Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž R-236/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda i to Vedrane Perkušić kao predsjednice vijeća, dr. sc. Daniele Pivčević kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te dr. sc. Ivana Tironija kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja PB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Mireli Džoja Petrlić, odvjetnici u ZOU Ivana Mandić i Mirela Džoja Petrlić, u Osijeku, protiv tuženika Allianz Hrvatska d.d., Zagreb, Heinzelova 70, OIB: 23759810849, zastupanog po punomoćnicima Damiru Delišimunoviću i Anamariji Kovač, odvjetnicima u ZOU Damir Delišimunović i Anamarija Kovač, u Zagrebu, radi utvrđenja i dr., odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Pr-322/2019-30 od 22. ožujka 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 5. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Pr-322/2019-30 od 22. ožujka 2024.

II. Odbijaju se zahtjevi stranaka za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovani.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom je odlučeno:

„I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"I./ Utvrđuje se da su Odluka o redovitom otkazu ugovora o radu od dana 01.10.2019.g., te Odluka od 30.10.2019.g. tuženika ALLIANZ ZAGREB d.d. Zagreb, Heinzelova 70, OIB: 23759810849, nezakonite i nedopuštene, te da prema tome radni odnos tužitelja UB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kod tuženika nije prestao.

II./ Raskida se Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od dana 17.04.2019.g. sklopljen između tužitelja UB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i tuženika ALLIANZ ZAGREB d.d. Zagreb, Heinzelova 70, OIB: 23759810849 s danom 07.11.2019.g., kao danom prestanka radnog odnosa tužitelja.

III./ Nalaže se tuženiku ALLIANZ ZAGREB d.d. Zagreb, Heinzelova 70, OIB: 23759810849, da tužitelju UB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime naknade štete zbog nedopuštenog otkaza isplati iznos štete u visini od 109.800,00 kn (šest ugovorenih mjesečnih bruto plaća) sve sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi od 6,82% godišnje, a u slučaju promjene stope zatezne kamate, stopa zateznih kamata se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za 3 postotna poena, sve u roku od 8 dana.

IV./ Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak, sve sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stoji od 6,82% godišnje, a u slučaju promjene stope zatezne kamate, stopa zateznih kamata se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, sve u roku od 8 dana."

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku plati trošak postupka u iznosu od 3.125,00 EUR-a (tritisućestodvadesetpeteura), u roku od 15 dana.“

2. Žali se tužitelj pobijajući prvostupanjsku presudu zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – u daljnjem tekstu ZPP), s prijedlogom drugostupanjskom sudu preinačiti odluku i prihvatiti tužbeni zahtjev, podredno ukinuti odluku i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje te obvezati tuženika na naknadu parničnih troškova tužitelju.

3. U odgovoru na žalbu, tuženik je osporio navode žalbe te predložio istu odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu.

4. Žalba tužitelja nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje da su Odluka tuženika o redovitom otkazu ugovora o radu od dana 1. listopada 2019. i Odluka tuženika od 30. listopada 2019. kojom se odbija kao neosnovan zahtjev tužitelja za zaštitu prava, nezakonite i nedopuštene te da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao, kao i zahtjev za sudski raskid Ugovora o radu od 17. travnja 2019. sklopljenog između tužitelja i tuženika s danom 7. studenog 2019. te isplatu iznosa od 14.572,96 EUR-a na ime naknade štete (u visini šest ugovorenih mjesečnih plaća) sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

6. Ispitujući zakonitost pobijane presude, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da ista nije donesena uz počinjenje jedne od bitnih povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.

7. Nije ostvarena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a koju žalitelj ističe u žalbi, jer o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika pa prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Razlozi dani o odlučnim činjenicama su jasni i razumljivi te utemeljeni na rezultatima cjelokupnog dokaznog postupka, a nisu proturječni ispravama priloženim u spis.

8. Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je pravilno i potpuno utvrđeno i nije dovedeno u sumnju navodima žalbe tužitelja pa je neosnovan i žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Sud je na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo.

9. Po provedenom dokaznom postupku sud prvog stupnja je utvrdio sljedeće odlučne činjenice:

- da je tužitelj temeljem Ugovora o radu od 17. travnja 2019. kod tuženika obavljao poslove radnog mjesta glavnog voditelja poslovnih odnosa u Regionalnom centru Slavonija 1., a prije toga voditelja poslovnice;

- da je tuženik pobijanom Odlukom o redovitom otkazu Ugovora o radu od 1. listopada 2019. otkazao ugovor o radu zbog skrivljenog ponašanja radnika jer je utvrdio da je tužitelj postupio suprotno internim aktima, pravilima i uputama poslodavca na način da je neovlašteno raspolagao imovinom poslodavca;

- da je u pobijanoj Odluci navedeno kako je tuženik 17. svibnja 2019. uvidom u stanje imovine, konkretno kontejnera, a prilikom redovne provjere svoje imovine, utvrdio da se u poslovnoj jedinici u [adresa] kao vlasništvo poslodavca navodi kontejner koji se nalazio na lokaciji Autoreparatura Osijek (lokaciji poslodavaca koja je zatvorena) i koji je u naravi predstavljao prodajno mjesto poslodavca; da je predmetni kontejner tužitelj prodao IB, te dostavio Kupoprodajni ugovor s prilogom računa 1537 od 5. ožujka 2016. koji je krivotvoren, jer nije evidentiran u poslovnim knjigama poslodavca te po istom nikad nije izvršena uplata; tužitelj da je znao da se prilikom kupnje navedenog kontejnera od tuženika mora sklopiti ugovor o kupoprodaji što proizlazi iz mailova tužitelja sa MB i iz internih akata – Procedura sklapanja ugovora; tužitelj da je u rujnu 2019. (nakon što je poslodavac tužitelju postavio upit vezano za kontejner) platio kupoprodajnu cijenu, ali da to ne utječe na dopustivost odluke o otkazu, jer je tužitelj predao račun 1537 IB kako bi dokazao da je kontejner njegovo vlasništvo;

- da je tužitelj podnio tuženiku zahtjev za zaštitu prava iz radnoga odnosa od 15. listopada 2019. kojeg je tuženik odbio Odlukom od 30. listopada 2019.;

- da je tuženik prije otkazivanja ugovora o radu tužitelju omogućio da iznese svoju obranu;

- da je tužitelj od 8. studenog 2019. zaposlen u Merkur osiguranje d.d.;

- da je u postupku Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj: K-685/2020-2 kaznenim nalogom od 28. listopada 2020. tužitelj proglašen krivim zbog počinjenja kaznenog djela zlouporaba povjerenja u gospodarskom poslovanju pa je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 10 mjeseci te mu je izrečena uvjetna osuda u trajanju od tri godine time da kazneni nalog nije pravomoćan;

- da je između PB i IB zaključen Ugovor od 25. travnja 2016. kojim tužitelj prodaje, a IB kupuje prenosivi Kontejner, SKK-5, godine proizvodnje 2013., da je prodajna cijena 12.000,00 kn, a ugovor ovjeren kod javnog bilježnika Mirjane Borić iz Osijeka, 25. travnja 2016.;

- da je tužitelj u veljači 2016. iskazao interes tuženiku za kupnju kontejnera koji je u vlasništvu tuženika te su stranke pregovarale o načinu i isplati kupoprodajne cijene;

- da je tužitelj bio obaviješten o potrebi sklapanja pisanog ugovora o kupoprodaji, a ovlaštena osoba za sastavljanje ugovora na strani tuženika bio je MB;

- da između tužitelja i tuženika nije zaključen kupoprodajni ugovor za kupnju predmetnog kontejnera vlasništvo tuženika;

- da tužitelj nije zatražio od tuženika da mu izda račun za navedeni kontejner kako bi ga platio, kao i da sklope kupoprodajni ugovor;

- da je tuženik u svibnju 2019. tijekom revizije imovine društva utvrdio da se pod imovinom društva vodi i kontejner, a u vezi kojega se pregovaralo s tužiteljem te je pozvan tužitelj da obavijesti tuženika o navedenom kontejneru;

- da je tuženik u svibnju i rujnu 2019. tražio informacije od IB, kupca kontejnera od strane tužitelja kao prodavatelja; da je u računu broj 1537 naveden kupac PB, a prodavatelj Allianz, da je predmet ugovora kontejner SKK-5, serijski broj [serijski broj]., i da je ugovorena cijena 12.000,00 kn;

- da tužitelj nije platio kupoprodajnu cijenu tuženiku za predmetni kontejner do rujna 2019. kada je pozvan na plaćanje već da je u rujnu 2019. platio iznos od 5.135,000 kn, nakon što su u reviziji imovine tuženika utvrdili da se nalazi i ovaj kontejner.

10. Na temelju gornjih utvrđenja i analize izvedenih dokaza, sud prvog stupnja je ocijenio tužbeni zahtjev neosnovanim jer je u postupku tuženik dokazao opravdanost razloga za otkaz ugovora o radu tužitelju, odnosno da je tužitelj raspolagao imovinom tuženika bez znanja i odobrenja tuženika na način da je prodao kontejner tuženika za koji je znao da mu ne pripada.

11. Obrazlažući odluku, sud prvog stupnja navodi kako unatoč tome što je tužitelj kroz e-mailove bio obaviješten o potrebi sklapanja pisanog ugovora o kupoprodaji, kao i da je dogovorena cijena kontejnera, tužitelj nije od tuženika zatražio ugovor o kupoprodaji na potpis niti dostavu računa kako bi platio kupoprodajnu cijenu. Stoga sud prvog stupnja ne prihvaća tvrdnju tužitelja da je smatrao kako je ugovor izvršen i konzumiran jer je on pozvan od strane djelatnika tuženika RB da premjesti predmetni kontejner, utvrdivši da mu takav nalog nije dao MB s kojim je pregovarao o kupnji kontejnera, dok RB nije morao biti upoznat s činjenicom da su u tijeku pregovori između stranaka oko kupnje kontejnera.

12. Sud prvog stupnja smatra da u okolnostima kada je tužitelj znao da je za kupoprodaju potrebno sastaviti pisani ugovor, koji nije sastavljen i nije mu dostavljen, a za isti nije platio kupoprodajnu cijenu niti je pozvan na plaćanje, tužitelj neovlašteno raspolaže predmetnim kontejnerom koji je imovina tuženika kada ga prodaje IB. Stoga sud prvog stupnja zaključuje da ugovor nije konzumiran i izvršen prihvatom ponude bez isplate kupoprodajne cijene i predaje stvari kupcu.

13. Kako tužiteljevo postupanje prema stavu suda prvog stupnja predstavlja neprimjereno, nepošteno i neprihvatljivo ponašanje, neovisno je li krivotvorio račun broj 1537 u vezi čega se vodi kazneni postupak i je li ga priložio uz Ugovor o kupoprodaji sklopljen između tužitelja kao prodavatelja i IB kao kupca, te isto predstavlja tešku povredu obveze iz radnog odnosa koja je opravdani razlog za otkaz ugovora o radu, to sud prvog stupnja zaključuje da je pobijana odluka o otkazu dopuštena. Posljedično, odbija kao neosnovan i tužbeni zahtjev za sudski raskid ugovora o radu s danom 7. studenog 2019. i zahtjev za naknadu štete zbog sudskog raskida.

14. Navedena činjenična utvrđenja i pravne zaključke suda prvog stupnja kao pravilne i zakonite u cijelosti prihvaća i ovaj sud, jer su utemeljeni na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju i pravilnoj ocjeni provedenih dokaza, koju ocjenu tužitelj neosnovano osporava.

15. Osim toga, sud prvog stupnja je za ova utvrđenja i svoja pravna stajališta dao detaljne, uvjerljive i logične zaključke koje prihvaća i ovaj sud, s time da ih tužitelj svojim žalbenim navodima nije doveo u sumnju.

16. Odredbom članka 115. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 64/23., dalje: ZR) propisano je da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, u slučaju ako radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika).

17. Utvrđenjem ponašanja tužitelja kako je opisano, pravilno je sud prvog stupnja zaključio da su u konkretnom slučaju postojali opravdani razlozi za donošenje odluke o otkazu ugovora o radu tužitelju sukladno odredbi članka 115. ZR-a te da je ovakva odluka tuženika primjerena težini povreda počinjenih od strane tužitelja i štetnih posljedica za tuženika.

18. Suprotno žalbenim navodima, sud prvog stupnja je uzeo u obzir sve relevantne okolnosti slučaja i događaje koji su prethodili otkazu ugovora o radu, kao što je pravilno razložio činjenicu da je tuženik naknadno utvrdio da mu nedostaje kontejner kojeg je tužitelj neovlašteno otuđio jer prethodno nije došlo do zaključenja ugovora o kupoprodaji kontejnera između tužitelja i tuženika.

19. Za ukazati je žalitelju kako sud prvog stupnja ne čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP-a u svezi s odredbom članka 8. ZPP-a, ako ocjenjuje provedene dokaze drugačije nego što smatra žalitelj da bi trebalo i ako izvodi drugačije činjenične zaključke nego što to čini tužitelj jer je pravo ocjene dokaza pridržano za sud i ono je u konkretnom slučaju dano u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a.

20. Žalbeni navodi tužitelja u odnosu na razloge opisanog ponašanja i otklanjanje odgovornosti za kršenje obveza iz radnoga odnosa i počinjene povrede, su bez činjeničnog i pravnog uporišta i kao takvi nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude. Tužitelj u žalbi ponavlja tvrdnje koje je isticao tijekom postupka, a u odnosu na koje je prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude dao ozbiljne, relevantne i dostatne razloge za ocjenu neosnovanosti zahtjeva tužitelja, koje prihvaća i ovaj sud.

21. Pogrešno tužitelj smatra da je, time što je tuženik s tužiteljem kao kupcem utvrdio cijenu i način plaćanja predmetnog kontejnera te dostavio podatke potrebne za eventualno sklapanje pisanog ugovora i izdavanje računa, ponuda za sklapanje kupoprodajnog ugovora prihvaćena, što bi dalje značilo da je ugovor o kupoprodaji bio sklopljen.

22. Naime, u postupku je utvrđeno kako neovisno o tome što su stranke pregovarale o kupoprodaji predmetnog kontejnera tuženika, o načinu i isplati kupoprodajne cijene, nisu konačno zaključile ugovor o kupoprodaji. Da je kupoprodaja morala biti u pisanom obliku bilo je poznato tužitelju, a isto je propisano internim aktima tuženika (Procedura sklapanja ugovora od 9. srpnja 2014.) kao što je znao da je ovlaštena osoba za sastavljanje ugovora o kupoprodaji bio MB.

23. Stoga i prema stavu ovoga suda, kupoprodajni ugovor za predmetni kontejner nije sklopljen samim prihvatom ponude kako smatra tužitelj, niti je zaključen u po tuženiku propisanoj pisanoj formi, tužitelj za isti nije isplatio kupoprodajnu cijenu o kojoj se pregovaralo, niti je tužitelju kontejner predan pa je tužitelj svjesno i neovlašteno raspolagao imovinom tuženika kada je istoga prodao trećoj osobi.

24. Prvostupanjski sud je pravilno zaključio kako tužitelju nalog za premještanje kontejnera nije dao MB s kojim je tužitelj pregovarao o kupnji kontejnera, već RB koji nije morao biti upoznat s činjenicom da su u tijeku pregovori oko kupnje kontejnera pa takav nalog nije mogao biti protumačen kao primopredaja posjeda predmetnog kontejnera već se radi o radnom nalogu tužitelju koji je u okviru njegova posla.

25. Pri tome uplata kupoprodajne cijene od strane tužitelja nakon što je tuženik saznao za tužiteljevo neovlašteno raspolaganje, nije okolnost koja bi utjecala na opravdanost razloga za otkaz ugovora o radu, kako pravilno smatra prvostupanjski sud. Jednako je irelevantna tvrdnja tužitelja da je 2019. napredovao na radno mjesto Glavni voditelj poslovnih odnosa u Regionalnom centru Slavonija, jer je u postupku sud prvog stupnja utvrdio kako je isto bilo prije revizije imovine društva prilikom koje je utvrđeno neovlašteno raspolaganje tužitelja imovinom društva.

26. Suprotno navodima žalbe, opisano ponašanje tužitelja kao radnika, odnosno nesavjesno, nezakonito i neovlašteno raspolaganje sredstvima za rad u vlasništvu poslodavca, bez znanja i odobrenja poslodavca, u konkretnim okolnostima predstavlja osobito tešku povredu obveza iz radnog odnosa, koja je prema internim aktima tuženika (članak 44. Pravilnika o radu) predviđena kao razlog za otkaz ugovora o radu uslijed skrivljenog ponašanja radnika.

27. Kako je u postupku tuženik dokazao postojanje opravdanog razloga za redoviti otkaz Ugovora o radu uzrokovanog skrivljenim ponašanjem tužitelja te pri otkazivanju postupio sukladno odredbama ZR-a, to je odluka o otkazu dopuštena pa su tužbeni zahtjevi tužitelja pravilno odbijeni kao neosnovani.

28. Odluka o troškovima postupka pravilna je i zakonita, jer je donijeta uz pravilnu primjenu odredbe članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a te je valjano obrazložena.

29. Slijedom iznesenog, a kako nisu ostvareni razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija, kao ni oni na koje ovaj žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, to je žalbu valjalo odbiti kao neosnovanu i temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a potvrditi prvostupanjsku presudu u cijelosti.

30. Tužitelju nije dosuđen trošak žalbenog postupka jer nije uspio sa žalbom (članak 166. stavak 1. ZPP-a u vezi s odredbom 154. stavak 1. ZPP-a), dok tuženiku nije obistinjen trošak odgovora na žalbu u okolnostima iz odredbe članka 155. stavak 1. ZPP-a.

U Splitu 5. veljače 2025.

Predsjednica vijeća:

Vedrana Perkušić