REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD SLAVONSKI BROD
Tome Skalice 2
35000 SLAVONSKI BROD
Poslovni broj: Gž-60/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Irene Dikanović-Terzić predsjednice vijeća, Draženke Ilak članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Lidije Klašnja-Petrović članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GT OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnici Ivani Šuti, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženice Hrvatske poštanske banke d.d. OIB: 87939104217, Zagreb, Jurišićeva 4, zastupane po punomoćniku Mihovilu Graniću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Žurić i partneri d.o.o., radi utvrđenja i isplate, rješavajući žalbu tuženice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 30. listopada 2024. poslovni broj: P-359/2024-11., u sjednici vijeća održanoj 5. veljače 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tuženice Hrvatske poštanske banke d.d. Zagreb kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 30. listopada 2024., poslovni broj: P-359/2024-11, u pobijanim točkama VI. i VII. izreke.
II. Odbija se tuženica sa zahtjevom za naknadu troška žalbe.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
"I. Utvrđuje se ništavim dio odredbe sadržan u čl. 2. toč.1. Ugovora o kreditu broj 763162 od 21. prosinca 2005., ovjeren kod Javnog bilježnika ABC pod brojem Ou-1877/2005 od 22. prosinca 2005. koji glasi: "u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama Kreditora".
II. Utvrđuje se ništavim dio odredbe sadržan u čl. 2. toč. 4. Ugovora o kreditu broj 763162 od 21. prosinca 2005., ovjeren kod Javnog bilježnika ABC pod brojem Ou-1877/2005 od 22. prosinca 2005. godine, koji glasi: "po stopi utvrđenoj Odlukom o kamatama i naknadama Kreditora".
III. Nalaže se tuženiku Hrvatska poštanska banka d.d. isplatiti tužitelju GT isplatiti, na ime razlike preplaćenih iznosa kamata, iznos 250,04 eur sa zateznom kamatom tekućom:
- na iznos 3,17 eur od 01.04.2008. do isplate;
- na iznos 4,57 eur od 01.05.2008. do isplate;
- na iznos 2,98 eur od 01.06.2008. do isplate;
- na iznos 1,49 eur od 01.07.2008. do isplate;
- na iznos 2,87 eur od 01.08.2008. do isplate;
- na iznos 2,84 eur od 01.09.2008. do isplate;
- na iznos 2,85 eur od 01.10.2008. do isplate;
- na iznos 6,06 eur od 01.11.2008. do isplate;
- na iznos 0,04 eur od 01.12.2008. do isplate;
- na iznos 8,77 eur od 01.01.2009. do isplate;
- na iznos 7,12 eur od 01.02.2009. do isplate;
- na iznos 7,05 eur od 01.03.2009. do isplate;
- na iznos 5,31 eur od 01.04.2009. do isplate;
- na iznos 8,21 eur od 01.05.2009. do isplate;
- na iznos 5,06 eur od 01.06.2009. do isplate;
- na iznos 6,27 eur od 01.07.2009. do isplate;
- na iznos 6,20 eur od 01.08.2009. do isplate;
- na iznos 6,13 eur od 01.09.2009. do isplate;
- na iznos 9,91 eur od 01.10.2009. do isplate;
- na iznos 11,11 eur od 01.11.2009. do isplate;
- na iznos 8,25 eur od 01.12.2009. do isplate;
- na iznos 10,98 eur od 01.01.2010. do isplate;
- na iznos 8,10 eur od 01.02.2010. do isplate;
- na iznos 9,23 eur od 01.03.2010. do isplate;
- na iznos 9,24 eur od 01.04.2010. do isplate;
- na iznos 11,54 eur od 01.05.2010. do isplate;
- na iznos 6,31 eur od 01.06.2010. do isplate;
- na iznos 9,15 eur od 01.07.2010. do isplate;
- na iznos 10,04 eur od 01.08.2010. do isplate;
- na iznos 7,69 eur od 01.09.2010. do isplate;
- na iznos 8,48 eur od 01.10.2010. do isplate;
- na iznos 9,18 eur od 01.11.2010. do isplate;
- na iznos 7,13 eur od 01.12.2010. do isplate;
- na iznos 10,64 eur od 01.01.2011. do isplate;
- na iznos 5,58 eur od 01.02.2011. do isplate;
- na iznos 7,51 eur od 01.03.2011. do isplate;
- na iznos 2,96 eur od 16.03.2011. do isplate;
u visini stope zatezne kamate koja se od svakog pojedinog dospijeća do 31. srpnja 2015. određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, u razdoblju od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u razdoblju od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena te od 30. prosinca 2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.
IV. Utvrđuje se ništavom dio odredbe sadržane u čl.8. Ugovora o kreditu broj: 763162 od 21. prosinca 2005., ovjeren kod Javnog bilježnika ABC pod brojem Ou- 1877/2005 od 22. prosinca 2005. godine koji glasi: “ u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju Kreditora za devize važećem na dan dospijeća“.
V. Nalaže se tuženiku Hrvatska poštanska banka d.d. isplatiti tužitelju GT, zbog ništave odredbe o valutnoj klauzuli, iznos 1.091,59 eur sa zateznom kamatom tekućom:
- na iznos 2,39 eur od 01.11.2008. do isplate;
- na iznos 4,73 eur od 01.01.2009. do isplate;
- na iznos 8,10 eur od 01.02.2009. do isplate;
- na iznos 9,41 eur od 01.03.2009. do isplate;
- na iznos 8,91 eur od 01.04.2009. do isplate;
- na iznos 5,52 eur od 01.05.2009. do isplate;
- na iznos 6,04 eur od 01.06.2009. do isplate;
- na iznos 1,45 eur od 01.07.2009. do isplate;
- na iznos 2,69 eur od 01.08.2009. do isplate;
- na iznos 4,47 eur od 01.09.2009. do isplate;
- na iznos 0,94 eur od 01.10.2009. do isplate;
- na iznos 5,27 eur od 01.12.2009. do isplate;
- na iznos 5,29 eur od 01.01.2010. do isplate;
- na iznos 10,26 eur od 01.02.2010. do isplate;
- na iznos 8,62 eur od 01.03.2010. do isplate;
- na iznos 13,74 eur od 01.04.2010. do isplate;
- na iznos 9,88 eur od 01.05.2010. do isplate;
- na iznos 17,79 eur od 01.06.2010. do isplate;
- na iznos 27,80 eur od 01.07.2010. do isplate;
- na iznos 23,77 eur od 01.08.2010. do isplate;
- na iznos 37,08 eur od 01.09.2010. do isplate;
- na iznos 30,72 eur od 01.10.2010. do isplate;
- na iznos 25,03 eur od 01.11.2010. do isplate;
- na iznos 41,41 eur od 01.12.2010. do isplate;
- na iznos 45,63 eur od 01.01.2011. do isplate;
- na iznos 43,61 eur od 01.02.2011. do isplate;
- na iznos 42,55 eur od 01.03.2011. do isplate;
- na iznos 897,17 eur od 16.03.2011. do isplate;
u visini stope zatezne kamate koja se od svakog pojedinog dospijeća do 31. srpnja 2015. određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, u razdoblju od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u razdoblju od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena te od 30. prosinca 2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.
VI. Utvrđuje se ništavom odredba sadržana u čl. 6.1. Ugovora o kreditu broj: 763162 od 21. prosinca 2005. ovjeren kod Javnog bilježnika ABC pod brojem Ou1877/2005 od 22. prosinca 2005., koja glasi: “Naknada za obradu zahtjeva i administraciju kredita: Jednokratno 1,50 % (slovima: jedancijelihpedesetposto) od iznosa kredita, minimalno kn 500,00 (kn petsto) naplaćuje se neposredno prije isplate kredita“.
VII. Nalaže se tuženiku Hrvatska poštanska banka d.d. isplatiti tužitelju GT, na ime plaćene naknade za obradu kreditnog zahtjeva, iznos 187,16 eur sa zateznom kamatom od 23. prosinca 2005. do isplate te mu isplatiti i trošak parničnog postupka u iznosu 1.046,45 eur sa zateznom kamatom od 30. listopada 2024. do isplate, po stopi koja se do 31. prosinca 2007. određuje prema čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, u razdoblju od 1. siječnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, u razdoblju od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u razdoblju od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena te od 30. prosinca 2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.
VIII. Odbija se zahtjev tužitelja u dijelu koji glasi:
"Utvrđuje se ništavom dio odredbe sadržane u čl. 4. Ugovora o kreditu broj: 763162 od 21. prosinca 2005., ovjeren kod Javnog bilježnika ABC pod brojem Ou- 1877/2005 od 22. prosinca 2005. godine, koji glasi: "u valuti“."
2. Protiv presude tuženica je pravovremeno podnijela žalbu kojom pobija prvostupanjsku presudu u točkama VI. i VII. izreke i to zbog pogrešne primjene materijalnog prava, te zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže prihvatiti žalbene navode i preinačiti pobijanu presudu, te odbiti tužbeni zahtjev tužitelja, podredno predlaže ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijanu presudu povodom žalbe tuženice, a također i po službenoj dužnosti temeljem članka 365. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08,96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP), ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio ni jednu od bitnih povreda propisanih člankom 354. stavkom 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a.
6. Nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je odlučne činjenice sud prvog stupnja pravilno utvrdio i raspravio u smislu članka 8. ZPP-a.
7. Predmet ovog žalbenog postupka je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnim odredbe članka 6.1. Ugovora o kreditu broj 763162 od 21. prosinca 2005. koja se odnosi na naknadu za obradu zahtjeva i administraciju kredita, a plaća se jednokratno 1,50% od iznosa kredita, minimalno 500,00 kuna, a naplaćuje se neposredno prije isplate kredita (točka VI. izreke presude), te isplata iznosa od 187,16 eura (točka VII. izreke presude).
8. U ovom predmetu nije sporno da su stranke 21. prosinca 2005. zaključile Ugovor o kreditu broj 763162 koji je zaključen između pravnog prednika tuženika Volksbank d.d. kao kreditora i tužitelja kao korisnika kredita. Nije sporno da je u članku 6.1. Ugovora određena naknada za obradu zahtjeva i administraciju kredita u visini od 1,50% od iznosa kredita, što obračunato sa datumom Ugovora daje iznos od 187,16 eura.
9. Prvostupanjski sud svoju odluku temelji na slijedećim činjenicama: prednik tuženice prije sklapanja i u vrijeme sklapanja Ugovora sa tužiteljem nije pojedinačno pregovarao niti je Ugovorom utvrdio koliko će iznositi naknada za obradu zahtjeva i administraciju kredita; prednik tuženice nije precizno i jasno tužitelju predočio koje će on troškove točno imati u vezi postupka odobravanja kredita, niti mu je objasnio od čega se ti troškovi točno sastoje; radilo se o jednostranoj odluci prednika tuženika o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, niti je tužitelj mogao utjecati na sadržaj navedene ugovorne odredbe, jer se radilo o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca; da je takav način određivanja naknade za tužitelja bio netransparentan što je prouzročilo neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, zbog čega je takva odredba Ugovora protivna načelu savjesnosti i poštenja, a posljedično tomu je i ništetna.
10. Posljedično naprijed navedenom, prvostupanjski je sud zaključio da je osnovan dio tužbenog zahtjeva tužitelja koji se odnosio na utvrđenje ništetnosti odredbe ugovora o kreditu kojim je određena naknada za obradu zahtjeva i administraciju kredita, kao i zahtjev za isplatu iznosa od 187,16 eura, koliko je tužitelj na ime te naknade isplatio predniku tuženice.
11. Zaključak prvostupanjskog suda, prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, jer iz provedenih dokaza, proizlazi da se oko naknade za obradu kredita nije pregovaralo, jer je u pitanju unaprijed formulirana odredba Ugovora o kreditu (članak 6.1. Ugovora), te tužitelj nije imao utjecaj na sadržaj te odredbe Ugovora.
12. Pravilno je prvostupanjski sud, pozivajući se na odredbu članka 81. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03 - dalje ZZP/03) zaključio da je na tuženici bio teret dokazivanja da se sa tužiteljem pojedinačno pregovaralo o naknadi za obradu kredita i visini te naknade, a tuženica to nije dokazala. Već iz same odredbe Ugovora o kreditu proizlazi da se radi o standardnoj stipulaciji ugovora koja sadrži odredbu prema kojoj se tužitelj obvezuje prilikom isplate kredita platiti banci naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u visini od 1,50% iznosa kredita. Dakle, radi se o odredbi Ugovora koja je prouzročila značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a to znači da je nepoštena odredba članka 6.1. Ugovora o kreditu, u smislu odredbe članka 81. ZZP/03, te ništetna u smislu odredbe članka 87. stavka 1. ZZP/03.
13. Direktivom 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. određeno je da zaštita potrošača od nepoštenih ugovornih odredbi ukazuje na podređen položaj potrošača, jer nemaju mogućnost pregovaranja o općim uvjetima poslovanja banke.
14. Prema Presudi Europskog suda pravde od 30. travnja 2014. u predmetu broj C- 26/13 navodi se da članak 4. stavak 2. Direktive 93/13 (koji iz testa poštenosti isključuje odredbe koje definiraju glavni predmet ugovora i adekvatnost cijene, pod uvjetom da su izražene jasnim i razumljivim jezikom) treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva.
15. S obzirom da tužitelj kao potrošač nije bio u mogućnosti pregovarati sa tuženicom, odnosno njezinim prednikom u svezi naknade za obradu kredita, to je očito u pitanju ništetna ugovorna odredba, te postoji obveza vraćanja uplaćenog iznosa od 187,16 eura. Tužitelju je trebalo na temelju jasnih i razumljivih kriterija objasniti odredbu ugovora kako bi mogao predvidjeti posljedice koje iz toga ugovora proizlaze, a što podrazumijeva i predmetnu odredbu ugovora o kojoj tužitelj nije bio u poziciji pregovarati.
16. S tim u vezi, radi se o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka i to na štetu tužitelja, jer načelo savjesnosti i poštenja općenito znači da su svi sudionici u postupku obveznih odnosa, kao u konkretnom slučaju, dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana, vodeći pri tome računa o smislu i svrsi obveznih odnosa.
17. U vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu nije postojalo zakonsko ograničenje na ugovaranje predmetne naknade, već je stupanjem na snagu Zakona o stambenom potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj: 1201/17) od 12. listopada 2017. propisana zabrana naplate naknade za obradu i/ili odobravanje stambenog potrošačkog kredita, koja zabrana se ne odnosi na ugovore o stambenim kreditima sklopljenim prije stupanja na snagu tog Zakona, dok su Pravilnikom o naknadama za potrošačke kredite ("Narodne novine" broj: 15/14) kojim je izrijekom dopuštena naknada za obradu kredita, preciznije definirane te naknade. Međutim tuženica, odnosno njezin prednik, koji je nesporno sastavio predmetnu ugovornu odredbu o troškovima obrade, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, nije dokazao opravdanost u postotku od odobrenog iznosa kredita ugovorene visine naknade, što rezultira time da je ta ugovorna odredba suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja potrošača.
18. Nije sporno da je prilikom obrade zahtjeva i odobravanja kredita, prednik tuženice imao određene troškove, koji su vjerojatno obuhvaćeni tom naknadom. Međutim sama činjenica da je trošak obrade zahtjeva određen u postotku od odobrenog iznosa kredita, što znači da korisnici kredita kojima je odobren veći iznos kredita plaćaju višu naknadu, govori u prilog tome da tako ugovorenom naknadom za obradu zahtjeva i odobravanje kredita nisu pokriveni stvarni troškovi koje je tuženica imala pri obradi svakog pojedinog zahtjeva i odobravanju kredita (materijalni trošak uredskog materijala, informatičke opreme, korištenje energenata – kako to pravilno navodi i prvostupanjski sud).
19. Kako je dakle, pravilno utvrđeno da je tuženica, odnosno njezin prednik povrijedio interese i prava tužitelja, potrošača, jer je u potrošačkom ugovoru o kreditu koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena naknada za obradu zahtjeva i administraciju kredita i to u visini od 1,50% od iznosa kredita, o kojoj ugovornoj odredbi se nije pojedinačno pregovaralo, a uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja potrošača, te je stoga ta ugovorna odredba nepoštena, a time i ništetna, rezultira time da je tuženica (kao pravna slijednica), odgovorna za ugovaranje ništetne ugovorne odredbe, jer je ista nametnuta tužitelju, potrošaču, bez mogućnosti pregovaranja, nepošten stjecatelj, zbog čega sukladno odredbi članka 1115. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 63/08, 134/09, 94/13, 78/15, 29/18 – dalje: ZOO) tužitelj ima pravo zahtijevati zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana plaćanja te naknade.
20. Žalbeni navodi tuženice glede ništetne odredbe ugovora te tvrdnja žaliteljice da je predmetna ugovorna odredba tužitelju bila jasna i razumljiva, te da je tužitelj bio upoznat sa visinom naknade za obradu kreditu nisu osnovani i ne dovode u sumnju odluku suda prvog stupnja, jer tužitelju kao potrošaču onemogućeno je pregovaranje o visini iste, o čemu se izjasnio i Vrhovni sud RH na sastanku predsjednika Građanskih odjela Županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda RH od 5. studenog 2020.
21. Tuženica žalbu u pogledu dosuđenog troška obrazlaže samo kroz tvrdnju da je tužbeni zahtjev trebao biti odbijen i posljedično tome njoj dosuđen parnični trošak. Prema odredbi članka 365. stavka 2. ZPP-a sud drugog stupnja ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima parničnog postupka, pa je stoga, kao opravdan iznos troškova postupka tužitelju, uzet iznos koji je priznao sud prvog stupnja.
22. Zbog svega navedenog, a temeljem članka 368. stavka 1. ZPP-a, žalba tuženice je odbijena, te je prvostupanjska presuda potvrđena u pobijanim točkama VI. i VII. izreke, koje su žalbom tuženice osporavane.
23. U nepobijanom dijelu, u točkama I., II., III., IV., V. i VIII. izreke, prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.
24. Na temelju članka 166. stavka 1. u vezi s člankom 154. stavkom 1. ZPP-a. ovaj sud je odbio tuženicu sa zahtjevom za naknadu troškova žalbe, jer s istom nije uspjela.
25. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.
Slavonski Brod, 5. veljače 2025.
Predsjednica vijeća
Irena Dikanović-Terzić
