Poslovni broj: Pr-53/2023-15

Republika Hrvatska

Općinski sud Dubrovnik

Dr. Ante Starčevića 23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku, sutkinja Marija Bušković, u pravnoj stvari tužiteljice UH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Ivan Ferenc, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženice Opće bolnice Dubrovnik, OIB: 75970517069, Dubrovnik, Dr. Roka Mišetića 2, koju zastupa punomoćnik Denis Orlić, odvjetnik i odvjetničkom društvu Orlić i partneri d.o.o., radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 22. siječnja 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnika stranaka, 5. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženici u roku od 15 dana isplatiti tužiteljici na ime razlike plaće iznos od 2.128,73 eura bruto sa zateznom kamatom koja teče na iznos od:

- 118,02 eura bruto od 16. siječnja 2019.,

- 215,04 eura bruto od 16. veljače 2019.,

- 255,27 eura bruto od 16. ožujka 2019.,

- 97,94 eura bruto od 16. travnja 2019.,

- 89,14 eura bruto od 16. svibnja 2019.,

- 114,45 eura bruto od 16. lipnja 2019.,

- 322,66 eura bruto od 16. srpnja 2019.,

- 78,04 eura bruto od 16. kolovoza 2019.,

- 86,27 eura bruto od 16. rujna 2019.,

- 135,60 eura bruto od 16. listopada 2019.,

- 86,61 eura bruto od 16. studenog 2019.,

- 74,66 eura bruto od 16. prosinca 2019.,

- 201,43 eura bruto od 16. siječnja 2020.,

- 118,02 eura bruto od 16. veljače 2020.,

- 114,72 eura bruto od 16. ožujka 2020. i

- 20,86 eura bruto od 16. travnja 2020. do isplate

i to zateznom kamatom koja teče na navedene bruto iznose umanjene za iznos poreza na dohodak i prireza na dohodak sadržanih u navedenim bruto iznosima, a po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Nalaže se tuženici u roku od 15 dana nadoknaditi tužiteljici trošak postupka u iznosu od 1.550,00 eura sa zateznom kamatom tekućom od 6. veljače 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1.1. Tužiteljica u tužbi podnesenoj ovom sudu 21. studenog 2023. i tijekom postupka tvrdi da je doktorica medicine zaposlena kod tuženice na radnom mjestu liječnik specijalist pedijatrije , a da je zbog prirode posla njen rad organiziran na način da radi noću, subotom, nedjeljom, smjenskom radu te prekovremeno. Pojašnjava da su njena plaća i uvećanja plaće regulirani Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja te Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama, a da tuženica nije poštivala njena prava po istima, jer nije isplaćivala naknadu za cjelokupni prekovremeni rad obzirom nije obračunala niti isplatila dodatak s osnova otežanih uvjeta rada za prekovremeni rad, kao niti dodatak s osnova iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi za prekovremeni rad. Konačno, a obzirom su za obračun plaće za godišnji odmor i za vrijeme bolovanja kao prosječne plaće uzete pogrešno obračunate i isplaćene prethodne plaće, proizlazi da je i naknada plaće tijekom korištenja godišnjeg odmora/bolovanja pogrešno obračunata i isplaćena.

1.2. Slijedom navedenog, zahtjeva isplatu razlike plaće za razdoblje od prosinca 2018. do travnja 2020. u ukupnom iznosu od 2.128,73 eura bruto sa zateznim kamatama tekućim od dospijeća pojedine razlike plaće do isplate, uz obvezu tuženice da mu nadoknadi i trošak postupka za zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate.

2. Tuženica u odgovoru na tužbu i tijekom postupka prigovara zastari potraživanja tužiteljice te tvrdi da je sama tužba neodređena i nerazumljiva, a da je plaća tužitelja prvenstveno određena Zakonom o plaćama u javnim službama kao lex specialis u odnosu na Zakon o radu. Tvrdi da je tužiteljici plaća uredno obračunata i isplaćena, a da tužiteljica pogrešno tumači odredbe kolektivnih ugovora jer da je Povjerenstvo ovlašteno od strane potpisnica kolektivnih ugovora dalo tumačenje prema kojem se različiti dodaci odnosno uvećanja plaće ne mogu kumulirati pri obračunu plaće za prekovremeni rad. Slijedom navedenog, predlaže odbaciti tužbu kao nepotpunu, podredno odbiti tužbeni zahtjev i naložiti tužiteljici da joj nadoknadi troškove postupka.

3. U odnosu na prijedlog tuženice da se tužba odbaci kao nepotpuna, ukazuje se da je tužba tužitelja sastavljena sukladno čl. 186. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 57/11, 25/13, 70/19 i 80/22; dalje: ZPP) te da ista sadrži određen zahtjev u pogledu glavnog, kao i sporednih potraživanja, pa stoga nema osnova da bi se ista odbacila.

4. Tijekom glavne rasprave pročitani su obračuni plaća te je provedeno financijsko – knjigovodstveno vještačenje.

5. Daljnji dokazi nisu izvođeni jer je ocijenjeno da je činjenično stanje dovoljno utvrđeno za donošenje odluke i da bi izvođenje daljnjih dokaza bilo protivno načelu ekonomičnosti postupka.

6. Ocjenom provedenih dokaza, sukladno čl. 8. ZPP-a, utvrđeno je da je zahtjev tužitelja osnovan.

7. Predmet spora je isplata razlike plaće po osnovi ostvarenog prekovremenog rada u razdoblju od prosinca 2018. do travnja 2020. i to razlike između stvarno isplaćene plaće u odnosu na plaću koja bi tužiteljici bila isplaćena da su za ostvareni prekovremeni rad obračunata sva uvećanja plaće koja u obračunata za redovni rad tužitelja, pored uvećanja plaće po osnovi samog prekovremenog rada.

8. Između stranaka je sporno:

- ima li tužiteljica pravo na uvećanje osnovne plaće za ostvareni prekovremeni rad, izuzev isplaćenog uvećanja plaće po osnovi samog prekovremenog rada te

- zastara potraživanja tužiteljice.

9. Čitanjem obračuna plaće, isprava koje je sastavila sama tuženica kao poslodavac, utvrđeno je da je tužiteljica u utuženom razdoblju obavljala poslove radnog mjesta zdravstvenog djelatnika kod tuženice (doktora medicine specijaliste), koja joj je za navedeni rad obračunala i isplatila plaće sukladno obračunima koje je sama tuženica kao poslodavac radila izradila, a na temelju sati rada koje je ista evidentirala.

10. Odredbom čl. 94. Zakona o radu (¨Narodne novine¨ broj 93/14, 127/17, 98/19, dalje u tekstu: ZR) propisano je da za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću.

11. Odredbom čl. 60. st. 1. ZR, definirano je radno vrijeme kao "vremensko razdoblje u kojem je radnik obvezan obavljati poslove, odnosno u kojem je spreman (raspoloživ) obavljati poslove prema uputama poslodavca, na mjestu gdje se njegovi poslovi obavljaju ili drugom mjestu koje odredi poslodavac".

12. Člankom 65. st. 1. ZR-a, prekovremeni rad je definiran kao rad koji radnik obavlja na pisani zahtjev poslodavca, u slučaju više sile, izvanrednog povećanja opsega poslova i u drugim sličnim slučajevima prijeke potrebe, duže od punog, odnosno nepunog radnog vremena.

13. Zakon o radu ne propisuje visinu i način obračuna povećanja plaće po prethodno navedenim osnovama, no odredbama čl. 194 ZR, propisano je da Kolektivni ugovor obvezuje sve osobe koje su ga sklopile te sve osobe koje su u vrijeme sklapanja ugovora bile ili su naknadno postale članovi udruge koja je sklopila kolektivni ugovor, čl. 9. istog Zakona određeno je da ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, da se primjenjuje za radnika najpovoljnije pravo ako tim ili drugim zakonom nije drugačije određeno, te je čl. 90. ZR-a, propisano da poslodavac kojeg obvezuje kolektivni ugovor ne smije radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu manjem od iznosa određenog kolektivnim ugovorom.

14. Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (¨Narodne novine¨ broj 29/18, 35/19 i 92/19, dalje u tekstu: KU), člankom 47., određuje da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću, da osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža; s tim da su dodaci na osnovnu plaću, propisani čl. 51 kolektivnog ugovora i predstavljaju: stimulaciju, dodatke za posebne uvjete rada, dodatke i uvećanja plaća. Isti kolektivni ugovor posebno određuje osnove uvećanja i postotak uvećanja plaće za rad noću, subotom, nedjeljom, smjenski rad, rad blagdanima, neradnim danima, u dežurstvu i pripravnosti, po pozivu, kao i za prekovremeni rad.

15. Odredbom čl. 49. st. 12. KU, je propisano da se navedeni dodaci ne isključuju, dok sukladno čl. 55. KU, radnik ima pravo i na dodatak s osnove posebnih uvjeta rada, uvećanjem osnovne plaće za pojedinačno određeno radno mjesto i poslove, dok sukladno čl. 58. KU zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi, i ostali zdravstveni i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u postupku dijagnostike i liječenja ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 12% (potom 16 %) od osnovne plaće.

16. Temeljem navedenog, a sukladno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 9. prosinca 2019. godine, zauzetog na osmoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, po kojem ¨zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 143/13 i 96/15, dalje: KU) u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl. 59. KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu", tužiteljica ima pravo da joj se svi pripadajući dodaci, odnosno uvećanja plaće, isplate i za sate ostvarene u prekovremenom radu.

17.1. Naime, rad u redovnom radnom vremenu i rad izvan redovnog radnog vremena predstavljaju jednaki rad u smislu obavljanja poslova radnog mjesta, s razlikom koja se očituje jedino u vremenskom određenju obavljanja poslova koje se sukladno načelima radnog prava te ZR-u i KU-u posebno nagrađuje u smislu uvećanja plaće po samoj činjenici da se rad obavlja izvan redovnog radnog vremena, pa je upravo stoga dodatak/uvećanje plaće po toj osnovi predviđeno kao posebna kategorija uvećanja plaće, a koja se, kao i svi dodaci i uvećanja, obračunava na osnovnu plaću.

17.2. Tuženica pri tome pogrešno tumači relevantne propise i odredbe KU, kao i tumačenje zajedničkog povjerenstva za tumačenje mjerodavnog KU, jer isti određuju, logično, da se dodaci i uvećanja plaće obračunavaju na osnovnu plaću, bez prethodno obračunatih drugih dodataka, što konkretno ne znači niti može značiti da radnik gubi prava na obračun dodataka i uvećanja plaće koja mu pripadaju po različitim osnovama, već upravo suprotno da radnik ima pravo na obračun svakog pripadajućeg dodatka i uvećanja plaće koji se pojedinačno računa na osnovnu plaću u za to određenom postotku, da bi konačna plaća predstavljala zbroj tako izračunate osnovne plaće i dodataka na istu. Naime, potpuno je nelogično tvrditi, a što proizlazi iz postupanja tuženice kao poslodavca, da bi radnik koji radi iste poslove samo na različite dane ili u različito vrijeme od redovnog radnog vremena time obavljao poslove koji, ako se rade izvan redovnog radnog vremena, nisu jednako složeni ili pak rađeni subotom, nedjeljom i blagdanom, u drugoj smjeni, po osobi koja ima određeni staž i odgovornost, pa da bi mu zbog činjenice da je radio prekovremeno pripadao isključivo dodatak za prekovremeni rad, bez ostalih dodataka i uvećanja plaće.

17.3. Konkretno, prekovremeni rad je rad koji je jednak redovnom radu po složenosti i pravima radnika, uz iznimku da se obavlja izvan redovnog radnog vremena, te se kao takav mora i platiti. Tuženica pri tome ne razlikuje prava radnika na plaćanje prekovremenog rada i prava radnika na plaćanje rada općenito, dok pravilno ukazuje da se ostali dodaci i uvećanja plaće radnika obračunavaju na osnovnu plaću, što konkretno znači da je osnovna plaća uvijek ista, bilo da se radi o prekovremenom radu ili redovnom radu, no tuženik upravo ovim i sam potvrđuje da se radi o istim poslovima koje radnik obavlja pa time i ima jednaka prava koja mu pripadaju po osnovi obavljanja tih poslova, neovisno o vremenu kada ih obavlja u smislu prekovremenog rada.

18. Slijedom navedenog, ovaj sud je stalnoj sudskoj vještakinji dao zadatak da temeljem obračuna isplaćene plaće za razdoblje prosinca 2018. do travnja 2020. izračuna razliku plaće tužitelja na način da se i za sate koje je isti radio prekovremeno, sve prema evidenciji tuženice, na osnovnu plaću primjene sva uvećanja plaće koja tužitelju pripadaju za redovni rad, a koja je tuženica nesporno primijenila i obračunala na sate redovnog rada tužitelja. Posebno se naglašava da je sama tuženica u obračunima plaće evidentirala sate rada kao i dotadašnji staž tužitelja.

19. Stalna sudska vještakinja financijske struke je temeljem pregleda isprava u spisu i primjenom KU, izračunala razliku plaće kako tužiteljica zahtijeva u konačno određenom tužbenom zahtjevu pojedinačno za svaki mjesec koji je predmet spora, a ovaj sud prihvaća nalaz i mišljenje iste kao potpuno, jasno i utemeljeno na relevantnim odredbama KU. Naime, vještakinja je za svaki dodatak posebno računala iznos uvećanja plaće na način da je određeni postotak pojedinačno primijenila na iznos osnovne plaće, pa tako dobivena pojedinačna uvećanja osnovne plaća zbrojila sa osnovnom plaćom, a što je sukladno citiranim odredbama KU.

20. Obzirom je vještakinja obračun izradila sukladno zadatku ovog suda, a stranke nisu imale prigovora u pogledu izračuna vještakinje, isti je u cijelosti prihvaćen kao jasan i potpun te sukladan pravilima struke.

21. U odnosu na legitimiranost tuženice za isplatu tražbine tužiteljice, ukazuje se da je tuženica poslodavac tužiteljice te je upravo ona legitimirana za potraživanja po osnovi isplate plaće/naknade plaće, obzirom je čl. 7. st. 1. ZR-a jasno propisano da je poslodavac obvezan u radnom odnosu radniku dati posao te mu za obavljeni rad isplatiti plaću, a radnik je obvezan prema uputama koje poslodavac daje u skladu s naravi i vrstom rada, osobno obavljati preuzeti posao. Isplata plaće je temeljna obveza poslodavca, dok je pitanje financijskih sredstava u isključivoj nadležnosti poslodavca koji kao takav ima obvezu osigurati potrebna sredstva, no isto ne utječe na pravo tužitelja da bude plaćen za svoj rad.

22. U odnosu na prigovor zastare potraživanja tužiteljice, ukazuje se da se u konkretnom slučaju radi o potraživanjima koja zastarijevaju roku od 5 godina od dospijeća potraživanja, a kako, sukladno čl. 92. st. 4. ZR-a, plaća dospijeva najkasnije petnaestog dana tekućeg mjeseca za prethodni mjesec, evidentno je da potraživanje tužitelja nije zastarjelo jer je najstarija tražbina u ovom sporu dospjela 16. siječnja 2019., a tužba u ovom predmetu je podnesena 21. studenog 2023.

23. Slijedom navedenog, a kako je tužiteljica istaknula zahtjev za isplatu iznosa koji je vještakinja pravilno obračunala, kako u mjesečnom iznosu, tako i u ukupnom iznosu, odlučeno je kao u točki I. izreke presude, s tim da je, sukladno čl. 92. st. 3. ZR- a, u vezi s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, u nastavku ZOO), odlučeno da zakonska zatezna kamata na svaki pojedinačni mjesečni iznos teče od 16.-tog dana u mjesecu za prethodni mjesec pa do isplate, i to na dosuđene bruto iznose umanjene za iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, obzirom se sukladno čl. 45. st. 1. i 2. Zakona o porezu na dohodak (¨Narodne novine¨ broj 115/16, 106/18, 121/19, 32/20, 138/20) predujam poreza na dohodak obračunava, obustavlja i uplaćuje prilikom svake isplate prema propisima koji važe na dan isplate, istodobno s isplatom primitka od nesamostalnog rada, pa time navedeni iznosi još nisu dospjeli na naplatu da bi tužitelj imao pravo na zateznu kamatu za iste, u smislu zakašnjenja tuženice u ispunjenju obveze.

24.1. Tužiteljica je u cijelosti uspjela u sporu te sukladno čl. 154. st. 1. ZPP-a i čl. 155. ZPP-a ima pravo na nadoknadu troška zastupanja po punomoćniku odvjetniku i to troška sastava tužbe u iznosu od 200,00 eura (tbr. 7. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, ¨Narodne novine¨ broj 138/2023, u nastavku OT), sastava obrazloženog podneska od 19.3.2024. i 17.6.2024. u ukupnom iznosu od 400,00 eura (tbr. 8. t. 1. OT-a), te zastupanja na ročištima na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari 28.3.2024. i 22.1.2025. u ukupnom iznosu od 400,00 eura, sve uvećano za iznos PDV-a od 250,00 eura (tbr. 46. OT-a), time naknadu troška zastupanja u ukupnom iznosu od 1.250,00 eura.

24.2. Tužitelj pored navedenog ima pravo na naknadu troška plaćenog predujma vještačenja u iznosu od 300,00 eura, čime ima pravo na naknadu ukupnog troška postupka u iznosu od 1.550,00 eura.

25. Odluka o zateznoj kamati tekućoj na trošak postupka je donesena temeljem čl. 151. st. 3. ZPP-a, sukladno čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a.

Dubrovnik, 5. veljače 2025.

Sutkinja

Marija Bušković

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalbu u roku od 15 dana od dana dostave otpravka presude. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, putem ovog suda, pisano putem sustava e-komunikacije sa sudom.

Dostaviti:

1. pun. tužiteljice

2. pun. tuženice