Poslovni broj: Usž-4504/2024-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, dr. sc. Sanje Otočan, predsjednice vijeća, Mire Kovačić i Radmile Bolanča Vuković, članica vijeća, te višeg sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja RD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Zoran Vukelić, odvjetnik u Bjelovaru, Antuna Mihanovića 8B, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33, OIB: 36162371878, radi priznavanja statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-5729/2023-7 od 17. listopada 2024., na sjednici vijeća održanoj 5. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-5729/2023-7 od 17. listopada 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-560-01/23-01/38, URBROJ: 511-01-149-23-1 od 16. listopada 2023.

2. Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave bjelovarsko-bilogorske, KLASA: UP/I-560-01/23-01/169, URBROJ: 511-02-04-23-1 od 14. travnja 2023. kojim je odbijen zahtjev tužitelja za proširenje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata.

3. Tužitelj pobija presudu zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava (članak 126. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima, „Narodne novine“, 36/24. - dalje: ZUS). Iznoseći u cijelosti utvrđenja iz pobijane presude, navodi da ima priznat status hrvatskog branitelja kao pripadnik pričuvnog sastava prvostupanjskog javnopravnog tijela u razdoblju od 9. studenoga 1991. do 9. kolovoza 1995., s prekidima, i kao pripadnik Ministarstva obrane Republike Hrvatske od 15. srpnja 1991. do 9. kolovoza 1995., s prekidima, ali da je iz izjava svjedoka razvidno da je bio angažiran kao pripadnik kriminalističke policije tijekom 1992. i 1993. godine za koje traži proširenje statusa. Ponavljajući nadalje i navode iz tužbe, ističe da evidencije nisu uredno vođene zbog izvanrednih okolnosti uzrokovanih ratnim stanjem. Smatra da je činjenično stanje nepotpuno utvrđeno i na temelju istog su izvedeni pogrešni zaključci pogrešnom primjenom materijalnog prava na njegovu štetu. Predlaže poništiti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Potražuje i trošak za sastav žalbe.

4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije odgovorio na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući presudu Upravnog suda u granicama žalbenih razloga, u skladu s člankom 134. stavkom 1. ZUS-a, Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanima.

7. Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja prvostupanjski sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan. U obrazloženju presude izložio je sve bitne činjenice koje proizlaze iz provedenih dokaza te, imajući na umu relevantne propise, naveo valjane razloge zbog kojih je odbio tužbeni zahtjev, odgovorivši pri tome na sve tužbene navode (članak 119. stavak 5. ZUS-a).

8. Naime, suprotno navodima tužitelja prvostupanjski sud je pravilno utvrdio činjenice koje su odlučne za rješavanje predmetne upravne stvari, uzimajući u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporene odluke tuženika kao i činjenice koje je sam utvrdio u sporu na temelju priloženih dokaza i navoda tužitelja iznesenih tijekom upravnog postupka. Sud je, ocjenjujući provedene dokaze, na utvrđeno činjenično stanje primijenio mjerodavni članak 3. stavak 1. i stavak 2. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine", 121/17., 98/19. i 84/21. – dalje: ZOHBDR) te za svoju odluku dao dostatno i razumno obrazloženje koje ovaj Sud prihvaća u cijelosti.

9. U članku 3. stavku 1. i stavku 2. ZOHBDR-a propisane su pretpostavke za priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata.

10. Predmetni upravni postupak pokrenut je zahtjevom tužitelja od 26. listopada 2022. kojim je zatražio proširivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata na temelju pripadnosti Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijskoj upravi bjelovarsko-bilogorskoj u razdoblju od 1. travnja 1992. do prosinca 1994. i od tjedan-dva prije 4. kolovoza 1995. te tjedan-dva nakon 9. kolovoza 1995.

11. U postupku te pretpostavke na strani tužitelja u zatraženom razdoblju nisu utvrđene, stoga nije ni prema mišljenju ovoga Suda bilo osnove da se udovolji njegovom zahtjevu. Tužitelj nije dokazao od kada je u zatraženom razdoblju bio izravno angažiran kao pripadnik pričuvnog sastava Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, a što je uvjet u smislu članka 3. ZOHBDR-a za priznavanje predmetnog statusa. Isto tako, iz izjava svjedoka BD od **.**.2023., ĆD od **.**.2023., KD od **.**.2023. i LD od 18. siječnja 2023. proizlazi da je tužitelj bio pripadnik pričuvnog sastava prvostupanjskog javnopravnog tijela, ali ne i vremensko razdoblje za koje traži proširenje ranije priznatog statusa.

12. Pri tome se ističe da se prema ustaljenoj upravnosudskoj praksi status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata dokazuje na temelju podataka iz službenih evidencija nadležnih tijela, ali i na temelju iskaza svjedoka, iz kojih kumulativno mora proizlaziti ispunjenje pretpostavki propisanih člankom 3. ZOHBDR-a.

13. Prvostupanjski sud je u pobijanoj presudi ocijenio sve činjenice utvrđene u postupku donošenja osporenog rješenja tuženika, uzimajući u obzir navode tužitelja iz tužbe zajedno sa svim dokazima iz spisa predmeta na osnovi kojih su predmetne činjenice utvrđene. U odnosu na navedena utvrđenja bio je dužan u obrazloženju presude dati razloge za svoju ocjenu, što je i učinio.

14. Tužitelj razlozima navedenima u žalbi nije doveo u sumnju zakonitost pobijane presude koja je donesena na temelju pravilno utvrđenih činjenica te uz pravilnu primjenu materijalnog prava, dok povrede pravila postupka ovaj Sud nije našao.

15. Kako je žalba odbijena, tužitelj nema pravo na naknadu troška za sastav žalbe (članak 147. stavak 1. ZUS-a).

16. Trebalo je stoga, na temelju članka 135. stavka 1. i članka 147. stavka 1. ZUS- a, odlučiti kao u izreci presude.

U Zagrebu 5. veljače 2025.

Predsjednica vijeća:

dr. sc. Sanja Otočan