Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-1455/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda, Lucije Lasić predsjednice vijeća, Marka Pribisalića sudca izvjestitelja i člana vijeća i dr. sc. Lidije Vojković , članice vijeća, u građanskopravnoj stvari tužitelja UK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Zvonimir Bućan, odvjetnik u Splitu, Domovinskog rata 10, protiv tuženika Hrvatskog ureda za osiguranje, Zagreb, Martićeva 71, OIB 38922958547, kojeg zastupa punomoćnik Mario Depolo, odvjetnik u Splitu, radi naknade štete, odlučujući o tužiteljevoj žalbi i odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Općinskoga suda u Splitu poslovni broj Pn-3/2020 od 7. lipnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 5. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana te se odbija tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskoga suda u Splitu poslovni broj Pn- 3/2020 od 7. lipnja 2022. u pobijanom dijelu i to:

-dijelu izrijeke pod točkama I., II. i III., kojim je tužbeni zahtjev odbijen,

-dijelu izrijeke pod točkama I., II. i III., kojim je tužbeni zahtjev prihvaćen, preko nespornih dosuđenih iznosa i to u dijelu po osnovi naknade neimovinske štete preko iznosa od 11.900,00 kn, dijelu zatezne kamate na neimovinsku štetu preko dosuđene kamate na iznos glavnice od 11.900,00 kn, koja teče od 14. listopada 2019., dijelu naknade štete za tuđu njegu i pomoć preko iznosa od 600,00 kn sa zateznim kamatama i u dijelu odluke o trošku postupka preko iznosa od 2.400,00 kn sa zateznim kamatama.

II. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.

III. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1.Pobijanom prvostupanjskom presudom odlučeno je kako slijedi:

„I Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužitelju na ime naknade štete za povredu prava osobnosti iznos od 34.900,00 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koja na navedeni iznos teče od 14.10.2019. do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, dok se za više zatraženih 22.000,00 kuna tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II Dužan je tuženik u roku 15 dana isplatiti tužitelju na ime naknade imovinske štete iznos od 700,00 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, pa sve do isplate, dok se za više zatraženih 280,00 kuna tužbeni zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

III Dužan je tuženik u roku 15 dana naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 4.514,30 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koja na navedeni iznos teku od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.“

2.Protiv prvostupanjske presude žali se tužitelj, pobijajući presudu u dijelu kojim je tužbeni zahtjev odbijen i u dijelu odluke o trošku postupka, zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 ,123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje ZPP), predlažući presudu preinačiti sukladno žalbenim navodima, odnosno odluku u pobijanom dijelu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3.Protiv navedene prvostupanjske presude žalbu je podnio i tuženik, koji pobija presudu djelomice i to u dijelu izrijeke pod točkama I., II. i III., preko nespornih dosuđenih iznosa i to po osnovi naknade neimovinske štete preko iznosa od 11.900,00 kn, dijela zatezne kamate na neimovinsku štetu preko kamate na iznos glavnice od 11.900,00 kn od 14. listopada 2019., protiv dijela dosuđene naknade za tuđu njegu i pomoć preko 600,00 kn sa zateznim kamatama i u dijelu odluke o trošku postupka preko iznosa od 2.400,00 kn sa zateznim kamatama, zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. ZPP-a, predlažući presudu u tom dijelu preinačiti.

4.Na žalbe nije odgovoreno.

5.Tužiteljeva žalba nije osnovana.

6.Tuženikova žalba nije osnovana.

7.Predmet spora i u ovom žalbenom stadiju postupka je tužbeni zahtjev radi naknade neimovinske i imovinske štete koju tužitelj trpi iz štetnog događaja, prometne nesreće koja se dogodila 27. rujna 2018., kada je tužitelj kao vozač motocikla pretrpio teške tjelesne ozljede, a koju nesreću je prouzročio nepoznati počinitelj. Između stranaka nije sporan nastanak štetnog događaja i tuženikova pasivna legitimacija, kao niti osnova odgovornosti i kako je tuženik povodom odštetnog zahtjeva, nakon podnošenja tužbe 17. siječnja 2020., isplatio tužitelju iznos od 11.078,27 kuna, no sporna je visina tužiteljevih potraživanja.

8.Prvostupanjski sud donio je pobijanu presudu nakon što je u bitnom utvrdio:

-kako je tužitelj kao vozač motocikla doživio prometnu nezgodu 27. rujna 2018. u kojoj je ozlijeđen i zbog čega je hospitaliziran na Zavodu za neurokirurgiju KBC Split gdje je dijagnostički i terapijski obrađen, a u daljnjem nastavku liječenja tužitelj je u nekoliko navrata ambulanto pregledan kod specijalista ortopeda i neurokirurga te mu je propisana terapija,

-kako među strankama nije sporno da je tuženik povodom odštetnog zahtjeva isplatio tužitelju s naslova neimovinske štete iznos od 10.100,00 kuna i na ime izgubljene zarade 978,27 kuna,

-kako je u postupku izveden dokaz vještačenjem po sudskom vještaku neurokirurgu dr. Miru Jurinoviću koji je u nalazu utvrdio je kako se tužitelj prilikom prijama na HKP žalio na bolove u području prsnog koša s lijeve strane, u području ramena s lijeve strane, a sam događaj nije znao rekonstruirati u cijelosti, bio dezorijentiran, zaprimljen u Zavod za neurokirurgiju KBC-a Split te otpušten nakon dva dana s prijedlogom za mirovanje te da po potrebi uzima tablete protiv bolova i da se javi na kontrolni pregled, u Otpusnom pismu bilježi se kako je kraće vrijeme bio bez svijesti, a otpusne dijagnoze su: potres mozga, prijelom petog rebra lijevo, udarac u prsni koš lijevo, udarac u područje lijevog ramena i zadobiveni udarci u predjelu šaka, u bolnici su izvršene nativne rendgenske pretrage, nije bilo koštanih traumatskih promjena. Učinjena je i pretraga CT (kompjutorizirana tomografija) glave, mozga i lubanjskih kostiju – nije bilo znakova traumatskih promjena, kako je zabilježeno kako je neurološki status bio uredan,

-kako je navedeni vještak zaključio da je, samo razmatrano s neurokirurškog gledišta, tužitelj obavio dva kontrolna neurokirurška pregleda od 12. listopada i 26. listopada 2018., žalio se na bolove prsnog koša lijevo i ramena lijevo i također na povremenu glavobolju te je doživio povredu osobnog prava na tjelesno i duševno zdravlje, a ujedno je imao neugodnosti radi ozljeđivanja te su mu privremeno u punom obujmu bile reducirane životne aktivnosti, potom privremeno u polovičnom obujmu, trajno je u malenom postotku preostalo trajno oštećenje zdravlja radi pretrpljenog potresa mozga, a imao je i imovinsku štetu radi potrebe pomoći i njege kod kuće od strane treće osobe,

-kako je ovaj vještak procijenio tužitelju pretrpljene bolove u jakom intenzitetu na račun stanja poslije potresa mozga i udaraca na više mjesta na tijelu kroz 36 sati, potom su bolovi mogli biti u srednjem stupnju kroz osam dana, a bolove u blažem intenzitetu 30 dana, neugodnosti tijekom liječenja su bile već poradi upućivanja u bolnicu što je za njega bio umjereni stresni događaj, potom je bio izražen zračenju, bio je hospitaliziran 2 dana što je samo po sebi neugodno, a po otpustu iz bolnice odlazio je na kontrolne specijalističke preglede, da je u punom obujmu mogao biti reduciranih životnih aktivnosti kroz 15 dana nadalje u polovičnom obujmu još kroz 3 tjedna, na račun potresa mozga procijenjeno je po neurokirurgu trajno oštećenje zdravlja za 3 % što će se očitovavati kod svih umnih aktivnosti kao blaže zamaranje, radi čega će trebati kraći odmor, ali će uz ulaganje napora u manjem stupnju biti radno učinkovit, kao i da je tužitelju kod kuće za 10 dana trebala pomoć od stane druge osobe za osobne potrebe 1 i po sat u danu, a vještak nije našao da bi tužitelj ranije imao ozljede kao ni bolesti središnjeg živčanog sustava te je procijenio s neurokirurškog gledišta liječenje tužitelja kao završeno dva mjeseca nakon ozljede,

-kako je vještačenjem po sudskoj vještakinji ortopedu dr. Danči Tripalo, koja je također pregledala medicinsku dokumentaciju, utvrđeno kako se u opisu tužiteljeva stanja bilježi da je grudni koš bio bolan na dodir lijevo, da su bili kontuzijski bilježi u području lijevog ramena te oguljotine obje šake, dana 17. listopada 2018. je uočeno iščašenje agrinio klavikularnog zgloba lijevo što se vidjelo na rendgenu, upućen je i na fizikalnu terapiju, a obavljao je kontrole kod neurokirurga i ortopeda, dana 26. listopada 2018. se navodi dijagnoza luksacija AC zgloba, radi se o tipu III. (rock bow III.) što znači da se radi o potpunoj luksaciji navedenog zgloba, preporučeno mu je jačanje mišića i objašnjeno mu je do postoji mogućnost kirurškog liječenja, ali se ne preporuča s obzirom na manji ispad funkcije, a vještakinja je pregledala i osobni zdravstveni karton tužitelja u kojemu nije pronašla sličnu ozljedu prije štetnog događaja,

-kako je ova vještakinja, što se tiče navedene luksacije dala mišljenje prema kojemu je ona ostavila kod tužitelja umanjenje životnih aktivnosti od 9 %, što se očituje u obavljanju težih fizičkih radova, osobito poviše glave kada je potrebno držati ruku povišeno te kod nošenja težeg tereta, navedeno se pribraja u punom postotku procijenjenom od neurokirurga jer se radi o dva različita organska sustava, glede bolova jakog intenziteta vještakinja se složila s procijenjenim neurokirurga zatim srednjeg intenziteta isto kao što je procijenio neurokirurg 8 dana, a slabog intenziteta 6 tjedana, za tuđu njegu i pomoć je odredila da je bila potrebna 2 tjedna po dva sata dnevno i to kao nemedicinska kod obavljanja osobne higijene, presvlačenja, odlaska na wc, kupanja i sl., liječenje da je završeno nakon 3 mjeseca od ozljede, a što se tiče naruženja vidljiva je razlika između lijevog i desnog ramena jer se u tom zglobu vidi da ključna kost-lateralni dio malo strši, pa kad je tužitelj obnažen može netko to primijetiti, inače kad je odjeven ovo se naruženje ne vidi,

-kako je vještačenjem po sudskom vještaku psihijatru dr. Nikoli Sikirici utvrđeno kako nema elemenata na osnovi kojih bi se zaključilo da je navedeni traumatski događaj doveo do razvoja određenih simptoma koji bi bili dostatni za postavljanje dijagnoze nekog psihičkog poremećaja, no uzevši u obzir normalno psihološki razumljivo reagiranje prosječne osobe na stresni događaj kao i mišljenje vještaka neurokirurga, kako je tužitelj u trenutku ozljeđivanja doživio primarni strah u trajanju od 10-ak sekundi, na koji se nastavio sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju od sljedećih 48 sati, sekundarni strah umjerenog intenziteta sljedećih 2 tjedna te sekundarni strah jačeg intenziteta sljedećih 6 tjedana te kako trajnih povreda duševnog zdravlja kao posljedica ozljeđivanja nije bilo.

9.Temeljem tako utvrđenoga činjeničnog stanja, prihvaćajući nalaze i mišljenja sudskih vještaka liječnika kao stručno utemeljene i valjano argumentirane, a cijeneći i druge dokaze, prvostupanjski sud je zaključio kako je tužitelju nastala neimovinska šteta u povredi prava osobnosti, posebno uzevši u obzir i tužiteljevu dob (jer je tužitelj rođen 1968. godine), uvažavajući sve neugodnosti tijekom liječenja koje su bile popraćene bolovima, potrebom odlaska na preglede i fizikalne terapije, mirovanjem i pretrpljenim strahom te vodeći računa o umanjenju životne aktivnosti tužitelja od ukupno 12%, stupnju naruženosti, a ovlaštenjem iz članka 223. ZPP-a, tužitelju je za povredu prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje sud utvrdio naknadu u ukupnom iznosu od 45.000,00 kuna. Kako mu je tuženik isplatio 10.100,00 kuna, to je tužitelju dosudio daljnji iznos od 34.900,00 kuna, a kako je tužitelj potraživao 56.900,00 kuna, to je zahtjev za iznos od 22.000,00 kuna prvostupanjski sud odbio kao neutemeljen. Pritom, tužitelju je dosuđena i zatezna kamata u skladu s člankom 1103. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05., 41/08.,78/15, 29/18, dalje ZOO), prema kojoj odredbi obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Kako zatezne kamate neće teći od dana podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe ako nije u cijelosti poznat opseg štete, a u konkretnom slučaju opseg štete da je po ortopedskom nalazu i mišljenju bio poznat tri mjeseca od ozljede, što bi bilo krajem prosinca 2018., to je kamata na neimovinsku štetu tužitelju dosuđena od podnošenja zahtjeva, od 14.listopada 2019.

10.Prvostupanjski sud, obrazlažući presudu, nadalje navodi kako se tužiteljeva imovinska šteta sastoji u troškovima tuđe njege i pomoći, koja je utvrđena vještačenjem po vještacima neurokirurgu odnosno ortopedu bila potrebna 2 tjedna po dva sata dnevno i to kao nemedicinska kod obavljanja osobne higijene, presvlačenja, odlaska na wc, kupanja i slično pa je prihvaćanjem nalaza i mišljenja vještaka utvrdio kako je tužitelju tuđa njega i pomoć bila potrebna u trajanju od 28 sati. U situaciji kad tužitelj nije dokazao da je te troškove platio trećoj osobi da mu pripada pravo na naknadu u visini neto zarade osobe koja bi u mjestu u kojem je tuđa pomoć i njega pružena bila sposobna pružiti takvu uslugu pa sud smatra da se radi o minimalnoj pomoći koja ne zahtjeva posebno znanje, da bi iznos od 25 kuna po satu ili ukupno 700,00 kuna, bio sasvim primjeren i u tom je dijelu zahtjev prihvaćen, a za daljnjih 280,00 kuna tužiteljev zahtjev i po ovoj osnovi je odbijen kao neutemeljen. Tužitelju je na dosuđeni iznos dosuđena i kamata od presuđenja kako je to tužitelj i zatražio.

11.Nadalje, prvostupanjski sud utvrđuje kako, što se tiče preinake tužbe, a s tim u svezi i prigovora zastare, a pozivom na mišljenje liječnika vještaka o posljedicama štetnog događaja na zdravlje tužitelja, tužitelj u sporu radi naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti nastale povredom u prometnoj nezgodi, a s tim u svezi i imovinske štete na ime troškova tuđe pomoći i njege, po prirodi stvari (jer nije proveden dokaz medicinskim vještačenjem) ne može u tužbi istaknuti potpuno određen tužbeni zahtjev u pogledu visine štete. Naime, ako je sudu potrebno stručno znanje vještaka da bi se utvrdili opseg i visina štete, isto to da je potrebno i tužitelju kako bi mogao točno postaviti tužbeni zahtjev u skladu s rezultatima provedenog vještačenja, kako je ovdje i učinjeno. Stoga je po ocjeni suda riječ o okolnostima koje su nastale nakon zaključenja prethodnog postupka i koje su rezultat provođenja dokaza koji je na temelju prijedloga tužitelja iznesenog u tužbi proveden i temeljem kojeg je utvrđivati visinu štete, pa imajući u vidu da se tuženik usprotivio visini tužbenog zahtjeva, to bi nedopuštenost preinake tužbe mogla teško ugroziti pravno zaštitnu funkciju parničnog postupka i ne bi bila razmjerna legitimnom cilju kojem članak 190. ZPP-a (i prije a posebno nakon izmjena 2019.) teži, pri čemu bi i ovdje primjenjivanje pravila o zastari predstavljalo pretjerani formalizam koji bi naštetio pravičnosti postupka pa bi i u odnosu na tu štetu pravila prestala služiti ciljevima pravne sigurnosti i poštenog suđenja i predstavljala bi prepreku koja bi sprječavala tužitelja da o meritumu njegovog predmeta odluči nadležni sud te se ni ovdje ne može smatrati razumnim zahtijevati da je tužitelj morao tražiti naknadu štete u vrijeme podnošenja tužbe u visini za koju je bilo potrebno stručno znanje vještaka kao podloga sudu za utvrđivanje visine štete. Stoga je sud dopustio preinaku tužbe, povećanjem tužbenog zahtjeva koji se odnosi na naknadu neimovinske i imovinske štete i temelji se na istoj činjeničnoj osnovi, uz odbijanje prigovora zastare kao neosnovanog, pri čemu je tužitelj unutar zastarnog roka podnio tužbu budući je liječenje završeno tri mjeseca od nezgode, krajem 2018. godine, dok je tužba podnesena 3. siječnja 2020., prije proteka trogodišnjega zastarnoga roka.

12.Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga te pazeći po službenoj dužnosti na određene bitne povrede odredaba postupka, ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje kako nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ukazuju tužiteljeva i tuženikova žalba, kao niti druge bitne povrede odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a pa se zakonitost i pravilnost pobijane odluke može ispitati.

13.Navedena činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda imaju osnovu u sadržaju dokaza provedenih u postupku, a koje dokaze je sud prvog stupnja potpuno pravilno cijenio u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a i o čemu prvostupanjska presuda sadrži valjane razloge, a koje prihvaća i na koje, radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja, upućuje i ovaj drugostupanjski sud.

14. Člankom 19. stavak 1. ZOO-a propisano je kako svaka fizička i pravna osoba ima pravno na zaštitu svojih prava osobnosti pred pretpostavkama utvrđenim zakonom. Iz stavka 2. tog članaka proizlazi da se pod pravima osobnosti u smislu ovog Zakona razumijevaju prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr.

15.Člankom 1045. ZOO-a propisano je da tko drugome prouzroči štetu dužan naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje pri čemu se predmnijeva obična nepažnja. Prema odredbi članka 1095. stavak 1. ZOO-a tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi, a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja.

16.Člankom 1100. stavak 1. ZOO-a propisano je da će u slučaju povrede prava osobnosti sud, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Odredbom stavka 2. tog članka propisano je kako će pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

17.Prije svega valja navesti kako i ovaj drugostupanjski sud prihvaća utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda prema kojima je tužitelj ozlijeđen kao vozač motocikla u predmetnoj prometnoj nezgodi te da mu je nastala neimovinska šteta kao povreda prava osobnosti te imovinska šteta. Prvostupanjski sud je, odlučujući o naknadi neimovinske štete, vodio računa o svim okolnostima u smislu članka 1100. stavak 2. ZOO-a i to o jačini i trajanju povredom izazvanih tjelesnih bolova, duševnih bolova i straha, cilju kojem služi naknada i o tomu da se njom ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom, jer je odluka utemeljena na jasnim i obrazloženim nalazima i mišljenjima vještaka, koja utvrđenja je sud pravilno prihvatio kao valjano argumentirane, stručno utemeljene i vjerodostojne. S obzirom na nalaze i mišljenja sudskih vještaka o težini povreda koje je zadobio tužitelj, a posebno jačini pretrpljenih fizičkih bolova, duševnih bolova zbog umanjenja životnih aktivnosti i strahu, iskazanima u duljini trajanja i intenzitetu, kao i cijeneći životnu dob tužitelja (tužitelj je rođen 1968. godine), prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je utvrdio tužitelju pravičnu novčanu naknadu radi povrede prava osobnosti u navedenom iznosu u iznosu od 45.000,00 kuna. Kako je tuženik isplatio iznos od 10.100,00 kuna, to je tužitelju pravilno dosuđen daljnji iznos od 34.900,00 kuna sa zateznim kamatama u skladu s člankom 1103. ZOO-a, a s obzirom da je tužitelj potraživao iznos od 56.900,00 kuna, to je zahtjev za isplatu iznosa od 22.000,00 kuna prvostupanjski sud pravilno odbio kao neutemeljen.

18.Prvostupanjski sud je pritom potpuno i pravilno utvrdio sve okolnosti koje utječu na visinu naknade štete, za svoja utvrđenja taj sud je dao jasne, valjano argumentirane i logične razloge, koje u potpunosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Sva utvrđenja odlučnih, a među strankama prijepornih činjenica, kao i zaključci suda u pobijanoj presudi proizlaze iz svih uvodno detaljno navedenih i citiranih dokaza te ih, kako je već navedeno, u potpunosti kao pravilne prihvaća i ovaj sud, a tužitelj i tuženik žalbenim navodima kojima pobijaju utvrđeni iznos naknade štete po ovoj osnovi nisu utemeljeno doveli u sumnju njihovu stručnu utemeljenost i pravilnost. 19.Naposljetku, tužitelju su pravilno dosuđeni i iznosi na ime naknade imovinske štete i u tom pogledu je prvostupanjski sud pravilnom primjenom članka 223. ZPP-a, pravilno utvrdio kao primjerene iznose za tuđu pomoć i njegu, uz cijenu sata tuđe pomoći i njege u iznosu od 25,00 kn. I ovakvi zaključci proizlaze iz rezultata dokaznog postupka te ih kao pravilne prihvaća i ovaj sud.

20.Glede žalbenih navoda valja prije svega istaći kako tužitelj i tuženik izrijekom osporavaju visinu dosuđenih novčanih iznosa na ime naknade neimovinske i naknade imovinske štete, a tuženik osporava i tijek zateznih kamata na dosuđene iznose glavnice neimovinske štete, međutim ovakvim žalbenim navodima žalitelji nisu doveli u sumnju pravilnost svih navedenih utvrđenja i zaključaka suda prvog stupnja jer je, kako je već obrazloženo, prvostupanjski sud i u tom dijelu dao prihvatljive razloge za svoju odluku. Uz te razloge tuženiku se ukazuje i kako se u ovom slučaju imaju primijeniti i odredbe članka 12. stavak 4. Zakonu o obveznim osiguranjima u prometu (»Narodne novine«, br. 151/05., 36/09., 75/09. i 76/13.). Tuženik neutemeljeno ističe i kako prvostupanjski sud nije cijenio nesporne iznose koje je tuženik tužitelju isplatio u tijeku postupka i to na ime naknade imovinske štete jer je u postupku bilo nesporno kako je tuženik povodom odštetnog zahtjeva isplatio tužitelju po osnovi naknade neimovinske štete iznos od 10.100,00 kuna i na ime izgubljene zarade 978,27 kuna (ukupno iznos od 11.078,27 kuna), dok druge činjenice u tom pogledu nisu bile nesporne.

21.Tuženik u žalbi ustraje i u prigovoru u pogledu preinake tužbe, koja preinaka je dopuštena nakon izvedenih dokaza i rezultata medicinskog vještačenja, izrijekom ističući i prigovor zastare tog dijela potraživanja, međutim prema stajalištu ovog suda u konkretnom slučaju ispunjeni su zakonski razlozi iz članka 190. stavak 2. ZPP-a te je prvostupanjski sud pravilno dopustio preinaku tužbe jer, prije provedenih vještačenja, tužitelj nije mogao znati sve odlučne činjenice i precizirati svoj zahtjev, s tim što nije nastupila ni zastara tog potraživanja, a kako to potpuno pravilno drži i obrazlaže prvostupanjski sud.

22.Iz svega navedenog vidljivo je kako je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo iz citiranih zakonskih odredaba kada je pobijanim dijelom presude tužbeni zahtjev djelomice prihvatio, odnosno djelomice odbio, a tužitelj i tuženik žalbenim navodima nisu doveli u sumnju pravilnost utvrđenja i zaključaka prvostupanjskog suda.

22.Prvostupanjska odluka o troškovima postupka je donijeta pravilnom primjenom članka 154. stavak 2. i članka 155. ZPP-a te pravilnom primjenom odredaba Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 142/15, 103/14, 144/14, 107/15, 126/22, dalje OT). Ovdje valja jasno navesti i kako u smislu članka 365. ZPP-a drugostupanjski sud u odluci o trošku postupka pazi na pravilnu primjenu materijalnog prava isključivo u dijelu i u granicama razloga navedenih u žalbama stranaka, a tužitelj i tuženik u konkretnom slučaju neutemeljeno ukazuju na pogrješnu primjenu materijalnog prava u odluci o trošku postupka. Ovo stoga što je prvostupanjski sud pravilno utvrdio omjer uspjeha stranaka u postupku te pravilno utvrdio pripadajuće iznose i za takvu svoju odluku dao potpuno prihvatljive razloge.

23.Polazeći od iznijetog valjalo je, postupajući temeljem članka 368. stavak 1. ZPP-a, odbiti tužiteljevu i odbiti tuženikovu žalbu kao neutemeljene i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu.

24.Zahtjevi stranaka za naknadu troška žalbenog postupka odbijeni su kao neutemeljeni jer tužitelj i tuženik nisu uspjeli u žalbenom stadiju postupka.

25.Zbog svega navedenoga odlučeno je kao u izrijeci ove presude.

Split, 5. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

Lucija Lasić