REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U RIJECI

Žrtava fašizma 7, 51000 Rijeka

Poslovni broj: Kž-60/2023

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, kao drugostupanjski sud u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Srebrenke Šantić predsjednika vijeća, te sudaca Sandre Juranović i Saše Cvijetića kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničara Laure Pavlović, u kaznenom predmetu protiv okr. ĐD zbog kaznenih djela iz članka 149. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 – dalje u tekstu: KZ/11), rješavajući žalbu okrivljenika ĐD izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Virovitici poslovni broj 22 K-365/2021 od 10. listopada 2022., u sjednici održanoj 5. veljače 2025.

r i j e š i o  j e

I.Povodom žalbe okrivljenika ĐD, a po službenoj dužnosti ukida se pobijana presuda te se predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

II. Uslijed odluke pod I. žalba okrivljenika ĐD je bespredmetna.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Virovitici poslovni broj 22 K-365/2021 od 10. listopada 2022. godine okrivljeni ĐD proglašen je krivim da je počinio dva kaznena djela klevete iz članka 149. stavak 1. i 2. KZ/11 te mu je uz primjenu odredbe čl. 51. st. 1. KZ/11, za kazneno djelo iz toč. 1. iz čl. 149. st. 2. KZ/11 utvrđena novčana kazna u iznosu od 30 dnevnih iznosa, što s obzirom na visinu dnevnog iznosa okr. od 322,20 kn iznosi 9.666,00 kn, a za kazneno djelo iz toč. 2. iz čl. 149. st. 2. KZ/11 utvrđena mu je novčana kazna u iznosu od 30 dnevnih iznosa, što s obzirom na visinu dnevnog iznosa okr. od 322,20 kn iznosi 9.666,00 kn pa je temeljem citiranih zakonskih propisa i temeljem čl. 51. st. 1. i 2. KZ/11 osuđen na jedinstvenu novčanu kaznu u iznosu od 45 dnevnih iznosa, što s obzirom na visinu dnevnog iznosa okr. od 322,20 kn, ukupno iznosi 14.499,00 kn /1.924,35 EUR.

2. Na temelju članka 56. KZ/11 prema okrivljenom je izrečena uvjetna osuda na način da je određeno da se izrečena jedinstvena novčana kazna neće izvršiti ako okrivljenik u vremenu od 1 godine ne počini novo kazneno djelo.

3. Na temelju čl. 42. st. 6. KZ/11 u slučaju opoziva uvjetne osude okr. ĐD dužan je platiti novčanu kaznu u roku od 4 mjeseca od dana pravomoćnosti odluke o opozivu uvjetne osude.

4. Na temelju čl. 43. st. 1., 2. i 3. KZ/11, ako novčana kazna, u slučaju opoziva uvjetne osude, ne bude plaćena u cijelosti ili djelomično u navedenom roku, a ne postoje uvjeti iz čl. 42. st. 7. KZ/11, naplatiti će se prisilno putem ovlaštene institucije u roku od 3 mjeseca. Ako se novčana kazna ne može ni prisilno naplatiti u roku od 3 mjeseca sud će uz pristanak okr. ĐD donijeti odluku o zamjeni novčane kazne radom za opće dobro na način da se jedan dnevni iznos zamjenjuje sa dva sata rada. Ako okr. ne pristane na rad za opće dobro ili ga ne izvrši, novčana kazna zamjenjuje se kaznom zatvora na način da se jedan dnevni iznos zamijeni sa jednim danom zatvora.

5. Na temelju čl. 158. st. 2. Zakona o kaznenom postupku (NN br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/11, 143/12, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22 – dalje ZKP/08) priv. tužitelj SD je sa imovinskopravnim zahtjevom upućen na parnicu.

6. Temeljem čl. 148. st. 1. ZKP/08 okrivljenik je dužan privatnom tužitelju naknaditi nagradu i nužne izdatke njegova punomoćnika, o čemu će sud donijeti zasebno rješenje, te platiti paušalnu svotu ovom sudu u iznosu od 700,00 kuna, sve u roku 15 dana.

7. Protiv te presude žalbu je podnio okrivljeni ĐD po branitelju Hrvoju Šutalo iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Glavaš i Šutalo iz Vinkovaca zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08, povrede kaznenog zakona iz članka 469. točka 4. ZKP/08 i zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se okrivljenika oslobodi optužbe za oba kaznena djela klevete ili podredno da se prihvaćanjem žalbe prvostupanjska presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku pred drugim sucem.

8. Odgovor na žalbu je podnio privatni tužitelj SD putem svoje punomoćnice odvjetnice Sandre Šolaje iz Zagreba u kojem analizirajući navode žalbe istu osporava u cijelosti ističući kako je pobijana presuda jasno obrazložena, detaljna, da su svi dokazi razmotreni i sve činjenice jasno i nedvojbeno utvrđene te da nema povreda kaznenog postupka niti povreda zakona na koje ukazuje okrivljenik pa predlaže odbiti žalbu okrivljenika i potvrditi prvostupanjsku presudu.

9. Žalitelj upire na počinjenu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08 jer da u odnosu na kazneno djelo iz točke 1. presude izostaju razlozi o tome kojom radnjom je klevetnički sadržaj postao dostupan većem broju osoba. Žalitelj tvrdi da o tom bitnom obilježju kaznenog djela izostaju razlozi no žalbom zapravo osporava pravilnost zaključaka prvostupanjskog suda o toj okolnosti tvrdeći da je sud pogrešno zaključio kako sadržaj odaslan elektronskom poštom upućenom točno određenim osobama odnosno članovima izbornog povjerenstva koji su je dužni čuvati kao službenu tajnu, iz tog razloga, nije učinjen dostupnim većem broju ljudi.

10. Međutim, o tome zbog čega smatra da je označeni klevetnički sadržaj postao dostupan većem broju osoba sud je iznio detaljne i jasne razloge kada obrazlaže da već samom činjenicom da je sadržaj odaslan članovima izbornog povjerenstva za provedbu izbora u Općini Čađavica koje je potom isti proslijedilo Županijskom izbornom povjerenstvu Virovitičko podravske županije čime je određena činjenična tvrdnja postala pristupačna većem broju osoba.

11.Time proizlazi neosnovanim navod žalitelja da je zbog propusta na koji se ukazuje žalbom počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.

12. Okrivljenik u žalbi osporava osnovanost zaključaka suda o tome da bi se u postupanju okrivljenika ostvarila obilježja kaznenog djela klevete iz članka 149. stavka 1. i 2. KZ/11 za koja je proglašen krivim.

13. Prvostupanjski sud je utvrdio da je privatni tužitelj SD u vrijeme kritičnog događaja bio član biračkog odbora Vraneševci u Općini Čađavica iz redova [obrt] tijekom provođenja lokalnih izbora dok je okrivljenik bio predstavnik protivne političke opcije nastupajući na izborima kao kandidat Hrvatske demokratske zajednice za načelnika Općine Čađavica.

14. Okrivljenik u svojoj obrani nije osporio da bi postupio na način kako je opisano pod točkom 1. izreke presude, a ne poriče niti da bi po zaticanju privatnog tužitelja da kida plakat na kojem je bio kandidat HDZ- a za župana istoga slikao mobitelom te potom postupio na način kako je opisano pod točkom 2. izreke presude. Okrivljenik se brani da je na način na koji se tereti postupao jer je smatrao potrebnim biračima pokazati što se radi tijekom predizborne kampanje, da je imao obavijest od članova stranke da je na više mjesta u ovoj općini bilo pokidanih predizbornih plakata HDZ-a, a da je u jednoj od prilika kraj plakata viđen privatni tužitelj, a to upravo zbog toga što je radnje skidanja plakata poduzeo član biračkog odbora u Općini Čađavica koji je pripadnik druge političke stranke. Zbog toga da je podnio i prijavu Općinskom izbornom povjerenstvu te općine povodom koje prijave je od Županijskog izbornog povjerenstva Virovitičko podravske županije i dobio očitovanje da je skidanje tuđih predizbornih plakata neetički i nemoralno.

15. Kada iskazuje o posljedicama okrivljenikova postupanja privatni tužitelj ističe kako mu je takvo postupanje naštetilo na način da su ga poznanici zapitkivali o čemu se tu radi te im je situaciju morao objašnjavati, a da je u svom kraju poznat kao ugledni privrednik pa je iste upite zbog okrivljenikovog postupanja imao i u poslovnim kontaktima te smatra da se prikazivanjem na fotografijama u lošem kontekstu kao osoba koja nema kulture, iako je skinuo jedan predizborni plakat i to sa stabla na svojoj parceli, naškodilo njegovoj časti i ugledu.

16. Valja navesti da je povodom prijave koju je okrivljenik podnio Općinskom izbornom povjerenstvu općine Čađavica Županijsko izborno povjerenstvo Virovitičko podravske županije doista u svom očitovanju povodom razmatranja prijave o uništavanju predizbornih plakata navelo da skidanje tuđih predizbornih plakata nije etički niti moralno.

17. Da bi se zaključilo o kaznenopravnoj odgovornosti okrivljenika za kazneno djelo klevete, između ostalih činjenica potrebno je utvrditi da li pravo na slobodu izražavanja na koje se okrivljenik poziva u svojoj obrani kada ističe okolnosti radi kojih je držao potrebnim i opravdanim podnijeti prijavu nadležnom izbornom povjerenstvu, u konkretnom slučaju preteže nad pravom privatnog tužitelja na zaštitu svoje časti i ugleda. Radi se o sukobu dva od temeljnih ljudskih prava koja su konvencijski i ustavnopravno zaštićena no članak 10. Konvencije kao ni članak 38. Ustava ne jamče neograničenu slobodu izražavanja i ona može biti ograničena ako je to nužno u demokratskom društvu. Radi se o ocjeni kriterija o tome koje su granice prihvatljive kritike kada se radi o raspravi od javnog interesa. Naime, kada su u pitanju politički izbori članova izbornih tijela kao temeljnog načina ostvarivanja demokracije, tema izbora je notorno od javnog interesa pa postoji i visoki stupanj zaštite slobode izražavanja.

17.1. U konkretnoj situaciji i okrivljenik i privatni tužitelj unutar svoje jedinice lokalne samouprave jesu očito politički angažirane osobe i kroz stranački rad što je razvidno i iz uloga koje su u konkretnoj prilici obnašale, jedan kao osoba koja sudjeluje u radu tijela za provođenje lokalnih izbora, a drugi kao kandidat političke stranke za čelnika jedinice lokalne samouprave.

18. U rješidbama Europskog suda za ljudska prava kao i Ustavnog suda Republike Hrvatske koji se na te rješidbe poziva navode se okolnosti prema kojima se ocjenjuje o pravičnoj ravnoteži između tih sukobljenih prava odnosno kriteriji za provođenje tzv testa nužnosti u demokratskom društvu temeljem kojeg se utvrđuje je li ograničenje slobode izražavanja prijeko društveno potrebno i je li ono razmjerno legitimnom cilju zaštite ugleda određene osobe. Odlučno je tako da li je inkriminiranim sadržajem dan doprinos raspravi od javnog interesa, koliki je stupanj popularnosti neke osobe, što je bilo predmetom objave, prijašnje ponašanje dotične osobe, sadržaj, oblik i posljedica objavljenog. Načelni je stav kako osoba koja obnaša nekakvu javnu funkciju ili posao mora trpjeti više te kod takvih osoba granice prihvatljive kritike moraju biti puno više od osoba koja ne sudjeluje u javnim djelatnostima.

19. Primjenjujući navedene kriterije na konkretni kazneni postupak izostala je ocjena prvostupanjskog suda o tome radi li se o politički eksponiranim osobama u relacijama jedinice lokalne samouprave u kojoj djeluju, kako sud ocjenjuje navode obrane okrivljenika da je podnošenjem prijave želio skrenuti pozornost na pitanje političke korektnosti osobe koja je uključena u provedbu izbora kod nadležnih tijela, potom činjenicu da je izborno tijelo kojem se obratio reagiralo zaključkom o neetičnosti i nemoralnosti takvog postupanja te navod privatnog tužitelja o tome da je postupcima okrivljenika stvorena atmosfera u kojoj su ljudi iz njegovog poslovnog i osobnog okruženja iskazivali interes u svezi sadržaja učinjene objave.

20. Naprijed označene okolnosti ukazuju kako je u konkretnoj situaciji podnošenje prijave okrivljenika nadležnom izbornom tijelu o nedvojbenoj činjenici uklanjanja predizbornog plakata trebalo sagledati i sa aspekta postojanja suprotstavljenih interesa odnosno sa jedne strane prava privatnog tužitelja na zaštitu svoje časti i ugleda zbog iznošenja činjenica za koje tvrdi da su neistinite i koje su naškodile njegovoj časti i ugledu, a sa druge strane okrivljenika koji je za podnošenje prijave motiviran javnim interesom zaštite izbornog postupka od neetičnog postupanja onih koji sudjeluju u radu tijela koje ga provode, te da li bi sankcioniranjem takvog postupanja okrivljenik bio uskraćen u ostvarenju ustavnog prava na slobodu izražavanja na štetu zaštite interesa časti i ugleda druge osobe odnosno koje je od navedenih prava pretežito u konkretnom slučaju.

21. Dakle, kod ocjene suda prvog stupnja o kaznenoj odgovornosti okrivljenika za kaznena djela protiv časti i ugleda izostala je potpuna i sveobuhvatna ocjena svih odlučnih činjenica jer sud prvog stupnja, cijeneći navode obrane okrivljenika kao i iskaz privatnog tužitelja, nije razmotrio niti iznio razloge o tome da li postoji pravična ravnoteža između suprotstavljenih prava na slobodu izražavanja i prava na zaštitu časti i ugleda, a kako bi se mogla utvrditi krivnja okrivljenika za predmetno kazneno djelo protiv časti i ugleda na štetu privatnog tužitelja.

22. Pod točkom 2. izreke presude prvostupanjski je sud okrivljenika proglasio krivim za kazneno djelo klevete iz članka 149. stavak 1. i 2. KZ/11 i time počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točke 10. ZKP/08 na koju sud pazi po službenoj dužnosti jer je presudom povrijeđena odredba članka 13. ZKP/08.

23. Naime, presudom prvostupanjskog suda posl. br. 18 K-221/2017 od 13. prosinca 2018. okrivljenik ĐD bio je oslobođen od optužbe za kazneno djelo klevete iz članka 149. stavak 1. i 2. KZ/11 iz točke 1. izreke, a proglašen je krivim za kazneno djelo teškog sramoćenja iz članka 148. stavka 1. i 2. KZ/11 iz točke 2. izreke, za koje mu je izrečena novčana kazna od 30 dnevnih dohodaka. Protiv te presude žalbu je izjavio privatni tužitelj i to u odnosu na dio presude kojim se okrivljenik oslobađa od optužbe za kazneno djelo klevete iz članka 149. stavka 1. i 2. KZ/11 opisano pod točkom 1. izreke dok je okrivljenik podnio žalbu u odnosu na dio presude kojim ga se proglašava krivim za kazneno djelo teškog sramoćenja iz članka 148. stavak 1. i 2. KZ/11 opisano pod točkom 2. izreke.

24. Citirana presuda je ukinuta u cijelosti ovosudnim rješenjem posl. br. Kž-148/2019 od 3. veljače 2021. prihvaćanjem žalbi privatnog tužitelja i okrivljenika te je spis vraćen na ponovno odlučivanje. Po ukidanju presude privatni je tužitelj, bez izmjene činjeničnog opisa izmijenio pravnu kvalifikaciju za djelo pod točkom 2. na način da okrivljenika tereti za kazneno djelo klevete iz članka 149. stavak 1. i 2. KZ/11 za koje je pobijanom presudom okrivljenik i proglašen krivim.

25. Time je na štetu okrivljenika povrijeđena odredba iz članka 13. ZKP/08 koja propisuje da se povodom pravnog lijeka izjavljenog samo u korist okrivljenika presuda ne može izmijeniti na njegovu štetu.

26. Naime, kaznenim djelom teškog sramoćenja iz članka 148. stavka 1. i 2. KZ/11 koje je brisano iz Kaznenog zakona s danom 1.1.2020. bila je zapriječena novčana kazna do 180 dnevnih iznosa za djelo iz stavka 1. citiranog članka i novčana kazna od 360 dnevnih iznosa za kazneno djelo iz stavka 2. istog članka dok je za kazneno djelo klevete iz članka 149. stavka 1. KZ/11 zapriječena novčana kazna od 360 dnevnih iznosa, a za djelo iz stavka 2. istog članka novčana kazna od petsto dnevnih iznosa. Obzirom na veće zapriječene kazne za osnovni i kvalificirani oblik, kazneno djelo klevete iz članka 149. stavka 1. i stavka 2. KZ/11 teže je od kaznenog djela teškog sramoćenja iz članka 148. stavka 1. i stavka 2. KZ/11.

27. Odredba članka 3. KZ/11 propisuje da će sud u slučaju kada se KZ izmijeni nakon počinjenja djela primijeniti zakon koji je za okrivljenika blaži. Brisanjem iz kaznenog zakona kaznenog djela teškog sramoćenja iz članka 148. KZ/11 sud je sukladno odredbi iz članka 3. KZ/11 bio dužan utvrditi da li se predmetno postupanje može podvesti pod obilježja nekog drugog kaznenog djela iz KZ-a radi utvrđenja pravnog kontinuiteta te potom primijeniti zakon koji je za počinitelja blaži.

28. Pobijanom odlukom kojom je okrivljenik za postupanje opisano pod točkom 2. proglašen krivim za teže kazneno djelo prvostupanjski sud je na štetu okrivljenika povrijedio načelo zabrane reformatio in peius jer je povodom žalbe okrivljenika, a ne i privatnog tužitelja, proglašavajući pod točkom 2. okrivljenika krivim za kazneno djelo koje je teže od onog za koje je bio proglašen krivim prethodnom presudom koja je ukinuta, u odnosu na to kazneno djelo donio presudu na štetu okrivljenika.

29. Zbog počinjenih bitnih povreda odredaba kaznenog postupka presudu nije bilo moguće ispitati pa je stoga pod točkom I. povodom žalbe okrivljenika po službenoj dužnosti prvostupanjsku presudu valjalo ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku na temelju članka 483. stavka 1. ZKP/08, slijedom čega je žalba okrivljenika ĐD bespredmetna kako je to navedeno pod točkom II. U ponovljenom postupku prvostupanjski će sud otkloniti ukazane nedostatke u prvostupanjskoj presudi te potom donijeti novu zakonitu presudu koju će valjano obrazložiti.

30. Budući je presuda ukinuta zbog bitnih postupovnih povreda, a okrivljenik je žalbu podnio i zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja to je primjenom članka 487. stavak 4. ZKP/08 ovaj sud drugog stupnja je ocijenio i žalbene navode okrivljenika u pogledu pogrešaka u utvrđenju činjeničnog stanja.

31. Tako je po prvostupanjskom sudu za sada pravilno ocijenjena vjerodostojnost provedenih dokaza odnosno iskaza ispitanih svjedoka i privatnog tužitelja u odnosu na postupanje privatnog tužitelja koje je bilo predmetom prijave izbornom tijelu, ocjenom kojih dokaza potom zaključuje o istinitosti sadržaja podnijete prijave. Što se tiče pravilnosti činjeničnih utvrđenja za kazneno djelo iz točke 2. izreke, istinitost sadržaja objavljenih fotografija sa natpisom „kultura“ koje okrivljenik u žalbi problematizira za sada nije od odlučne važnosti obzirom na utvrđenu bitnu postupovnu povredu počinjenu na štetu okrivljenika.

Rijeka, 5. veljače 2025.

Predsjednik vijeća

Srebrenka Šantić