Poslovni broj: Usž-1499/2024-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja tog suda Mire Kovačić, predsjednice vijeća, Radmile Bolanča Vuković i dr. sc. Sanje Otočan, članica vijeća te višeg sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića, zapisničara, u upravnom sporu tužiteljice KĐ iz [adresa], zastupane po opunomoćenici Aniti Marković, odvjetnici iz Bjelovara, Antuna Mihanovića 2, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, radi obiteljske mirovine, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-1950/2023-8 od 12. veljače 2024., na sjednici vijeća održanoj 5. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-1950/2023-8 od 12. veljače 2024.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška za sastav žalbe.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-140-03/23-03/03201836432 URBROJ: 341-99-06/2-23-1680 od 17. travnja 2023. i rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Zagrebu, KLASA: UP/I-140-03/22-03/03201836432, URBROJ: 341-25-06/2-22- 134442 od 15. ožujka 2023. te je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.

2. Rješenjem tuženika od 17. travnja 2023. odbijena je žalba tužiteljice protiv rješenja prvostupanjskog javnopravnog tijela od 15. ožujka 2023. kojim je odbija se zahtjev tužiteljice za priznanje prava na obiteljsku mirovinu po pokojnom izvanbračnom suprugu GĐ.

3. Tužiteljica pobija zakonitost prvostupanjske presude zbog svih zakonom propisanih razloga.

3.1. Ističe da je prvostupanjski sud zanemario činjenicu da je ona prvi zahtjev za obiteljsku mirovinu podnijela 13. studenog 2007., a koji je odbijen rješenjem prvostupanjskog javnopravnog tijela od 2. rujna 2008. Stoga je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da nije za vrijeme trajanja prava sina PĐ na obiteljsku mirovinu podnosila vlastiti zahtjev za priznavanje prava na obiteljsku mirovinu pa to pravo nije stekla niti ga može zadržati. Ističe da ona sporno pravo nije stekla niti ga je mogla zadržat jer joj je isto odbijeno po zahtjevu iz 2007. godine kada je bila sporna izvanbračna veza s osiguranikom GĐ.

3.2. Smatra da je stajalište prvostupanjskog suda da je tek po pravomoćnosti presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Usl-3099/2021 od 15. lipnja 2022., kada je utvrđeno da je članica obitelji osiguranika GĐ i kada je mogla steći i zadržati osporavano joj pravo, suviše formalističkim. Dalje navodi da je apsurdno pozivanje tuženika i prvostupanjskog suda o ranijem ostvarivanju prava kada isto nije bilo moguće do pravomoćnog priznanja njezine izvanbračne zajednice s osiguranikom GĐ. Osnovano je da se prilikom rješavanja zahtjeva uzme u obzir činjenica da je ona i 2007. i 2020. godine podnosila zahtjeve za priznanje prava na obiteljsku mirovinu i da joj se pravo na obiteljsku mirovinu prizna s obzirom na to da (nakon priznanja i same izvanbračne zajednice) ostvaruje sve uvjete koji su propisani odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju.

3.3. Ističe da je 2007. godine, kada je obavljala roditeljske dužnosti prema sinu PĐ podnijela zahtjev za obiteljsku mirovinu koji joj je nezakonito odbijen, što znači da je na istu imala pravo i tada te je u vrijeme obavljanja roditeljskih dužnosti prema sinu navršila 50. godina života. Slijedom navedenog, zadržala je svoje pravo na obiteljsku mirovinu trajno.

3.4. Predlaže poništiti prvostupanjsku presudu i usvojiti tužbeni zahtjev. Traži i naknadu troška za sastav žalbe.

4. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući osporavanu presudu i postupak koji joj je prethodio u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno članku 73. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 29/17. i 110/21.; dalje: ZUS), Sud nije utvrdio osnovanim razloge zbog kojih tužiteljica pobija presudu, a ne postoje niti razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.

7. Upravni postupak koji je prethodio ovom upravnom sporu proveden je u izvršenju presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Usl-3099/2021 od 15. lipnja 2022. kojom je poništeno rješenje tuženika od 13. rujna 2021. i predmet je vraćen na ponovni postupak uz uputu da će se u ponovnom postupku uzeti u obzir da je pravomoćnom presudom Osnovnog suda u Prijedoru, broj: 77 0 P 087187 17 P od 13. ožujka 2018., koja je potvrđena rješenjem Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj: R1-134/2021 od 28. siječnja 2022., utvrđeno da je između tužiteljice KĐ i IĐ postojala izvanbračna zajednica u razdoblju od studenog 1989. do 12. rujna 1994. U ovoj zajednici rođeno je i zajedničko dijete PĐ **.**.1991. u [adresa].

8. U ponovnom upravom postupku je utvrđeno da je tužiteljica, rođena **.**.1958., na dan smrti izvanbračnog supruga imala navršenih 36 godina života. Pribavljeno je rješenje prvostupanjskog javnopravnog tijela od 17. veljače 2005. kojim je PĐ bilo priznato pravo na obiteljsku mirovinu iz hrvatskog osiguranja iza smrti oca, počevši od 6. veljače 2004. Pravo na obiteljsku mirovinu mu je prestalo 30. rujna 2017. jer više nije bio na redovitom školovanju te je na navedeni datum imao više od 26 godina života, a kako to proizlazi iz rješenja prvostupanjskog javnopravnog tijela od 18. listopada 2017.

9. Stav je upravnih tijela da tužiteljica ne ispunjava uvjete za priznavanje prava na obiteljsku mirovinu jer na dan podnošenja zahtjeva 17. siječnja 2020., odnosno 1. kolovoza 2019., kada bi joj se pravo moglo najranije priznati, nije obavljala roditeljske dužnosti prema PĐ koji je tada imao više od 26 godina života i nije bio na redovitom školovanju.

10. Prvostupanjski sud je utvrdio odlučne činjenice na temelju isprava iz spisa upravnog postupka i prvostupanjskog spora te je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo, članak 67. stavak 3. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21.; dalje: Zakon) i odbio tužbeni zahtjev. 11. Člankom 65. stavkom 1. Zakona definirani su uvjeti pod kojima članovi obitelji umrlog osiguranika iz članka 22. istog Zakona ostvaruju pravo na obiteljsku mirovinu. Članom obitelji iz članka 22. Zakona smatra se i izvanbračni drug koji je s osiguranikom ili s korisnikom mirovine do njegove smrti živio u zajedničkom kućanstvu najmanje tri godine te se status izvanbračne zajednice utvrđuje u izvanparničnome sudskom postupku.

12. Sukladno članku 67. stavku 1. točkama 1. i 3. Zakona, udovica ima pravo na obiteljsku mirovinu ako je do smrti bračnog druga, po kojemu joj to pravo pripada, navršila 50 godina života ili ako je nakon smrti bračnog druga ostalo jedno ili više djece koja imaju pravo na obiteljsku mirovinu po ocu, a udovica obavlja roditeljske dužnosti prema toj djeci. Stavkom 3. istog članka Zakona propisano je da udovica koja je tijekom trajanja prava na obiteljsku mirovinu, stečenog prema stavku 1. točki 3. toga članka, navršila 50 godina života, zadržava pravo na obiteljsku mirovinu trajno, a ako udovici to pravo prestane prije navršene 50. godine života, ali nakon navršene 45. godine života, može pravo ponovno ostvariti kada navrši 50 godina života.

13. Iz citiranih odredaba proizlazi da je u konkretnom slučaju tužiteljici moglo biti priznato pravo na obiteljsku mirovinu po pokojnom GĐ ako ispunjava uvjete iz članka 67. stavka 3. Zakona. S obzirom na to da na dan podnošenja zahtjeva 17. studenog 2020, odnosno na dan 1. kolovoza 2019., tužiteljica više nije prema zajedničkom sinu PĐ obavljala roditeljske dužnosti te nije za vrijeme trajanja prava sina PĐ ostvarila pravo na obiteljsku mirovinu, pravilno su upravna tijela i prvostupanjski sud utvrdila da ne ispunjava uvjete za priznavanje prava.

14. Činjenica da je tužiteljica zahtjev za obiteljsku mirovinu podnijela 13. studenog 2007., kada je PĐ bio korisnik obiteljske mirovine i tužiteljica je prema njemu obavljala roditeljsku skrb, ne utječe na pravilnost zaključka prvostupanjskog suda da za vrijeme trajanja prava sina PĐ na obiteljsku mirovinu nije stekla pravo na obiteljsku mirovinu. Naime, spisu tuženika prileži pravomoćno rješenje prvostupanjskog javnopravnog tijela od 2. rujna 2008. kojim je odbijen zahtjev od 13. studenog 2007. jer nije utvrđeno da je tužiteljica članica obitelji umrlog osiguranika. Tužiteljica u razdoblju u kojem je ostvarivala roditeljsku skrb nad PĐ nije imala dokaz o utvrđenom statusu izvanbračne zajednice jer je ista utvrđena tek pravomoćnom presudom Osnovnog suda u Prijedoru, broj: 77 0 P 087187 17 P od 13. ožujka 2018., koja je potvrđena rješenjem Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj: R1-134/2021 od 28. siječnja 2022. Stoga tužiteljica za vrijeme trajanja prava sina PĐ na obiteljsku mirovinu nije mogla steći pravo na obiteljsku mirovinu jer iz spisa predmeta proizlazi da nije mogla dokazati da ispunjava osnovni uvjet za priznavanje istog.

15. Sud stoga žalbene navode tužiteljice smatra neosnovanima i bez utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari.

16. Iz pobijane presude vidljive su sve relevantne činjenice i utvrđenja na kojima je upravni sud utemeljio svoje pravno stajalište o neosnovanosti tužbenog zahtjeva te ovaj Sud smatra da u konkretnom slučaju nije počinjena bitna povreda pravila sudskog postupka jer je prvostupanjski sud predmetni upravni spor vodio i pobijanu presudu donio na temelju pravilne primjene odredbi ZUS-a, a nije došlo niti do pogrešne i arbitrarne primjene materijalnog prava s obzirom da je upravni sud mjerodavne pravne odredbe pravilno protumačio, a njihovu primjenu dostatno, razumno i argumentirano obrazložio.

17. Budući da ovaj Sud nije utvrdio postojanje žalbenih razloga kao ni razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a odbijena je žalba tužiteljice i potvrđena je prvostupanjska presuda (točka I. izreke).

18. S obzirom na to da je žalba tužiteljice odbijena, odbijen je i njezin zahtjev za naknadu troška sastava žalbe, sukladno članku 79. stavku 4. ZUS-a (točka II. izreke).

U Zagrebu 5. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

Mira Kovačić