Poslovni broj: Usž-2151/2024-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Radmile Bolanča Vuković, predsjednice vijeća, dr. sc. Sanje Otočan i Mire Kovačić, članica vijeća, te višeg sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja ĆŽE, mlt. ĆŽ i mlt. SŽ, svi državljani Ruske Federacije, koje zastupa opunomoćenik Sebastian Miše, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Miše & Pavić d.o.o., Zagreb, Petrinjska 48, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Zagreb, Ilica 335, radi međunarodne zaštite, odlučujući o žalbi tužitelja protiv točke I. izreke presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-238/24-6 od 22. travnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 5. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba se odbija i potvrđuje točka I. izreke presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-238/24-6 od 22. travnja 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja tuženika, KLASA: UP/I-216-03/22-06/7065, URBROJ: 511-01-212-23-14 od 4. prosinca 2023. (točka I. izreke). Točkom II. izreke tužitelju je odobrena besplatna pravna pomoć u ovom upravnom sporu, a u točki III. izreke presude tuženiku je naloženo da isplati opunomoćeniku tužitelja KŽ, pružatelju pravne pomoći, iznos od 1.250,00 eura u roku od 15 dana od dana dostave računa za pruženu pravnu pomoć.

2. Osporavanim rješenjem tuženika od 4. prosinca 2023. odbijen je zahtjev tužitelja za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj te je određeno da su dužni u roku od petnaest dana od dana izvršnosti rješenja napustiti Europski gospodarski prostor (dalje: EGP), jer će u protivnom biti prisilno udaljeni s područja EGP-a.

3. Tužitelji žalbom pobijaju točku I. izreke prvostupanjske presude zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, bitne povrede odredbi postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Ističu da je s obzirom na činjenicu da je tužitelj SŽE legalno napustio državu podrijetla izveden pogrešan zaključak da se može bez straha vratiti u matičnu državu, osobito jer ne strahuje samo od prisilne mobilizacije, već i od obitelji svoje sadašnje supruge koja je izrazito radikalna. Smatra da je neživotno očekivati da će Rusija u cijelosti poštovati formalne procedure u pogledu unovačenja i mobilizacije u trenucima kada napada drugu samostalnu i suverenu državu - Ukrajinu, zbog čega su realni navodi tužitelja da postoji opasnost da s ulice bude odveden u rat. Nadalje, GŽ navodi da je njegova supruga HŽ također podnijela zahtjev za međunarodnu zaštitu, a pokrenula je i upravni spor u kojem je donesena presuda poslovni broj: UsI- 393/2024 od 11. travnja 2024. kojom je poništeno rješenje tuženika i predmet vraćen tuženiku na ponovni postupak. Ističe da je razlog tome nedovoljno razjašnjenje svih okolnosti slučaja, a koji propust se odnosi i na njega. Navodi da Ruska Federacija provodi sustavnu međunarodnu kampanju dezinformiranja, manipulacije informacijama i iskrivljavanja činjenica kako bi ojačala svoju strategiju za destabilizaciju susjednih zemalja i Europske unije. Ističe da o ugrožavanju ljudskih prava u Ruskoj Federaciji najbolje govori niz sankcija koje je prema Ruskoj Federaciji primijenila Europska unija Pojašnjava da su sankcije poduzete prema Ruskoj Federaciji i nizu pojedinaca koji su odgovorni ili upleteni u ratne zločine, raketne napade na civile i kritičnu infrastrukturu, deportaciju i prisilna posvojenja ukrajinske djece, vojni preodgoj. Smatra da je općepoznato da građani Ruske Federacije ne mogu očekivati niti tražiti zaštitu svojih prava unutar države koja ne funkcionira na demokratskim načelima. Ukazuje na to da bi povratkom u matičnu državu bio proglašen dezerterom, čime bi njegov život i sloboda bili izravno ugroženi, a ako mu ne bi bila nezakonito oduzeta sloboda i ne bi bio podvrgnut mučenju, bio bi poslan u rat u Ukrajinu. Nadalje ukazuje na članak 6. stavak 2. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti („Narodne novine“, 70/15., 127/17. i 33/23. - dalje: Zakon) te ističe da je u Republiku Hrvatsku ušao legalno, ponaša se u skladu s pozitivnim propisima, uči hrvatski jezik, zaposlen je, a opravdano strahuje od ozbiljne nepravde koja mu prijeti povratkom u matičnu zemlju. Ističe da je s njim u Republiku Hrvatsku došlo i njegovo dvoje maloljetne djece, koju ima s bivšom suprugom. Navodi da bi se povratkom u matičnu zemlju dovela u pitanje njihova egzistencija jer jedino on skrbi o njima, a djeca su se asimilirala u Republici Hrvatskoj, gdje se i školuju. Smatra da u pobijanoj presudi nisu sagledane specifičnosti slučaja i da nisu navedeni dostatni razlozi odbijanja zahtjeva tužitelja za međunarodnu zaštitu. Navodi da prvostupanjski sud nije obrazložio razloge zbog kojih navode tužitelja smatra nevjerodostojnima. Smatra da je nelogično da se u vrijeme rata od njega zahtijeva da dostavi materijalnu dokumentaciju kojom će potvrditi postojanje vjerojatnosti da će biti mobiliziran. Pojašnjava da je napustio Rusiju jer ne želi sudjelovati u sukobima i napadima na Ukrajinu, a on je Ć i u braku je s bivšom suprugom bratića. Ističe da su zahtjevom za međunarodnu zaštitu, a posljedično i tužbom, obuhvaćena njegova maloljetna djeca ĐŽ i PŽ, a u pobijanoj presudi nije odlučeno o njihovom zahtjevu niti su navedeni u presudi. Predlaže da ovaj Sud poništi točku I. izreke pobijane presude i rješenje tuženika i usvoji tužbeni zahtjev. Traži trošak sastava žalbe.

4. Tuženik u odgovoru na žalbu predlaže odbiti žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući točku I. izreke presude prvostupanjskog suda u granicama žalbenih razloga, sukladno članku 73. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., dalje: ZUS-a) Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanim.

7. Naime, suprotno navodima tužitelja, prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio činjenice koje su odlučne za rješavanje predmetne upravne stvari, uzimajući u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporene odluke tuženika, kao i činjenice koje je sam utvrdio u sporu, na temelju priloženih dokaza i navoda tužitelja iznesenih u tužbi i na raspravi pred prvostupanjskim sudom. Sud je, ocjenjujući provedene dokaze, na utvrđeno činjenično stanje primijenio mjerodavne i u presudi citirane članke 20. i 21. Zakona. Upravni sud je odluku donio na temelju razmatranja relevantnih pravnih i činjeničnih pitanja i za istu dao valjano obrazloženje, ocjenjujući pri tome sve navode tužbe, koje navode prvo tužitelj ponovno u bitnome iznosi u žalbi.

8. S obzirom na podatke spisa, prema ocjeni ovoga Suda, prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva tuženik je proveo detaljan postupak procjene materijalnih činjenica i valjanosti dokaza, procjene budućeg rizika te je s obzirom na dokaze koje je iznio tužitelj u upravnom postupku (saslušan na zapisnik 12. travnja 2023) i prikupljena izvješća i opće informacije o zemlji podrijetla tužitelja, pravilno ocijenjeno da u konkretnom slučaju nisu dokazani ključni elementi u smislu djela proganjanja, progonitelja i razloga proganjanja koji bi ukazivali na postojanje osnovanog straha u smislu članka 20. Zakona niti na postojanje uvjeta za priznanje supsidijarne zaštite prema članku 21. istog Zakona. S obzirom na postojeća izvješća, razmatrajući opće stanje u zemlji i konkretne okolnosti tužitelja, sud je kao i tuženik, osnovano zaključio da ne postoji stvarni rizik da će povratkom u zemlju podrijetla biti izložen ozbiljnoj nepravdi te je, imajući na umu sigurnosnu i političku situaciju u zemlji i osobne okolnosti koje tužitelj iznosi u postupku uz razloge napuštanja zemlje podrijetla (eventualna mobilizacija i vjerski brak koji je sklopio s RŽ, bivšom suprugom svog bratića), svoju odluku obrazložio u smislu mjerodavnih odredaba Zakona.

9. Tužitelj se neosnovano poziva na strah od proganjanja u zemlji podrijetla zbog braka s bivšom suprugom svog bratića, jer osim razloga navedenog u obrazloženju pobijane presude, iz sadržaja presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI- 393/24 od 11. travnja 2024., na koju se tužitelj poziva, proizlazi da izvješća koja je njegova supruga HŽ dostavila upućuju na to da su žene u Čečeniji diskriminirane, da je nasilje nad ženama rašireno i prolazi nekažnjeno, a sam tužitelj je u izjavi danoj na zapisnik kod prvostupanjskog suda 15. travnja 2024. izjavio da je obitelj njegove supruge prijetila njoj, a ne njemu. Također je prvostupanjski sud detaljno obrazložio razloge zbog kojih je ocijenjeno da ne postoji opravdani strah tužitelja od mobilizacije u Ruskoj Federaciji, jer je djelomična mobilizacija okončana 31. listopada 2022. kada je još bio u Ruskoj Federaciji, a prema njegovoj izjavi poziv za mobilizaciju u tom vremenu nije zaprimio niti mu je upućen elektroničkim putem tijekom predmetnog postupka. Ujedno valja reći da iz izvješća na koje se poziva tuženik u osporenom rješenju proizlazi da lokalno stanovništvo u Čečeniji nije prisiljavano na mobilizaciju, iako su se provodile različite kampanje za njihovo privlačenje u borbu u Ukrajini.

10. Imajući na umu sve podatke spisa predmeta te članak 20. i članak 21. Zakona, tužitelji razlozima navedenim u žalbi nisu doveli u sumnju zakonitost pobijane presude koja je donesena na temelju pravilno utvrđenih činjenica te uz pravilnu primjenu materijalnog prava, dok povrede pravila postupka ovaj Sud nije našao. Obrazloženje pobijane presude sadrži razumne i dostatne razloge koji opravdavaju njezino donošenje i koji ujedno otklanjaju sumnju da bi ta presuda mogla biti rezultat arbitrarnog postupanja, dok se pravno shvaćanje izraženo u pobijanoj presudi zasniva na pravilnom tumačenju i primjeni mjerodavnog prava.

11. Neosnovan je prigovor prvo tužitelja da prvostupanjski sud nije odlučio o tužbenom zahtjevu njegove maloljetne djece, jer je sud u uvodu presude naveo sve tužitelje, a u izreci je odbio zahtjev tužitelja. S obzirom na to da se razlozi na kojima se temelji zahtjev za međunarodnu zaštitu odnose samo na tužitelja DŽ, pravilno je razmatrano ispunjava li on uvjete za međunarodnu zaštitu i ti razlozi se u odnosu na njegovu maloljetnu djecu niti ne obrazlažu, a djeca slijede pravni status tražitelja međunarodne zaštite, jer su obuhvaćena njegovim zahtjevom.

12. Napominje se da se u konkretnom slučaju ne primjenjuje članak 6. stavak 2. Zakona s obzirom na to da je predmetni zahtjev za odobrenje međunarodne zaštite odbijen zbog ne ispunjavanja uvjeta iz članaka 20. i 21. Zakona.

13. Kako je žalba odbijena, tužitelji nemaju pravo na naknadu troška za sastav žalbe (članak 79. stavak 4. ZUS-a).

14. Trebalo je stoga, na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u izreci presude.

U Zagrebu 5. veljače 2025.

Predsjednica vijeća:

Radmila Bolanča Vuković