelju Izjave o suglasnosti zapljene ŽJ iz [adresa] od 9. ožujka 2006., čiji je potpis ovjeren kod javnog bilježnika Ivana Marodia u Čakovcu 9. ožujka 2006. pod brojem OV-4924/06, radi namirenja tražbine ovrhovoditelja u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 9.639,22 CHF na ime glavnice sa zateznom kamatom od 10. lipnja 2015. do namirenja, iznosa od 2.272,59 CHF na ime dospjelih redovnih kamata, iznosa od 5.505,75 CHF na ime dospjelih zateznih kamata, troška opomene u iznosu od 200,00 kn i troškova ovog ovršnog postupka sa zateznom kamatom od donošenja rješenja o ovrsi do namirenja, pljenidbom novčanih sredstva po svim računima i oročenim novčanim sredstvima ovršenice i prijenosom na račun ovrhovoditelja.

5.1. Uz prijedlog je priložena Izjava o suglasnosti zapljene od **.**.2006. ŽJ iz [adresa], čiji je potpis ovjeren kod javnog bilježnika Ivana Marodia u Čakovcu 9. ožujka 2006. pod brojem OV-4924/06, koju je ŽJ kao korisnik kredita po Ugovoru o kreditu broj 16288/06 izdao kreditoru HVB Splitskoj banci d.d. te se usuglasio da kreditor radi naplate tražbine temeljem navedenog Ugovora o kreditu u iznosu od 21.180,79 CHF u kunskoj protuvrijednosti uvećano za redovne i zatezne kamate, naknade i druge troškove, zaplijeni dio njegove plaće, mirovine, stalnog ili povremenog novčanog primanja i isplati na račun kreditora, te je pod toč. I. Izjave konstatirano da navedena suglasnost ima učinak pravomoćnog rješenja o ovrsi (čl. 178. st. 1. Ovršnog zakona). Korisnik kredita ŽJ se usuglasio kreditoru da se zaplijene i svi njegovi računi, kunski i devizni i da se zaplijenjeni iznos prenese na račun ovrhovoditelja, te je pod toč. II. Izjave konstatirano da navedena suglasnost ima učinak pravomoćnog rješenja o ovrsi (čl. 183. st. 1. Ovršnog zakona) i svojstvo ovršne isprave na temelju koje se može tražiti ovrha i na drugim predmetima ovrhe.

5.2. Uz prijedlog je priloženo rješenje o nasljeđivanju iza pok. ŽJ izdanog od javnog bilježnika Sande Jalšovec u Čakovcu od 20. srpnja 2012. broj O-873/2012- 5 UPP-OS-90/2012 kojim je ovršenica (tada mlljt. DJ) proglašena njegovom nasljednicom.

5.3. Isto tako uz prijedlog je priložen Izvadak iz poslovnih knjiga Splitske banke, Societe generale Group od 9. lipnja 2015. iz kojeg proizlazi (prema općim podacima o kreditu na dan 9. lipanj 2015.) da je kredit ugovoren u iznosu od 21.180,79 CHF i da je realiziran 13. ožujka 2006., te da je na dan 9. lipnja 2015. dospjelo potraživanje s osnova glavnice u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 9.639,22 CHF (70.587,04 kn), dospjele kamate u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 2.272,59 CHF (38.610,65 kn), zatezne kamate u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 5.505,75 CHF (40.318,06 kn) i 200,00 kn s osnova troška opomene.

6. Nakon što je doneseno rješenje o ovrsi od 3. rujna 2015. broj Ovr-800/2015-5 i nakon što je ovršenica podnijela prijedlog za ukidanje potvrde pravomoćnosti, postupak je bio usmjeren na utvrđivanje je li ovršenica primila rješenje o ovrsi, te je nakon provedenog grafološkog vještačenja rezultirao donošenjem pravomoćnog rješenja od 26. rujna 2024. broj Ovr-800/2015-65 kojim je ukinuta potvrda pravomoćnosti na rješenju o ovrsi od 3. rujna 2015. broj Ovr-800/2015-5. Potom je rješenje o ovrsi dostavljeno ovršenici koja je protiv istog 10. prosinca 2024. izjavila žalbu, koja je predmetom odlučivanja ovoga suda.

7. U žalbi ovršenica navodi da ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu protiv nje na temelju Izjave o suglasnosti zapljene od 9. ožujka 2006. s obzirom da ona temeljem te izjave nije ništa dužna platiti već je to bio dužan platiti pok. ŽJ, s time da ovrhovoditelj ni javnom niti ovjerovljenom privatnom ispravom nije dokazao da je nakon pokretanja ovršnog postupka dugovanje prešlo na novog dužnika, a sama činjenica što je ovršenica proglašena nasljednicom iza pok. ŽJ ne dovodi do prijenosa dugovanja na nju, pa smatra da je ovrhovoditelj protiv nje morao pokrenuti parnični postupak i ishoditi pravomoćnu presudu da bi imao pravo na namirenje. Nadalje, smatra da ovrhovoditelj nema pravo na namirenje tražbine protiv nje jer ista ne odgovara za dugove pok. ŽJ pa je radi toga tražbina prestala te je ispunjenje tražbine onemogućeno, s obzirom da je vrijednost naslijeđene imovine daleko manja od iznosa kojeg je ovrhovoditelj do sada naplatio temeljem rješenja o ovrsi sve pozivom na čl. 139. st. 1. i 3. Zakona o nasljeđivanju, time da je ovršenica platila ovrhovoditelju iznos od 20.000,00 kn što je više od vrijednosti naslijeđene imovine. Nastavno navodi da je Izjava o suglasnosti zapljene ništetna jer sadrži valutnu klauzulu u CHF, kao što je ništetan Ugovor o kreditu broj 16288/06 koji je sklopljen između pok. ŽJ i HVB Splitske banke d.d. i to u dijelu kojim je ugovoren način promjene kamatne stope i ispunjenje kreditne obveze uz valutnu klauzulu u CHF, pozivajući se pritom na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. i presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 7129/2013-4 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. Polazeći od činjenice da je Ugovor o kreditu sadržavao unaprijed formulirane standardne ugovorne odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i na koje pok. ŽJ kao potrošač nije mogao utjecati, da nije bio informiran o čemu ovisi promjena ugovorne kamate niti da je uz valutnu klauzulu u CHF vezan rizik "valute utočišta" pa se radi o nerazumljivim odredbama, a da su iste odredbe protivno načelo savjesnosti i poštenja dovele do znatne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača pok. ŽJ to se radi o ništetnim odredbama na temelju kojih ovrhovoditelj nema pravo namirenja.

8. Žalbeni navodi kojima ovršenica ističe da ovrhovoditelj nije ovlašten protiv nje voditi ovršni postupak na temelju Izjave o suglasnosti zapljene koju je izdao njezin otac ŽJ nisu osnovani. Odredba čl. 32. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., u daljnjem tekstu: OZ) propisuje da se ovrha određuje na prijedlog i u korist osobe koja u ovršnoj ispravi nije označena kao vjerovnik, ako ona javnom ili ovjerovljenom privatnom ispravom dokaže da je tražbina na nju prenesena ili da je na nju na drugi način prešla. Ako se prijenos ne može dokazati na taj način, prijenos tražbine dokazuje se pravomoćnom odlukom donesenom u parničnom postupku, dok st. 2. cit. odredbe propisuje da se odredba stavka 1. toga članka na odgovarajući način primjenjuje i na ovrhu protiv osobe koja u ovršnoj ispravi nije označena kao dužnik.

8.1. S obzirom da ovrhovoditelj rješenjem o nasljeđivanju dokazuje da je ovršenica nasljednica dužnika ŽJ, a to znači da je univerzalna pravna slijednica na koju su temeljem zakona prešla sva prava i obveze njezinog prednika sukladno čl. 5. st. 1. i 2. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine" br. 48/03., 163/03., 35/05.), to je ovrhovoditelj ovlašten temeljem ovršne isprave koju je izdao u korist ovrhovoditelja pok. ŽJ voditi ovrhu protiv ovršenice jer su ispunjene pretpostavke iz čl. 32. st. 1. i 2. OZ, pa nije ostvaren zakonski žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 7. OZ. 9. Ovršenica u žalbi tvrdi da je njezin pok. otac sklopio potrošački ugovor o kreditu i da je Izjava o suglasnosti zapljene izdana radi namirenja tražbine iz potrošačkog ugovora koji sadrži nepoštene ugovorne odredbe o načinu promjene kamatne stope i ispunjenju kreditne obveze uz valutnu klauzulu u CHF. Niti ovrhovoditelj a niti ovršenica nisu dostavili u spis Ugovor o kreditu broj 16288/06 koji je sklopljen između ŽJ i HVB Splitske banke d.d. Međutim, iz sadržaja Izjave o suglasnosti zapljene proizlazi da je kredit odobren u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 21.180,79 CHF, te je iz Izvatka iz poslovnih knjiga od 9. lipnja 2015. (list 6 spisa) koji sadrži opće podatke o kreditu razvidno da se radilo o kreditu koji je sklopljen uz valutnu klauzulu u CHF i da je tražbina s osnova glavnice i kamata obračunavana uz primjenu valutne klauzule u CHF.

10. S obzirom na sadržaj prijedloga za ovrhu i opisane priložene isprave, prvostupanjski sud je prije svega u konkretnom slučaju bio dužan od stranaka pribaviti Ugovor o kreditu broj 16288/06 koji je sklopljen između ŽJ i HVB Splitske banke d.d. i utvrditi da li se radi o potrošačkom ugovoru kako tvrdi ovršenica. Ukoliko se radi o potrošačkom ugovoru, sud je bio dužan utvrditi sadržaj odredaba koje se odnose na ugovoreni način promjene kamatne stope i ispunjenje kreditne obveze uz valutnu klauzulu u CHF, uzimajući u obzir da je pravomoćnim sudskim odlukama iz postupka kolektivne zaštite prava i interesa potrošača (Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013.) utvrđeno nepošteno postupanje banaka, između ostalih i ovrhovoditelja, na štetu potrošača prilikom sklapanja ugovora o kreditu ugovaranjem valute uz koje je vezana glavnica u CHF i ugovaranjem kamatne stope koja je promjenjiva u skladu s jednostranim odlukama i internim aktima banaka.

10.1. Isto tako sud je bio dužan utvrditi strukturu tražbine ovrhovoditelja, s obzirom ovrhovoditelj nije ovlašten zahtijevati namirenje tražbine koja se temelji na nepoštenim ugovornim odredbama u smislu čl. 50. st. 1. toč. 3. OZ, i to na način da je bio dužan zatražiti izričito izjašnjenje ovrhovoditelja na koji način je obračunata visina tražbine koja se namiruje na temelju Izjave, posebice u svrhu uklanjanja iz primjene spornih ugovornih odredaba ukoliko je tražbina obračunata primjenom nepoštenih odredaba. U vezi obveze postupanja prvostupanjskog suda po službenoj dužnosti u takvoj situaciji na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 11. ožujka 2022. donesen je zaključak broj Su-IV-87/2022 koji glasi: " U ovršnim postupcima u kojima se ovrha određuje i provodi na temelju ovršnih isprava koje nisu prošle sudsku kontrolu (rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, zadužnice, javnobilježnički akti ili solemnizirane privatne isprave i sl.) a koji proizlaze iz potrošačkih ugovora, ovršni sud je dužan po službenoj dužnosti preispitati sadrži li potrošački ugovor nepoštene (ništetne) ugovorne odredbe."

11. Vezano uz žalbene tvrdnje da ovršenica ne odgovara za tražbinu pravnog prednika jer je vrijednost naslijeđene imovine daleko manja od tražbine ovrhovoditelja, valja istači da se radi o žalbenom razlogu iz čl. 50. st. 1. toč. 9. OZ u vezi kojeg je postupanje u nadležnosti prvostupanjskog suda ukoliko bude doneseno rješenje o ovrsi (čl. 52. OZ). Međutim, s obzirom je iz rješenja o nasljeđivanju iza pok. ŽJ evidentna imovina koju je ovršenica naslijedila, kao i da je ta imovina u ovršnom predmetu broj Ovr-226/2015 utvrđena u vrijednosti od 4.659,36 kn (kako proizlazi iz stanja u eSpisu), a da ovršenica tvrdi da je ovrhovoditelju platila iznos od preko 20.000,00 kn i da je podmirila druga dugovanja iza pok. ŽJ (što ne dokazuje ispravama), prvostupanjski sud je dužan raspraviti sa strankama i navedene tvrdnje ukoliko nakon utvrđenja činjenica na koje je ukazano pod toč. 9.-10.1. ovog obrazloženja, nađe osnovanim prijedlog ovrhovoditelja za donošenje rješenja o ovrsi.

12. Stoga je ovaj sud prihvatio žalbu ovršenice i primjenom čl. 380. toč. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., u daljnjem tekstu: ZPP), koji se u ovom postupku primjenjuje temeljem čl. 117. st. 1. uz izuzetke propisane st. 2. i 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 70/19.) i čl. 107. st. 1. uz izuzetke propisane st. 2., 3. i 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 80/22.), u vezi čl. 21. st. 1. OZ, ukinuo rješenje o ovrsi i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

13. U ponovljenom postupku sud će uzeti u obzir pravno stajalište o načinu postupanja povodom prijedloga ovrhovoditelja u konkretnom slučaju koje je izraženo u ovoj odluci, te će s obzirom na izuzetnu dugotrajnost postupka intenzivirati rad na predmetu. Pritom valja naglasiti da sud nema zakonske ovlasti usvojiti ovršni zahtjev za namirenje tražbine iz potrošačkog ugovora ukoliko se temelji na nepoštenim (ništetnim) ugovornim odredbama.

U Varaždinu 5. veljače 2025.

Sutkinja

Sanja Bađun