Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-235/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda, Mirjane Rubić predsjednice vijeća, Marka Pribisalića sudca izvjestitelja i člana vijeća i dr. sc. Lidije Vojković , članice vijeća, u građanskopravnoj stvari tužitelja ET iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici Tomislav Mašić i Martine Pečenko, odvjetnici u Sv. Ivanu Zelini, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB 22694857747, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić i Partneri u Zagrebu, Ulica grada Vukovara 282, radi naknade štete, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude i rješenja Općinskoga građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1483/2015-102 od 21. studenoga 2024., u sjednici vijeća održanoj 5. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

i

r i j e š i o  j e

I. Djelomice se odbija tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskoga građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1483/2015-102 od 21. studenoga 2024., u pobijanom dijelu pod točkom II. izrijeke.

II. Djelomice se prihvaća tuženikova žalba, ukida se presuda Općinskoga građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1483/2015-102 od 21. studenoga 2024., u pobijanom dijelu i to:

-pod točkom I. izrijeke preko dosuđenoga iznosa od 10.982,81 EUR-a sa zateznom kamatom, na ime naknade neimovinske štete,

-pod točkom III. izrijeke preko dosuđenoga iznosa od 16.523,36 EUR-a sa zateznom kamatom na ime naknade imovinske štete zbog izgubljene zarade,

-pod točkom VI. izrijeke, u odluci o trošku postupka,

te se u tom ukinutom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

III. Odluka o trošku žalbenog postupka ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1.Pobijanom prvostupanjskom presudom odlučeno je kako slijedi:

„I/Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d., Ulica grada Vukovara 282, Zagreb, isplatiti tužitelju ET, iz [adresa], na ime naknade neimovinske štete daljnji iznos u visini od 11.204,42 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 30. siječnja 2013. godine do 31. srpnja 2015. godine prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine pa do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna, a od 1. siječnja 2023. godine do 31.prosinca 2023. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvoga kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena te od 1. siječnja 2024. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za svako polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

II/ Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d., Ulica grada Vukovara 282, Zagreb, isplatiti tužitelju ET, iz [adresa], na ime naknade imovinske štete po osnovi tuđe pomoći i njege iznos u visini od 2.000,00 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 30. siječnja 2013. godine do 31. srpnja 2015. godine prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine pa do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna, a od 1. siječnja 2023. godine do 31.prosinca 2023. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvoga kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena te od 1. siječnja 2024. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za svako polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

III/ Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d., Ulica grada Vukovara 282, Zagreb, da tužitelju ET, iz [adresa], na ime naknade imovinske štete (izgubljene zarade) isplati iznos u visini od 37.045,41 EUR sa zateznom kamatom tekućom od dana dospijeća do 31. srpnja 2015. godine prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine pa do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna, a od 1. siječnja 2023. godine do 31.prosinca 2023. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvoga kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena te od 1. siječnja 2024. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za svako polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, i to:

- na iznos od 825,11 EUR tekućom od 01. siječnja 2012.g. do isplate

- na iznos od 1.920,34 EUR tekuće od 01. veljače 2012. godine do isplate,

- na iznos od 1.175,37 EUR tekuće od 01. ožujka 2012.g. do isplate,

- na iznos od 1.296,13 EUR tekuće od 01. travnja 2012.g. do isplate,

- na iznos od 1.175,37 EUR tekuće od 01. svibnja 2012.g. do isplate,

- na iznos od 1.255,91 EUR tekuće od 01. lipnja 2012.g. do isplate,

- na iznos od 1.175,37 EUR tekuće od 01. srpnja 2012.g. do isplate,

- na iznos od 1.336,45 EUR tekuće od 01. kolovoza 2012. godine do isplate,

- na iznos od 1.215,02 EUR tekuće od 01. listopada 2012.g. do isplate,

- na iznos od 1.215,02 EUR tekuće od 01. studenog 2012.g. do isplate,

- na iznos od 1.215,02 EUR tekuće od 01. siječnja 2013.g. do isplate,

- na iznos od 1.131,66 EUR tekuće od 01. veljače 2013.g. do isplate,

- na iznos od 872,34 EUR tekuće od 01. ožujka 2013.g. do isplate,

- na iznos od 955,70 EUR tekuće od 01. travnja 2013.g. do isplate,

- na iznos od 903,27 EUR kn tekuće od 01. svibnja 2013.g. do isplate,

- na iznos od 955,70 EUR tekuće od 01. lipnja 2013.g. do isplate,

- na iznos od 903,27 EUR tekuće od 01. srpnja 2013.g. do isplate,

- na iznos od 955,70 EUR tekuće od 01. kolovoza 2013.g. do isplate,

- na iznos od 903,27 EUR tekuće od 01. rujna 2013.g. do isplate,

- na iznos od 903,27 EUR tekuće od 01. listopada 2013.g. do isplate,

- na iznos od 955,70 EUR tekuće od 01. studenog 2013.g. do isplate,

- na iznos od 903,27 EUR tekuće od 01. prosinca 2013. g. do isplate,

- na iznos od 955,70 EUR tekuće od 01. siječnja 2014.g. do isplate,

- na iznos od 903,27 EUR tekuće od 01. veljače 2014.g. do isplate,

- na iznos od 1.431,06 EUR tekuće od 01. ožujka 2014.g. do isplate,

- na iznos od 1.365,14 EUR tekuće od 01. travnja 2014.g. do isplate,

- na iznos od 1.114,61 EUR tekuće od 01. svibnja 2014.g do isplate,

- na iznos od 1.156,84 EUR tekuće od 01. lipnja 2014.g. do isplate,

- na iznos od 1.114,61 EUR tekuće od 01. srpnja 2014.g. do isplate,

- na iznos od 1.156,84 EUR tekuće od 01. kolovoza 2014.g. do isplate,

- na iznos od 1.275,34 EUR tekuće od 01. rujna 2014.g. do isplate,

- na iznos od 2.423,74 EUR tekuće od 15. listopada 2014.g. do isplate,

sve u roku od 15 dana.

IV. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj zahtijeva isplatu s osnova izgubljene zarade za iznos u visini od 3.166,49 EUR sa zateznom kamatom tekućom od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, i to:

- na iznos od 1.819,69 EUR tekuće od 01. prosinca 2012. g. do isplate,

- na iznos od 1.346,80 EUR tekuće od 01. rujna 2012.g. do isplate.

V. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za naknadom troškova liječenja u iznosu od 79,00 EUR sa zateznom kamatom tekućom:

- na iznos od 10,00 EUR tekuće od 22. kolovoza 2011. godine do isplate,

- na iznos od 40,00 EUR tekuće od 29. svibnja 2012. godine do isplate,

- na iznos od 10,00 EUR tekuće od 31. svibnja 2012. godine do isplate,

- na iznos od 19,00 EUR tekuće od 13. lipnja 2012. godine do isplate.

VI/ Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d., Ulica grada Vukovara 282, Zagreb, naknaditi tužitelju ET, iz [adresa], trošak parničnog postupka u iznosu od 19.695,78 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 21. studenog 2024. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za svako polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.“

2.Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je:

„I. Dopušta se objektivna preinaka tužbe.

II. Tužba povučena za iznos u visini od 83,65 EUR s osnova troškova liječenja te za iznos od 1.592,67 EUR s osnova izgubljene zarade.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova postupka za povučeni dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 2.000,00 EUR sa zateznom kamatom.“

3.Protiv prvostupanjske presude žali se tuženik, pobijajući presudu sadržajno u dijelu odluke kojim je tužbeni zahtjev prihvaćen i to u dijelu naknade neimovinske štete preko dosuđenoga iznosa od 10.982,81 EUR-a sa zateznom kamatom, dijelu naknade štete zbog tuđe njege i pomoći, dijelu naknade štete zbog izgubljene zarade preko iznosa od 16.523,36 EUR-a i u dijelu odluke o trošku postupka, zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 ,123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje ZPP), predlažući presudu u pobijanom dijelu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, odnosno preinačiti sukladno žalbenim navodima.

4.Na žalbu nije odgovoreno.

5.Žalba je djelomice utemeljena.

6.Predmet spora i u ovom žalbenom stadiju postupka je tužbeni zahtjev radi naknade neimovinske i imovinske štete koju tužitelj trpi iz štetnog događaja, prometne nesreće koja se dogodila dana 30. srpnja 2011. na zaobilaznici grada [adresa]. Između stranaka nije sporan nastanak štetnog događaja i tuženikova pasivna legitimacija, kao niti kako je tuženik djelomice nadoknadio tužitelju štetu isplatom iznosa od 4.330,78 EUR-a (32.630,28 kn), odnosno kako je tužitelju isplaćen nesporni iznos neimovinske štete u visini od 20.000,00 kn, iznos izgubljene zarade od 12.000,00 kn, troškovi liječenja u iznosu od 210,00 kn te na ime daljnjih troškova liječenja tuženik kako je isplatio iznos od 420,28 kn (55,30 EUR), no sporna je osnova i visina tužiteljevih potraživanja.

7.Prvostupanjski sud donio je pobijanu presudu nakon što je u bitnom utvrdio:

-kako tužitelj u tužbi navodi da je dana 30. srpnja 2011. na zaobilaznici grada [adresa] došlo do prometne nezgode tako što je vozilo registarske oznake [registarska oznaka] kretalo se iz smjera [adresa] prema [adresa], u lijevom zavoju izašlo izvan kolnika desno, udarilo cestovnu ogradu te se nakon toga počelo zanašati i prešlo na lijevu stranu kolnika, gdje je došlo do sudara s vozilom registarske oznake [registarska oznaka] ( [registarska oznaka]), kojim je upravljao tužitelj,

-kako je tuženik u odgovoru na tužbu učinio nespornim nastanak štetnog događaja, osporavajući odgovornost za nastanak tog događaja, kao i osporavajući osnovu i visinu tužbenog zahtjeva i visinu zahtjeva za naknadom izgubljene zarade, navodeći da je sporna i zdravstvena nesposobnost tužitelja u dugom razdoblju,

-kako iz tužiteljeva iskaza proizlazi da je upravljao svojim vozilom marke Citroen, njemačkih registarskih oznaka, nakon prolaska raskrižja dviju ulica, na udaljenosti od oko 100 m dogodio se predmetni događaj, neposredno prije događaja, na istom raskrižju za njegov smjer kretanja kako je bilo upaljeno crveno svjetlo, ispred njegova vozila pred semaforom bilo zaustavljeno osobno vozilo čeških registracija, dok je iza njegovog vozila bilo teretno vozilo turskih registracija, nakon što je nastavio vožnju kretao se brzinom 50-60 km/h desnom prometnom trakom, pri dolasku do zavoja u desnu stranu iz suprotnog smjera naišlo je vozilo koje se prema procjeni policajca kretalo oko 150 km/sat, kako je vozilo koje je udarilo u njegovo vozilo marke Audi te je isto vozilo udarilo u njegovo „kao da je palo na poklopac njegova vozila“ i nastavilo daljnje kretnje,

-kako iz nalaza i mišljenja vještaka za cestovni promet Nevena Ereša od 22. prosinca 2021. proizlazi da je vozilo tužitelja svojim prednjim, više desnim dijelom naletjelo na desnu bočnu stranu vozila osiguranika tuženika, kako se mjesto sudara gledano iz smjera kretanja vozila tužitelja nalazilo oko sredine njegove desne polovine kolnika, brzina kretanja vozila osiguranika tuženika u trenutku sudara iznosila oko 79 km/h, a vozila tužitelja oko 49 km/h, dok je brzina vozila osiguranika tuženika neposredno prije štetnog događaja iznosila najmanje 99,3 km/h, da je vozilo osiguranika tuženika radnjom prelaska na sebi suprotnu lijevu polovinu kolnika presjeklo put kretanja vozila tužitelja koje se kretalo svojom desnom polovinom kolnika, kako do sudara ne bi došlo da se vozilo osiguranika tuženika kretalo svojom desnom polovinom kolnika, a na mjestu štetnog događaja brzina kretanja vozila u smjeru kretanja vozila tužitelja ograničena je prometnim znakom na 80 km/h a u smjeru kretanja vozila osiguranika tuženika prometnim znakom na 60 km/h,

-kako je pregledom spisa predmeta Općinskoga državnog odvjetništva u Varaždinu broj Kir-DO-713/11 utvrđeno da su TT, koji je upravljao osobnim vozilom registarske oznake [registarska oznaka] i OT, smrtno stradali u ovoj prometnoj nezgodi, a tužitelj i njegova malodobna djeca zadobili tjelesne ozljede, kako je tužitelj zadobio teške tjelesne ozljede te je su vozilom hitne pomoći odvezeni u bolnicu u Varaždinu,

-kako iz nalaza mišljenja vještaka ĆT od 27. rujna 2022. proizlazi da je tužitelj nakon nesreće zaprimljen na bolničko liječenje u Službu za kirurgiju OB Varaždin te je utvrđeno kako je zadobio ozljede - prijelom rebara od sedmog do dvanaestog desno i jedanaestog lijevo, nagnječenje desnog plućnog krila, prijelom osmog i devetog prsnog kralješka, prijelom poprečnih nastavaka slabinskih kralješaka od prvog do četvrtog, nagnječenje trbušne stijenke, kako je tužitelj pretrpio bolove jakog intenziteta koji su trajali osam (8) dana, bolove srednjeg intenziteta koji su trajali oko četrnaest (14) dana, manjeg intenziteta daljnjih četiri (4) mjeseci, pretrpio primarni strah jakog intenziteta koji je bio intenzivan i kratkotrajan, zatim sekundarni strah jakog intenziteta koji je trajao sedam (7) dana, sekundarni strah srednjeg intenziteta koji je trajao deset (10) dana, a potom tvz. kasni strah koji je trajao daljnja tri (3) mjeseca, kako kod tužitelja zaostaje ožiljak uzdužnog oblika u duljini oko 10 cm, naruženje je izraženo u manjem stupnju povremeno vidljivo drugim osobama, nakon prometne nezgode tužitelj ne može dulje stajati niti sjediti, nositi bilo kakve terete, raditi poslove koje je prije nesreće radio, ne može dulje hodati, a kod tužitelja je smanjena životna aktivnost u opsegu od 35% trajno te mu je bila potrebna tuđa pomoć i njega osam tjedana po pet sati svakodnevno i sljedećih deset (10) tjedana po dva sata svakodnevno za pomoć pri obavljanju osnovnih kućanskih poslova osobne njege, odlascima na terapiju,

-kako je vještačenjem po dr. ETJ utvrđeno da je tužitelj provodio bolničko liječenje, u štetnom događaju zadobio teške tjelesne ozljede kako je utvrdio i vještak ĆT, tužitelj je nakon liječenja u Varaždinu nastavio liječenje u Njemačkoj u mjestu gdje je živio, a potom je nastavio liječenje u rehabilitacijskom centru u Njemačkoj, ponovno je operirao rupturu rotatorne manžete desnog ramena u mjesecu svibnju 2012. godine te je nakon operacije desnog ramena provedena stacionirana fizikalna rehabilitacija, nakon liječenja zaostala su funkcionalna oštećenja desnog ramena radi čega ne smije obavljati teške poslove, u vrijeme štetnog događaja bio je kovinotokar koje poslove nije bio sposoban obavljati od štetnog događaja do prekvalifikacije te nije bio sposoban za obavljanje poslova kovinotokara u razdoblju od 30. srpnja 2011. do rujna 2014. godine,

-kako je u postupku izveden dokaz knjigovodstveno financijskim vještačenjem po ustanovi Darfin d.o.o., stalnom sudskom vještaku Darku Prpiću, koji u nalazu i mišljenju od 19. siječnja 2024. navodi da ukupno razlika prosječne mjesečne plaće i iznosa isplaćenih bruto naknada za koje je moguće utvrditi iznos prema dokumentaciji u spisu za utuženo razdoblje iznosi 41.693,87 EUR-a, dok ukupno razlika prosječne neto mjesečne plaće i iznosa isplaćenih neto naknada za koje je moguće utvrditi iznos prema dokumentaciji u spisu za utuženo razdoblje iznosi 19.772,83 EUR-a,

-kako je navedeni vještak dopunski saslušan i naveo da je izradio nalaz i mišljenje prema dokumentaciji u spisu, kako je pod točkom 5. nalaza na stranicama 3 i 4 naveo za koja određena razdoblja u mjesecu ili za koji pojedini mjesec nije priložena dokumentacija o isplaćenom bruto iznosu ili za dio mjeseca dokumentacija da je išta isplaćeno, kako je posebno iskazao tablicu "bruto iznosi" u točci 1. točka 1. Nalaza te je, s obzirom za one mjesece za koje ne prileže bruto iznosi naknade, istu umanjio samo za neto iznos, a u neto iznosima nedostaje dokumentacija za razdoblje isplate od 16. prosinca 2011. do 31. prosinca 2011., za dan 01. kolovoza 2012. te za razdoblje navedeno je iznos neto plaće koja bi iznosila za cijeli mjesec umanjio za podatak samo za razdoblje za koje prileži potvrda o isplati, s obzirom na potvrde o isplatama bruto iznosi su veći od neto iznosa, a u mjesecima i razdobljima gdje nema bruto iznosa s obzirom da se radi o radnom odnosu u Njemačkoj, ne zna što bi u konkretnim razdobljima se „točno dešavalo“, a ne može tvrditi da bi njegov nalaz bio identičan u odnosu na visinu izgubljene zarade nakon što bi se predočila kompletna dokumentacija po bruto i neto isplatama za cijelo predmetno razdoblje.

8.Temeljem tako utvrđenoga činjeničnog stanja, prihvaćajući nalaze i mišljenja sudskih vještaka prometne struke, sudskih vještaka liječnika i vještaka knjigovodstveno financijske struke kao stručno utemeljene i valjano argumentirane, cijeneći i druge dokaze, prvostupanjski sud je zaključio kako je tuženikov osiguranik skrivio predmetnu prometnu nesreću jer je vozilom prešao na suprotnu kolničku traku namijenjenu kretanju vozila iz suprotnog smjera, što je isključivi razlog zbog kojeg je došlo do prometne nesreće i naleta na vozilo kojim je upravljao tužitelj, a nije utvrđeno da bi tužitelj nezakonito upravljao motornim vozilom, čime je tuženikov osiguranik vozilom upravljao suprotno obvezi iz odredaba Zakona o sigurnosti prometa na cestama (»Narodne novine«, br. 67/08., 48/10. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 74/11., 80/13., 158/13. – Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 92/14., 64/15, 108/17., 70/19. i 42/20., dalje ZSPC-a). Osim toga, kako utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja kod tužitelja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu temeljem članka 1100. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05., 41/08.,78/15, 29/18, dalje ZOO) zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u ukupnom iznosu od 19.000,00 EUR-a. Nadalje, kako tužitelj konačnim tužbenim zahtjevom od 16. svibnja 2024. potražuje daljnju štetu s osnove neimovinske štete od 11.204,42 EUR-a te na ime imovinske štete za pruženu tuđu pomoć i njegu potražuja iznos od 2.000,00 EUR-a, kao i troškove liječenja od 79,00 EUR-a, sve sa zateznom kamatom, s obzirom na nespornu činjenicu kako je tuženik na ime neimovinske štete tužitelju isplatio iznos od 2.654,46 EUR-a (20.000,00 kn), to je prvostupanjski sud tužitelju dosudio daljnji iznos neimovinske štete od 11.204,42 EUR-a sa zateznom kamatom od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 30. siječnja 2013. do isplate. Pritom se navodi i kako bi bi sud dosudio ukupan iznos neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje od 19.000,00 EUR-a (143.155,50 kn), umanjeno za nesporno isplaćeni iznos u 2.654,46 EUR-a, odnosno iznos od 16.345,54 EUR-a, no kako je tužitelj zahtijevao naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno/duševno zdravlje u iznosu od 11.204,42 EUR-a to mu je sud dosudio zatraženi iznos sa zateznom kamatom.

9.Prvostupanjski sud, obrazlažući presudu, nadalje navodi kako je utvrdio na temelju nalaza i mišljenja vještaka dr. Mladene Frketića da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega ukupno 420 sati (osam tjedana po pet sati svakodnevno, te sljedećih deset (10) tjedana po dva sata svakodnevno za pomoć pri obavljanju osnovnih kućanskih poslova osobne njege, odlascima na terapiju), a tužitelj zahtjeva naknadu imovinske štete za pruženu tuđu pomoć i njegu u ukupnom iznosu od 2.000,00 EUR-a sa zateznom kamatom od 30. siječnja 2013. (dan podnošenja odštetnog zahtjeva) do isplate prema cijeni sata u iznosu 4,76 EUR-a te mu je dosuđen iznos od 2.000,00 EUR-a sa zateznom kamatom. Cijeneći opseg tuđe pomoći, kao i cijenu satnice takve pomoći na slobodnom tržištu, sud je temeljem članka 223. ZPP-a utvrdio cijenu sata pružanja takve pomoći u iznosu od 4,76 EUR- a.

10.Nadalje, prvostupanjski sud utvrđuje kako tužitelj potražuje naknadu imovinske štete zbog izgubljene zarade, umanjeno za nesporno isplaćeni iznos, zahtijeva isplatu daljnjeg iznosa u visini od 41.422,61 EUR-a, a imajući u vidu nesporno isplaćeni iznos u visini od 1.592,67 EUR (12.000,00 kn). Na temelju nalaza i mišljenja vještaka Darka Prpića kako je utvrđena visina izgubljene zarade (bruto plaća i iznos isplaćenih bruto naknada), za koje je moguće utvrditi iznos prema dokumentaciji u spisu u bruto iznosu od 41.693,87 EUR-a i u neto iznosu od 19.772,83 EUR-a. Pritom sud prvog stupnja ponavlja utvrđenja vještaka prema kojima za određena razdoblja u mjesecu ili pojedine mjesece nije priložena dokumentacija o isplaćenom bruto iznosu ili za dio mjeseca dokumentacija da je išta isplaćeno, da bi visina izgubljene zarade u odnosu na koju je tužitelj dostavio dokaze tj. dokumentaciju o isplatama iznosila ukupno 34.010,35 EUR-a (bruto naknada) odnosno 36.366,62 EUR-a (neto naknada), s tim što ističe i kako je tijekom postupka zatražio dostavu podataka o visini isplaćenih primanja tužitelju za utuženo razdoblje, ali do zaključenja glavne rasprave nisu dostavljeni podaci o obračunu plaće za mjeseci siječanj, veljaču, ožujak i travanj 2011. godine od strane njegova poslodavca. Kako tužitelj zahtjeva isplatu izgubljene zarade u iznosu od 41.343,61 EUR-a u kojem iznosu je sadržano i razdoblje za koje vještak nije imao dokumentaciju o visini isplate naknade tužitelju, već je istu izračunao u odnosu na neto iznose za koje nedostaje dokumentacija tj. za razdoblje isplate 16. prosinca 2011. do 31. prosinca 2011. i za dan 01. kolovoza 2012., imajući u vidu neto plaću koja bi iznosila za cijeli mjesec, a koju je potom umanjio za podatak samo za razdoblje za koje postoji potvrda o isplati pa da tužitelju pripada naknada na ime izgubljene zarade u bruto iznosu jer plaćom se smatra plaća u bruto iznosu te je prihvatio tužbeni zahtjev u dijelu na isplatu razlika naknade plaće utvrđene „prema visini bruto, a ne neto plaće radnika“.

11.Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga te pazeći po službenoj dužnosti na određene bitne povrede odredaba postupka, ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje kako u prvostupanjskom postupku, u dijelu odluke koja se odnosi na naknadu imovinske štete za tuđu njegu i pomoć, nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ukazuje tuženikova žalba, kao niti druge bitne povrede odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a pa se zakonitost i pravilnost pobijane odluke u tom dijelu može ispitati. U tom dijelu odluke prvostupanjska presuda sadrži valjane razloge i navedena činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda imaju osnovu u sadržaju dokaza provedenih u postupku, a koje dokaze je sud prvog stupnja pravilno cijenio u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a. Međutim, u preostalom dijelu prvostupanjska presuda je opterećena bitnom povredom odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, jer nisu navedeni jasni razlozi o svim odlučnim činjenicama te se odluka u tom dijelu ne može ispitati, a na koju povredu izrijekom ukazuje žalitelj.

12. Člankom 19. stavak 1. ZOO-a propisano je kako svaka fizička i pravna osoba ima pravno na zaštitu svojih prava osobnosti pred pretpostavkama utvrđenim zakonom. Iz stavka 2. tog članaka proizlazi da se pod pravima osobnosti u smislu ovog Zakona razumijevaju prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr.

13.Člankom 1045. ZOO-a propisano je da tko drugome prouzroči štetu dužan naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje pri čemu se predmnijeva obična nepažnja. Prema odredbi članka 1095. stavak 1. ZOO-a tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi, a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja.

14.Člankom 1100. stavak 1. ZOO-a propisano je da će u slučaju povrede prava osobnosti sud, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Odredbom stavka 2. tog članka propisano je kako će pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

15.Prije svega valja navesti kako i ovaj drugostupanjski sud prihvaća utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda prema kojima je tužitelj ozlijeđen kao vozač osobnog automobila u predmetnoj nesreći koju je skrivio vozač vozila osiguranoga kod tuženika, kako je tuženik tužitelju djelomice naknadio štetu isplatom iznosa od 4.330,78 EUR-a (32.630,28 kn), kao i da je tuženik u obvezi tužitelju naknaditi cjelokupnu štetu koju je pretrpio u ovom štetnom događaju. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio kako je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega ukupno 420 sati pri obavljanju osnovnih kućanskih poslova i osobne njege te pri odlascima na terapiju te je, temeljem članka 223. ZPP-a, pravilno utvrdio cijenu sata pružanja takve pomoći u iznosu od 4,76 EUR-a. Pritom, ujedno očitujući se i o žalbenim navodima, treba dodati i kako je predmetno potraživanje dospjelo do dana podnošenja zahtjeva za isplatu te je tužitelju pravilno po ovoj osnovi dosuđen iznos od 2.000,00 EUR-a sa zateznom kamatom od 30. siječnja 2013. do isplate.

16.Međutim, glede dosuđenoga iznosa na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti utemeljeno tuženik ističe kako iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je iznos od 11.204,42 EUR-a dosuđen tužitelju kao iznos naknade neimovinske štete, dok bi tužitelj podneskom od 11. studenoga 2022. godine zahtjev za naknadom neimovinske štete postavio na iznos od 10.982,81 EUR-a, a kako to proizlazi i iz obrazloženja prvostupanjske presude pod točkom 16.

17.Iz sadržaja spisa predmeta, i to iz tužbenog zahtjeva u spomenutom tužiteljevu podnesku od 11. studenoga 2022., nije moguće nedvojbeno razlučiti iznose pojedinih potraživanja, a tuženik u žalbi ističe i kako je u okviru prve stavke tužbenog zahtjeva sud trebao odlučiti o zahtjevu za naknadom neimovinske štete u iznosu od 10.982,81 EUR / 82.750,00 kn i odlučiti o zahtjevu za naknadom troškova liječenja u iznosu od 221,61 EUR / 1.669,72 kn. Iz navedenoga proizlazi kako je u ovom pobijanom dijelu odluke počinjena bitna povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, jer nisu navedeni jasni razlozi o svim odlučnim činjenicama te se odluka u tom dijelu ne može ispitati.

18.U pogledu odluke o dijelu tužbenog zahtjeva na isplatu naknade štete zbog izgubljene zarade također utemeljeno tuženik navodi kako je iz provedenoga financijskog vještačenja, kojim je vještak dao dvije inačice visine izgubljene zarade, i to varijantu kada se izgubljena zarada računa kao razlika između pretpostavljene bruto plaće tužitelja koju bi zaradio da je bio radno sposoban i primitaka koje je ostvario radi radne nesposobnosti od socijalnog (mirovinskog/zdravstvenog) osiguranja i drugu inačicu tog izračuna kao razlike između pretpostavljene neto plaće tužitelja koju bi zaradio da je bio radno sposoban i primitaka koje je ostvario radi radne nesposobnosti od socijalnog (mirovinskog/zdravstvenog) osiguranja, prvostupanjski sud prihvatio prvu inačicu. I prema shvaćanju ovog drugostupanjskog suda tužitelju pripada pravo na isplatu po ovoj osnovi onih iznosa koji predstavljaju razliku između neto plaće i neto naknade plaće za vrijeme bolovanja, i to s obzirom na odredbe o neoporezivim primitcima iz Zakona o porezu na dohodak (Narodne novine broj 115/16, 106/18). No, pored toga iz podataka u spisu proizlazi i kako nije moguće u potpunosti provjeriti zaključke prvostupanjskog suda u pogledu visine utvrđenih i dosuđenih iznosa po ovoj osnovi, posebno jer je i sudski vještak naveo kako postoje određena razdoblja u mjesecu ili postoj koji pojedini mjesec za koje nije priložena dokumentacija o isplaćenom bruto iznosu ili, pak, kako za dio mjeseca ne postoji dokumentacija da bi bilo što isplaćeno. Osim toga, proizlazi i kako je vještak za one mjesece za koje ne postoje bruto iznosi naknade, istu umanjio samo za neto iznos, a u neto iznosima nedostaje dokumentacija za razdoblje isplate od 16. prosinca 2011. do 31. prosinca 2011. i za dan 1. kolovoza 2012., pa i kako je za određeno razdoblje iznos neto plaće koja bi iznosila za cijeli mjesec vještak umanjio za podatak koji se odnosi samo za razdoblje za koje postoji potvrda o isplati. Stoga je i u ovom dijelu počinjena bitna povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, jer nisu navedeni jasni razlozi o svim odlučnim činjenicama.

19.Iz svega navedenog vidljivo je kako je u dijelu odluke o zahtjevu za naknadu imovinske štete za tuđu njegu i pomoć na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo iz citiranih zakonskih odredaba kada je pobijanim dijelom presude tužbeni zahtjev prihvatio, a tuženik žalbenim navodima nije doveo u sumnju pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda. Kako u tom dijelu nisu ostvareni žalbeni razlozi, kao ni razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti trebalo je, postupajući temeljem članka 368. stavak 1. ZPP-a, djelomice odbiti žalbu kao neutemeljenu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

20.U preostalom dijelu prvostupanjske presude koji se pobija žalbom je presuda opterećena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju ukazuje žalba, jer nisu navedeni razlozi o svim odlučnim činjenicama, a nisu ispunjeni zakonski uvjeti iz članka 373.a ZPP-a za donošenje drugostupanjske presude, jer sve bitne činjenice nije moguće utvrditi na temelju dokaza koji se nalaze u spisu. Stoga je, postupajući temeljem članka 369. stavak 1. ZPP-a, u pobijanom dijelu pod točkom I. izrijeke preko dosuđenoga iznosa od 10.982,81 EUR-a sa zateznom kamatom, na ime naknade neimovinske štete, pod točkom III. izrijeke preko dosuđenoga iznosa od 16.523,36 EUR-a sa zateznom kamatom po osnovi naknade imovinske štete zbog izgubljene zarade i pod točkom VI. izrijeke, u odluci o trošku postupka, valjalo prihvatiti žalbu te pobijanu presudu ukinuti i predmet u ukinutom dijelu vratiti prvostupanjskom sud na ponovno suđenje.

21.U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će otkloniti uočene nedostatke, nadopuniti dokazni postupak sukladno uputama iz ovog drugostupanjskog rješenja, utvrditi iznose predmetnih potraživanja i iznose koji tužitelju pripadaju po svakoj preostaloj osnovi, odnosno utvrditi sve odlučne činjenice te pravilnom primjenom materijalnog prava ponovno odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva.

22.Budući da za sada nije moguće utvrditi uspjeh stranaka u postupku, to je ukinuta i prvostupanjska odluka o trošku postupka.

23.S obzirom da je ukinuta prvostupanjska presuda i predmet vraćen na ponovno suđenje, to je, temeljem odredbe članka 166. st. 3. ZPP-a, ostavljano odluku o troškovima žalbenog postupka donijeti u konačnoj odluci.

25.Zbog svega navedenoga odlučeno je kao u izrijeci ove presude i rješenja.

Split, 5. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

Mirjana Rubić