Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Soljačića kao predsjednika vijeća, te Marjane Rajić i Tomislava Tomašića kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika - specijalista Željka Kudrića, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog CU i okrivljene CUG, zastupani po odvjetniku Filipu Gereci iz Zagreba, zbog prekršaja iz članka 162. stavka 3. u vezi stavka 1. točke 3. Zakona o gradnji ("Narodne novine", broj: 153/2013., 20/2017., 39/2019., 125/2019.), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnijetoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, od 10. listopada 2022., broj: Pp-3436/2022, na sjednici vijeća održanoj 5. veljače 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog CU i okrivljene CUG i potvrđuje se prvostupanjska odluka.
II. Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015., 70/2017., 118/2018. i 114/2022.), okrivljenici su obvezani naknaditi paušalni iznos troškova ovog drugostupanjskog prekršajnog postupka u iznosu od 20,00 (dvadeset) eura - svaki, u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, od 10. listopada 2022., broj: Pp-3436/2022 okrivljenici su proglašeni krivima i kažnjeni novčanim kaznama i to okrivljeni UU novčanom kaznom u iznosu od 3.000,00 kuna / 398,17 eura, okrivljena CUG novčanom kaznom u iznosu od 3.000,00 kuna / 398,17 eura, zbog prekršaja iz članka 162. stavka 3. u vezi stavka 1. točke 3. Zakona o gradnji, činjenično opisanog u izreci pobijane presude.
2. U odnosu na troškove prekršajnog postupka, pobijanom prvostupanjskom presudom okrivljenici su u cijelosti oslobođeni obveze na naknadu istih
3. Protiv prvostupanjske odluke okrivljenici su pravodobno, putem branitelja, podnijeli žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede materijalnog prekršajnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, i odluke o prekršajnopravnoj sankciji u bitnom navodeći da nije utvrđeno vrijeme počinjenja prekršaja već je navedeno „u listopada 2021.“, kao i da predmetna građevina trocrtnih dimenzija 11,86 m x 11,86, m cca visine 5,20 m koju su započeli graditi i za koju su kao fizičke osobe investitori prvostupanjskom presudom proglašeni krivim nije bila tih tlocrtnih dimenzija. Sud nije proveo niti jedan dokaz kao što je primjeren terenski uviđaj na licu mjesta, uvid u javne isprave kao što je prijepis posjedovnog lista za konkretnu nekretninu na kojoj je jasno navedeno da je tlocrtna površina predmetne građevine 108 m2, dok bi tlocrtna površina građevine iz izreke pobijane presude iznosila 140 m2 (po računici 11,86 m x 11,86, m=140,66 m2. Ključno na što je prvostupanjski sud trebao odgovoriti jesu li okrivljenici kao investitori na predmetnoj građevini bili dužni ishoditi građevinsku dozvolu. Tijekom prvostupanjskog postupka okrivljenici su tvrdili da zbog narušene statike i znatnih oštećenja na predmetnoj građevini kao posljedica općepoznatih razornih tzv. zagrebačkog i petrinjskog potresa, bilo nužno pristupiti rekonstrukciji postojeće građevine, kako bi se ta građevina dovela u funkcionalno stanje, a ujedno kako bi se otklonila mogućnost nastanka štete trećim osobama ili na imovini trećih osoba. Tvrdili su da je rekonstrukcija predmetne građevine provedena na način da se nije izlazilo iz postojećih gabarita tj. da je rekonstruirana građevina u istim gabaritima kao i ranije postojeća građevina koja je oštećena potresom. Sud nije odgovorio na pitanje da li su okrivljenici bili dužni ili nisu bili dužni ishoditi građvinsku dozvolu na predmetnoj građevini.
4. Žalba nije osnovana.
5. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 6., 7., 9. i 10. toga Zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog, te nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljeni pobijaju prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.
6. Nakon donošenja prvostupanjske odluke dana 1. siječnja 2025. stupio je na snagu novi Zakon o gradnji (Narodne novine broj: 145/2024), koji ima kontinuitet prekršaja koji se okrivljenicima stavlja na teret u istoj odredbi članka 162. stavka 3. u vezi stavka 1. točke 3. ovog Zakona.
7. Iz sadržaja žalbe proizlazi da žalitelj smatra da su prvostupanjskom presudom počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točke 11. Prekršajnog zakona, navodeći da je pri donošenju odluke sud uzeo kao dokazane činjenice koje su u postupku ostale sporne, (u odnosu na provedene dokaze i izjavu svjedoka koje postoje u spisu i njihovu interpretaciju u presudi) da se presuda ne može ispitati te da nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, te da je neprecizno određeno vremensko razdoblje inkriminacije (evidentno smjerajući da je nerazumljiva izreka).
8. Međutim, izreka prvostupanjske presude razumljiva je, jer vrijeme počinjenja prekršajnog djela pristupanje građenju kao fizičkih osoba investitora bez pravomoćne, odnosno izvršne građevinske dozvole iz članka 162. stavka 3. u vezi stavka 1. točke 3. Zakona o gradnji, za koje su okrivljeni pobijanom presudom proglašeni krivim navedeno „u listopadu 2021.“ iz čega proizlazi naznaka početka i kraja inkriminiranog razdoblja. Naime, jedan od obveznih sastojaka izreke osuđujuće presude je i vrijeme počinjenja prekršajnog djela jer o njemu ovisi koje će odredbe prekršajnog zakona biti primijenjene na to prekršajno djelo i njegovog počinitelja (primjena blažeg zakona, računanje zastare, utvrđivanje krivnje, itd.). S obzirom da je u pobijanoj presudi naznačeno vrijeme počinjenja prekršajnog djela, to nije ostvaren istaknuti vid citirane bitne postupovne povrede. Druga je stvar što žalitelj smatra da vremensko razdoblje inkriminacije ne odgovara dokazima u spisu te ga ne prihvaća, čime zapravo pobija pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja.
9. Nije ostvaren niti žalbom istaknuti oblik povrede iz članka 195. stavak 1. točke 11. Prekršajnog zakona, odnosno "bitno proturječje" između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju materijalnih dokaza i stvarnom sadržaju tih dokaza i iskaza svjedokinje, jer argumentacijom koju iznosi žalitelj zapravo iskazuje nezadovoljstvo ocjenom dokaza i zaključcima prvostupanjskog suda. Ocjena dokaza i izvođenje zaključaka iz dokazne građe činjenično je pitanje tako da je u naravi i ovdje riječ o žalbenom pobijanju pravilnosti i potpunosti utvrđenog činjeničnog stanja.
10. U odnosu na nepotpuno i pogrešno utvrđeno činjenično stanje, suprotno navodima žalbe, prvostupanjski sud je, po ocjeni ovog suda, potpuno i pravilno utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica.
11. Iz presude prvostupanjskog suda razvidno je koje dokaze je taj sud proveo i na kojim dokazima temelji svoje utvrđenje da su okrivljenici počinili prekršajno djelo koje im je stavljeno na teret. Analizirajući sve provedene dokaze, te činjenice o kojima ovisi opstojnost prekršajnog djela, prvostupanjski sud je za svoja utvrđenja i stajališta dao valjane pravne razloge. Koristeći kao dokaz zapisnik o inspekcijskom nadzoru od 1. prosinca 2021., fotografije, povezujući ih sa iskazom ispitane svjedokinje više građevinske inspektorice Dragice Veljković koja je činjenično stanje utvrdila neposredno na predmetnoj lokaciji da je građevina izašla iz lokacijskih uvjeta za koje je potrebna građevinska dozvola (izgradnjom konstrukcije građevine prizemlja i kata), koji propust je potvrđen i dostavljenim Glavnim projektom kako navodi svjedokinja i ostalim materijalnim dokazima u spisu, prvostupanjski je sud utvrdio sve sporne činjenice na koje okrivljenici ukazuju žalbom, pa je žalbene navode nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja trebalo odbiti kao neosnovane.
12. Potrebno je naglasiti da glavni projekt ne može pokriti građevinsku dozvolu, koja je potrebna i za nadozid potkrovlja za 60 cm koji navode žalitelji u žalbi, jer prema Zakonu o gradnji za bilo koji promijenjeni lokacijskih uvjet potrebna je lokacijska dozvola, jer i tako izvedeni radovi rezultiraju promjenama za koje je potrebna u ovim zahtjevima ili odstupanjima od odobrenih lokacijskih uvjeta.
13. Cijeneći materijalne dokaze izvedene u postupku, kvalitetu iskaza svjedokinje više građevinske inspektorice, potkrijepljenu s materijalnim dokazom zapisnikom o inspekcijskom nadzoru od 1. prosinca 2021 u vezi tlocrtnih dimenzija građevine izmjerenih na lokaciji i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda čine dovoljnu osnovu za neprijeporno utvrđenje krivnje okrivljenih CU i CUG za terećeni prekršaj. Iz navedenih razloga prvostupanjski je sud na osnovu personalnih i materijalnih dokaza koji su izvedeni u postupku pravilno utvrdio činjenično stanje na koje je pravilno primijenio materijalno pravo. Razloge prvostupanjske odluke u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.
14. Naime, samo navođenje da prvostupanjski sud nije izvršio uvid u javno dostupne javne isprave kao što je prijepis posjedovnog lista, a iz kojeg je kao što je općepoznato moguće vidjeti tlocrt građevine, ali ne i katnost građevine ovaj sud drži paušalnim. Isto tako dostavljenu odluku Upravnog suda u Rijeci ovaj sud drži nepotrebnom, u ovom postupku jer samo ocjenjivanje Glavnog projekta u upravnom postupku nema utjecaj na prekršajnu odgovornost, a niti Glavni projekt može pokriti građevinsku dozvolu koju je u predmetnoj situaciji bilo potrebno ishoditi, s obzirom da su se dogradnjom koju su izveli okrivljenici promijenili lokacijski uvjeti. Isto tako treba napomenuti da uvjerenje nadležnog katastarskog ureda da je građevina izgrađena prije 1968. godine nije relevantna u ovom slučaju obzirom da se radi o novoizgrađenom objektu.
15. Razmotrivši odluku o prekršajnopravnoj sankciji, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, te je okrivljenicima za počinjeni prekršaj izrekao novčanu kaznu primjerenu težini počinjenog prekršaja, stupnju odgovornosti i svrsi kažnjavanja iz članka 6. i članka 32. Prekršajnog zakona. Po ocjeni ovog Suda novčana kazna izrečena svakom okrivljeniku znatno ispod zakonom propisanog minimuma, primjerena je i dostatna kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja te predstavlja ublaženje minimalno propisanog iznosa za prekršaj iz članka 162. stavka 3. točke 3. u vezi stavka 1. Zakona o gradnji, za koji je u vrijeme počinjenog prekršaja propisana novčana kazna za investitora fizičku osobu u rasponu od 30.000,00 do 45.000,00 kuna, te su sve okolnosti za odmjeravanje kazne u dovoljnoj mjeri ocijenjene u korist okrivljenika te nema osnove za daljnje ublažavanje izrečene novčane kazne.
16. Kako je odredbom članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, to je na temelju članka 139. stavka 3. i 5. Prekršajnog zakona, obvezan svaki okrivljenik na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.
17. Slijedom navedenog, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 5. veljače 2025.
Zapisničar :
Predsjednik vijeća:
Željko Kudrić, v. r.
Mario Soljačić, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu, u 6 otpravaka: za spis, okrivljenike, branitelja i tužitelja.