Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Mladena Genca, predsjednika vijeća te Sanje Gospočić i Tomislava Tomašića, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Mirjane Laljek kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog DC, kojeg brani Antonija Erdelez, odvjetnica iz Sinja, zbog prekršaja iz članka 134. stavka 1. točke 29. Zakona o trošarinama („Narodne novine“, br. 106/18. i 121/19.), odlučujući o žalbi okrivljenog DC, podnesenoj protiv rješenja o prekršaju Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Split, Vijeća za prekršaje, P-338/2021, KLASA: 413-01/21-26/1806, URBROJ: 513-02-8002/73-21-12 od 17. prosinca 2021., u sjednici vijeća održanoj 5. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog DC i potvrđuje pobijano rješenje o prekršaju.

II Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, br. 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) okrivljeni DC dužan je naknaditi trošak Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske u paušalnom iznosu od 25,00 (dvadesetpet) eura, u roku od 15 (petnaest) dana računajući od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Rješenjem o prekršaju prvostupanjskog tijela državne uprave koje vodi prekršajni postupak okrivljeni DC proglašen je krivim zbog prekršaja iz članka 134. stavka 1. točke 29. Zakona o trošarinama, pobliže opisanog u izreci pobijanog rješenja o prekršaju, za koji mu je na temelju istog propisa izrečena novčana kazna u iznosu od 3.000,00 kuna.

2. Navedenim rješenjem o prekršaju okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 300,00 kuna

3. Protiv pobijanog rješenja o prekršaju okrivljenik je putem braniteljice podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanje i pogrešne primjene materijalnog prava, navodeći u bitnome da opetovano ističe da vozilo TAM 80 u kojem je nađen plavi, nije u voznom stanju zadnjih 10 godina te da isti nema akumulator. Stoga, ne postoji nikakva mogućnost dovoženja predmetnog vozila do ovlaštenog servisa, kako bi se izvršila usluga istakanja i usluga čišćenja spremnika. Žalitelj dalje ističe da je zajedno s ocem, sada pokojnim ČC, kontaktirao sve servisere na području Splitsko-dalmatinske i Šibensko-kninske županije te niti jedan od njih nije pristao doći na mjesto gdje se nalazi vozilo i očistiti spremnik, iako im je objašnjena cijela situacija. Budući da se nije moglo doći do servisera niti je serviser pristao doći do vozila, okrivljenik je bio primoran sam očistiti spremnik te se ističe kako je u spremniku bilo manje od dvije litre plavog dizela i to zajedno s hrđom. Žalitelj smatra da je Vijeće za prekršaje pogrešno utvrdilo da je okrivljenikova obrana pokušaj izbjegavanja prekršajne odgovornosti, budući je učinio sve što je mogao kako bi postupio prema nalogu Carinske uprave.

4. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.

5. Žalba nije osnovana.

6. Rješavajući predmet i ispitujući pobijano rješenje o prekršaju u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje u tekstu: Sud) utvrdio je da je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak pravilno primijenilo materijalno prekršajno pravo, pravilno pravno označivši djelo okrivljenika kao prekršaj iz primijenjenog propisa te da u postupku nije nastupila zastara prekršajnog progona, kao i da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, na što ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Razmatrajući dalje žalbu okrivljenika i ispitujući pobijano rješenje o prekršaju, ovaj Sud je utvrdio da navodi žalbe kojima se pokušava dovesti u sumnju pravilan zaključak prvostupanjskog tijela državne uprave koje vodi prekršajni postupak o odgovornosti žalitelja nisu osnovani. Ocjena je Suda da prvostupanjska odluka sadrži primjereno obrazloženje razloga na kojima se krivnja temelji i iz kojih je nesporno utvrđeno da je okrivljenik počinio prekršaj na način činjenično opisan u izreci pobijane prvostupanjske odluke, a odlučne činjenice žalitelj objektivno i argumentirano žalbenim navodima ne dovodi u pitanje, tako da su neosnovani žalbeni navodi usmjereni na pogrešno utvrđeno činjenično stanje. Ovaj Sud nalazi da je činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno, budući je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak provelo glavnu raspravu 4. studenoga 2021. na kojoj je pročitana pisana obrana okrivljenika te je tijekom dokaznog postupka na istoj glavnoj raspravi izvršen uvid i pročitana je materijalna dokumentacija spisa, između ostalog, zapisnik o ispitivanju osumnjičenika KLASA: 471-01/21-18/422, URBROJ: 513-02-1976/13-21-2 od 10. travnja 2021. (dalje u tekstu: zapisnik o ispitivanju osumnjičenika) i zapisnik o provjeri namjenske uporabe i uzorkovanja pogonskog goriva, KLASA: 471-01/21-18/422, URBROJ: 513-02-1976/33-21-1 od 10. travnja 2021. (dalje u tekstu: zapisnik o nadzoru), time da je okrivljeniku omogućeno da sudjeluju u postupku i iznesu obranu (pozivanjem na glavnu raspravu te davanjem upute da obranu može iznijeti i u pisanom podnesku najkasnije do početka glavne rasprave), te je iskoristio pravo na pisanu obranu, koja je pročitana na održanoj glavnoj raspravi dana 4. studenoga 2021., kao i materijalna dokumentacija spisa, kojem izvođenju dokaza okrivljenik nije bio nazočan te je time svojom voljom propustio davati druge prijedloge i izjave i očitovanja o izvedenim dokazima, sukladno članku 165. stavku 9. Prekršajnog zakona.

8. Prema stajalištu ovog Suda, upravo zbog toga što je činjenično stanje u potpunosti utvrđeno nije bilo razloga za daljnjim provođenjem dokaza, te je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak pravilno utvrdilo sve činjenice koje su odlučne za donošenje ispravne odluke u ovom prekršajnom predmetu na temelju obrane okrivljenika i vjerodostojne dokumentacije, zapisnika o ispitivanju osumnjičenika, te zapisnika o nadzoru, koji zapisnici su sastavljeni od strane ovlaštenih carinskih službenika koji su obavili nadzor, a koji predstavljaju valjani dokaz u postupku u smislu članka 158. stavka 5. i 6. Prekršajnog zakona, te je tijelo koje je provodilo prethodni postupak, pravilno u okviru svoje nadležnosti za provođenje nadzor, postupilo sukladno članku 158. stavku 6. Prekršajnog zakona te ispitalo osumnjičenika sukladno odredbama Prekršajnog zakona o ispitivanju okrivljenika i pritom ga upozorilo da ima pravo na branitelja koji može biti nazočan njegovu ispitivanju te da nije dužan iznijeti svoju obranu niti odgovarati na pitanja (članak 171. stavak 2.), a u vjerodostojnost navedene dokumentacije nije bilo razloga sumnjati.

9. Sukladno ovlaštenju da dokaze ocjenjuje po slobodnom uvjerenju prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak pravilnom ocjenom obrane okrivljenika i predmetu priložene materijalne dokumentacije, imalo je valjane osnove zaključiti da su se u ponašanju okrivljenika ostvarila sva bitna obilježja prekršaja koji mu je stavljen na teret iz članka 134. stavka 1. točke 29. Zakona o trošarinama, jer okrivljenik nije postupio po nalogu ovlaštenog carinskog službenika za istakanje energenta koji je predmet nezakonitog postupanja (u konkretnom slučaju plavog dizela) i čišćenje spremnika pogonskog goriva u predmetnom teretnom vozilu, u roku od 10 dana od dana izdavanja naloga, koji mu je izdan 10. travnja 2021. na zapisniku o nadzoru te nije dostavio pisani dokaz o tome Područnoj jedinici, Službi za mobilne jedinice Split. Analizirajući provedene dokaze te činjenice o kojima ovisi opstojnost prekršaja, prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupka za svoja utvrđenja i stajališta dalo je valjane pravne razloge, koje u cijelosti prihvaća i ovaj Sud, dok navodi žalbe kojima ne upiru na postojanje novih činjenica u smislu članka 193. stavka 5. Prekršajnog zakona kojima bi okrivljenik doveo u sumnju pravilnost prvostupanjske odluke, a o kojima nije odlučeno u provedenom postupku pa se izvođenje daljnjih dokaza ukazuje nepotrebnim.

10. Imajući u vidu pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, ovaj Sud je utvrdio da je izrečena novčana kazna okrivljeniku pravilna i zakonita, razmjerna težini djela koji je počinio, stupnju njegove odgovornosti, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja (članak 36. Prekršajnog zakona), te da je ista pogodna da se njezinim izricanjem ostvari kako opća tako i posebna svrha izricanja prekršajnih sankcija, odnosno da će se okrivljenik ubuduće kloniti činjenja ovakvog i sličnih prekršaja. Imajući u vidu težinu počinjenog prekršaja, kao i da su vrlo izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, u konkretnom slučaju, otklonjena je mogućnost izricanja snižene ili ublažene novčane kazne, jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz članka 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem. Također, okrivljenik u svojoj žalbi ne navodi (i ne dokumentira) nikakve naročito olakotne okolnosti koje bi učinile osnovanim preinačenje novčane kazne na blažu od izrečene.

11. Svakako treba naglasiti da je prema odredbi članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona propisano da će se novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene novčane kazne. Stoga, ako okrivljenik u roku od 15 dana plati dvije trećine novčane kazne izrečene mu pobijanim rješenjem o prekršaju, sukladno sada važećoj valuti u RH, računajući od primitka ove drugostupanjske odluke, novčana kazna smatrat će se u cjelini plaćenom.

12. Odluka o paušalnom iznosu troškova prekršajnog postupka određenih u točki II izreke ove drugostupanjske presude, temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c u svezi odredbe članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Stoga je paušalna svota za okrivljenika određena u okviru raspona od 13,27 do 663,61 eura (u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna sukladno ranije važećoj službenoj valuti u Republici Hrvatskoj) koji je propisan Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj: 18/13.), s obzirom na složenost i trajanje postupka.

13. Iz izloženih razloga presuđeno je kao u izreci.

U Zagrebu 5. veljače 2025.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Mirjana Laljek, v.r.

Mladen Genc, v.r.

Presuda se dostavlja Ministarstvu financija Republike Hrvatske, Carinskoj upravi, Područnom carinskom uredu Split, Vijeću za prekršaje u 5 (pet) otpravaka: za spis, okrivljenika, braniteljicu i ovlaštenog tužitelja.