Poslovni broj: Usž-3298/2024-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja tog suda Mire Kovačić, predsjednice vijeća, Radmile Bolanča Vuković i dr. sc. Sanje Otočan, članica vijeća te višeg sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja GC iz [adresa], zastupanog po opunomoćeniku Tomislavu Miličeviću, odvjetniku iz Zagreba, Maksimirska cesta 103, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Zagreb, Margaretska 3, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Havas - Zemaljske usluge d.o.o., Velika Gorica, Rudolfa Fizira 1, radi priznavanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnove ozljede na radu, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Usl-100/2023-21 od 12. lipnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 5. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žaba i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Usl-100/2023-21 od 12. lipnja 2024.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom poništeno je rješenje tuženika, KLASA: UP/II-502-03/22- 01/682, URBROJ: 338-01-06-05-22-05 od 20. prosinca 2022. i rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Zagreb, KLASA: UP/I-502- 03/22-04/69, URBROJ: 338-21-02-02-22-4 od 19. kolovoza 2022. (točka I. izreke). Točkom II. izreke tužitelju je priznata dijagnoza šifre prema 10. reviziji Međunarodne klasifikacije bolesti i srodnih zdravstvenih problema (dalje: MKB-10) F43.1 (PTSP) kao posljedica ozljede na radu od 24. srpnja 2019. i priznata su mu prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu od 29. lipnja 2022. Točkom III. izreke nalaženo je tuženiku naknaditi tužitelju trošak upravnog spora u iznosu od 5.500,00 eura u roku od 15 dana.

2. Osporenim rješenjem tuženika od 20. prosinca 2022. odbijena je žalba tužitelja protiv rješenja prvostupanjskog javnopravnog tijela od 19. kolovoza 2022. kojim je odbijen zahtjev tužitelja za priznavanje bolesti dijagnoze F 43.1 kao posljedice priznate ozljede na radu za događaj od 24. srpnja 2019. te mu u vezi navedene dijagnoze nisu priznata prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja.

3. Tuženik pobija zakonitost prvostupanjske presude zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Ponavljajući utvrđenja i navode iz upravnog postupka ističe da je isti u cijelosti pravilno proveden. Smatra da prvostupanjski sud nije pravilno utvrdio činjenično stanje jer iz pribavljenih nalaza, mišljenja i ocjena liječničkog povjerenstva tuženika, nalaza, mišljenja i ocjene Službe za medicinu rada Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, kao i pribavljenih očitovanja liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda tijekom upravnog spora proizlazi da nije bilo stresnog faktora takvog intenziteta koji bi mogao uzrokovati traženu dijagnozu PTSP kao posljedicu priznate ozljede na radu. Tužitelj nije bio izložen životno ugrožavajućoj situaciji, koristio je osobna zaštitna sredstva za zaštitu od buke, nitko od radnika poslodavca tužitelja i prisutnih putnika nije prijavio navedeni događaj kao stresnu situaciju, s time da je tužitelj dugogodišnji radnik u zračnoj luci. Ističe da prvostupanjski sud nije obrazložio zašto ne uzima kao vjerodostojno obrazloženje liječničkog povjerenstva Direkcije tuženika u odnosu na neispunjavanje uvjeta za priznavanje dijagnoze PTSP-a posljedicom ozljede na radu. Osporava i odluku o troškovima upravnog spora. Predlaže poništi prvostupanjsku presudu odbiti tužbeni zahtjev.

4. Tužitelj i zainteresirana osoba nisu dostavili odgovor na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući osporavanu presudu u granicama žalbenih razloga sukladno članku 73. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 29/17. i 110/21.; dalje: ZUS), Sud nije utvrdio osnovanim razloge zbog kojih se ista pobija, a ne postoje niti razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.

7. Iz spisa predmeta proizlazi da je pravomoćnom presudom Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Usl-4329/2019 od 15. rujna 2021. tužitelju priznata ozljeda dijagnoze šifre prema MKB-10 F43.0, akutna reakcija na stres, ozljedom na radu za događaj od 24. srpnja 2019.

8. Povodom zahtjeva tužitelja od 29. lipnja 2022. za priznavanje dijagnoze šifre F 43.1 posljedicom priznate ozljede na radu dijagnoze F 43.0 od 24. srpnja 2019., provedeno je vještačenje po Liječničkom povjerenstvu Zavoda broj V Kruge. Nalazom, mišljenjem i ocjenom od 28. srpnja 2022. Liječničko povjerenstvo je utvrdilo da se dijagnoza F43.1 ne može priznati posljedicom ozljede na radu uz obrazloženje da tužitelj nije bio u životno ugrožavajućoj situaciji. Iz psihologijskog testiranja je vidljivo da nisu zadovoljeni svi kriteriji za priznavanje ovog poremećaja te da dominiraju depresivni simptomi neurotskog reda kod osobe niske tolerancije na frustracije koja na stres reagira pasivizacijom i tjelesnim simptomima uz anksioznost. Iz nalaza psihijatra vidljiva je i dekompenzacija psihičkog stanja zbog laborarne problematike te je razvidno da se radi o predispoziciji zdravstvenog stanja osiguranika za nastanak bolesti. Povodom žalbe tužitelja u drugostupanjskom upravnom postupku pribavljen je nalaz, mišljenja i ocjena Liječničkog povjerenstva Direkcije, Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje od 15. prosinca 2022. kojim je potvrđeno utvrđenje iz nalaza, mišljenja i ocjene od 28. srpnja 2022. Zatražena dijagnoza F 43.1 ne može se priznati kao direktna posljedica priznate ozljede na radu pod dijagnozom F 43.0 od 24. srpnja 2019. jer predmetni događaj nema kvalifikatorne značajke koje bi mogle uzrokovati PTSP. Tužitelj u predmetnom događaju nije doživio ništa neuobičajeno i izvanredno za svoje radno, ali i životno okruženje. Osiguranik je osoba osjetljive strukture ličnosti, a postoje i alternativni stresogeni čimbenici iz područja laborarne problematike. Tuženik je odluku o žalbi tužitelja donio na temelju nalaza, mišljenja i ocjeni Liječničkog povjerenstva od 15. prosinca 2022.

9. U sudskom sporu izvršen je uvid u sudski spis i spis tuženika te je provedeno sudsko-medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dr. med. Domagoju Vidoviću, spec. psih., na okolnost može li se bolest dijagnoze šifre F 43.1, u smislu članka 53. stavka 1. Pravilnika o pravima, uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja u slučaju ozljede na radu i profesionalne bolesti („Narodne novine“, 75/14., 154/14., 79/15., 139/15., 105/16., 40/17., 66/17. 109/17., 132/17., 119/18., 41/19., 22/20., 39/20., 2/22.; dalje: Pravilnik), uzročno posljedično povezati s priznatom ozljedom na radu, odnosno je li navedena bolest posljedica priznate ozljede na radu pretrpljene 24. srpnja 2019.

10. Sudski vještak je na temelju analize medicinske dokumentacije tužitelja, neposrednog pregleda tužitelja i vještačenja u upravnom postupku donio nalaz i mišljenje 23. veljače 2024.

10.1. U odnosu na utvrđenja iz nalaza, mišljenja i ocjene od 28. srpnja 2022. naveo je da postojanje objektivno životno ugrožavajuće situacije nije uvjet za postavljanje dijagnoze PTSP-a te je osporio tvrdnju o tome da se PTSP potvrđuje psihologijskim testiranjem uz bolničko liječenje. Istaknuo je da je psihologijsko testiranje samo pomoćno sredstvo pri donošenju dijagnoze, a bolničko liječenje je danas više izuzetak, nego pravilo te nije uvjet za postavljanje dijagnoze PTSP-a. Napominje da je tužitelj ionako više puta nakon štetnog događaja bolnički liječen i potom otpušten pod dijagnozom PTSP-a.

10.2. U odnosu na nalaz, mišljenje i ocjenu drugostupanjskog liječničkog povjerenstva vještak navodi da je netočna pretpostavka o tome da će sve osobe jednako reagirati na isti stresni događaj. Osporava relevantnost činjenice da se u slučaju tužitelja radi o osjetljivoj strukturi ličnosti jer PTSP mogu razviti sve osobe. Ističe da tužitelj prije štetnog događaja nikada nije tražio psihijatrijsku pomoć. Druge stresogene faktore (radi se o oduzimanju profesionalnih kategorija za upravljanje vozilom, o sudjelovanju u sudskim raspravama i o pokušajima ponovnog ishođenja vozačke dozvole) smatra posljedicama, a ne uzrokom postavljenih dijagnoza te stoga nisu mogli imati utjecaja na inicijalno postavljanje dijagnoza, već su samo mogli utjecati na liječenje i oporavak tužitelja.

10.3. Zaključuje da se tužiteljeva dijagnoza PTSP-a može povezati sa štetnim događajem od 24. srpnja 2019. jer psihijatrijska i opća medicinska logika u slučaju doživljenog traumatskog događaja mogu slijediti niz od akutne reakcije na stres preko poremećaja prilagodbe do PTSP-a, no također je naveo da PTSP, u smislu članka 53. stavka 1. Pravilnika, ne nastaje kao direktna posljedica akutne reakcije na stres (pod kojom dijagnozom je tužitelju priznata ozljeda na radu), već kao posljedica konkretnog stresnog događaja.

11. Tužitelj je osporavao pravilnost takvog zaključka sudskog vještaka jer je isti suprotan sadržaju nalaza i mišljenja te predlaže dodatno saslušanje sudskog vještaka.

12. Sudski vještak je na raspravi održanoj 10. lipnja 2024. istaknuo da članak 53. stavak 1. Pravilnika, u odnosu na koji se morao očitovati, nije u skladu s logikom i s medicinskim činjenicama, a koje su u ovom slučaju jasne jer iz istih proizlazi da tužitelj ima PTSP te da je taj PTSP direktna posljedica traumatskog događaja od 24. srpnja 2019. Tužitelj je nakon traume imao akutnu reakciju na stres, a njegovo psihičko stanje je naknadno progrediralo u dijagnozu PTSP-a. Medicinski postoji uzročno-posljedična veza između stresnog događaja, akutne reakcije na stres i PTSP-a.

13. Ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud prilikom odlučivanja na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo, članke 66. i 67. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“, 137/13. i 98/19.) te članke 39. i 53. Pravilnika, koje je citirao u pobijanoj odluci.

14. U prosuđivanju dokaza izvedenih u sudskom sporu ovaj Sud nije našao uvjerljive i logički opravdane razloge za drugačiju činjeničnu i pravnu osnovu od one koju je utvrdio prvostupanjski sud.

15. Sud smatra da je sudski vještak u pisanom nalazu i mišljenju iznio razloge iz kojih proizlazi da nalazi i mišljenja institucionalnih tijela vještačenja upravnih tijela nisu pravilno utvrdila da se dijagnoza F43.1 ne može priznati posljedicom ozljede na radu. U usmenom nalazu i mišljenju vještak je potvrdio da je tužitelju dijagnosticiran PTSP te da je taj PTSP s medicinskog stajališta direktna posljedica njegove traume od 24. srpnja 2019., u vezi koje mu je priznata ozljeda na radu.

16. Tuženik, iako uredno pozvan, nije pristupio na ročište 10. lipnja 2024. na kojem je provedena rasprava i saslušan sudski vještak Domagoj Vidović te je propustio iskoristiti procesna ovlaštenja koja su mu stajala na raspolaganju kako bi postavljanjem pitanja vještaku, eventualno, doveo u sumnju pravilnost i potpunost njegova nalaza i mišljenja.

17. S obzirom na to da je tužitelj uspio u upravnom sporu, ima pravo na naknadu opravdanih troškova upravnog spora na temelju članka 79. stavaka 1. i 4. ZUS-a. Troškovi upravnog spora tužitelju su priznati sukladno članku 79. stavku 4. ZUS-a i uz pravilnu primjenu odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, 138/23.). Prvostupanjski sud je obrazložio što smatra opravdanim troškovima u konkretnom upravnom sporu te utvrdio obvezu tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove upravnog spora i to trošak sastava tužbe, podneska od 20. ožujka 2024., zastupanja na ročištima 17. travnja 2023. i 10. lipnja 2024. po profesionalnom opunomoćeniku – odvjetniku i trošak provedenog vještačenja, u ukupnom iznosu od 5.500,00 eura.

18. Slijedom navedenog, Sud žalbene navode smatra neosnovanim i bez utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari. Obrazloženje pobijane presude sadrži razumne i dostatne razloge koji opravdavaju njezino donošenje i koji otklanjaju sumnju da bi ta presuda bila rezultat arbitrarnog postupanja odnosno sudske samovolje.

19. Budući da ovaj Sud nije utvrdio postojanje žalbenih razloga, kao ni razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a odbijena je žalba tuženika i potvrđena je prvostupanjska presuda.

U Zagrebu 5. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

Mira Kovačić