Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž R-585/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to dr. sc. Ivana Tironija, kao predsjednika vijeća, Vedrane Perkušić, kao sutkinje izvjestiteljice i dr. sc. Daniele Pivčević, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice-protutuženice ZV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Damiru Delišimunoviću, odvjetniku iz Zagreba, Martićeva 73, protiv tuženika-protutužitelja Hrvatske poštanske banke d.d., Zagreb, Jurišićeva 4, OIB: 87939104217, zastupanog po punomoćniku Danijelu Pribaniću, odvjetniku iz Zagreba, Fallerovo šetalište 22, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, odlučujući o žalbi tuženika-protutužitelja protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1371/2023-89 od 27. studenog 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 5. veljače 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tuženika-protutužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1371/2023-89 od 27. studenog 2024. u pobijanom dijelu pod točkama I., II. i III. izreke.
II. Odbija se zahtjev tuženika-protutužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovan.
III. Tužiteljici-protutuženici se ne dosuđuje trošak odgovora na žalbu.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:
„I. Nalaže se tuženiku-protutužitelju HRVATSKA POŠTANSKA BANKA dioničko društvo, Zagreb, Jurišićeva ulica 4, OIB: 87939104217 da vrati tužiteljicu- protutuženicu ZV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na radno mjesto Voditelj poslovnice Zabok u OJ Prodaja i mreža poslovnica ili na drugo odgovarajuće radno mjesto, u roku 15 dana.
II. Odbija se protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja koji glasi:
"Raskida se radni odnos tužiteljice-protutuženice ZV i tuženika- protutužitelja s danom 12. rujna 2018."
III. Nalaže se tuženiku-protutužitelju da naknadi tužiteljici-protutuženici troškove parničnog postupka u iznosu od 1.250,00 eura, u roku 15 dana.
IV. Odbija se zahtjev tužiteljice-protutuženice za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 625,00 eura.“
2. Žali se tuženik-protutužitelj pobijajući prvostupanjsku presudu u dijelu pod točkama I., II. i III. izreke i to zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) uz prijedlog da se ista u pobijanom dijelu preinači odnosno ukine. Zatražio je i trošak žalbenog postupka.
3. Tužiteljica-protutuženica odgovorila je na žalbu tuženika-protutužitelja protiveći se svim žalbenim navodima i s prijedlogom da se žalba odbije kao neosnovana. Zatražila je i trošak odgovora na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Predmet spora u ovoj fazi postupka je osnovanost zahtjeva tužiteljice- protutuženice za vraćanjem na rad, te ujedno osnovanost protutužbenog zahtjeva tuženika-protutužitelja za sudski raskid ugovora o radu s danom 12. rujna 2018.
6. U provedenom postupku je utvrđeno:
- da je presudom prvostupanjskog suda poslovni broj Pr-4478/2018 od 22. travnja 2020. prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice-protutuženice, te je utvrđeno da je odluka tuženika-protutužitelja o redovitom otkazu ugovora o radu zbog osobno uvjetovanih razloga nedopuštena, pa radni odnos tužiteljice-protutuženice kod tuženika-protutužitelja nije prestao na temelju te odluke, koja presuda je postala pravomoćna dana 27. kolovoza 2020.,
- da je istom odlukom tuženik-protutužitelj nudio tužiteljici-protutuženici zaključenje ugovora o radu za isto radno mjesto, ali uz nižu plaću,
- da tuženik-protutužitelj nije dokazao neuredno izvršavanje obveza iz radnog odnosa zbog osobina ili sposobnosti tužiteljice-protutuženice koje su trajnog karaktera, te koje ju čine nesposobnom obavljati poslove radnog mjesta Voditelja poslovnice, a posljedično tome nije uspio dokazati da je za otkaz imao opravdani razlog,
- da je tuženik-protutužitelj za vrijeme vođenja sudskog postupka o otkazu ugovora o radu na radnom mjestu tužiteljice-protutuženice zaposlio drugog radnika,
- da je tužiteljica-protutuženica tužbenim zahtjevom u kojem traži vraćanje na rad izrazila svoju želju za povratkom na rad, dok činjenica što se u međuvremenu novim zapošljavanjem pobrinula za svoju egzistenciju ne može utjecati na njeno pravo na vraćanje na rad,
- da okolnost što je tužiteljica-protutuženica odbila sklopiti izmijenjeni ugovor o radu za isto radno mjesto kao i okolnost da je otvorila vlastiti obrt ne mogu predstavljati okolnosti da nastavak radnog odnosa nije moguć u smislu odredbe članka 125. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14 i 127/17, dalje: ZR),
- da tuženik-protutužitelj kao poslodavac nije dokazao postojanje ni drugih okolnosti koje bi opravdano ukazivale kako nastavak radnog odnosa tužiteljice- protutuženice kod tuženika-protutužitelja nije moguć.
7. U utvrđenom činjeničnom stanju koji svoj osnov ima u sadržaju dokaza provedenih u postupku, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je naložio tuženiku-protutužitelju vraćanje tužiteljice-protutuženice na posao, te odbio zahtjev tuženika-protutužitelja za utvrđenje sudskog raskida ugovora o radu.
8. Prema odredbi članka 125. stavak 2. ZR-a odluku o sudskom raskidu ugovora o radu sud može donijeti i na zahtjev poslodavca ako postoje okolnosti koje opravdano ukazuju da nastavak radnog odnosa, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nije moguć.
9. Radni odnos je ugovorni odnos radnika i poslodavca, a koji se uz ostalo temelji na uzajamnom povjerenju.
10. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da u konkretnom slučaju tuženik-protutužitelj kao poslodavac nije izgubio takav odnos prema tužiteljici- protutuženice kao radnici, jer joj inače ne bi ponudio sklapanje izmijenjenog ugovora o radu za isto radno mjesto, te je time zapravo pokazao kako drži da je moguć i dalje nastavak njenog rada kod tuženika-protutužitelja.
11. Nadalje, tuženik-protutužitelj u postupku nije dokazao ni da je tužiteljica- protutuženica svoje radne obveze koje proizlaze iz naravi posla kojeg je morala obavljati nesavjesno ispunjavala, odnosno da je postupala protivno njegovim očekivanjima i zahtjevima. Štoviše, iz rezultata dokaznog postupka proizlazi kako se ponašala disciplinirano i profesionalno, odnosno dosljedno je poštivala propisani proces i organizaciju rada.
12. Dakle, nije utvrđeno, postojanje konkretnih razloga koji bi opravdano izazvali nezadovoljstvo kod tuženika-protutužitelja, kao i gubitak povjerenja kod poslodavca i narušene odnose. Pritom je za naglasiti kako izvan razloga otkaza, tuženik-protutužitelj zahtjev za sudski raskid ne opravdava drugim razlozima odnosno sadržajno ga temelji na činjenicama na kojima je temeljio i otkaz ugovora o radu, a postojanje kojih činjenica nije dokazao.
13. Imajući u vidu sadržaj odredbe članka 125. ZR-a, prvostupanjski sud je temeljem takvih utvrđenja zauzeo ispravno pravno shvaćanje da ne postoji opravdani razlog za sudski raskid ugovora o radu na zahtjev poslodavca.
14. Stoga je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio tuženika-protutužitelja s protutužbenim zahtjevom kojim je zatražio da se utvrdi sudski raskid Ugovora o radu, te tuženiku-protutužitelju naložio da vrati tužiteljicu-protutuženicu na rad, a sukladno odredbi članka 124. stavak 1. ZR-a.
15. Suprotno žalbenim navodima, radnik ne smije biti doveden u nepovoljniji položaj nego što bi se nalazio da nije bilo nezakonite odluke o otkazu, uz napomenu kako nije bilo nove reorganizacije kod tuženika-protutužitelja i tužiteljičino- protutuženičino radno mjesto na kojem je radila u trenutku donošenja nezakonite odluke o otkazu ugovora o radu nije ukinuto.
16. Pritom je i za istaći, kako protivno navodima žalbe, donošenjem pobijane presude tuženiku-protutužitelju nije povrijeđeno pravo na pošteno suđenje normirano člankom 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“ broj 6/99, 8/99, 1/06 i 2/10).
17. Naime, pravo na ocjenu dokazne snage provedenih dokaza pridržano je za prvostupanjski sud (članak 8. ZPP-a), kojemu pripada i ovlast odlučivanja o dokazima koje će provesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (članak 220. stavak 2. ZPP-a), pa postupanjem prema toj ovlasti, odnosno time što u svezi takvog postupanja suda tuženik-protutužitelj ocjenom dokaza nije zadovoljan i smatra da na temelju provedenih dokaza nije trebalo odlučiti kao u osporenoj presudi, prvostupanjski sud nisu počinio postupovnu povredu iz odredbe članka 354. stavak 1. ZPP-a, na koju tuženik-protutužitelj ukazuje.
18. Ocjena dokaza izvršena od strane suda prvog stupnja temelji se na savjesnoj i brižljivoj ocjeni svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.
19. Neutemeljeno tuženik-protutužitelj ukazuje i na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a zbog toga što pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, njezina je izreka razumljiva, ne proturječi sama sebi ni svojim razlozima, presuda ima jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama, o tim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.
20. Kako dakle, prvostupanjskom presudom, kao ni postupkom koji joj je prethodio nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka, dok je sud prvog stupnja na utvrđeno činjenično stanje ispravno primijenio materijalno pravo, valjalo je pozivom na odredbu članka 368. stavak 1. ZPP-a odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu.
21. Zahtjev tuženika-protutužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka trebalo je odbiti pozivom na odredbu članka 166. stavak 1. u vezi s člankom 154. stavak 1. ZPP-a, jer nije uspio sa svojom žalbom.
22. Tužiteljici-protutuženici nije dosuđen trošak odgovora na žalbu u okolnostima iz odredbe članka 155. stavak 1. ZPP-a.
U Splitu 5. veljače 2025.
PREDSJEDNIK VIJEĆA
dr. sc. Ivan TIroni
