Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž R-394/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda i to Vedrane Perkušić kao predsjednice vijeća, dr. sc. Daniele Pivčević kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te dr. sc. Ivana Tironija kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja CG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Juri Strgačiću, odvjetniku u Zadru, protiv tuženika Liburnija d.o.o. Zadar, Ulica Ante Starčevića 1, OIB: 03655700167, zastupanog po punomoćnici OG, dipl. iur., djelatnici tuženika, radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu, vraćanja na rad i naknade plaće, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Zadru, poslovni broj Pr-110/2023-8 od 24. svibnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 5. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj Pr-110/2023-8 od 24. svibnja 2024. potvrđuje u pobijanom dijelu pod točkama I. i II. izreke.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbe kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje da je odluka tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelja od dana 12. listopada 2023., broj 01-845/23, nedopuštena i nezakonita te da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao i za povratak na posao, kao i zahtjev tužitelja za isplatu naknade bruto plaće u iznosu od 10.975,62 eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na svaki pojedini mjesečni iznos kako je pobliže navedeno u izreci do isplate (točka I. izreke). U točki II. izreke pobijane odluke odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu parničnih troškova u iznosu od 1.000,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom kao neosnovan, dok je u točki III. izreke odbijen zahtjev tuženika za naknadu parničnih troškova u iznosu od 66,36 eura kao neosnovan.

2. Žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači presudu i prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti, podredno ukine odluku i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Zatražio je trošak žalbe.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje da je Odluka tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelja od 12. listopada 2023. nedopuštena i nezakonita, kao i zahtjev za vraćanjem na rad i naknadu bruto plaće u iznosu od 10.975,62 eura za razdoblje od listopada 2023. do travnja 2024. sa zakonskom zateznom kamatom na svaki pojedini mjesečni iznos od dospijeća do isplate.

6. Ispitujući zakonitost pobijane presude u dijelu u kojemu tužitelj nije uspio u sporu (točka I. i II. izreke), ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da ista nije donesena uz počinjenje jedne od bitnih povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.

7. Nije ostvarena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a koju žalitelj sadržajno ističe u žalbi, jer o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika pa prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Razlozi dani o odlučnim činjenicama su jasni i razumljivi te utemeljeni na rezultatima cjelokupnog dokaznog postupka, a nisu proturječni ispravama priloženim u spis.

8. Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je pravilno i potpuno utvrđeno i nije dovedeno u sumnju navodima žalbe tužitelja pa je neosnovan i žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Sud je na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo.

9. Po provedenom dokaznom postupku sud prvog stupnja je utvrdio sljedeće odlučne činjenice:

- da su tužitelj kao radnik i tuženik kao poslodavac, 1. travnja 2019. sklopili Ugovor o radu kojim su zasnovali radni odnos na neodređeno vrijeme za obavljanje poslova vozača autobusa;

- da je tuženik Odlukom o izvanrednom otkazu od 12. listopada 2023. otkazao Ugovor o radu tužitelja zbog skrivljenoga ponašanja, odnosno osobito teških povreda obveza iz radnoga odnosa;

- da je tužitelj protiv Odluke o otkazu pravovremeno podnio zahtjev za zaštitu prava od 20. listopada 2023., koji je tuženik odbio Odlukom od 7. studenog 2023.;

- da je tužitelj podnio tužbu sudu unutar roka od 15 dana propisanog člankom 133. stavak 2. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 64/23., dalje: ZR);

- da je tuženik prije donošenja pobijane Odluke o otkazu, tužitelju omogućio iznošenje obrane u svezi povrede obveze iz radnoga odnosa zbog koje tuženik namjerava otkazati Ugovor o radu, sukladno odredbi članka 119. stavak 2. ZR-a;

- da se tuženik o namjeri otkazivanja ugovora o radu tužitelju savjetovao sa sindikalnim povjerenikom Sindikata prometa i veza Podružnice Liburnija d.o.o. čiji je tužitelj član, koji se nije očitovao, čime je tuženik ispunio obvezu propisanu člankom 150. stavak 1. u svezi stavka 3. toč. 2. ZR-a u svezi članka 153. stavak 2. ZR-a;

- da iz pobijane Odluke o otkazu proizlazi da je tuženik otkazao ugovor o radu tužitelju iz razloga što je 2. listopada 2023. upravljao autobusom garažnog broja 247 na liniji [adresa]-Zračna [adresa] te u vremenu od 20:09 do 20:52 sati prekrio kameru iznad vozačevog sjedala na koji način je onemogućio i spriječio rad kontrolora u obavljanju njegovih zadataka, čime je počinio osobito teške povrede iz radnoga odnosa iz članka 136. stavak 1. toč. 35. i 56. Pravilnika o radu Liburnija d.o.o. [adresa] broj: 01- 192/15 (dalje: Pravilnik o radu) i članka 146. stavak 1. toč. 35. i 56. Kolektivnog ugovora od 4. srpnja 2023. (dalje: KU);

- da je učin tužitelja opisan u pobijanoj Odluci tuženik utvrdio pregledom kamera, a tužitelj u izjavi od 6. listopada 2023. priznao činjenični opis ponašanja poduzetog 2. listopada 2023.;

- da je tužitelj 18. svibnja 2023., zbog počinjenja osobito teških povreda obveza iz radnoga odnosa iz članka 136. stavak 1. toč. 1. i 53. Pravilnika o radu, pisano upozoren na mogućnost otkaza ugovora o radu u slučaju nastavka kršenja radnih obveza jer je u svibnju 2023. tužitelj izdao nekoliko neispravnih karata putnicima radi čega iste nisu evidentirane u sustavu naplate i radi čega je obračun prodanih karata umanjen za 18,60 eura u kojoj je visini tužitelj nanio štetu tuženiku;

- da je prema prijavi o povredi radne dužnosti od 5. listopada 2023., 4. listopada 2023. unutar kontrolne sobe izvršeno praćenje rada kamere unutar autobusa garažnog broja 247 i uočeno da vozač listom papira prekriva kameru iznad vozačevog sjedala nakon čega kamera nema reakciju na pokret i prestaje raditi u periodu od oko 20:09 do 20:52 sati, u kojem je prema programu za prodaju karata vozač prodao 5 karata i to u periodu od 20:17 do 20:24 sati što nije vidljivo na kameri, dok zbog radova na sustavu naplate karata u autobusima u periodu od oko 20:25 do 21:00 sati vozač nije mogao naplaćivati karte putem toga sustava; da je dolaskom na kolodvor vozač dobio zamjensku „malu“ POS blagajnu kojom je izdavao karte putnicima sa Zračne luke koji su napuštali autobus, u periodu od 20:53 do 21:03 sati vozač da je na kolodvoru izdao 22 putne karte za putnike kojima zbog rada sustava to nije mogao izdati u Zračnoj luci, da se na kameri autobusa vidi izdavanje samo tri karte, izdavanje ostalih karata da je vršeno u stražnjem dijelu autobusa ili izvan njega pa da nije vidljivo na kameri u autobusu, prilikom izdavanja karata da nije bilo vidljivo da putnici plaćaju kartu jer su vjerojatno novac dali vozaču prilikom ulaska u autobus, izdavanje ostalih karata da je vidljivo samo na snimci sa kolodvorske kamere, ali zbog udaljenosti te kamere od autobusa da nije moguće uočiti da li su svi putnici dobili kartu;

- da je nepravilnom uporabom kamere od strane tužitelja onemogućena kontrola rada vozača, naplate karata, broja putnika koji su ušli u autobus i njihovo ponašanje prilikom ulaska.

10. Na temelju gornjih utvrđenja, sud prvog stupnja zaključuje kako je tužitelj svjesno i s namjerom prekrio kameru iznad vozačeva sjedala u autobusu čime je tuženiku onemogućio kontrolu rada tužitelja kao vozača i kontrolu događanja u autobusu jer kamera nije služila svrsi, odnosno nije snimala prostor za videonadzor kojem je bila namijenjena, a to je kontrola pravilnosti rada vozača autobusa u izdavanju karata i naplati cijene putnih karata, što je tužitelju bilo poznato. Stoga da ovakvo postupanje tužitelja predstavlja osobito tešku povredu radnih obveza u smislu odredbi članka 136. stavak 1. toč. 35. i 56. Pravilnika o radu te članka 146. stavak 1. toč. 35. i 56. KU.

11. Navedena činjenična utvrđenja i pravne zaključke suda prvog stupnja kao pravilne i zakonite u cijelosti prihvaća i ovaj sud, jer su utemeljeni na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju i pravilnoj ocjeni provedenih dokaza, koju ocjenu tužitelj neosnovano osporava.

12. Sud prvog stupnja je za naprijed rečena činjenična utvrđenja i svoja pravna stajališta dao uvjerljive i logične razloge i zaključke, koje tužitelj žalbenim navodima nije doveo u sumnju.

13. Odredbom članka 116. stavak 1. ZR-a propisano je da poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz) ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć. Prema stavku 2. istoga članka Zakona, ugovor o radu se može izvanredno otkazati samo u roku od 15 dana od saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji, dok prema članku 119. stavak 2. ZR-a prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac mora omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini.

14. Prema odredbi članka 136. stavak 1. točke 35. i 56. Pravilnika o radu tuženika, a jednako je propisano odredbama članka 146. stavak 1. točke 35. i 56. KU, osobito teškim povredama obveza iz radnog odnosa smatraju se onemogućavanje ili sprječavanje stručnih organa unutrašnje kontrole u obavljanju njihovih zadataka (nezaustavljanje vozila na znak internog kontrolora, nepravovremeno zaustavljanje, nedavanje bjelica na uvid u slučaju neispravnosti Almex mašinice, putnih naloga i kontrolnih listova na uvid) te ometanje ili onemogućavanje kontrole u obavljanju njihove funkcije.

15. Žalbeni navodi tužitelja u odnosu na razloge opisanog ponašanja i otklanjanje odgovornosti za kršenje obveza iz radnoga odnosa i počinjene povrede, su bez činjeničnog i pravnog uporišta i kao takvi nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude. Tužitelj u žalbi ponavlja tvrdnje koje je isticao tijekom postupka, a u odnosu na koje je prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude dao ozbiljne, relevantne i dostatne razloge za ocjenu neosnovanosti zahtjeva tužitelja, koje prihvaća i ovaj sud.

16. Neosnovano žalitelj ističe kako se ponašanje tužitelja ne može podvesti pod slučajeve i načine na koje se može onemogućiti ili sprječavati stručne organe unutrašnje kontrole u obavljanju njihovih zadataka kako je navedeno u članku 146. stavak 1. točki 35. i 56. KU kao i da se ponašanje tužitelja ne može podvesti pod predmetne odredbe KU te Pravilnika o radu jer da prekrivanje kamere ili uopće spominjanje kamere nije navedeno u tim odredbama.

17. Prema stavu ovoga suda, pravilno je sud prvog stupnja po utvrđenju svih okolnosti događaja i detaljne analize ponašanja tužitelja na radnome mjestu dana 2. listopada 2023., zaključio kako ponašanje tužitelja predstavlja povrede u smislu citiranih odredbi KU i Pravilnika o radu, te da odredba članka 146. stavak 1. točka 35. nema karakter taksativne odredbe jer je nemoguće predvidjeti sve životne situacije u jednom aktu, dok se ponašanje tužitelja nedvojbeno može podvesti pod odredbu članka 146. stavak 1. točka 56. KU.

18. Pravilno sud prvog stupnja zaključuje kako pokrivanje kamere, koja između ostaloga služi i kontroli rada vozača u baratanju novcem koje mu je povjereno, bez zakonskog, logičnog i životno razumljivog obrazloženja (jer tvrdnja tužitelja da se radilo o internoj šali i zafrkanciji između radnika nije sudu logičan razlog), poduzeto od strane tužitelja u čijem je radu poslodavac već prethodno utvrdio nepravilnosti, dovodi u pitanje namjeru radnika, što za posljedicu ima potpuni gubitak povjerenja poslodavca u radnika. Stoga da takvo ponašanje nedvojbeno predstavlja povredu radne obveze ozbiljnog i odgovornog postupanja s pažnjom koja se od radnika zahtijeva kao i nepoštivanje procesa rada te onemogućavanje drugih radnika tuženika (kontrolora) u pravilnom obavljanju njihovih radnih zadataka.

19. Tvrdnja tužitelja o tome da su predmetne kamere postavljene nekoliko mjeseci prije spornog događaja te na samo nekoliko vozila kod tuženika u kojima da nije navedeno da se u njima nalaze ugrađene kamere i da se prostor snima, nije relevantna jer je u postupku jasno utvrđeno kako je tužitelj znao za postavljene kamere i njihovu funkciju. Jednako nije relevantna za ocjenu dopuštenosti pobijane odluke o otkazu tvrdnja tužitelja kako su svim putnicima kritične prigode naplaćene karte (putem prijenosne blagajne na kolodvoru u [adresa]) iz čega se izvodi i zaključak o broju putnika te kako nije nastupila nikakva šteta na autobusu kritične prigode, jer je razlog otkazivanja tužitelju upravo pokrivanje kamere čime je onemogućena kontrola rada tužitelja i događanja u autobusu.

20. Protivno žalbenim navodima, sud prvog stupnja je pravilno zaključio kako se radni odnos radnika zaposlenog na radnom mjestu vozača autobusa kojem poslodavac povjerava rad s novcem mora temeljiti na povjerenju. Stoga neosnovano žalitelj ističe kako u konkretnom slučaju nije bilo nikakvih zloupotreba s novcem od strane tužitelja zbog čega da nije moglo biti narušeno niti povjerenje između tužitelja kao radnika i tuženika kao poslodavca, kao što su irelevantne tvrdnje tužitelja kako su samo neki od autobusa tuženika imali ugrađene kamere pa da zbog toga ne mogu oni radnici zaposleni kod tuženika koji voze autobuse sa ugrađenim kamerama biti stavljeni u neravnopravni položaj prema radnicima koji voze autobuse bez ugrađenih kamera. Naime, neovisno o tome u kojim su vozilima postavljene kamere, radnici se svakako moraju ponašati u skladu sa aktima poslodavca i poštivati proces rada.

21. Zaključak o tome da je zbog pokrivanja kamere narušeno povjerenje poslodavca u radnika, sud prvog stupnja pravilno je temeljio na svim okolnostima slučaja, koje je detaljno obrazložio i o čemu pobijana odluka sadrži logične i jasne razloge koje prihvaća i ovaj sud. Stoga nisu osnovane ni tvrdnje žalitelja kako sporni događaj odnosno prekrivanje kamere papirom nije bio razlog za pobijani otkaz ugovora o radu već da je to bio međusobni razgovor između tužitelja i svjedoka RG koji je kod tuženika kao poslodavac bio nadređen tužitelju.

22. Utvrđenjem počinjenih propusta tužitelja u obavljanju svojih poslova i ovlasti kako je opisano, pravilno je sud prvog stupnja zaključio da su postojali opravdani razlozi za donošenje odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju budući je isti počinio osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa u smislu članka 116. stavak 1. ZR-a te time trajno i nepopravljivo narušio povjerenje tuženika u tužitelja kao radnika uslijed čega nastavak radnoga odnosa nije moguć, te je ovakva odluka tuženika primjerena težini povreda počinjenih od strane tužitelja i štetnih posljedica za tuženika. Navedenim, pravilno je sud prvog stupnja po utvrđenju da je pobijana Odluka o otkazu zakonita i dopuštena, odbio kao neosnovane i tužbene zahtjeve tužitelja za povratak na posao i isplatu naknade bruto plaće.

23. Odluka o troškovima postupka pravilno je utemeljena na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a.

24. Kako nisu ostvareni razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija, kao ni oni na koje ovaj žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, to je žalbu valjalo odbiti kao neosnovanu i temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu.

25. Zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbe nije osnovan jer sa žalbom nije uspio (članak 166. stavak 1. ZPP-a u vezi s odredbom 154. stavak 1. ZPP-a).

U Splitu 5. veljače 2025.

Predsjednica vijeća:

Vedrana Perkušić