Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Stalna služba u Koprivnici
Koprivnica, Hrvatske državnosti 5
Poslovni broj: Gž-101/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Veljka Kučekovića kao predsjednika vijeća, Vesne Rep kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Tatjane Kučić kao članice vijeća, u parničnom predmetu tužitelja TF, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Radivoju Mačešiću-Biscuoliu, odvjetniku iz Pule, protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d., OIB: 02535697732, iz Zagreba, Radnička cesta 50, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Leko i partneri iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude i rješenja Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Benkovcu poslovni broj P-2966/2023-50 od 6. prosinca 2024., u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 5. veljače 2025.,
p r e s u d i o j e i r i j e š i o j e
I. Žalba tuženika djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično se uvažava kao osnovana te se presuda i rješenje Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Benkovcu poslovni broj P-2966/2023-50 od 6. prosinca 2024.;
- potvrđuje presuda, točka I. izreke rješenja za iznos od 2.379,33 EUR (slovima: dvije tisuće tristo sedamdeset devet eura i trideset tri centa) i točka II. izreke rješenja,
- preinačuje u točki I. izreke rješenja za iznos od 275,00 EUR (slovima: dvjesto sedamdeset pet eura) tako da se rješava:
Odbija se zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi parnični trošak u iznosu od 275,00 EUR (slovima: dvjesto sedamdeset pet eura).
II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbe.
Obrazloženje
1. Prvostupanjski sud donio je presudu kojom je naložio tuženiku da tužitelju isplati 2.976,62 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na pojedine mjesečne iznose od dospijeća do isplate, kako je to specificirano.
1.1. Prvostupanjski sud donio je i rješenje kojim je u točki I. izreke naložio tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 2.654,33 eura, a u točki II. izreke odbijen je zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška kao neosnovan.
2. Protiv navedene presude i rješenja pravovremenu, potpunu i dopuštenu žalbu podnio je tuženik 12. prosinca 2024. zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. -Odluka USRH, 84/08., 96/08.-Odluka USRH, 123/08.-ispravak, 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje: ZPP) te predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu odluku na način da odbije tužbeni zahtjev tužitelja te mu naloži da tuženiku naknadi troškove postupka uključujući i troškove žalbenog postupka ili da pobijanu odluku ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Odgovor na žalbu nije dan.
4. Žalba je djelomično osnovana.
5. Tuženik žalbu podnosi zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, pri čemu citira zakonski tekst navedene bitne povrede, odnosno ocjenjuje kako prvostupanjski sud nije dao razloge o odlučnim činjenicama, a izneseni razlozi da su proturječni i u suprotnosti s izvedenim dokazima zbog čega se prvostupanjska odluka ne može ispitati.
5.1. Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud nije počinio navedenu bitnu povredu jer je za svoju odluku dao jasne i neproturječne razloge pa je istu moguće ispitati. Nisu učinjene niti druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti temeljem članka 365. stavak 2. ZPP-a.
5.2. Tuženik smatra i da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u svezi sa člankom 193. ZPP-a jer je tužitelj tužbom postavio zahtjev za isplatu iznosa od 7.034,30 eura (52.999,93 kn), da bi nakon provedenog vještačenja snizio isti na iznos od 2.976,62 eura, čemu se tuženik protivio.
5.3. Sud čini bitnu povredu iz članka 354. stavak 1. ZPP-a ako u tijeku postupka nije primijenio ili je nepravilno primijenio koju odredbu ovog Zakona, a to je bilo ili je moglo biti od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude. Člankom 193. stavak 2. ZPP- a propisano je da se tužba može povući i kasnije, sve do zaključenja glavne rasprave, ako tuženik na to pristane. Ako se tuženik u roku od 15 dana od dana obavijesti o povlačenju tužbe ne izjasni o tome, smatrat će se da je pristao na povlačenje.
5.4. U situaciji kada tuženik ne pristane na povlačenje tužbe, a smanjenje tužbenog zahtjeva je djelomično povlačenje tužbe za koje je, nakon što se tuženik upustio u raspravljanje potreban njegov pristanak, prvostupanjski sud je trebao iznos za koji je tužba povučena odbiti. Međutim, u takvoj procesnoj situaciji tuženik je trebao nakon donošenja prvostupanjske odluke zatražiti donošenje dopunske presude u odnosu na taj dio, pa kako to nije učinio, ima se smatrati da je u tom dijelu tužba povučena (članak 339. stavak 2. ZPP-a). Zbog toga se niti ovaj žalbeni razlog ne može uvažiti kao osnovan.
6. Tužitelj je podnio tužbu kojom je tražio da se utvrde ništetnima dijelovi odredbi Ugovora o kreditu broj 9012704293 od 30. lipnja 2007. kojeg je kao korisnik kredita sklopio s tuženikom kao bankom, a koje odredbe se odnose na ugovorenu promjenjivost kamatne stope tijekom otplate kredita jednostranom odlukom banke i odredbi u kojima je glavnica vezana za valutu CHF. Posljedično navedenom utvrđenju traži se isplata više plaćenih anuiteta zbog promjene kamatne stope u odnosu na početnu kamatnu stopu i zbog promjene tečaja na više u odnosu na početni tečaj tijekom otplate kredita, u ukupnom iznosu od 52.999,93 kn.
6.1. O tom tužbenom zahtjevu odlučeno je presudom i rješenjem prvostupanjskog suda broj P-2112/2019-19 od 21. prosinca 2022. na način da je usvojen zahtjev na utvrđenje ništetnosti dijelova pojedinih odredbi Ugovor o kreditu, ali je odbijen zahtjev za isplatu te je riješeno da svaka stranka snosi svoje troškove. Povodom žalbi stranaka ovaj je sud donio presudu i rješenje broj Gž-1038/2023-2 od 28. studenoga 2023. kojom je u odnosu na prihvaćeni tužbeni zahtjev na utvrđenje ništetnima dijelova pojedinih odredbi Ugovora o kreditu, kako je to opisano u postavljenom tužbenom zahtjevu, djelomično potvrdio a djelomično preinačio prvostupanjsku odluku na način da je za pojedine odredbe odbio tužbeni zahtjev, dok je u odnosu na zahtjev za isplatu koji je odbijen prvostupanjskom odlukom, ista ukinuta, kao i u odluci o naknadi parničnog troška te je u tom dijelu predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
6.2. Pobijanom odlukom odlučeno je zahtjevu tužitelja da mu se isplati iznos više plaćenog po osnovi kamate i valutnog tečaja, a na temelju utvrđenja da su odredbe Ugovora o kreditu kojima je ugovorena promjenjiva kamata tijekom otplate kredita na temelju jednostrane odluke banke te kojima je ugovorena valutna klauzula vezana uz CHF ništetne.
6.3. Prvostupanjski sud je proveo knjigovodstveno-financijsko vještačenje te je na temelju istog utvrđeno da je tuženik od dana sklapanja Uugovora o kreditu do dana otplate kredita od tužitelja više naplatio razliku anuiteta s osnove plaćenih kamata zbog promjene kamatne stope u odnosu na početno ugovorenu stopu iznos od 5.363,39 kuna, odnosno 711,84 eura, a za isto razdoblje više naplatio razliku anuiteta s osnove promjene tečaja u odnosu na iznose anuiteta da se primjenjivao tečaj na dan isplate kredita iznos od 17.063,98 kuna, odnosno 2.264,78 eura, dakle, s obje osnove iznos od 2.976,62 eura.
6.4. Kako je pravomoćno utvrđeno da su odredbe konkretnog Ugovora o kreditu ništetne u dijelu u kojem je ugovorena promjena kamatne stope na temelju jednostrane odluke banke te u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula vezana uz CHF, to je prvostupanjski sud primjenom članka 1111. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23.; dalje: ZOO) dosudio tužitelju navedeni iznos, a koji je tužitelj i zatražio u sređenom tužbenom zahtjevu nakon provedenog vještačenja. Na mjesečne iznose više plaćenog dosuđena je i zakonska zatezna kamata po stopi iz članka 29. stavak 2. ZOO-a od dana plaćanja do isplate, a primjenom članka 1115. ZOO-a.
6.5. O naknadi parničnog troška odlučeno je primjenom članka 154. stavak1. ZPP-a, dok je visina troška utvrđena primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23.; dalje: Tarifa) i Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18. i 51/23.) uz uvećanje za iznos plaćenog predujma za vještačenje.
7. Iz sadržaja žalbe tuženika proizlazi da se njegovi žalbeni navodi odnose na utvrđenje ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu koji se odnose na promjenjivost kamatne stope temeljem jednostrane odluke tuženika i valutne klauzule vezane na CHF, na koje žalbene razloge se ovaj sud neće očitovati jer je o istima iznio svoj stav u presudi broj Gž-1038/2023-2 od 28. studenoga 2023., a kojom je potvrđena ranije presuda prvostupanjskog suda broj P-2112/2019-19 od 21. prosinca 2022. u odnosu na utvrđenje ništetnosti konkretnih odredbi Ugovora o kreditu, te je time riješena osnova na temelju koje se traži isplata.
7.1. Predmet ovog postupka je prvostupanjska odluka kojom je odlučeno o isplati više plaćenih anuiteta zbog ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli i kamatnoj stopi. U odnosu na navedenu isplatu tuženik ocjenjuje kako je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio prigovor zastare, jer da je zastara počela teći od trenutka kada je više plaćeno, a ne od pravomoćnosti presuda donesenih u postupku za kolektivnu zaštitu prava i interesa potrošača jer da se utvrđenja iz kolektivnog spora ne mogu primijeniti na konkretni Ugovor o kreditu.
7.2. Pravilno je prvostupanjski sud ocijenio u ranijoj odluci broj P-2112/2019-19 od 21. prosinca 2022. da se utvrđenja iz kolektivnog spora mogu primijeniti i na konkretan Ugovor o kreditu, o čemu je svoj stav iznio i ovaj sud u presudi i rješenju broj Gž- 1038/2023-2 od 28. studenoga 2023., pa se tuženika upućuje na obrazloženje te odluke. Isto tako pravilno je ocijenio da se zastara računa od pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., koja je u odnosu na ništetne odredbe ugovora o kreditu koje se odnose na promjenjivost kamatne stope jednostranom odlukom banke postala pravomoćna presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/2013-4 od 13. lipnja 2014., a u dijelu koji se odnosi na ugovaranje valutne klauzule kojom se glavnica veže uz CHF presudom istog suda broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. Kako je tužba podnesena 13. lipnja 2019. (preporukom), to potraživanje tužitelja nije u zastari.
7.3. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio činjenično stanje, odnosno iznos koji je tužitelj preplatio temeljem ništetnih odredbi Ugovora o kreditu te je na isto pravilno primijenio materijalno pravo sadržano u članku 1111. i 1115. ZOO-a, jer se tuženika ima smatrati nepoštenim stjecateljem zbog toga što je on svojim postupanjem prije i u vrijeme zaključenja Ugovora o kreditu doveo do ništetnosti konkretnih odredbi Ugovora o kreditu, a čiji sadržaj je formulirao upravo tuženik.
8. Tuženik smatra da su povrijeđena njegova ustavna prava na pravično suđenje, suđenje sukladno važećim propisima, pravo na jednakost pred zakonom, te na jednakost pred sudovima jer smatra da prvostupanjska odluka ne sadrži jasne, razumljive i provjerljive argumente i stavove usklađene i konzistentne s postojećom sudskom praksom i pravnim propisima.
8.1. Po ocjeni ovog suda, niti jedno od ustavnih prava na koje se poziva tuženik nije povrijeđeno u postupku koji je proveden pred prvostupanjskim sudom niti prilikom donošenja odluke koja je u skladu kako sa važećim propisima, tako i sa sudskom praksom, a time što tuženik nije uspio u postupku nisu povrijeđena njegova ustavna prava.
9. Tuženik osporava i odluku o naknadi parničnog troška jer je ista rezultat nezakonite odluke o glavnoj stvari te prvostupanjski sud pri donošenju odluke o trošku nije vodio računa o načelu ekonomičnosti. Dakle, ne iznosi konkretne razloge zbog kojih odluku o trošku smatra nepravilnom.
9.1. Člankom 365. stavak 2. ZPP-a propisano je da drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga određenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ovoga Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.
9.2. Međutim, navedeni članak ZPP-a, prema kojemu drugostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupaka, ne primjenjuje se na postupke koji su započeli prije stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 70/19.), kojima je izmijenjena ranija odredba članka 365. stavak 2. ZPP-a na navedeni način i koja se kako je izmijenjena primjenjuje od 1. rujna 2019. Ovaj postupak započeo je 17. lipnja 2019., te se navedena izmjena ne odnosi i na odluku o trošku donesenu u ovom postupku, zbog čega je ovaj sud ispitao pobijanu odluku o trošku po službenoj dužnosti u odnosu na pravilnu primjenu materijalnog prava.
9.3. Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je djelomično pogrešno primijenio odredbe Tarife u svezi sa člankom 155. stavak 1. ZPP-a, u dijelu u kojem je tužitelju priznao trošak u vidu nagrade za rad njegovog punomoćnika za sastav podneska od 9. prosinca 2019., jer se radi o požurnici, podneska od 21. siječnja 2021., jer se tim podneskom obavještava sud da je plaćena sudska pristojba na tužbu i podneska o 14. studenog 2022., jer se tim podneskom obavještava sud da je plaćen predujam za vještačenje. Ovi podnesci po ocjeni ovog suda nisu bili potrebni za vođenje postupka u smislu članka 155. stavak 1. ZPP-a. Isto tako, za sastav podneska od 19. prosinca 2022. tužitelju se priznaje iznos od 100,00 eura po Tbr. 8.3. Tarife, a ne iznos od 200,00 eura prema Tbr. 8.1. Tarife kako je to učinio prvostupanjski sud.
9.4. Tužitelju pravilnom primjenom Tarife treba priznati trošak nagrade za rad njegovog punomoćnika u iznos od 1.500,00 eura i PDV u iznosu od 375,00 eura te iznose sudske pristojbe na tužbu i raniju presudu jer su iste plaćene te trošak predujma za knjigovodstveno-financijsko vještačenje. Iznos koji je pravilno dosuđen tužitelju iznosi 2.379,33 eura, za koji iznos je potvrđeno pobijano rješenje, dok je neosnovano dosuđen iznos od 275,00 eura (2.654,33-2.379,33), za koji iznos je prvostupanjska odluka o trošku preinačena na način da je za taj iznos odbijen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška.
10. U dijelu u kojem je potvrđena presuda i rješenje riješeno je primjenom članka 368. stavak 1. i članka 380. točka 2. ZPP-a, a u dijelu u kojem je preinačeno rješenje o trošku primjenom članka 380. točka 3. ZPP-a.
11. Odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbe jer je sa žalbom uspio samo u neznatnom dijelu koji se odnosi na troškove postupka.
Koprivnica, 5. veljače 2025.
Predsjednik vijeća
Veljko Kučeković