Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-8270/2024
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja: Katice Lučić kao predsjednice vijeća te Jasne Momirović i Ivane Bosnić-Kovačić kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Hane Bogović kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog LI, zbog prekršaja iz članka 216. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/2008., 48/2010., 74/2011., 80/2013., 158/2013., 92/2014., 64/2015., 89/2015., 108/2017., 70/2019., 42/2020., 85/2022., 114/2022. i 133/2023.), odlučujući o prigovoru okrivljenika podnesenom protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zadarske, Postaje prometne policije Zadar od 5. rujna 2024., broj: 211-07/24-1/13404, u sjednici vijeća održanoj 5. veljače 2025.,
p r e s u d i o j e
I Djelomičnim prihvaćanjem prigovora okrivljenog LI kao osnovanog, preinačuje se pobijani prekršajni nalog u odluci o kazni tako da je okrivljeni GI, za prekršaj iz članka 216. stavak 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, kažnjiv po članku 216. stavku 3. tog Zakona, činjenično opisan u izreci prekršajnog naloga, novčanu kaznu u iznosu od 1.320,00 eura (tisuću tristo dvadeset eura) dužan platiti u 5 (pet) jednakih mjesečnih obroka, s time da prvi obrok dospijeva u roku od 15 dana od primitka ove presude, a svaki daljnji obrok 15. dana u svakom narednom mjesecu, a ako okrivljenik u navedenom roku plati dvije trećine te novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cijelosti.
II Djelomičnim prihvaćanjem prigovora okrivljenog LI kao osnovanog, preinačuje se pobijani prekršajni nalog u odluci o zaštitnoj mjeri, tako da se okrivljeniku zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije ukida.
III U ostalom se dijelu prigovor okrivljenog LI odbija kao neosnovan te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu prekršajni nalog potvrđuje.
IV Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) okrivljeni GI obvezan je naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 20,00 eura (dvadeset eura) u roku od 30 (trideset) dana od dana primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanim prekršajnim nalogom Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave zadarske, Postaje prometne policije Zadar od 5. rujna 2024., broj: 211-07/24-1/13404, okrivljeni GI proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci naloga, počinio prekršaj iz članka 216. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, kažnjiv po članku 216. stavku 3. tog Zakona, za koji mu je izrečena novčana kazna u iznosu 1.320,00 eura.
1. Istim prekršajnim nalogom okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu 66,36 eura te mu je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od šest mjeseci.
2. Okrivljenik je protiv navedenog prekršajnog naloga pravodobno podnio prigovor zbog izrečene mu novčane kazne i zaštitne mjere, slijedom čega je Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje u tekstu: Sud), temeljem članka 238. stavka 11. Prekršajnog zakona, o prigovoru odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba Prekršajnog zakona o žalbenom postupku.
3. Prigovor je djelomično osnovan.
4. Ispitujući pobijani prekršajni nalog u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, uz ocjenu navoda iz prigovora, ovaj Sud je utvrdio da nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenika niti su počinjene bitne povrede postupka na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti, kao i da nije nastupila zastara prekršajnog progona.
5. Okrivljenik u prigovoru priznaje počinjenje prekršaja, izražava žaljenje zbog učinjenog, navodi kako do sada nije prekršajno kažnjavan te predlaže da se izrečena novčana kazna ublaži ili da mu se omogući obročna otplata kazne, s obzirom da nema imovine te je privremeno zaposlen na određeno vrijeme s mjesečnim primanjima nižim od iznosa izrečene mu kazne, od kojih primanja uzdržava majku i dva malodobna brata. U odnosu na izrečenu zaštitnu mjeru okrivljenik, okrivljenik predlaže da se ista ukine.
6. Razmatrajući odluku prvostupanjskog tijela o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj Sud smatra da je navedena odluka pravilna i zakonita te da izrečena novčana kazna nije prestroga. Naime, za predmetni je prekršaj zakonom propisana novčana kazna od 1.320,00 do 2.650,00 eura ili kazna zatvora u trajanju do 60 dana pa novčana kazna u iznosu od 1.320,00 eura izrečena okrivljeniku predstavlja najblažu zakonom propisanu vrstu i mjeru kazne za predmetni prekršaj. Ovaj Sud je stajališta kako je navedena kazna primjerena stupnju krivnje okrivljenika, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona.
2. Cijeneći težinu počinjenog prekršaja, koja se ogleda i u tome što je sam zakonodavac predvidio da se za taj prekršaj, osim novčane, može izreći i kazna zatvora te imajući na umu da u konkretnom slučaju nisu utvrđene naročito olakotne okolnosti, ovaj Sud smatra da nema osnove za primjenu instituta ublažavanja kazne i da se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz članka 6. Prekršajnog zakona te svrha kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona ne bi mogle postići blažim kažnjavanjem.
3. Kod takvog stanja stvari, sve okolnosti koje se ističu u prigovoru našle su dovoljno odraza u izrečenoj novčanoj kazni, koja je primjerena i dostatna kako svim okolnostima konkretnog slučaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona.
4. Međutim, cijeneći navode prigovora, ovaj Sud smatra opravdanim u konkretnom slučaju dopustiti okrivljeniku da novčanu kaznu plati u pet jednakih mjesečnih obroka, što je, sukladno odredbi članka 33. stavka 11. Prekršajnog zakona, gotovo najdulji mogući rok obročne otplate novčane kazne, a što će okrivljeniku zasigurno olakšati plaćanje iste. Slijedom navedenog, Sud je prekršajni nalog glede odluke o novčanoj kazni preinačio i odredio obročnu otplatu kazne na način i u roku navedenom u točki I. izreke ove presude, smatrajući da u predmetnom slučaju visina novčane kazne opravdava takvu odluku.
7. Razmatrajući odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj Sud smatra da se izricanjem zaštitne mjere neće postići svrha propisana odredbama članka 51. i 58. Prekršajnog zakona. Naime, okrivljenik je počinio prekršaj zbog toga što nema položen vozački ispit pa se svrha prekršajnih sankcija neće ostvariti izricanjem predložene zaštitne mjere, već poticanjem svijesti o potrebi polaganja vozačkog ispita, čime bi se otklonili uvjeti koji omogućavaju ponovno činjenje istog prekršaja. Slijedom navedenog, pobijani je prekršajni nalog trebalo preinačiti na način da se izrečena zaštitna mjera ukine, kako je odlučeno u točki II. izreke ove presude.
8. Odluka o paušalnom iznosu troškova postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Stoga je paušalna svota određena vrlo blizu donje granice okvira paušalne svote određene Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj 18/13.), a s obzirom na manju složenost i kraće trajanje postupka.
9. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.
Zagreb, 5. veljače 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Hana Bogović, v.r.
Katica Lučić, v.r.
Presuda se dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijskoj upravi zadarskoj, Postaji prometne policije Zadar u 2 otpravka: za spis i okrivljenika.
