Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Stalna služba u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Gž-56/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Veljka Kučekovića kao predsjednika vijeća, Vesne Rep kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Tatjane Kučić kao članice vijeća, u parničnom predmetu tužiteljice LŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Srđanu Kaleboti, odvjetniku iz Splita, protiv tuženika OTP banke d.d., OIB: 52508873833, iz Splita, Domovinskog rata 61, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Anić & Anić d.o.o. iz Splita, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-2167/2024-4 od 15. studenog 2024., u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 5. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tužiteljice djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično se uvažava kao osnovana te se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-2167/2024-4 od 15. studenoga 2024.;

- potvrđuje u točki I. izreke,

- preinačuje u točki IV. izreke tako da se nalaže tuženiku da tužiteljici pored iznosa koji je dosuđen u točki IV. izreke na ime naknade troška isplati još iznos od 1.680,38 EUR (slovima: tisuću šesto osamdeset eura i trideset osam centi) sa zakonskom zateznom kamatom od 5. veljače 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbe.

III. Točke II. i III. izreke presude nisu bile predmet drugostupanjskog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud donio je presudu kojom je u točki I. izreke odbio tužbeni zahtjev na utvrđenje da je ništetan i bez pravnog učinka Ugovor o kreditu broj 50035/06 od 28. kolovoza 2006. te da je tuženik tužiteljici dužan isplatiti iznos od 41.525,91 kuna sa zakonskom zateznom kamatom kako je to specificirano. U točki II. izreke prihvaćen je tužbeni zahtjev kojim se traži utvrđenje da je ništetna i bez pravnog učinka ugovorna odredba članka 1. Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovoreno kako se kredit stavlja na raspolaganje u kunskoj protuvrijednosti od 31.000,00 CHF te isplaćuje po kupovnom tečaju kreditora na dan korištenja kredita, članka 10., a), 1. u dijelu u kojem je ugovoreno kako se kredit otplaćuje u mjesečnim anuitetima u valuti CHF, 10., d), 1. u dijelu u kojem je ugovoreno kako se mjesečni anuiteti plaćaju uplatom potrebnog iznosa u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju za valutu ugovora prema tečajnoj listi kreditora na dan dospijeća, 10., d), 2. u dijelu u kojem je ugovoreno kako će, ukoliko korisnik kredita zakasni s uplatom mjesečnog anuiteta, kreditor na uplatu primijeniti prodajni devizni tečaj vrijedeći na dan kad mu je omogućeno raspolaganje uplaćenim novčanim sredstvima, a na prijevremene uplate primijenit će se prodajni devizni tečaj koji vrijedi na dan dospijeća, te članka 8. u dijelu u kojem je ugovoreno kako je kamatna stopa promjenjiva na način da se utvrđuje odlukom o visini kamatnih stopa ili drugim aktom kreditora. U točki III. izreke naloženo je tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 5.511,44 eura sa zakonskom zateznom kamatom od isplate svakog više plaćenog mjesečnog iznosa do isplate, kako je to specificirano. U točki IV. izreke naloženo je tuženiku da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 816,93 eura sa zateznom kamatom od 15. studenog 2024. do isplate.

2. Protiv točaka I. i IV. izreke navedene presude pravovremenu, potpunu i dopuštenu žalbu podnijela je tužiteljica 29. studenog 2024. zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. -Odluka USRH, 84/08., 96/08.-Odluka USRH, 123/08.-ispravak, 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje: ZPP) te predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu odluku ili da istu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije dan.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Tužiteljica je tužbom, a na temelju utvrđenja iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. te presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., kojima je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., tražila da se utvrde ništetnima te da su bez pravnog učinka nepoštene ugovorne odredbe sadržane u članku 1., člancima 10.a točka 1., 10.d točka 1., 10.d točka 2., te članku 8. Ugovora o kreditu broj 50035/06 od 28. kolovoza 2006. kojim je tužiteljici kao korisnici kredita stavljen na raspolaganje iznos od 31.000,00 CHF protuvrijednost u kunama prema kupovnom tečaju kreditora na dan korištenja, te temeljem utvrđene ništetnosti da se naloži tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 42.652,75 kuna kao razliku više plaćenih anuiteta zbog povećane kamatne stope i promjene tečaja valute tijekom otplate kredita sa zakonskom zateznom kamatom koje na više plaćene pojedine mjesečne iznose potražuje od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate.

5.1. Nakon provedenog knjigovodstveno-financijskog vještačenja tužiteljica je u svojem podnesku od 26. siječnja 2021. promijenila tužbeni zahtjev na način da je zatražila da prvostupanjski sud utvrdi da je ništetan i bez pravnog učinka cijeli Ugovor o kreditu broj 50035/06 od 28. kolovoza 2006. te da se naloži tuženiku da joj zbog ništetnosti Ugovora isplati iznos od 41.525,91 kunu, a koji iznos predstavlja razliku po osnovi više plaćenog i to zbog promjene kamatne stope 8.614,15 kuna sa zakonskom zateznom kamatom kako je specificirano i zbog promjene tečaja na više u odnosu na početni tečaj iznos od 32.911,76 kuna. Ukoliko sud ocijeni da je neosnovano traženje tužiteljice da se cijeli Ugovor o kreditu proglasi ništetnim, onda predlaže da sud donese presudu kojom se utvrđuju ništetnima pojedine odredbe Ugovora kako su one navedene i u tužbi te da se temeljem toga naloži isplata istog iznosa od 41.525,91 kunu.

5.2. Prvostupanjski sud je nakon provedenog postupka donio presudu broj P- 2840/2019 od 30. lipnja 2023. kojom je odbio prvotno postavljen zahtjev na utvrđenje ništetnim cijelog Ugovora o kreditu i temeljem toga zatraženu isplatu, te je usvojio eventualno kumulirani tužbeni zahtjev kojim je utvrdio da su ništetne pojedine odredbe Ugovora o kreditu koje se odnose na valutnu klauzulu u CHF i promjenjivu kamatnu stopu temeljem jednostrane odluke banke s pozivom na članak 118. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 41/14. i 110/15.; dalje: ZZP) i članak 502.c ZPP-a te pravna utvrđenja iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. i presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. Pri tome prvostupanjski sud nije provodio dokaze radi utvrđenja ništetnosti konkretnih ugovornih odredbi jer da su citirane odredbe čije se utvrđenje ništetnosti traži već utvrđene ništetnima u kolektivnom sporu. Tužiteljici je dosuđen i zatraženi novčani iznos koji je tuženik neosnovano zadržao na temelju ništetnih odredbi Ugovora.

5.3. Povodom žalbi tužiteljice i tuženika ovaj je sud svojom odlukom broj Gž-82/2024- 2 od 14. svibnja 2024. ukinuo pobijanu odluku zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer za svoju odluku prvostupanjski sud nije dao jasne razloge, u pojedinim dijelovima odluka nije uopće bila obrazložena, te istu nije bilo moguće ispitati pa je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

5.4. U ponovljenom postupku tužiteljica je ostala kod identičnog tužbenog zahtjeva, odnosno kod zahtjeva da se cijeli Ugovor o kreditu utvrdi ništetnim te naloži tuženiku sada isplata iznosa od 5.511,44 eura, a ako se ne prihvati taj tužbeni zahtjev da se utvrde ništetnima pojedine odredbe Ugovora o kreditu koje je tužiteljica pobrojala i temeljem toga da se naloži isplata istog iznosa.

5.5. Prvostupanjski sud je pobijanom odlukom odbio prvi tužbeni zahtjev na utvrđenje ništetnim cijelog Ugovora o kreditu i temeljem toga isplatu novčanog iznosa, dok je usvojio tužbeni zahtjev kojim je utvrdio ništetnim pojedine odredbe Ugovora o kreditu kako ih je pobrojala tužiteljica, a koje se u pretežnom dijelu odnose na ništetnost odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi prema jednostranoj odluci tuženika i temeljem toga isplatu novčanog iznosa sa zakonskom zateznom kamatom od isplate svakog mjesečno više plaćenog iznosa do isplate.

5.6. Između stranaka je nesporno da su tužiteljica kao korisnik kredita i prednik tuženika Societe Generale - Splitska banka d.d. Split kao kreditor 28. kolovoza 2006. zaključili Ugovor o kreditu broj 50035/06 kojim je tužiteljici stavljen na raspolaganje iznos od 31.000,00 CHF, u kunskoj protuvrijednosti prema kupovnom tečaju kreditora na dan korištenja, s promjenjivom kamatnom stopom koja je na dan zaključenja ugovora iznosila 6,88 % godišnje. Također je nesporno utvrđeno da se tijekom otplate kredita mijenjala kamatna stopa na više u odnosu na početnu kamatnu stopu, kao i da je došlo do promjene valutnog tečaja na više u odnosu na početni tečaj. Nesporno je i da je iznos više plaćenog temeljem ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli i kamatnoj stopi 5.511,44 eura.

5.7. Prilikom utvrđivanja ništetnosti pojedinih odredbi Ugovora o kreditu kako je to specificirala tužiteljica, prvostupanjski sud je ocijenio iskaz tužiteljice te se pozvao na pravna shvaćanja izražena u odlukama donesenim u kolektivnom sporu radi zaštite prava i interesa potrošača (odluke Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. i Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018.), članak 126. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 19/22., 56/23.), članak 81. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/03.; dalje: ZZP/03), koji Zakon je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora, te članak 502.c ZPP-a. U bitnom, prvostupanjski sud zaključuje da se pravna shvaćanja na koja se pozvala tužiteljica i koja su izražena u odlukama donesenim u kolektivnom sporu mogu primijeniti i na konkretne ugovorne odredbe. Ovo stoga što se o odredbama kojima je ugovorena valutna klauzula u CHF i promjenjiva kamatna stopa temeljem jednostrane odluke tuženika nije pojedinačno pregovaralo, Ugovor je zaključen na unaprijed formuliranom obrascu sastavljenom od strane tuženika te tužiteljica nije bila upoznata sa parametrima i metodom promjene kamatne stope niti sa rizikom zaključenja ugovora u kojem je glavnica vezana uz tečaj CHF, zbog čega su te odredbe ništetne. Obzirom da visina iznosa koji je više plaćen zbog ništetnih odredbi nije bio sporan te je isti utvrđen od strane sudskog vještaka, dosuđen je tužiteljici zatraženi iznos kao naknada štete čiju visinu je tužiteljica dokazala, kao što je dokazala i odgovornost tuženika, a sve vezano na članak 323. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15., dalje: ZOO). Na više plaćene mjesečne iznose dosuđena je zakonska zatezna kamata od njihovog plaćanja do isplate po stopi iz članka 29. stavak 2. ZOO-a.

5.8. Odbijen je zahtjev tužiteljice na utvrđenje da je ništetan cijeli Ugovor o kreditu, a temeljem toga i isplata zatraženog iznosa jer da tužiteljica nije dokazala osnovanost tužbenog zahtjeva i da Ugovor o kreditu može pravno opstati i uz utvrđenje djelomične ništetnosti ugovornih odredbi koje se odnose na valutnu klauzulu te promjenjivu kamatnu stopu.

5.9. O naknadi parničnog troška odlučeno je primjenom članka 154. stavak 2. i članka 155. ZPP-a, a visina je utvrđena primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22. i 138/23.; dalje: Tarifa) i Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18. i 51/23.; dalje: ZSP), uz uvećanje za plaćeni predujam za vještačenje.

6. Protiv dosuđujućeg dijela presude (točka II. i III. izreke) tuženik je podnio žalbu, ali je, kako to proizlazi iz prvostupanjskog spisa, podneskom od 5. prosinca 2024. od iste odustao pa taj dio presude nije bio ispitivan od strane ovog suda.

7. Tužiteljica je podnijela žalbu protiv odbijajućeg dijela, odnosno protiv točke I. izreke i protiv odluke o naknadi parničnog troška. U svojoj žalbi ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer za svoju odluku nije dao jasne razloge pa istu nije moguće ispitati. U svojoj žalbi vrlo opsežno obrazlaže svoj stav zbog kojeg smatra da je Ugovor o kreditu u cijelosti ništetan smatrajući da su odredbe o kamatnoj stopi i valuti bitni sastojci ugovora bez kojih Ugovor ne može opstati pa ga je cijelog trebalo utvrditi ništetnim.

7.1. Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu na koju se poziva tužiteljica jer je odluka jasna i istu je moguće ispitati, a sve u kontekstu obrazloženja eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva koji je prihvaćen u cijelosti i s pozivom na članak 324. ZOO-a.

7.2. Člankom 1021. ZOO-a propisano je da se ugovorom o kreditu banka obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene, a korisnik se obvezuje banci plaćati ugovorene kamate i iskorišteni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je ugovoreno.

7.3. Člankom 324. stavak 1. ZOO-a propisano je da ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen. Prema stavku 2. istog članka, ugovor će ostati valjan čak i ako je ništetna odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora u slučaju kad je ništetnost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje.

7.4. Člankom 87. ZZP/03, odnosno člankom 102. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09. i 133/09.; dalje: ZZP/07) propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništetna te da ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništetnost samog ugovora, ako on može opstati bez ništetne odredbe.

7.5. Iz navedenih odredbi ZOO-a i ZZP-a proizlazi i mogućnost opstanka ugovora u slučaju ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi.

7.6. Bitni sastojci Ugovora o kreditu su iznos koji banka stavlja na raspolaganje korisniku kredita, ugovorna kamata koju se korisnik kredita obvezuje plaćati banci i obveza vraćanja iskorištenog iznosa novaca.

7.7. U konkretnom slučaju, banka se obvezala staviti na raspolaganje tužiteljici iznos od 31.000,00 CHF u protuvrijednosti u kunama prema kupovnom tečaju tuženika na dan korištenja kredita, te je tuženik svoju obvezu i ispunio. Visina anuiteta ovisi o ugovorenoj valutnoj klauzuli i ugovorenoj kamatnoj stopi.

7.8. Valutna klauzula spada u tzv. zaštitne klauzule, odnosno u slučaju kad su obveze stranaka vezane uz tečaj CHF navedena klauzula ima za cilj osiguranje stabilnosti obveza ugovornih strana. U konkretnom slučaju ova je klauzula postala izvor drastičnog odstupanja od opravdanih očekivanja korisnika kredita u pogledu vrijednosti obveza, zbog čega su te odredbe ništetne, pa je opravdano zaključiti da Ugovor može opstati bez te sporedne odredbe Ugovora jer se stabilnost u pravima i obvezama stranaka valutnom klauzulom ne postiže. Valuta ispunjenja obveze tužiteljice je bila kuna, pa uklanjanjem valutne klauzule kredit ostaje na snazi kao kredit u kojem su obveze ugovornih strana određene u kunama, a što bitno ne odstupa od volje ugovornih strana u vrijeme sklapanja ugovora.

7.9. Utvrđenje ništetnosti odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi prema odluci banke nema učinak nemogućnosti opstanka Ugovora jer uklanjanjem te odredbe ostaje na snazi odredba o početnoj kamatnoj stopi za cijelo vrijeme za koje je Ugovor sklopljen. Takovom promjenom, u uvjetima kakvi su postojali u vrijeme kada su sklopljeni ugovori s problematičnim odredbama, kao i u vrijeme kada su te odredbe utvrđene ništetnima (kolektivni spor), ne dolazi do bitnih promjena u pravima i obvezama stranaka jer se i promjenjiva kamatna stopa pokazala kao faktor nestabilnosti pa je transformiranjem ugovora o kreditu s valutnom klauzulom i promjenjivom kamatnom stopom u ugovore bez valutne klauzule s početnom kamatnom stopom kao fiksnom postignuta namjeravana stabilnost u pravima i obvezama ugovornih strana.

7.10. Zbog toga je žalba tužiteljice neosnovana te je ovaj sud u tom dijelu potvrdio presudu prvostupanjskog suda.

8. Međutim, odluka o naknadi parničnog troška nije pravilna. U konkretnom slučaju tužiteljica je uspjela u postupku u cijelosti pa joj je trošak potrebno dosuditi primjenom članka 154. stavak 1. ZPP-a. Kod eventualne kumulacije tužbenog zahtjeva u kojem slučaju tužiteljica ne traži da se prihvate svi istaknuti zahtjevi već samo jedan od njih, a jedan tužbeni zahtjev je i prihvaćen, treba smatrati da je tužiteljica uspjela u cijelosti.

8.1. Pogrešno je prvostupanjski sud primijenio i Tarifu, jer je primjenjivao Tarifu koja je bila na snazi u vrijeme kada su poduzimane pojedine radnje u postupku, a ne Tarifu koja je bila na snazi u vrijeme zaključenja glavne rasprave, odnosno Tarifu koja je objavljena u „Narodnim novinama“ broj 138/2023. i koja je na snazi od 25. studenoga 2023.

8.2. Tužiteljici se priznaje trošak za sastav tužbe prema Tbr. 7.1. Tarife, sastav podnesaka od 26. siječnja 2021. i 21. listopada 2022. po Tbr. 8.1. Tarife, za zastupanje na ročištima 10. studenoga 2022., 14. ožujka 2023. i 17. rujna 2024. po Tbr. 9.1. Tarife, za svaku radnju po 200,00 eura, za zastupanje na ročištu 9. veljače 2021. po Tbr. 9.2. Tarife iznos od 100,00 eura, za sastav žalbe protiv presude broj P-2840/2019 od 30. lipnja 2023. po Tbr. 10.1. Tarife iznos od 250,00 eura te za pristup na ročište za objavu presude iznos od 100,00 eura. Tim iznosima treba dodati iznos PDV-a od 412,50 eura i iznos sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 103,00 eura, te predujma za vještačenje u iznosu od 331,81 eura, što ukupno iznosi 2.497,31 eura. Pristojba na presudu se ne priznaje jer ista još nije plaćena, a prema Zakonu o izmjenama Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 51/23.) potrošači kao stečajni dužnici i tužitelji u postupcima pokrenutim na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa po samom zakonu su oslobođeni od plaćanja sudskih pristojbi.

8.3. Kako je tužiteljici na ime parničnog troška dosuđen iznos od 816,93 eura, to joj je ovom odlukom dosuđen još iznos od 1.680,38 eura, sa zakonskom zateznom kamatom od donošenja ove odluke do isplate primjenom članka 151. stavak 3. ZPP-a.

9. U dijelu u kojem je pobijana odluka potvrđena riješeno je primjenom članka 368. stavak 1. ZPP-a, a u dijelu u kojem je preinačena odluka o naknadi parničnog troška primjenom članka 380. točka 3. ZPP-a.

10.Tužiteljici se ne dosuđuje trošak žalbe jer nije uspjela u odnosu na glavnu stvar.

11. Točke II. i III. izreke nisu bile predmet drugostupanjskog postupka jer je tuženik odustao od podnesene žalbe.

Koprivnica, 5. veljače 2025.

Predsjednik vijeća

Veljko Kučeković