REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Povrv-174/2024-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli – Pola, po sucu Danieli Subotić Biondić, na temelju prijedloga više sudske savjetnice Tine Aflić, u pravnoj stvari tužitelja PULA HERCULANEA d.o.o. Pula, Trg I. istarske brigade 14, OIB 11294943436, protiv tuženice PT, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], bez održavanja rasprave, 5. veljače 2025. objavio je i

p r e s u d i o  j e

Održava se na snazi platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Patricije Pucić, Žminj, Pazinska 10, poslovni broj: Ovrv-3735/2024 od 10. svibnja 2024. te se nalaže tuženici da u roku od 15 dana isplati tužitelju iznos od 170,22 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče na iznose:

- 28,37 EUR od 25.10.2023.

- 28,37 EUR od 25.11.2023.

- 28,37 EUR od 28.12.2023.

- 28,37 EUR od 27.01.2024.

- 28,37 EUR od 24.02.2024.

- 28,37 EUR od 30.03.2024.

po stopi koja se određuje do 29. prosinca 2023. za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate određuje se, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 19. travnja 2024. podnio protiv tuženice prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, radi naplate 170,22 EUR sa zateznim kamatama. Javni bilježnik donio je rješenje o ovrsi, na koje je rješenje tuženica izjavila prigovor te je rješenje o ovrsi stavljeno izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha i postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, sukladno članku 460. Zakona o parničnom postupku (NN 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, u nastavku: ZPP).

2. Tuženica je u prigovoru u bitnom navela da osporava potraživanje po osnovi i po visini, da nema s tužiteljem nikakav ugovor te da je vjerodostojna isprava tužitelja krivotvorena.

3. Tužitelj se u ostavljenom roku očitovao na prigovor podneskom od 18. rujna 2024. u kojem je citirao relevantne zakonske i podzakonske odredbe te naveo da je obračun u skladu sa cjenikom te da korisnici koji nemaju individulani spremnik ili kartice za polupodzemni spremni koriste zajednički spremnik koji nije individualiziran, gdje digitalni sustav evidencije nije u funkciji i zaduženje se vrši za obračunski volumen (u zgradama, kućama koje zasad koriste zajednički spremnik i korisnici podzemnih spremnika) na temelju procijenjene potrebne zapremine spremnika od 35 litara tjedno po korisniku. Navodi da sve do početka primjene digitalnog sustava evidencije broja pražnjenja spremnika koji nije individualiziran i gdje digitalni sustav evidencije nije u funkciji, obračun za količinu otpada vrši se na temelju pružene minimalne javne usluge pražnjenja spremnika jednom tjedno. Tužitelj ističe da tuženik uvijek može podnijeti zahtjev za individualizaciju spremnika, čime bi se onda obračunavala usluga odvoza otpada po točno predanoj količini i volumenu. Dalje ističe da se odvoz otpada vrši minimalno jednom tjedno u zimskom periodu (listopad-svibanj) i minimalno dva puta tjedno u ljetnom režimu (lipanj -rujan), čime da je osigurana veća usluga od obračunate, budući da je odlukom propisan odvoz jednom tjedno. Zaključno navodi da otpad stvaraju ljudi te da se višim cijenama usluge za odvoz miješanog komunalnog otpada potiče korisnika na odvajanje selektivnog otpada, čime se smanjuje udio miješanog komunalnog otpada. Ističe i da je cjenik podložan nadzoru inspekcijskih tijela te ona nisu utvrdila nepravilnosti.

4. Tuženica se očitovala podneskom od 18. listopada 2024. u kojem je osporila osnovanost i visinu potraživanja te istakla prigovor zastare. Dalje je navela da tužitelj obračunava cijenu usluge suprotno zakonskim propisima i da broj članova kućanstva nije zakonom dopušten kriterij za obračun cijene odvoza otpada. Ističe da tužitelj nije uveo elektronsku identifikaciju, odnosno digitalni sustav pražnjenja spremnika pa da stoga evidencija koju vodi nije vjerodostojna. Navodi da tuženik u utuženom razdoblju uopće nije praznio spremnike, a da ona čak i da je htjela nije mogla koristiti te spremnike jer su zaključani te da ona nije nikada od tužitelja dobila elektronski ključ za spremnik u koji bi trebalo odlagati otpad. Osporava i postojanje ugovora, navodeći da nema dokaza da joj je tužitelj dostavio "Izjavu".

5. U postupku je pročitan ispis iz otvorenih stavaka, Cjenik javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada (list 46-55), Cjenik javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada (list 56-66), Cjenik javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada (list 67-75), Odluka o načinu pružanja javne usluge sakupljanja komunalnog otpada na području Općine Fažana (list 83-95), Opći uvjeti ugovora o korištenju javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada na području Općine Fažana (list 96-99), Izvješće Općine Fažana o provedbi plana gospodarenja otpadom RH za 2021. (list 100-118), Izjava o načinu korištenja javne usluge (list 119-120), Evidencija odvoza (list 121-126), izdani računi za usluge (list 127-138), izvadak iz zemljišne knjige (list 139-140) i izvadak iz matice rođenih (list 144-145).

6. Tužbeni zahtjev je osnovan.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženica isplati dugovani iznos s osnova dospjelog, a neplaćenog potraživanja za pruženu uslugu odvoza otpada. Sporna je osnova i visina potraživanja te pitanje zastare.

8. Odredbom članka 70. Zakona o gospodarenju otpadom (NN 84/21, u nastavku: ZGO) propisano je da je korisnik javne usluge na području pružanja usluge (u daljnjem tekstu: korisnik usluge) vlasnik nekretnine odnosno vlasnik posebnog dijela nekretnine i korisnik nekretnine odnosno posebnog dijela nekretnine kada je vlasnik nekretnine odnosno posebnog dijela nekretnine obvezu plaćanja ugovorom prenio na tog korisnika i o tome obavijestio davatelja usluge ili stvarni korisnik nekretnine. Nadalje u članku 70. stavku 4. ZGO-a propisane su obveze korisnika, među kojima je i obveza koristiti javnu uslugu na području na kojem se nalazi nekretnina korisnika usluge na način da proizvedeni komunalni otpad predaje putem zaduženog spremnika. Korisnik usluge na isti je način definiram u članku 7. Odluke o načinu pružanja javne usluge sakupljanja komunalnog otpada na području Općine Fažana (u nastavku: Odluka), dok je u članku 8. stavku 1. točki 1. Odluke propisana obveza korisnika na korištenje javne usluge, a u točki 5. propisano je da je o svakoj promjeni podataka iz Izjave o načinu korištenja javne usluge korisnik usluge dužan obavijestiti davatelja usluge u roku od 15 dana od dana kad je nastupila promjena.

9. Dakle, korištenje i plaćanje komunalnih usluga predstavlja zakonsku obvezu vlasnika, odnosno korisnika nekretnine. Uvidom u zemljišnoknjižni izvadak za kč. br. [katastarska čestica]/ZGR. k. o. [katastarska općina], a koja se nekretnina nalazi na adresi [adresa], na koju i glase računi, utvrđeno je da je tuženica vlasnica predmetne nekretnine. Stoga se tuženica, sukladno citiranim odredbama, smatra korisnikom nekretnine na koju se nekretninu odnosi predmetni dug.

10. Što se tiče sklapanja ugovora o isporuci komunalnih usluga s pružateljem usluge, valja ukazati na odredbu članka 283. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, u nastavku: ZOO), kojom je propisano da ako je netko po zakonu obvezan sklopiti ugovor, zainteresirana osoba može zahtijevati da se takav ugovor bez odgađanja sklopi. Odredbe propisa kojima se, djelomično ili u cijelosti, određuje sadržaj ugovora sastavni su dijelovi tih ugovora te ih upotpunjuju ili stupaju na mjesto ugovornih odredbi koje nisu u skladu s njima. S time u vezi, člankom 18. Odluke propisano je da se Ugovor o korištenju javne usluge smatra sklopljenim kad korisnik usluge dostavi davatelju usluge Izjavu o načinu korištenja javne usluge ili prilikom prvog evidentiranog korištenja javne usluge ili zaprimanja na korištenje spremnika za primopredaju miješanog komunalnog otpada, u slučaju kada korisnik usluge ne dostavi davatelju usluge Izjavu o načinu korištenja javne usluge. Sukladno navedenome, a kako u konkretnom slučaju tuženica nije tužitelju kao davatelju usluge dostavila Izjavu o načinu korištenja javne usluge (u nastavku: Izjava), ugovor se smatra sklopljenim prilikom prvog evidentiranog korištenja javne usluge.

11. U odnosu na prigovore tuženice usmjerene na to da tuženik nema digitalni sustav evidencije pražnjenja spremnika, sud je utvrdio da, suprotno navedenome, tužitelj uredno vodi evidenciju odvoza, u digitalnom obliku, a koja evidencija ima sav propisan sadržaj te sud nema razloga za sumnju u njezinu vjerodostojnost. U dostavljenoj evidenciji navedena je šifra objekta: 050425, naveden je obveznik plaćanja, datum i točno vrijeme pražnjenja spremnika, udio, broj spremnika, litraža, vrsta otpada te kamion kojim je izvršeno pražnjenje i odvoz.

12. U odnosu na navode tuženice da joj tuženik nije nikada dao elektronski ključ pa da nije mogla odlagati otpad u spremnike, valja ukazati na činjenicu da se elektronski ključ koristi za polupodzemne spremnike, a za koje tužitelj nije zadužio tuženika te se predmetni dug na njih uopće ne odnosi, već se odnosi na spremnike na javnim površinama za korisnike koji nisu zadužili kartice i ključeve za otvaranje polupodzemnih spremnika. Dakle, tuženica nije onemogućena u odlaganju otpada. Isto tako treba reći da je tuženici u svakom trenutku omogućeno kako podnošenje prigovora, tako i podnošenje prijave promjene podataka ili podnošenje zahtjeva za drugačiji način obračuna cijene pružanja usluga tužitelja. No kako iz spisa proizlazi da je tuženica bila pasivna po tom pitanju, odnosno tuženica nije dostavila nikakve dokaze u prilog svojih tvrdnji, tako u ovom trenutku nema zakonske osnove za drugačiji obračun od onoga kako je to tužitelj učinio.

13. U odnosu na tvrdnje tuženice da je nezakonito vršiti obračun s obzirom na broj članova kućanstva, ukazuje se na odredbu članka 14. stavka 8. točke 2. Uredbe o gospodarenju komunalnim otpadom (NN 50/17, 84/19, u nastavku: Uredba), kojom je propisano da kad više korisnika usluge koristi zajednički spremnik, a među korisnicima usluge nije postignut dogovor o udjelima korištenja zajedničkog spremnika na način da zbroj svih udjela čini jedan, primjenjuje se udio korisnika usluge u korištenju zajedničkog spremnika koji je odredio davatelj javne usluge. U konkretnom slučaju davatelj usluge je takav obračun odredio Odlukom i Cjenikom javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada (u nastavku: Cjenik), u kojem je u točki 3.1.2. navedeno: Za korisnike kućanstva koji koriste zajednički spremnik koji nije individualiziran, odnosno gdje digitalni sustav evidencije nije u funkciji do individualizacije, odnosno uvođenjem digitalnog sustava evidencije, zaduženje se vrši za obračunski volumen (u zgradama, kućama koje zasad koriste zajednički spremnik i korisnici (polu)podzemnih spremnika) na temelju procijenjene potrebne zapremine spremnika od 35 litara po članu kućanstva sukladno izvješću o komunalnom otpadu Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja. Nadalje, u Cjeniku su pod točkom 7 navedene Smjernice davatelja usluge za kategoriju odabira spremnika u kojima se navode preporuke odabira volumena spremnika s obzirom na broj članova kućanstva (za kategorije "kućanstvo"). Dakle, kategorija broja članova kućanstva propisana je, a sve u skladu s ovlaštenjima iz članka 14. stavka 8. točke 2. Uredbe.

14. Vezano za navod tuženice da nema dokaza da joj je tužitelj dostavio Izjavu, ponovno se ukazuje na to da je na svakom računu navedeno za koju točno uslugu je račun ispostavljen ("minimalna javna usluga", "količina zajednički spremnik") te je na računu navedeno da se na njega može izjaviti prigovor, što tuženica evidentno nije učinila te je neispunjenjem svojih zakonskih obveza (obveza sklapanja ugovora, sukladno članku 283. ZOO-a i članku 70. stavku 4. ZGO-a) i ugovornih obveza (obveza plaćanja pruženih usluga prikupljanja i odvoza smeća), sama prouzročio situaciju u kojoj je propustila urediti obveznopravni odnos te je posljedično odgovorna za nastalo dugovanje i dužna ga je podmiriti.

15. Prigovor zastare je neosnovan. Tražbine po osnovi usluga prikupljanja i odvoza otpada zastarijevaju za jednu godinu, sukladno odredbi članka 232. stavka 1. točke 1) ZOO-a. Prijedlog za ovrhu je podnesen 19. travnja 2024., a utuženo razdoblje se odnosi na račune od kojih je najraniji dospio 24. listopada 2023.

16. S obzirom na sve navedeno, odlučeno je kao u izreci, na temelju članka 451. stavka 3. ZPP-a i 461.a stavka 3. ZPP-a.

17. Odluka o zateznim kamatama temelji se na članku 29. stavku 1. ZOO-a, a visina stope zateznih kamata određena je sukladno članku 29. stavka 2. ZOO-a.

U Puli 5. veljače 2025.

S u d a c

Daniela Subotić Biondić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi ovom sudu, putem sustava e-komunikacije, a ako ju podnosi stranka koja nije obvezan sudionik e-komunikacije, dužna ju je podnijeti u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivne stranke.

O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a.

Žalba protiv ove presude ne odgađa ovrhu (članak 467.a ZPP-a).

Dna:

- tužitelju, uz sudsku pristojbu za presudu i podnesak tuženice od 18.10.2024.

- tuženici

nacrt odluke izradila:

viša sudska savjetnica

Tina Aflić