Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-782/2022
Zagreb
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Mladena Genca, predsjednika vijeća te Sanje Gospočić i Tomislava Tomašića, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Mirjane Laljek, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene pravne osobe PRO TEAM d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe VA, koje brani Boris Hlatki, odvjetnik iz Vukovara, zbog prekršaja iz članka 132. stavka 1. točke 16. Zakona o trošarinama („Narodne novine“, br. 106/18. i 121/19.), rješavajući o žalbi okrivljene pravne osobe PRO TEAM d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe VA, podnesenoj protiv rješenja o prekršaju Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Osijek, Vijeća za prekršaje, KLASA: 413-01/21-26/2620, URBROJ: 513-02-7002/16-21-5 od 7. prosinca 2021., u sjednici vijeća održanoj 5. veljače 2025.,
r i j e š i o j e
Prihvaća se žalba okrivljene pravne osobe PRO TEAM d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe VA, ukida se pobijano rješenje o prekršaju i predmet vraća prvostupanjskom tijelu državne uprave koje vodi prekršajni postupak na ponovni postupak i odlučivanje.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem o prekršaju okrivljenici su proglašeni krivima zbog prekršaja iz članka 132. stavka 1. točke 16. Zakona o trošarinama, pobliže opisanog u izreci pobijanog rješenja o prekršaju te je okrivljenoj pravnoj osobi PRO TEAM d.o.o. izrečena novčana kazna u iznosu od 33.000,00 kuna, a okrivljenoj odgovornoj osobi VA, novčana kazna u iznosu od 15.000,00 kuna.
2. Istim rješenjem o prekršaju okrivljenici su obvezani na plaćanje troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 100,00 kuna, svaki.
3. Protiv prvostupanjskog rješenja o prekršaju okrivljenici su putem branitelja podnijeli žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stana, pogrešne primjene materijalnog prava, te odluke o kazni, kako iz sadržaja žalbe proizlazi, navodeći u bitnome da u konkretnom slučaju odlučna činjenica o kojoj ovisi eventualna prekršajna odgovornost I i II-okr. jest činjenica ubraja li se roba koja je bila u prijevozu (REHNODIV BP-286, deklariran izvoznom deklaracijom MRN 21DE590466244498E2, vrijednosti 3.912 eura) u proizvod normiran čl. 115. st. 1. Zakona o trošarinama, odnosno proizvodu iz Tarifne oznake KN38260090, odnosno proizvodu za koji bi čl. 115. st. 13. Zakona o trošarinama I i II-okr. bili dužni prije namjeravanog prijevoza obavijestiti Carinsku upravu radi dobivanja odobrenja za takvo kretanje? Žalitelji dalje navode da roba, odnosno proizvod oznake REHNODIV BP-286, nije energetski proizvod i ne ubraja se u proizvod iz čl. 115. st. 1. Zakona o trošarinama, obzirom da se radi o sredstvu za odvajanje na bazi silikona bez otapala za industriju gume, a koji sadrži visoki udio vode više od 50 %. Uz žalbu, žalitelji dostavljaju popis dijelova i tarifnih brojeva pojedinih komponenti iz kojih proizlazi da iste također nisu uključene u sirovine koje se ubrajaju u energente. Dakle, proizvod koji se nalazio u prijevozu nije obuhvaćen tarifnim brojem 34039900, odnosno roba s tim tarifnim brojem podliježe odredbi čl. 115. st. 1. Zakona o trošarinama, samo ukoliko ista podliježe porezu na potrošnju. Prvostupanjsko tijelo odlučujući o prekršajnoj odgovornosti I i II-okr. nije na bilo koji način utvrđivalo u dokaznom postupku vrstu proizvoda koji je I-okr. prevozio kroz teritorij RH da bi se sa sigurnošću utvrdilo da se radi o proizvodu tarifnih oznaka iz čl. 115. st. 1. Zakona o trošarinama, a za koji bi postojala potreba obavezne najave prijevoza. Žalitelji ističu da je činjenično stanje u ovom dijelu ostalo pogrešno i nepotpuno utvrđeno, i to prije svega zbog činjenice da iz dokumentacije koja se uz žalbu dostavlja očigledno proizlazi da proizvod koji se nalazio u prijevozu ne predstavlja energent za koji je potrebna najava namjeravanog prolaska u smislu članka 115. stavka 13. Zakona o trošarinama. Nadalje, žalitelji navode da u konkretnom slučaju nije utvrđena niti bilo kakva prekršajna odgovornost II-okr. VA, a radi se o vozaču kamiona koji je upravljao teretnim vozilom u vlasništvu I-ok. i koji nije imao bilo kakvih saznanja o vrsti i namjeri robe koju prevozi.
4. Žalitelji predlažu da se radi razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.
5. Žalba je osnovana.
6. Odlučujući u okviru žalbenih navoda i članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, br. 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (u nastavku: Sud) utvrdio je da činjenično stanje u postupku koji je prethodio donošenju pobijane odluke nije u potpunosti utvrđeno, na što osnovano ukazuju žalitelji.
7. Iz stanja prvostupanjskog spisa razvidno je da je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak na glavnoj raspravi održanoj 7. prosinca 2021. ispitalo okrivljenog VA, kao odgovornu osobu, koji je u svojoj obrani, između ostalog, izjavio da je samo vozač i njegovo je samo da doveze kamion do lagera, te nije upoznat niti sa vrstom niti sa količinom robe koja se utovara, a kada se kamion jednom plombira, on više nema veze s time, već samo vozi. Nadalje, na istoj glavnoj raspravi kao predstavnik okrivljene pravne osobe ispitan je odvjetnik Boris Hlatiki, koji nije mogao dati obranu za okrivljenu pravnu osobu. Naime, treba napomenuti da u prekršajnom postupku koji se vodi prema postupovnim odredbama Prekršajnog zakona, okrivljenik tijekom postupka, ima pravo braniti se uz pomoć branitelja, te sukladno članku 115. stavku 7. Prekršajnog zakona, branitelj može u postupku u korist okrivljenika poduzimati sve radnje koje može poduzimati i okrivljenik, osim što ne može za okrivljenika dati obranu.
8. Imajući u vidu sve navedeno, ovaj Sud ocjenjuje da je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak donijelo meritornu odluku na temelju obrane okrivljene odgovorne osobe i obrane branitelja, kao predstavnika okrivljene pravne osobe, koji u konkretnom slučaju nije ovlašteni predstavnik u smislu članka 114. stavka 7. Prekršajnog zakona, te materijalne dokumentacije spisa, a da u prvostupanjskom postupku nisu provedeni svi potrebni i dostupni dokazi kako bi se utvrdile sve odlučne činjenice od kojih ovisi pravilna primjena materijalnog prave, koje su dovedene u pitanje navodima obrane okrivljene odgovorne osobe. Ovdje prvenstveno treba naglasiti da je okrivljeni VA, naveo u obrani, a sada okrivljenici jednako ističu i u žalbi da je okrivljeni EA vozač kamiona koji je upravljao teretnim vozilom u vlasništvu okrivljene pravne osobe. Dakle, prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak trebalo je nedvojbeno utvrditi odlučne činjenice u odnosu na utvrđivanje odgovornosti VA, kao odgovorne osobe uvidom u vjerodostojnu dokumentaciju i u tom smislu provesti sve potrebne dokaze iz kojih bi se moglo nesporno utvrditi je li okrivljenik VA odgovorna osoba u pravnoj osobi PRO TEAM d.o.o. te je li svojim postupanjem ostvarilo obilježja prekršaja stavljenog mu na teret, a pri tome je trebalo izvršiti uvid i u povijesni izvadak iz sudskog registra za trgovačko društvo PRO TEAM d.o.o. koje uopće nije razgledano i pročitano u prvostupanjskom postupku, ispitati osobe ovlaštene za zastupanje navedenog trgovačkog društva i po potrebi druge relevantne dokaze radi pravilnog utvrđenja.
9. Nadalje, u obrazloženju pobijanog rješenja o prekršaju prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupka prepisuje članak 115. stavke 1., 13. i 14. Zakona o trošarinama, članak 116. stavke 1., 2. 3., 4., 5., 6., 7., 8. istog Zakona te članak 98. stavke 1., 2., i 3. Pravilnika o trošarinama (NN 1/2019), bez davanja nekog konkretnog stajališta i obrazloženja zašto je pojedina odredba relevantna u predmetnom slučaju, te stoga osnovano ističu žalitelji da prvostupanjsko tijelo nije na bilo koji način utvrđivalo u dokaznom postupku vrstu proizvoda koji je okrivljena pravna osoba prevozila kroz teritorij RH da bi se sa sigurnošću utvrdilo da se radi o proizvodu tarifnih oznaka iz članka 115. stavka 1. Zakona o trošarinama, a za koji bi postojala potreba obavezne najave prijevoza. Ovaj Sud ocjenjuje da je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupka trebalo dati jasne razloge o krivnji i zašto su dokazi koji potvrđuju optužbu dostatni i prihvatljivi, a odluka o prekršaju takve razloge ne sadrži jer pukim citiranjem postojećih pozitivnih propisa ne proizlazi prekršajna odgovornost okrivljenih na siguran način.
10. Imajući u vidu sve naprijed navedeno, ovaj Sud je utvrdio kako prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak nije postupilo u skladu s odredbom članka 88. Prekršajnog zakona kojim je propisano da je dužnost suda da na temelju izvedenih dokaza potpuno i točno utvrdi činjenice koje su od važnosti za donošenje zakonite odluke i s jednakom pažnjom utvrdi činjenice koje terete okrivljenika, tako i činjenice koje mu idu u korist, pa zatim po slobodnoj ocjeni dokaza obrazložiti postojanje ili nepostojanje činjenica i takav zaključak valjano argumentira, to je posljedično navedenom, činjenično stanje tijekom prvostupanjskog postupka, u smislu članka 197. stavka 3. Prekršajnog zakona, ostalo nepotpuno utvrđeno jer prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak nije imalo dovoljno kvalitetnih dokaza (niti je pravilno cijenilo izvedene) koji bi imali potrebnu dokaznu snagu da bi se okrivljenike proglasilo krivima zbog prekršaja stavljenog im na teret pa je tako preuranjeno zaključilo o njihovoj krivnji. Stoga se u tom smislu, osnovano žalbenim navodima sugerira kako činjenično stanje u prvostupanjskom postupku nije potpuno i pravilno utvrđeno.
11. Zbog navedenog, na temelju odredbe članka 206. stavka 1. Prekršajnog zakona, trebalo je prihvatiti osnovanom žalbu okrivljene pravne i odgovorne osobe i ukinuti pobijanu rješenje o prekršaju te predmet vratiti prvostupanjskom tijelu državne uprave koje vodi prekršajni postupak na ponovni postupak, koje će u ponovljenom postupku provesti raspravu na koju će uredno pozvati ovlaštenog predstavnika okrivljene pravne osobe i okrivljenu odgovornu osobu radi ispitivanja, te provesti sve potrebne i dostupne dokaze u cilju utvrđivanja odlučnih činjenica koje se odnose na inkriminirano djelo i počinitelje. vodeći pritom računa i o žalbenim razlozima, nakon čega će detaljnom analizom i ocjenom svakog dokaza ponaosob i u međusobnoj vezi donijeti novu, na zakonu osnovanu i u svemu valjano obrazloženu odluku.
12. Zbog izloženih razloga trebalo je riješiti kao u izreci.
U Zagrebu 5. veljače 2025.
Zapisničarka:
Predsjednik vijeća:
Mirjana Laljek, v.r.
Mladen Genc, v.r.
Rješenje se dostavlja Ministarstvu financija Republike Hrvatske, Carinskoj upravi, Područnom carinskom uredu Osijek, Vijeću za prekršaje u 6 (šest) otpravaka: za spis, okrivljenike, branitelja i ovlaštenog tužitelja.
