Republika Hrvatska
Županijski sud u Dubrovniku
Dubrovnik
Poslovni broj: Gž-223/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Noemi Butorac, kao predsjednice vijeća, Josite Begović kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Emira Čustovića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja FF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Željko Mendeš, odvjetnik u Slavonskom Brodu, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: 52634238587 za Ministarstvo unutarnjih poslova, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Požegi, Građansko-upravnom odjelu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Požegi, posl.br. Pn-5/2022-24 od 29. prosinca 2023., u sjednici održanoj 05. veljače 2025.
r i j e š i o j e
I. Ukida se presuda Općinskog suda u Požegi, posl.br. Pn-5/2022-24 od 29. prosinca 2023. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. O troškovima žalbe odlučit će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1.Prvostupanjskom presudom suđeno je:
" I. Tužitelj FF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u cijelosti se odbija s tužbom i tužbenim zahtjevom koji glasi:
"Nalaže se tuženiku da tužitelju na ime naknade neimovinske i imovinske štete plati iznos od 10.500,00 kuna s zakonskom zateznom kamatom koja po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinacijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi prethodnom polugodištu za 3 % poena a koja teče od dana 07. srpnja 2019. godine pa do dana isplate i to u roku od petanest dana."
II. Nalaže se tužitelju FF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tuženoj Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, na ime troškova parničnog postupka plati iznos od 995,4 eura1/7.500,00 kn, u roku od 15 dana".
2. Ovu presudu, pravovremenom i dopuštenom žalbom, pobija tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - u daljnjem tekstu: ZPP), predlaže pobijanu presudu preinačiti i tužbu i tužbeni zahtjev usvojiti (samo se tužbeni zahtjev može „usvojiti“, opaska drugostupanjskog suda), kao i zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka uvećano za troškove žalbe.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba je osnovana.
5. Predmet spora zahtjev je za naknadu štete što ju je tužitelj pretrpio na radu, dakle radni spor.
6. Prvostupanjski je sud utvrdio da je tužitelj policajac koji je tijekom vršenja nadzora ilegalnih migracija naišao na prometnu nesreću i tada se, a u namjeri pružanja pomoći unesrećenima, ozlijedio i zbog ozljede pretrpio štetu (imovinsku i neimovinsku).
7. Prvostupanjski sud odbija tužbeni zahtjev jer smatra da se odgovornost tužene treba prosuđivati na temelju članka 1045. stavak 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZOO), kojim je propisano da tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, da se predmnijeva obična nepažnja, a odredbom članka 1049. ZOO-a propisano je da krivnja postoji kad je štetnik prouzročio štetu namjerno ili nepažnjom.
7.1. Prvostupanjski sud dalje obrazlaže da iako nije sporna činjenica da je tužitelj pretrpio ozljedu za vrijeme radnog vremena, a da, budući je tužitelj policajac, da se na njega ne primjenjuju odredbe Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine" broj 59/96 i 94/96, dalje ZZR) po kojem poslodavac za štetu koju radnik doživi na radu ili u svezi s radom odgovara po načeli objektivne odgovornosti, nego tuženica odgovara po načelu krivnje, a budući tuženica nije odgovorna za stanje autoceste, odnosno tunela u kojemu je tužitelj stradao, a tužitelj se našao na autocesti, u tunelu, u trenutku kada se ispred njega dogodila prometna nesreća i nije od strane svoga poslodavca poslan na očevid navedene nesreće, tužitelj nije dokazao radnju ili propust tuženice koji bi bio u uzročnoposljedičnoj vezi s nastankom štetnog događaja, odnosno nije dokazao postojanje krivnje na strani tuženice. Prvostupanjski sud dalje navodi da ne postoji ni objektivna odgovornost tuženice jer do štete nije došlo zbog toga što je tužitelj obavljao posao policajca, koji predstavlja opasnu djelatnost.
8. Ispitujući pobijanu presudu na temelju članka 365. stavak 2. ZPP-a, te u okviru žalbenih navoda, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio neku od bitnih povreda parničnog postupka na koju tako pazi po službenoj dužnosti, ali jest počinjena povreda parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju ukazuje žalitelj, jer se presuda ne može ispitati budući su razlozi kontradiktorni.
8.1. Naime, nije sasvim jasno smatra li prvostupanjski sud da do štete nije došlo u obavljanju posla, pa se ne bi radilo o radnom sporu (kao takav nije niti zaveden iako je činjeničnim navodima tužbe naknada štete zatražena upravo s tog osnova) budući prvostupanjski sud navodi da do štete nije došlo zbog toga što je tužitelj obavljao posao policajca, dok istovremeno sud navodi da se na tužitelja ne primjenjuje ZZR budući je tužitelj policajac, iz čega bi slijedio zaključak da jest došlo do povrede na radu, ali postoji izuzeće od primjene objektivne odgovornosti na tuženicu, kao poslodavca, jer je tužitelj policajac. Dakle, razlozi zbog kojih je prvostupanjski sud tužbeni zahtjev odbio nisu jasni, a pri tom je prvostupanjski sud odbio zahtjev kakav je tužitelj postavio u tužbi, ne referirajući se ni na koji način o naknadno postavljenom zahtjevu (postavljenom nakon provedenog medicinskog vještačenja), kojim je tužitelj tužbu preinačio, na što osnovano ukazuje žalitelj. Stoga je zbog bitne povrede iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a prvostupanjsku presudu valjalo ukinuti na temelju članka 369. stavak 1. ZPP-a.
9. U nastavku postupka stoga je potrebno u prvom redu otkloniti povrede na koje je prethodno ukazano, točnije prvo odlučiti o preinaci tužbe, a zatim o tužbenom zahtjevu odlučiti pravilno primjenjujući materijalno pravo.
10. U situaciji kao što je ova, kada policajac za vrijeme radnog vremena priđe obavljanju posla koji spada među njegove poslove, iako na njih nije upućen od strane nadređenog, pa pretrpi štetu, riječ je o šteti koju radnik trpi na radu ili u vezi rada. Naime, prema Zakonu o policijskim poslovima i ovlastima („Narodne novine“ 76/09, 92/14, 70/19, dalje: ZPPO), članku 66. stavak 1. i 2., policijski službenik kada sazna za počinjenje kaznenog djela za koje se progoni po službenoj dužnosti, prekršaja ili drugog događaja povodom kojega je potrebno pregledati mjesto događaja ili obaviti očevid, osigurat će mjesto događaja, a policijski službenik koji je prvi došao na mjesto događaja će, između ostalog, poduzeti mjere za sprječavanje nastupa opasnosti i štete za osobe i imovinu, na što osnovano ukazuje žalitelj.
11. Osnovano žalitelj napada i stav prvostupanjskog suda da se na tužitelja, zbog toga što je policajac, ne primjenjuje ZZR, kako je to tvrdila tuženica pozivajući se na članak 4. stavak 4. tog Zakona. Člankom 4., glava I., propisano je područje primjene, a stavak 4. glasi:
„(4) Pri obavljanju pojedinih specifičnih poslova kod kojih se zbog njihovih posebnosti i neizbježne proturječnosti s ovim Zakonom ne mogu u cijelosti primijeniti opća načela prevencije, kao pri pojedinim poslovima Oružanih snaga Republike Hrvatske, policije, zaštite i spašavanja, zaštite osoba i imovine, vatrogasaca i pirotehničara te drugim specifičnim poslovima, zaštita na radu uređuje se posebnim propisima ili priznatim pravilima zaštite na radu.“
11.1. Iz navedene odredbe proizlazi samo da se na te specifične poslove ne primjenjuju opća načela prevencije i da se zaštita na radu uređuje posebnim propisima ili priznatim pravilima zaštite na radu. Pravila zaštite na radu i Opća načela prevencije propisana su glavom III. ZZR, a odgovornost za štetu na radu propisana je u glavi IV. ZZR-a, pa je pogrešno shvaćanje prvostupanjskog suda da se na tužitelja, budući je policajac, ne bi uopće primjenjivao ZZR.
12. Stoga će u nastavku postupka prvostupanjski sud, nakon što odluči o preinaci tužbe, donijeti novu odluku vodeći računa o svemu na što je ukazano ovom drugostupanjskom odlukom.
13. S obzirom da je ukinuta odluka o glavnoj stvari, o troškovima žalbe odlučeno je kao pod točkom II. izreke na temelju članka 166. stavak 3. ZPP-a.
U Dubrovniku, 05. veljače 2025.
Predsjednica vijeća:
Noemi Butorac
