Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž-2699/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od suca ovog suda Tihane Pivac, kao predsjednice vijeća, Ane Grbavac, kao članice vijeća i suca izvjestitelja te Marijana Miletića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. ŽO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 2. ĆO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i 3. GO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po punomoćniku Saši Žarkovcu, odvj. iz Rijeke, protiv tuženika 1. DO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Odvjetničkog društva Vukić i partneri, odvj. iz Rijeke, 2. HO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i 3. ČO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], tuženici 2 i 3 zastupani po punomoćniku Marinu Kuvaču, odvj. iz Rijeke, radi služnosti na nekretninama, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj 34 P-354/2021-41 od 25. srpnja 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 5. veljače 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuju presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj 34 P-354/2021-41 od 25. srpnja 2023. u pobijanom dijelu pod točkom I. i II. izreke.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:
I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
"I.I Utvrđuje se pravo stvarne služnosti pješačkog prolaza u širini od 1 metra i dužini 10,80 m uzduž kamenog ogradnog zida terase sa zapadne strane zgrade izgrađene na k. č. br. [katastarska čestica] k.o. [katastarska općina] kao poslužnog dobra, u korist k. č. br. [katastarska čestica] k.o. [katastarska općina] kao povlasnog dobra, počevši od ulaza s javnog puta (stepeništa) sa sjeverne strane pa do međe s povlasnom nekretninom s južne strane.
I.II. Utvrđuje se pravo stvarne služnosti pješačkog prolaza u širini od 0,96 m i dužini od 9,30 m2 uzduž istočnog zida zgrade izgrađene na k. č. br. [katastarska čestica] k.o. [katastarska općina] kao poslužnog dobra, u korist k. č. br. [katastarska čestica] k.o. [katastarska općina] kao povlasnog dobra, počevši od ulaza s javnog puta (stepeništa) sa sjeverne strane pa do međe s povlasnom nekretninom s južne strane.
I.III. Tuženici su dužni trpjeti da se na temelju ove presude u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci upišu prava stvarna služnost opisana u toč. I. i II."
II. Nalaže se tužiteljima 1 do 3 nadoknaditi tuženicima 2 i 3 parnični trošak u iznosu od 597,25 eura/ 4.499,98 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja pa do isplate za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.
III. Odbija se zahtjev tuženika 2 i 3 za nadoknadu parničnog troška u preostalom dijelu kao neosnovan.
2. Prvostupanjski rješenjem suđeno je:
Dopušta se preinaka tužbe.
3. Protiv prvostupanjske presude i to točke I. i II. izreke žale se tužitelji, pobijajući je zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19-dalje:ZPP), predlažući da drugostupanjski sud uvaži iznijete žalbene navode te preinači pobijanu presudu i usvoji zahtjev tužitelja uz naknadu troška postupka tužiteljima.
4. Tuženici pod III. i IV. u odgovoru na žalbu tužitelja navode da nisu osnovani žalbeni navodi istih te predlažu žalbu odbiti.
5. Žalba tužitelja nije osnovana.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje postojanja prava stvarne služnosti pješačkog prolaza u širini od 1 metra i dužini 10,80 m uzduž kamenog ogradnog zida terase sa zapadne strane zgrade izgrađene na k. č. br. [katastarska čestica] k.o. [katastarska općina] kao poslužnog dobra, u korist k. č. br. [katastarska čestica] k.o. [katastarska općina] kao povlasnog dobra, počevši od ulaza s javnog puta (stepeništa) sa sjeverne strane pa do međe s povlasnom nekretninom s južne strane, kao i utvrđenje postojanja stvarne služnosti pješačkog prolaza u širini od 0,96 m i dužini od 9,30 m2 uzduž istočnog zida zgrade izgrađene na k. č. br. [katastarska čestica] k.o. [katastarska općina] kao poslužnog dobra, u korist k. č. br. [katastarska čestica] k.o. [katastarska općina] kao povlasnog dobra, počevši od ulaza s javnog puta (stepeništa) sa sjeverne strane pa do međe s povlasnom nekretninom s južne strane.
7. Prvostupanjski sud je u provedenom postupku utvrdio sljedeće činjenice:
- da se prema ranijoj, danas nevažećoj, evidenciji radilo o kč [katastarska čestica] KO [katastarska općina] koja je 2002. cijepana na kč [katastarska čestica] i kč [katastarska čestica] (u katastarskoj arhivi zaveden elaborat cijepanja kao skica 2008/2002), dok je u zemljišnoj knjizi provedeno cijepanje kč [katastarska čestica]/1b KO [katastarska općina] također 2002. i to na kč [katastarska čestica]/1b i kč [katastarska čestica],
- da iz nalaza i mišljenje vještaka mjerničke struke Ines Tomadin dipl. ing. geod. proizlazi da je nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] k.o. [katastarska općina] kao poslužno dobro (a na teret koje tužitelji zahtijevaju utvrđenje postojanja prava stvarne služnosti prolaza ranije u korist k. č. br. [katastarska čestica] k.o. [katastarska općina] kao povlasnog dobra) bila ranije jedinstvena nekretnina kč [katastarska čestica] KO [katastarska općina] koja je tek 2002. cijepana na kč [katastarska čestica] i kč [katastarska čestica] ( u zemljišnoj knjizi provedeno cijepanje kč [katastarska čestica]/1b KO [katastarska općina]-Sušak također 2002. i to na kč [katastarska čestica]/1b i kč [katastarska čestica]), s time da kč [katastarska čestica] KO [katastarska općina] odgovara po ranijem upisu kč [katastarska čestica] KO [katastarska općina], a kč [katastarska čestica] KO [katastarska općina] odgovara po ranijem upisu kč [katastarska čestica] KO [katastarska općina], da je tek cijepanjem na k. č. br. [katastarska čestica] k.o. [katastarska općina] i k. č. [katastarska čestica] k.o. [katastarska općina] došlo do novog stanja u zemljišnim knjigama, te su danas tužitelji suvlasnici k. č. br. [katastarska čestica] k.o. [katastarska općina], a tuženici suvlasnici k. č. br. [katastarska čestica] k.o. [katastarska općina], da u naravi kuća izgrađena na kč [katastarska čestica] čini južni dio dvojnog objekta, a ima dvorište istočno od kuće te vrt zapadno od kuće, da je s južne i zapadne strane ograđena zidovima, da visinska razlika između vrta i [adresa] iznosi cca 7 metara, da pristup s javne površine do kuće, dvorišta i vrta ide preko nekretnine kč [katastarska čestica] KO [katastarska općina] koja je u posjedu tuženika, da je kč [katastarska čestica] upisana u zkul [broj ZK uloška] kao [adresa]- nadstrešnica, 2 dvorišta spremište i kuća u površini od 351 m2, da je u katastarskoj evidenciji upisana u posjedovnom listu 693 KO [katastarska općina] s istom brojčanom oznakom i ostalim podacima, da je u naravi, kuća sagrađena na kč [katastarska čestica] sjeverna jedinica dvojnog objekta, da ima spremište s istočne strane, a dvorište s istočne i zapadne strane, da ima dva pristupa s javne površine koja je u naravi stepenište koje spaja [adresa] i [adresa], da prizemlje ima pristup s sjeverozapadne strane kuće, a prvi kat s sjeveroistočne strane, da tužitelji koriste oba pristupa da bi preko čestice tuženika došli do svojih objekata, da preko prolaza zapadno od kuće tuženika, tužitelji dolaze do stana u prizemlju i vrta zapadno od kuće, da preko prolaza istočno od kuće tuženika pristupaju stanu na katu i dvorištu istočno od kuće,
- da iz dopune nalaza i mišljenja vještak proizlazi da nekretnina tužitelja graniči s zapadne strane s javnom cestom, na međi da je visoki kameni zid, da bez građevinskih radova pristup iz parcele tužitelja kč [katastarska čestica] KO [katastarska općina] na kč [katastarska čestica] KO [katastarska općina] ([adresa]) nije moguć, da odgovor je li na tom mjestu moguće osigurati pristup, koje su sve dozvole za gradnju i probijanje prolaza do šetališta potrebne te mogućnost dobivanja istih kako bi se mogao ostvariti pristup, nije u kompetenciji vještaka geodetske struke, da je u vještvu navela da je širina prolaza sa zapadne strane kuće tuženika širina željeznog portuna, a definirana je nižim kamenim zidom prema vrtu, da se širina željeznog portuna sastoji od nepomičnog okvira i pomičnih vrata u ukupnoj širini od 1 metra, a ne samo pomičnog dijela kako su pokazali tuženici, da je širina prostora služnosti pokazana na očevidu upravo kako je ucrtala i opisala u nalazu i mišljenju, pa da smatra da je prikazana ispravno i da ju ne treba ispravljati,
- da sud prihvaća da su doista od dana kada je izgrađena zgrada na tada k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], prednici tužitelja prolazili do stanova u kojima sada žive tužitelji na način da se pješice prelazilo preko navedene nekretnine (tada jedinstvena k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]), jer drugog prolaza do stanova da nema a kako to i proizlazi iz iskaza tužiteljice pod 1 i tuženika pod 1, kao i tužitelja pod 2.,
- da sud prihvaća iskaze tužiteljice pod 1. i tužitelja pod 2., kao i tuženika pod 1. o tome kako su još od 1964. i 1965. tužiteljica pod 1. i njezina obitelj koristili prijepor pokazan na očevidu (i to sada identificiran kao dio nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k.o. [katastarska općina], ali do 2002. jedinstvena nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) kao pješački prolaz do svoje nekretnine, stana na katu, koji je vještak prikazala na skici lista mjesta točkama ABCD kao možebitnu služnost na istočnoj strani kuće, koja se nalazi na višoj kvoti, odnosno da tužitelj pod 2. od 2013. kada je doselio sa svojom obitelji i renovirao stan u prizemlju u kojem je počeo živjeti, kao pješački prolaz koristi dio nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k.o. [katastarska općina] koji je vještak prikazala na skici lista mjesta točkama EFGH kao možebitnu služnost na zapadnoj strani kuće, koja se nalazi na nižoj kvoti,
- da sud prihvaća i iskaz tužitelja pod 2. da su prije njega vlasnici stana bili punica i tast koji su dozvoljavali trećim osobama korištenje te nekretnine, koji su također na isti način koristili prijepor za prolaz,
- da sud prihvaća iskaz tužiteljice pod 1. da nikada tuženik pod 1. nije branio prolaz obitelji tužiteljice pod 1. do njenoga stana, a što potvrđuje i sam tuženik pod 1., pa da sud u cijelosti prihvaća iskaz tužiteljice pod 1. da je doista osobno, kao i njezina obitelj od 1964. koristila opisani dio nekretnine za prolaz do svojih stanova, odnosno za prolaz do vrtova u prizemlju ispred kuće,
- da je prije tuženika pod 2. i 3. vlasnica stana u prizemlju bila CO, a prije iste AO, te da nikada nisu branile prolaz do stanova vlasnicima stana u kojem sada živi tužitelj pod 2., kao ni tužiteljici pod 1. pristup vrtovima,
- da tužitelji uopće nemaju drugog načina pristupiti do stanova u kojima žive, osim upravo putem koji je u nalazu i mišljenju prikazala stalni sudski vještak (toč. I izreke presude), te da bi za pristup stanovima na način kako to predlažu tuženici od 1. do 3., pristup sa zapadne strane, odnosno s javne ceste bilo nužno izvesti građevinske radove i velike zahvate u prostoru (a što uopće nije predmet ovog postupka, koji se vodi radi utvrđenja postojanja prava služnosti puta), koje utvrđenje tuženiku pod 2. nije moglo biti nepoznato u trenutku kupnje stana i stupanja u posjed objekta kupoprodaje, pa da je iskaz tuženika pod 2. u tom dijelu u potpunosti neuvjerljiv, neživotan, i neprihvatljiv,
- da je iz izvatka iz zemljišne knjige zk. ul. [broj ZK uloška] k.o. [katastarska općina] utvrđeno da je nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] u naravi kuća, pomoćna zgrada, spremište, dvorište i dvorište površine 413 m2, uknjižena kao suvlasništvo tužitelja od 1. do 3., dok je iz izvatka iz zemljišne knjige zk. ul. [broj ZK uloška] k.o. [katastarska općina] utvrđeno da je nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] u naravi nadstrešnica, kuća, spremište, dvorište i dvorište površine 351 m2, uknjižena kao suvlasništvo tuženih.
8. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud zaključuje da iako tužitelji tvrde da je služnost stečena pravnim poslom još 1932., kada su dva brata suvlasnika nekad jedinstvene nekretnine (prema ranijoj, danas nevažećoj, evidenciji radilo se o k. č. br [katastarska čestica] KO [katastarska općina] koja je 2002. cijepana na kč [katastarska čestica] i kč [katastarska čestica] ) osnovali služnost prolaza i istu izvršavali, da u takvoj situaciji nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 219. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. i 94/17. – dalje: ZV). Tužitelji da nisu dokazali da je 1932. prijepor predstavljao povlasnu i poslužnu stvar, već upravo suprotno, tvrde da se tada radilo o jednoj jedinstvenoj nekretnini, pa pravilnom primjenom zakonskih propisa, ne može se niti osnovati pravo stvarne služnosti na nekretnini koja je u vlasništvu iste osobe ( ili više njih), jer se ne može istovremeno biti i vlasnik i posjednik stvarne služnosti na istoj nekretnini. Stoga da pravo stvarne služnosti pravnim poslom tužitelji nisu mogli steći, kako to pogrešno tvrde u tužbi tijekom postupka, te nisu dokazali ni da su temeljem dosjelosti a sukladno odredbi članak 229. st. 1. ZV stekli pravo stvarne služnosti. Kako nema suglasnosti svih suvlasnika poslužne nekretnine za osnivanje stvarne služnosti, a rok za stjecanje takve služnosti dosjelošću nije protekao (20 godina poštenog samostalnog posjedovanja služnosti od 2002 do dana podnošenja tužbe, odnosno davanja odgovora na tužbu), kao i da je osnivanje stvarne služnosti posao izvanredne uprave, ne osporavanje prava stvarne služnosti tužiteljima od strane tuženika pod 2. da ne može dovesti do osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja sadržaja kao u toč. I izreke presude, niti se tužiteljima može priznati pravo stvarne služnosti prolaza na način kako traže ovom tužbom i bez obzira što tuženik pod 1. ne osporava tužiteljima postojanje prava služnosti prolaza u odgovoru na tužbu, jer je potrebna suglasnost svih. Stoga da nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 159 st. 3. ZV u svezi s čl. 16. ZV i čl. 186. ZV jer tužitelji nisu dokazali da su sadržaj toga prava izvršavali kroz potrebno vremensko razdoblje, u kojem bi takvo pravo mogli steći dosjelošću, pa da je zahtjev tužitelja valjalo odbiti i presuditi kao u toč. I izreke presude.
9. Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi te pazeći i po službenoj dužnosti na zakonom propisane bitne povrede odredaba parničnog postupka, kako je propisano člankom 365. stavak 2. ZPP, ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje kako prvostupanjska presuda nije opterećena bitnom povredom odredaba parničnog postupka.
10. Pravilno je prvostupanjski sud a pozivom na citirane odredbe ZV u navedenim okolnostima odbio zahtjev tužitelja, jer nisu dokazali da su pravnim poslom ni dosjelošću stekli stvarnu služnost na teret poslužnog dobra. Naime, nije sporno da su nekretnine današnje oznake kč [katastarska čestica]. predstavljale jedinstvenu nekretninu pa pravo služnosti i nije moglo biti ustanovljen, odnosno nije bilo moguće osnovati pravo stvarne služnosti na nekretnini koja je u vlasništvu iste osobe (ili više njih), jer se ne može istovremeno biti i vlasnik i posjednik stvarne služnosti na istoj nekretnini. Dakle, pravo stvarne služnosti ne može se izvršavati na nekretnini dok je nekretnina u (su)vlasništvu tužitelja, odnosno ne može se u vrijeme poštenog posjedovanja prava stvarne služnosti uzeti u obzir izvršavanje sadržaja prava stvarne služnosti prolaza niti tužitelja niti njihovih prednika, za vrijeme i dok su njihovi prednici, svi bili (su)vlasnici nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], već samo vremensko razdoblje nakon kojeg tužitelji nisu vlasnici nekretnine koje je poslužna, dakle, od kada je formirana i nastala nova nekretnina na k. č. br. [katastarska čestica] k.o. [katastarska općina], koju tužitelji sada označavaju kao poslužna nekretnina. Imajući u vidu tužbeni zahtjev tužitelja kojim traže utvrđenje stvarne služnosti prolaza na teret poslužnog dobra nisu dokazali pretpostavke iz odredbe članka 219. ZV za stjecanje prava stvarne služnosti pravnim poslom, kao što nisu dokazali, niti to proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, da su posjed prava stvarne služnosti izvršavali više od 20 godina, kao pošteni posjednici, ili više od 10 godina, kao pošteni, zakoniti i istiniti posjednici, jer je mjerodavno vremensko razdoblje u kojem su takav sadržaj prava mogli izvršavati od trenutka diobe 2002. pa do dana podnošenja tužbe. Za vrijeme prije nego je došlo do cijepanja nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] ko [katastarska općina] tužitelji i njihovi prednici kao suvlasnici iste, nisu mogli izvršavati sadržaj prava stvarne služnosti, jer su prijepor koristili kao suvlasnici (a ne ovlaštenici posjeda prava stvarne služnosti). Kako tužitelji, odnosno njihovi pravni prednici nisu posjedovali spornu služnost toliko dugo da bi je stekli dosjelošću, jer su nekretninu k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koristili kao vlasnici do dana cijepanja 2002., a nakon toga, nije protekao rok posjedovanja propisan zakonom, to je osnovano prvostupanjski sud odbio zahtjev istih.
11. Dakle, žalbenim razlozima žalitelja nije dovedena u pitanje zakonitost pobijane presude koja je zasnovana na utvrđenom činjeničnom stanju i donesena uz pravilnu primjenu mjerodavnih materijalnopravnih odredaba ZV. Suprotno žalbenim navodima žalitelja utvrđenja prvostupanjskog suda u skladu su provedenim dokazima u postupku, a sud je u postupku izvedene dokaze ocijenio po svom slobodnom uvjerenju, koje uvjerenje je opravdao uvjerljivim i logičnim razlozima koji imaju uporište u izvedenim dokazima. Kako ta ocjena nije dovedena u sumnju žalbenim navodima žalitelja, to drugostupanjski sud prihvaća kao pravilnu ocjenu dokaza koju je dao sud prvog stupnja. Osporavajući navedena činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda žalitelji se u svojim žalbenim navodima zadržavaju na tome da sudskoj ocjeni dokaza suprotstavljaju vlastitu ocjenu dokaza. Sudska ocjena dokaza koju je učinio prvostupanjski sud i koja je prihvaćena od strane drugostupanjskog suda suglasna je odredbi članka 8. ZPP i takva ocjena dokaza žalbama nije dovedena u sumnju jer nema proturječja između obrazloženja prvostupanjske presude i izvedenih dokaza.
12. Pravilna je i odluka o trošku postupka koja je valjano utemeljena na odredbi članak 154. stavak 1. u svezi s člankom 155. ZPP kako po osnovi tako i visini, pa ni u tom dijelu nije osnovana žalba žalitelja.
13. Kako nisu ostvareni razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija, kao ni oni na koje ovaj žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP, to je žalbu žalitelja valjalo odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu po osnovi odredbe članka 368. stavak 1. ZPP.
U Splitu, 5. veljače 2025.
Predsjednica vijeća:
Tihana Pivac
