Poslovni broj: Usž-2671/2024-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Radmile Bolanča Vuković, predsjednice vijeća, dr. sc. Sanje Otočan i Mire Kovačić, članica vijeća, te višeg sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića, zapisničara, u upravnom sporu tužiteljice UU iz [adresa], zastupane po opunomoćeniku Martinu Sherriju, odvjetniku u Zagrebu, Kordunska 1, protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, radi usklađivanja novčane pomoći za roditelja odgojitelja u predmetu šutnje uprave, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv točke III. izreke rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-2728/23-6 od 26. travnja 2024. i žalbi tuženika protiv točke II. izreke rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-2728/23-6 od 26. travnja 2024, na sjednici vijeća održanoj 5. veljače 2025.,
r i j e š i o j e
I. Žalbe se odbijaju i potvrđuju točke II. i III. izreke rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-2728/23-6 od 26. travnja 2024.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova sastava žalbe i odgovora na žalbu.
Obrazloženje
1. Rješenjem prvostupanjskog suda od 26. travnja 2024. obustavljen je upravni spor (točka I. izreke). Točkom II. izreke rješenja naloženo je tuženiku da u roku od 15 dana od dostave tog rješenja naknadi tužiteljici trošak upravnog spora u iznosu od 1.250,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama, koje teku, ako tuženik dobrovoljno ne plati trošak u određenom roku, od dana donošenja rješenja do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine Točkom III. izreke odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora preko iznosa iz točke II. izreke tog rješenja.
2. Tužiteljica žalbom osporava zakonitost točke III. izreke rješenja zbog svih zakonom propisanih razloga. U bitnom navodi da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje u odnosu na trošak za sastav podneska kojim se očitovala na odgovor na tužbu jer da tim podneskom nije doprinijela sporu nakon što je tuženik postupio prema tužbenom zahtjevu, a što je dovelo do obustave spora. Poziva se na zaključak ovog Suda od 14. listopada 2013. prema kojem je tužitelj ovlašten proširiti tužbeni zahtjev na novo doneseni akt u slučaju kada je u tijeku spora prestala šutnja drugog stupnja, kao i na ovosudsku odluku prema kojoj se može poništiti osporeno rješenje jer za obustavu upravnog spora nisu ispunjeni zakonom propisani uvjeti. Ističe da je taj podnesak bio nužan jer je tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti osporavao tužbeni zahtjev. Smatra da je predmetni podnesak bio potreban u ovom postupku, poziva se na predmet Europskog suda za ljudska prava Gashi protiv Republike Hrvatske. Navodi da su povrijeđena načela razmjernosti i proporcionalnosti s obzirom na to da ona i tuženik nisu u istovjetnom položaju jer je tuženik država, a ona je oštećena fizička osoba. Ističe da je njezino pravo kao stranke da se očituje na navode suprotne strane i da disponira tužbenim zahtjevom i to samo jednom radnjom. Poziva se na presudu Europskog suda za ljudska prava Klauz protiv Republike Hrvatske u vezi s narušavanjem prava vlasništva. Ukazuje na postojanje pravomoćnih rješenja ovog Suda prema kojima su troškovi za takvu vrstu podneska priznati. Predlaže poništiti točku III. izreke rješenja te naložiti tuženiku naknaditi joj daljnji trošak u iznosu od 1.250,00 eura uz PDV od 25% sa zateznim kamatama te potražuje trošak za sastav žalbe i sudske pristojbe.
3. Tuženik žalbom osporava točku II. izreke rješenja prvostupanjskog suda zbog bitne povrede pravila sudskog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava (članak 66. stavak 1. točke 1. i 2. Zakona o upravnim sporovima, „Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. - dalje: ZUS). Smatra da ga je prvostupanjski sud pogrešno obvezao na naknadu troška u roku od 15 dana od dostave osporenog rješenja, umjesto od njegove pravomoćnosti te tako pogrešno odredio dospijeće izvršenja obveze plaćanja troška spora. Poziva se, u vezi s navedenim, na članak 82. stavak 2. ZUS-a. Navodi da je nepotrebno navoditi tijek zatezne kamate i kamatne stope jer se radi o supsidijarnoj obvezi koja nastaje u slučaju da se obveza ne ispuni u zakonskom roku, odnosno kada stranka u čiju korist je trošak dosuđen zatraži provedbu ovršnog rješenja pred Financijskom agencijom, u kojem slučaju će se primijeniti članak 30. stavak 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“, 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20. i 114/22.; dalje: OZ). Poziva se na odluku ovog Suda, poslovni broj: Usž-3289/23 od 6. veljače 2024. u vezi s tijekom kamata određenog u točki II. izreke rješenja prvostupanjskog suda, s obzirom na to da iste teku od dana donošenja do isplate. Ističe da je u obvezi platiti trošak uvećan za zateznu kamatu i u slučaju plaćanja u paricijskom roku te navedeno smatra suprotnim ovosudnim odlukama, npr. poslovni broj: Usž-356/19. Predlaže da ovaj Sud poništi točku II. izreke rješenja i pravilno odredi datum dospijeća obveze plaćanja troška, odnosno da izostavi kao nepotreban dio koji se odnosi na tijek zatezne kamate kao i na njezinu stopu.
4. Tužiteljica u odgovoru na žalbu tuženika osporava tvrdnje tuženika iz žalbe u vezi s rokom od 15 dana od dostave rješenja suda i navođenja tijeka zatezne kamate i kamatne stope. Smatra da tuženik traži da joj se nametne obveza da zatraži od suda prisilnu naplatu da bi tek od tog trenutka mogla ostvariti pravo na zateznu kamatu. Poziva se na zaključak sa sjednice Imovinsko-pravnog odjela ovog Suda od 4. travnja 2023. prema kojem zatezna kamata na iznos troška upravnog postupka radi izvlaštenja počinje teći protekom roka za dobrovoljno izvršenje pravomoćne odluke o trošku. Navodi da je tuženik podnio žalbu pa je pristao da će se na žalbu i odgovoriti i da mora platiti trošak u slučaju da žalba bude odbijena, odnosno da je dužan uz ranije dosuđeni trošak platiti i trošak ovog podneska, jer je sud pozvao tužiteljicu da dostavi odgovor na žalbu. Predlaže odbiti žalbu tuženika i naložiti tuženiku da joj naknadi trošak odgovora na žalbu zajedno sa zateznom kamatom.
5. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.
6. Žalbe nisu osnovane.
7. Ispitujući točke II. i IiI. izreke pobijanog rješenja u granicama žalbenih razloga, sukladno članku 73. stavku 1. ZUS-a, Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanim.
8. Člankom 79. stavkom 4. ZUS-a propisano je da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Ako stranka djelomično uspije u sporu, sud može, s obzirom na postignuti uspjeh, odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove ili da se troškovi raspodijele razmjerno uspjehu u sporu.
9. S obzirom da je prvostupanjski sud obustavio spor, tužiteljica je uspjela u upravnom sporu. Stoga ima pravo na naknadu opravdanih troškova upravnog spora na temelju članka 79. stavka 1. i stavka 4. ZUS-a. Prvostupanjski sud je obrazložio što smatra opravdanim troškovima u konkretnom upravnom sporu te utvrdio obvezu tuženiku da tužiteljici nadoknadi troškove upravnog spora i to trošak sastava tužbe u iznosu od 1.250,00 eura zajedno sa zakonskim kamatama. Sud osnovano nije priznao tužiteljici trošak za sastav podneska od 3. siječnja 2024. jer navedeni podnesak ne sadrži relevantne pravne razloge i nije pridonio rješavanju predmetnog spora, što pravilno obrazlaže prvostupanjski sud.
10. Sud je odredio rok koji nije izvan zakonom propisanih rokova koje sud može odrediti za izvršenje obveze, u skladu s člankom 82. stavkom 2. ZUS-a prema kojem se na izvršenje pravomoćnih rješenja odgovarajuće primjenjuju odredbe Zakona o izvršenju pravomoćnih presuda, a u vezi s člankom 81. stavkom 2. ZUS-a prema kojem je u izvršenju presude tuženik, odnosno tijelo nadležno za izvršenje obvezno postupiti u skladu s izrekom presude, najkasnije u roku od 60 dana od dostave pravomoćne presude.
11. Zatezne kamate na iznos dosuđene glavnice ne moraju se navoditi u izreci sudske odluke jer se pravo na naplatu zateznih kamata ostvaruje na temelju zakona u skladu s člankom 29. stavkom 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22.; dalje: ZOO). Međutim, time što su navedene, nije dovedena u sumnju zakonitost odluke suda. Nadalje, u skladu s člankom 25. stavkom 1. OZ-a sudska odluka kojom je naloženo ispunjenje tražbine na neko davanje ili činjenje ovršna je ako je postala pravomoćna i ako je protekao rok za dobrovoljno ispunjenje. Rok za dobrovoljno ispunjenje teče od dana dostave odluke ovršeniku, ako zakonom nije drukčije određeno. Slijedom navedenog, tužiteljica stječe pravo na zatezne kamate protekom paricijskog roka, ako u tom roku tuženik svoj obvezu na isplatu naknade troškova ne ispuni, s time da zatezne kamate u tom slučaju teku od donošenja sudske odluke, a ne od stjecanja svojstva izvršnosti odluke.
12. Slijedom svega navedenog, nema osnove točke II. i III. izreke pobijanog rješenja prvostupanjskog suda ocijeniti nezakonitima.
13. Kako je žalba odbijena, tužiteljica nema pravo na naknadu troška za sastav žalbe (članak 79. stavak 4. ZUS-a).
14. Tužiteljica potražuje u odgovoru na žalbu i trošak sastava tog podneska u ukupnom iznosu od 1.562,50 eura. Trošak sastava odgovora na žalbu nije priznat jer se ne radi o podnesku koji je od utjecaja na rješenje spora, pa taj izdatak nije opravdan u smislu članka 79. stavka 1. ZUS-a.
15. Trebalo je stoga, na temelju članka 74. stavka 1. i članka 79. stavaka 1., 4. i 6. ZUS-a, u vezi s člankom 67. stavkom 3. ZUS-a, odlučiti kao u izreci ove odluke.
U Zagrebu 5. veljače 2025
Predsjednica vijeća:
Radmila Bolanča Vuković
