Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Poslovni broj Gž-677/2024-3

Split, Gundulićeva 29a

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Marka Pribisalića kao predsjednika vijeća, Mirjane Rubić kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te dr. sc. Lidije Vojković kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice DŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Mirjana Žrvnar, odvjetnica u Puli, protiv tuženika ĐŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Davor Štorga, odvjetnik u Puli, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-839/2021-26 od 29. studenog 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 5. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-839/2021-26 od 29. studenog 2023. u točkama. I. i II. izreke.

Obrazloženje

1.Pobijanom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 32.137,00 Eura/242.136.23 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 17. studenog 2021. do isplate te troškovima postupka od 2.224.89 Eura/16.763,43 kuna sa zakonskim zateznim kamatama od 29. studenog 2023. do isplate (točke I. i II. izreke), a ujedno je (točka III. izreke) odbijen u preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadu daljnjih zatraženih troškova.

2.Pravodobno i blagovremeno izjavljenom žalbom tu presudu pobija tuženik iz svih žalbenih razloga propisanih u članku 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj, 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda ukine, podredno preinači na način da se tužbeni zahtjev odbije.

2.1.Odgovor na žalbu nije dostavljen.

3.Žalba nije osnovana.

4.Predmet spora je zahtjev tužiteljice kao nasljednice svoga supruga kojim traži isplatu dijela stvarno ugovorene kupoprodajne cijena za nekretninu koju je njezin suprug prodao tuženiku ugovorom o kupoprodaji od 11. studenog 2010., a koju tuženik nije isplatio.

5.Prvostupanjski je sud utvrdio slijedeće činjenice:

-kako je tuženik (odnosno njegovo trgovačko društvo Fercom d.o.o) tužiteljičinom sinu isporučio građevinski materijal za izgradnju disco kluba u Sv. Kirinu, koji nije plaćen,

- kako prema izdatnicama društva Fercom d.o.o. (list 23-47) proizlazi kako bi isto isporučivalo građevinski materijal naručitelju [adresa] Disco u vrijednosti od 128.245,94kn,

- kako je radi namirenja tuženikove tražbine za isporučeni građevinski materijal između tužiteljičinog supruga kao vlasnika nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i tuženika dogovorena prodaja tih nekretnina,

-kako je Ugovorom o kupoprodaji između njih zaključenim 11. listopada 2010. tužiteljičin suprug prodao, a tuženik kupio navedene nekretnine za u ugovoru upisanu i isplaćenu cijenu od 160.000,00 kn,

-kako je na tim nekretninama ubrzo nakon kupnje (13. prosinca 2010.) tuženik dozvolio OTP banci zasnivanje založnog prava radi osiguranja tražbine temeljem ugovora o kreditu u kojem ugovoru su stranke vrijednost založenih nekretnina sporazumno odredile u visini od 49.000,00 Eura,

- kako tuženik u odgovoru na tužbu, otklanjajući postojanje duga po utuženom osnovu, nije osporio ni jedan bitan tužbeni navod o postojanju drugačijeg dogovora vezano za kupoprodajnu cijenu od upisane u ugovoru,

- kako je nakon sklopljenog ugovora o kupoprodaji tuženik određene iznose i isplatio tužiteljici (što je potvrdio u odgovoru na tužbu navodeći kako je kasnijim isplatama tužiteljici dao vrijednost od oko „nešto ispod“ 300.000,00 kn te radi mirnog rješenja ponudio teren od cca 5.000 m2),

- kako je preminuo suprug tužiteljice i rješenjem o nasljeđivanju O-360/2020 tužiteljica je naslijedila u cijelosti sva prava i obveze iz navedenog kupoprodajnog ugovora,

- kako je u planu isplate (ispravi na listu 11 spisa) naveden iznos od 10.000,00 kn, iznos od 5.000,00 kn uz naznaku „N.godina“, a potom od 2011. po 1.400,00 kn “na misec“, na sredini papira stoji“ G“, materijal 10.000,00 kuna po dogovoru a na dnu dokumenta u donjem desnom kutu iznos od 65.000,00 Eura, a u donjem lijevom kutu ispisano je tuženikovo ime,

-kako tuženik nije potpisao ispravu „nadopuna ugovora“ (list 12 spisa) u kojoj je (članak 3.) upisana kupoprodajna cijena od 65.000,00 Eura,

- kako je tužiteljica vodila bilješke o plaćanjima (list 16-22) koje bi bile sukladne rekapitulaciji s lista 11 prikazanih isplata,

- kako su saslušani svjedoci PŽ i VŽ, kći i brat tužiteljice, potvrdili navode tužbe.

6.Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, ocjenjujući iskaze saslušanih svjedoka kojima su u potpunosti potvrdili navode i iskaz tužiteljice, uvjerljivim neproturječnim, ozbiljnim i logičnim, pa povezujući to s bilješkom i planom otplate, činjenicom da je tuženik nakon ugovora stvarno neko vrijeme i vršio plaćanja pa tako do 19. studenog 2016. (pod točkom 18. pogrešno upisano 2006.) isplatio iznos od 96.470,00 kn ili 12.863,00 eur, da je sveukupno dugovanje tužiteljičina sina za građevinski materijal prema izdatnicama iznosilo 128.245,94 kn i da je suglasnošću s OTP bankom tuženik ugovorio vrijednost kupljenih i založenih nekretnina u od 49.000,00 kn, prvostupanjski je sud zaključio kako je u kupoprodajnom ugovoru između supruga tužiteljice i tuženika kupoprodajna cijena od 160.000,00 kn napisana na zahtjev tuženika kako bi umanjio poreznu obvezu, dok je stvarno ugovorena cijena bila 65.000,00 Eura, da sukladno članku 285. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18,1 26/21, 114/22, 156/22, 155/23 dalje: ZOO) tako ugovorena cijena nema učinka, već stvarno ugovorena cijena, a slijedom toga da je tužiteljica ovlaštena zahtijevati izvršenje ugovora u visini stvarno ugovorene cijene koju nije isplatio, radi čega je tužbeni zahtjev kao osnovan i prihvatio.

7.Ispitujući pobijanu presudu ovaj drugostupanjski sud nalazi da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 48/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), na koju ukazuje žalba, jer je u obrazloženju presude dao razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i neproturječni, pa se ista može ispitati.

7.1.Nisu počinjene ni druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju članka 365. stavak 2. ZPP-a.

7.2.Na temelju izvedenih dokaza i tuženikovih navoda u odgovoru na tužbu na koje se pozvao, prvostupanjski je sud valjano utvrdio sve odlučne činjenice te je njihovom pravilnom ocjenom u smislu članka 8. ZPP-a utvrdio odlučno činjenično stanje na koje je valjano primijenio materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev u cijelosti prihvatio, za što je dao i valjane razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud i na iste upućuje.

8.Naime, da je prava volja stranaka ugovornica Ugovora o kupoprodaji od 11. studenog 2010. u pogledu kupoprodajne cijene bila 65.000,00 Eura, a ne u ugovoru upisanih 160.000,00 kn, što je višestruko niža cijena (obračunato po fiksnom tečaju konverzije za Eur iznosi 21.235,65 Eura) proizlazi ne samo iz iskaza svjedoka i tužiteljice kao stranke, već i ponašanja tuženika koji je nakon ugovora vršio plaćanja (pa čak u podmiru duga nudio svoju nekretninu od cca 5000m2), kako je to u odgovoru na tužbu potvrdio, čiju visinu do studenog 2016. je sud utvrdio u iznosu od 96.470,00 kn, odnosno 12.863,00 Eura, iz podatka o vrijednosti nekretnine suglasno utvrđene s bankom neposredno nakon ugovora u iznosu od 49.000,00 Eura te s visinom potraživanja koju je tuženik (ili njegovo trgovačko društvo) imao prema sinu tužiteljice (od 128.245,94 kn), kako je to i navedeno u opširnim i međusobno te s izrekom presude suglasnim razlozima koji se prihvaćaju.

9.Prema odredbi članka 291. stavak 1. ZOO-a, ugovor o kupoprodaji za koji je zakonom ili voljom stranaka određen obavezni oblik s ovjerom potpisa ugovaratelja na ugovoru a u čiji sadržaj je voljom ugovornih stranaka unesen manji iznos cijene od iznosa kojeg su oni stvarno ugovorili, ima pravni učinak, s tim da ima pravnu snagu stvarno ugovoreni iznos cijene kao stvarni disimulirani rezultat volje ugovornih stranaka, a ne simulirani, pisano navedeni manji iznos cijene, ako zakonom nije drugačije određeno (tako i VSRH u Rev-406/2003 od 8. prosinca 2004. i Rev-79/2009 od 2. srpnja 2014.).

10.Slijedom toga prodavatelj, u ovom slučaju tužiteljica kao njegova univerzalna nasljednica ovlaštena je tražiti izvršenje ugovora u visini stvarno ugovorene cijene (članak 285. stavak 2. ZOO), kako je to s osnovom ocijenio i prvostupanjski sud valjano utvrđujući tu cijenu u iznosu od 65.000,00 Eura.

11.Navedena činjenična utvrđenja i pravna ocjena paušalnim žalbenim navodima nisu dovedeni u pitanje, a glede navoda da o simulaciji niže cijene radi izbjegavanja poreza ne postoji nikakav potpisani trag od obje ugovorne strane niti proizlazi iz iskaza tuženika koji nije saslušan odgovoriti je kako je tuženik u ovoj parnici bio aktivan davanjem odgovora na tužbu, dok na ročišta nije pristupao iako uredno pozvan, što proizlazi iz zapisnika od 29. studenog 2022. i 11. listopada 2023.

12.U odnosu na istaknuti prigovor zastare žalitelju je ukazati kako se u ovom stadiju postupka ne može osnovano isticati (članak 352. stavak 2. ZPP).

13.Radi svega navedenog žalbu tuženika je valjalo odbiti kao neosnovanu i pobijanu presudu potvrditi uključujući i odluku o troškovima postupka koju je prvostupanjski sud pravilno temeljio na odredbama članka 154. stavak 1. i 155. ZPP-a utvrđujući opravdane troškove tužiteljice pravilnom primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br.138/23).

U Splitu, 5 veljače 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Marko Pribisalić