REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Trg pobjede 13

35000 SLAVONSKI BROD

Poslovni broj: P-586/2019-35

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Slavonskom Brodu, po sucu ovog suda Jadranki Babić- Milberg, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja CĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku Ivanu Opačak, odvjetniku iz Slavonskog Broda, protiv tuženika Erste & Steiermarkische bank d.d. Rijeka, OIB 23057039320, Jadranski Trg 3a, Rijeka, zastupana po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Hanžeković & Partneri iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i novčanog potraživanja, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave 21. siječnja 2025., u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Alme Opačak, odvjetnice, i za tuženika zamjenika punomoćnika ZĆ, odvjetničke vježbenice, 5. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuju se ništetnim odredbe čl. 7. i 8. Ugovora o kreditu br. 2402006-1031262160/51404627-5102538701 od 22.7.2005. zaključenog između tužitelja CĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], C.[adresa], kao korisnika kredita i ERSTE&STEIERMARKISCHE BANK d.d. Rijeka, OIB 23057039320, Jadranski Trg 3a, Rijeka kao davatelja kredita, u dijelu u kojem je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva na osnovu jednostrane odluke banke, kao i u dijelu kojim je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak.

II. Nalaže se tuženiku ERSTE&STEIERMARKISCHE BANK d.d. Rijeka, OIB 23057039320, Jadranski Trg 3a, Rijeka isplatiti tužitelju ČĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] iznos od 5.128,74 eura s osnove razlike promjenjive kamatne stope i valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak sve sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dana dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate sa zakonskom zateznom kamatom koja na svaki preplaćeni mjesečni iznos teče od dana dospijeća do 31. prosinca 2007. u visini od 15% godišnje, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se dobije uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita određenim na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, koja teče na svaki pojedini iznos kako slijedi : 6,56 eur od 1.9.2005. do isplate

5,55 eur od 1.10.2005. do isplate

5,21 eur od 1.11.2005. do isplate

5,00 eur od 1.12.2005. do isplate

5,19 eur od 1.1.2006. do isplate

3,47 eur od 1.2.2006. do isplate

0,57 eur od 1.3.2006. do isplate

0,20 eur od 1.6.2006. do isplate

0,67 eur od 1.9.2006. do isplate

0,07 eur od 1.10.2006. do isplate

0,17 eur od 1.11.2006. do isplate

12,00 eur od 1.11.2008. do isplate

14,53 eur od 1.1.2009. do isplate

15,56 eur od 1.2.2009. do isplate

16,60 eur od 1.3.2009. do isplate

13,50 eur od 1.4.2009. do isplate

24,47 eur od 1.5.2009. do isplate

20,83 eur od 1.6.2009. do isplate

16,58 eur od 1.7.2009. do isplate

18,22 eur od 1.8.2009. do isplate

21,15 eur od 1.9.2009. do isplate

18,13 eur od 1.10.2009. do isplate

17,73 eur od 1.11.2009. do isplate

21,17 eur od 1.12.2009. do isplate

23,87 eur od 1.1.2010. do isplate

27,43 eur od 1.2.2010. do isplate

26,45 eur od 1.3.2010. do isplate

32,64 eur od 1.4.2010. do isplate

31,18 eur od 1.5.2010. do isplate

32,57 eur od 1.6.2010. do isplate

45,63 eur od 1.7.2010. do isplate

43,57 eur od 1.8.2010. do isplate

53,19 eur od 1.9.2010. do isplate

49,08 eur od 1.10.2010. do isplate

45,57 eur od 1.11.2010. do isplate

57,84 eur od 1.12.2010. do isplate

64,36 eur od 1.1.2011. do isplate

60,31 eur od 1.2.2011. do isplate

62,19 eur od 1.3.2011. do isplate

58,85 eur od 1.4.2011. do isplate

59,75 eur od 1.5.2011. do isplate

72,40 eur od 1.6.2011. do isplate

74,94 eur od 1.7.2011. do isplate

89,39 eur od 1.8.2011. do isplate

87,98 eur od 1.9.2011. do isplate

77,54 eur od 1.10.2011. do isplate

75,11, eur od 1.11.2011. do isplate

74,89 eur od 1.12.2011. do isplate

78,26 eur od 1.1.2012. do isplate

81,99 eur od 1.2.2012. do isplate

82,63 eur od 1.3.2012. do isplate

81,22 eur od 1.4.2012. do isplate

82,45 eur od 1.5.2012. do isplate

84,26 eur od 1.6.2012. do isplate

83,67 eur od 1.7.2012. do isplate

84,33 eur od 1.8.2012. do isplate

83,79 eur od 1.9.2012. do isplate

82,12 eur od 1.10.2012. do isplate

85,32 eur od 1.11.2012. do isplate

86,66 eur od 1.12.2012. do isplate

87,32 eur od 1.1.2013. do isplate

84,13 eur od 1.2.2013. do isplate

87,18 eur od 1.3.2013. do isplate

88,46 eur od 1.4.2013. do isplate

87,61 eur od 1.5.2013. do isplate

84,06 eur od 1.6.2013. do isplate

83,02 eur od 1.7.2013. do isplate

85,79 eur od 1.8.2013. do isplate

87,73 eur od 1.9.2013. do isplate

91,60 eur od 1.10.2013. do isplate

90,67 eur od 1.11.2013. do isplate

92,17 eur od 1.12.2013. do isplate

93,39 eur od 1.1.2014. do isplate

95,81 eur od 1.2.2014. do isplate

97,49 eur od 1.3.2014. do isplate

97,44 eur od 1.4.2014. do isplate

96,81 eur od 1.5.2014. do isplate

96,83 eur od 1.6.2014. do isplate

98,06 eur od 1.7.2014. do isplate

100,27 eur od 1.8.2014. do isplate

102,96 eur od 1.9.2014. do isplate

104,00 eur od 1.10.2014. do isplate

509,39 eur od 20.10.2014. do isplate,

sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.858,35 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od donošenja prvostupanjske presude do isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se tužitelj s dijelom troška postupka u iznosu od 233,18 eura kao neosnovanim.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je kao korisnik kredita i tuženik kao davatelj kredita zaključio Ugovor o kreditu broj 2402006-1031262160/ 51404427- 5102538701 od 22. srpnja 2005. za zatvaranje obveza tužitelja, u iznosu od 30.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja s ugovorenim kamatama po promjenjivoj stopi 7,990% godišnje i rokom otplate od 120 mjeseci.

1.1. Ističe da je člankom 7. Ugovora ugovoreno plaćanje otplatne rate vezano uz valutu CHF, odnosno promjenjivi tečaj a člankom 8. promjenjiva kamatna stopa sukladno odlukama tuženika.

1.2. Tužitelj navodi da ga tuženik priliko sklapanja ugovora nije upozorio na rizike vezane uz valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu te da ugovorom nisu jasno definirani parametri temeljem kojih će se mijenjati kamatna stopa.

1.3. Nadalje, tužitelj navodi ga je djelatnik tuženika kao potrošača savjetovao da zaključi ugovor vezana uz valutu CHF uz usmeno obećanje da neće biti nikakvih promjena anuiteta, unutar 100-tinjak kuna.

1.4. Poziva se na odluku Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske iz presude i rješenja broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja je donesena temeljem kolektivne tužbe korisnika kredita u CHF kao i na presudu Visokog Trgovačkog suda br. Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/12 od 04. srpnja 2013.

1.5. Predlaže sudu utvrditi ništetnim ugovorne odredbe sadržane u članku 7. i 8. Ugovora o kreditu i naložiti tuženiku plaćanje iznosa stečenih temeljem ništetnih odredbi.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu prvenstveno istakao prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog Suda u Slavonskom Brodu navodeći da su ugovorne, ovdje parnične strane, odredbom čl.14. st.1. ugovora o kreditu ugovorile mjesnu nadležnost u mjestu sjedišta Banke.

2.1. Osporava navode tužbe i tužbenog zahtjeva u cijelosti kao neosnovane i ističe prigovor zastare pozivom na odredbu članka 118. Zakona o zaštiti potrošača i članka 230. Zakona o obveznim odnosima.

2.2. Vezano uz valutnu klauzulu, osporava pravo tužitelja pozivanja na presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-6632/2017 od 14.6.2018. i na odluku Vrhovnog suda RH broj Rev-2221/18 za koje navodi da su nepravilne i nezakonite.

2.3. S tim u vezi ističe da su tužitelju bile dostupne sve informacije prije, prilikom i za vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu i da je mogao shvatiti ekonomske posljedice ugovaranja kredita vezanog uz valutu švicarski franak. Navedeno dokazuje reklamnim materijalom i brošurama tuženika. Ukazuje i na to da banke nisu ostvarile ekstra profit plasiranjem kredita vezanim uz valutu CHF, kao i na činjenicu da je predmetni ugovor sklopljen s depozitom od 30% iznosa kredita tako da je banka oročilo tužitelju iznos od 9.000,00 CHF.

2.4. Zaključno, vezano uz ugovaranje valutne klauzule, ističe da je neživotno i nelogično da tužitelj kao prosječni i razboriti potrošač nije znao za ugovorene rizike vezane z valutnu klauzulu i osporava da bi valutna klauzula kao takva bila nepoštena.

2.5. Jednako tako tuženik iznosi i vezano uz ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu i ukazuje da je tuženik prije donošenja ZIDZPK bio u obvezi prije primjene nove kamatne stope, samo prethodno obavijestiti potrošača o promjeni kamatne stope.

2.6. Pozva se Direktivu Vijeća EU 96/13/EEZ od 5.4.1993 koja sadrži listu od devetnaest ugovornih odredbi koje bi se mogle smatrati nepoštenim a kojim odredbama se tuženik rukovodio prilikom sklapanja ugovora o kreditu i osporava da bi se u konkretnom slučaju radilo o nepoštenoj odredbi.

2.7. Ukazuje na činjenicu da je tek stupanjem na snagu Metodologije utvrđivanja promjene kamatnih stopa od 1.1.2014. definiranja parametara, fiksne marže te da je takav način usklađivanja u više navrata i od više institucija potvrđena kao zakonit.

2.8. Smatra da je deklaratorna zaštita koju traži tužitelj usmjerena na izmjenu sadržaja ugovornog odnosa, a da je ugovor sklopljen uz jasno očitanje volje ugovornih strana.

2.9. Osporava da bi za tužitelja nastupila šteta postupanjem tuženika.

2.10. Ističe i prigovor prijeboja svoje tražbine s osnova tečaja CHF u periodu kada je on bio niži u odnosu na početno ugovoreni tečaj i postavlja traženje u visini od 2.818,08 kn sa zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog anuiteta do isplate.

3. U nastavku postupka, parnične strane su ostale u bitnome kod prvotnih navoda.

4. U svezi istaknutog prigovora mjesne nenadležnosti ovaj sud je rješenjem poslovni broj P-586/2019-5 od 30. ožujka 2021. uvažio prigovor tuženika i oglasio se mjesno nenadležnim za suđenje u ovoj pravnoj stvari koje rješenje je preinačeno rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž.2072/2021-2 od 7. veljače 2022. i prigovor mjesne nenadležnosti tuženika odbijen kao neosnovan.

5. Među strankama nije sporno da je tužitelj s tuženikom 22. srpnja 2005. sklopio Ugovorom o kreditu broj 2402006-1031262160 / 51404427- 5102538701 temeljem kojeg mu je odobren kredit u iznosu od 30.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Banke, kreditora na dan isplate kredita uz promjenjivu kamatnu stopu koja na dan sklapanja ugovora iznosila 7,99% i ugovorenim rokom otplate od 120 mjeseci.

5.1. Također nije sporno da se kredit otplaćivao u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Banke za CHF na dan plaćanja.

5.2. Također, tuženik nije sporio činjenicu da je predmetni kredit otplaćen u cijelosti.

6. Sporno je među parničnim strankama da li se na predmetni spor primjenjuju pravna utvrđenja po kolektivnoj tužbi Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača "Potrošač" iz presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 5.srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž 7129/2013 od 13.lipnja 2014. godine i presude Visokog trgovačkog suda broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja. 2018. godine. Sporno je da li su u Ugovor o kreditu inkorporirane odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli nepoštene, a time i ništetne, ima li sada tužitelj pravo na isplatu na ime stečenog bez osnove. Sporno je da li je nastupila zastara potraživanja, da li tužitelj ima status potrošača i da li je dopušteno ispitivati poštenost ugovorne odredbe o kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Sporna je osnovanost i visina tužbenog zahtjeva.

7. U dokaznom postupku, pročitan je Ugovor o kreditu broj 2402006- 1031262160 / 51404427-5102538701 od 22. srpnja 2005. (str. 5-8 spisa), izvršen je uvid u otplatni plan (str. 9-12 spisa), u Obavijest o kreditu za razdoblje do 31.12.2014. (str. 13 spisa), u Obavijest o usklađivanju kamatne stope (str. 14 spisa), u Obavijest o kreditu (str. 15 i str. 31-38 spisa), u preglede prometa po kreditu ( str. 16-25 i str. 33-34 spisa), u obavijesti o promjeni kamatne stope ( str. 26-30 spisa), u reklamni materijal i brošure tuženika ( str. 45-62 spisa), u nalaz i mišljenje vještaka od 25. studenog 2022. (str. 157-181 spisa) i u dopunu nalaza financijskog vještaka od 6. kolovoza 2024. (str. 230-234.). Provedeno je financijsko-knjigovodstveno vještačenje po vještaku Filipu Tolić iz Slavonskog Broda i dokaz saslušanjem tužitelja.

8. Nije proveden dokaz saslušanjem vještaka pred sudom, već je prihvaćen pisani nalaz i mišljenje iz razloga ekonomičnosti postupka. Na istaknute primjedbe tuženika vještak se očitovao podneskom od 6. kolovoza 2024. (str. 230-234.) nakon kojeg očitovanja je tuženik ostaokodsvojih navoda i nije predlagao daljnje dokaze a tužitelj je prihvatio nalaz vještak u cijelosti i u skladu s nalazom postavio konačni specificirani tužbeni zahtjev podneskom od 20. prosinca 2022.

9. Osim toga, nije proveden dokaz saslušanjem kao svjedoka službenika bankara kojeg je tuženik predložio u odgovoru na tužbu, kasnije na ročištu 30. travnja 2024. odustao od predloženog dokaza.

10. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a primjenom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje u tekstu: ZPP) sud je ocijenio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev podneskom od 20. prosinca 2022. u cijelosti osnovan.

12. Iz Ugovora o kreditu broj 2402006-1031262160/ 51404427-5102538701 od 22. srpnja 2005. utvrđeno je da je tužitelj kao korisnik kredita, s tuženikom sklopio ugovor o kreditu u svrhu zatvaranja obveza (čl.3.) u iznosu od 30.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja (čl. 1.) s redovnim ugovorenim kamatama po promjenjivoj stopi 7,990% godišnje (čl.8.) i rokom otplate od 120 mjeseci (čl.6.).

13. Također nije sporno da se kredit otplaćivao u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF na dan dospijeća (čl.7.).

14. Saslušan pred sudom tužitelj je iskazao da je 2005. otišao kod tuženika zatražiti kredit u iznosu od 30.000 CHF kojim je zatvorio kredit u Hrvatskoj poštanskoj banci a koji je bio potrošački i za koji ne zna uz koju valutu je bio vezan. Nadalje da je kod tuženika otišao nakon što je vidio na reklamama, odnosno televiziji da oni nude kredite i ne zna za koju namjenu je tuženik odobrio predmetni kredit, ali da je on bio isključivo za zatvaranje duga po prethodnom kreditu u HPB-u. Naveo je da je dio novčanih sredstava potrošio i za namještanje stana. Vezano uz prodajni razgovor istakao je da mu je preporučen kredit u CHF, kao najjednostavniji i najbolji i da do tada nije bio klijent tuženika već nakon odobravanja kredita. Vezano uz ugovaranje kredita i vezivanje istoga uz valutu CHF kao i ugovaranje promjenjive kamatne stope iskazao je da su mu možda oni nešto i govorili, ali da on to ništa nije razumio, da je po zanimanju autolimar i da nema nikakvih financijskih znanja, da mu nije nuđen nikakav drugi kredit, niti ja to tražio već su mu samo ponudili ovaj kredit. Otplata kredita je išla zapljenom na plaći i isti je u cijelosti otplatio, da mu je rata kredita u početku iznosila 700,00 kn, a na kraju došla do 1.700,00 kn. Istakao je da je za vrijeme otplate kredita primao nekakve obavijesti od banke koje nije razumio te da kako je sa sela, da je prilikom jednog odlaska u grad u Finu otišao i u banku pitati zašto mu raste rata kredita na što je dobio odgovor da je to tako. Novčana sredstva kredita nije koristio za nikakve poslovne svrhe već je nakon zatvaranja prethodnog kredita preostalo utrošio za opremanje stana. Istakao je da ima petero djece i da je dio novčanih sredstava otišao za školovanje i vrtiće, nadalje da nije imao nikakvih pitanja u banci, već mu je bilo samo bitno da realizira novčana sredstava koja su mu bila potrebna te da kada je došao pitati za kredit i kako je već prethodno imao opterećenu plaću kreditom u HPB, da mu je ponuđen kredit u CHF koji je mogao u tom trenutku realizirati. Nije se mogao sjetiti da su mu posebno pojašnjavali da može doći do promjene tečaja CHF i kamatne stope jer je sve davno bilo ali da je 10 godina otplaćivao kredit i niti sam ne zna koliko je na kraju vratio, te da je jako nezadovoljan zbog toga.

15. Pročitanu materijalnu dokumentaciju sud je u cijelosti prihvatio jer nitko od stranaka nije sporio njezinu vjerodostojnost. Nadalje, iz iskaza tužitelja koji je dan logično i uvjerljivo, te mu sud u cijelosti priklanja vjeru, utvrđeno je da se o spornim odredbama Ugovora o kreditu, o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli nije pregovaralo. Iz iskaza tužitelja nedvojbeno proizlazi da je on nije siguran da su mu u banci bilo što pojasnili vezano uz sporne odredbe te da ukoliko i jesu, da on ništa nije razumio. Nadalje, navodi da mu je u tijeku otplate kredita, rata znatno porasla s prvotnih 700,00 kn do 1.700,00 kn. Njegov je iskaz suglasan i materijalnoj dokumentaciji u spisu, pregledu prometa po kreditu ( str. 16-25 i str. 33-34 spisa), iz kojeg je utvrđeno da je tužitelju tijekom razdoblja otplate kredita rata znatno porasla. Osim toga, iz pregleda promjena kamatnih stopa po kreditu utvrđeno je da je početna kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva u visini od 7,99% tijekom cijelog razdoblja otplate mijenjana te jednom vrijeme iznosila i 8,94% (str. 172 spisa).

16. Iz Ugovora o kreditu utvrđeno je da je kredit realiziran radi zatvaranja obveza (iz minusa u plus) tužitelja. U svom iskazu tužitelj je naveo za što je sve utrošio dobivena sredstva (školovanje djece, kupovinu namještaja i zatvaranje prethodnog kredita), sve isključivo u osobne, privatne svrhe i da na sebi nije imala registriran obrt niti udjele u trgovačkom društvu. Uz ovakvo činjenično utvrđenje ovaj sud smatra da je tužitelj bio u ugovornom odnosu s tuženikom sa statusom potrošača u smislu čl. 3. toč. 1. Zakon o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 93/03, dalje ZZP/03), koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja Ugovora o kreditu, jer je sklopio pravni posao s tuženikom, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti.

17. Tuženik nije dokazao da bi korisnike kredita, niti konkretno tužitelja, valjano upozorio i upoznao s rizicima sklapanja ugovora s promjenjivom kamatnom stopom i valutnom klauzulom CHF. Tuženik u ovom postupku nije niti pokušao dokazati da bi prilikom sklapanja predmetnog ugovora o kreditu postupio drugačije od onoga što je utvrđeno u postupcima za zaštitu kolektivnih interesa potrošača. Odustao je i od predloženog dokaza za saslušanjem osobnog bankara. Reklamni materijal i brošure tuženika ( str. 45-62 spisa) koje je tuženi priložio uz odgovor na tužbu sud nije prihvatio kao dokaz potpune informiranosti tužitelja i upoznavanje sa svim rizicima ugovaranja predmetnog kredita jer u njima nisu sadržana pojašnjenja na koji način će se kamatna stopa mijenjati i što sve utječe na njezinu promjenu kao niti informacija potrošaču o činjenici da CHF nije štićena valuta i o čemu ovisi promjena tečaja.

18. Prema mišljenju suda, tužitelj se vezano za utvrđenje nepoštenosti promjenjive kamatne stope, osnovano poziva na presudu Visokog Trgovačkog suda broj Pž-7129/13 jer je upravo tom presudom presuđeno da je između ostalih i tuženik, u razdoblju u kojem je sklopljen i Ugovor o kreditu koji je predmet ovog postupka, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditu na način da je nepošteno ugovorena promjena kamatne stope koja se mijenja jednostranim odlukama banke i na način da se o svakoj promjeni kamatne stope nije s tužiteljem, kao potrošačem, pojedinačno pregovaralo, niti su ugovorom utvrđeni egzaktni parametri i metode izračuna parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, na štetu potrošača.

19. Naime, iz Ugovora o kreditu je utvrđeno da je ugovorena kamatna stopa od 7,99% godišnje, promjenjiva u skladu s važećim odlukama banke. Uz navedenu odredbu ne stoji o kojim će parametrima ovisiti buduće kretanje visine kamatne stope, a sud prihvaća navode tužitelja da mu nisu pojašnjeni niti prilikom sklapanja Ugovora. Posebno se ističe da niti tuženik nije pokušao dokazati da je u konkretnoj situaciji postupio drugačije od situacije koja je činjenično bila temeljem za pravna utvrđenja iz presuda za zaštitu kolektivnih interesa potrošača zbog promjenjive kamatne stope. Odredba ugovora kojom će kamatna stopa biti promjenjiva, a koju određuje tuženik svojom Odlukom, nije jasna niti razumljiva da bi isključivala ocjenu poštenosti.

20. Ugovaranje promjenjive kamatne stope je dopušteno i zakonito, no u konkretnom slučaju potpuno nedostaju parametri temeljem kojih će se ista mijenjati, pa je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi nepošteno ugovorena, što je sve pobliže obrazloženo u navedenim presudama za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, za čije je stavove sud temeljem čl. 502.c ZPP-a vezan, na koje se tužitelj osnovano poziva. Tim više na činjenični supstrat ovog postupka, u kojem je iskazom tužitelja utvrđeno da je sklapanjem spornog Ugovora o kreditu u potpunosti izostalo pregovaranje o odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi.

21. Prema odredbi čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 41/14, 110/15 i 14/19, dalje ZZP/14), koji je bio na snazi u vrijeme pokretanja ovog postupka odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. tog zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 2. tog zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

22. Nadalje, odredbama čl. 81. i 82. ZZP/03 propisane su pretpostavke na temelju kojih bi se pojedine ugovorne odredbe mogle smatrati nepoštenima, pa je čl. 81. st. 1. i 2. navedenog zakona propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, s time da se smatra da se o pojedinačnoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

23. Prema stavu suda u konkretnom su slučaju ispunjeni svi navedeni kriteriji. Naime, odredba o ugovorenoj promjenjivoj kamatnoj stopi određena je u tipskom ugovoru od strane tuženika, na unaprijed formuliranom obrascu, pa se temeljem zakonske presumpcije ima uzeti da se radi o unaprijed formuliranim ugovornim odredbama o kojima stranka, konkretno tužitelj kao potrošač nije dobio mogućnost pregovarati niti utjecati na njegov sadržaj. Uvidom u pregled promjena kamatnih stopa utvrđeno je da se početna kamatna stopa, ugovorena kao promjenjiva, tijekom cijelog otplatnog razdoblja povećavala, te je od 7,99% porasla do 8,94%. Protivno je načelu savjesnosti i poštenja kada stranke bez posebnog pregovaranja jedna drugoj uvjetuju obvezu koja je u trenutku sklapanja Ugovora neodrediva, a čija visina ovisi o jednostranoj odluci tuženika, čime je tuženik sebe doveo u znatno povoljni položaj od tužitelja kao potrošača, i što je uzrokovalo neravnopravan položaj stranaka. Dakle, kako stranke nisu posebno pregovarale o odredbi čl. 8. Ugovora o kreditu, kako ista uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, i u konačnici kako je takova odredba bila unaprijed formulirana od strane tuženika, te tužitelj nije imao utjecaja na njezin sadržaj, sud je stava da je takova odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi nepoštena, time i ništetna (čl. 87. ZZP/03).

24. Iz svih navedenih razloga pozivom na čl. 81. i čl. 82. ZZP/03, sud je stava da je i odredba ugovora o valutnoj klauzuli sadržana u čl. 7. Ugovora nepoštena. Naime, presudama Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12 od 4. srpnja 2013. godine, Visokog trgovačkog suda Pž-6632/17-10, kao i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-2221/1811 od 16. rujna 2019. godine zauzima se stav i potvrđuje da je između ostalih i tuženik u razdoblju u kojem je sklopljen i ugovor o kreditu s tužiteljem, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njemu nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak. Niti o tim odredbama tužitelj nije dobio mogućnost pregovaranja. Navedeni mu je kredit prezentiran kao najpovoljniji, a riječ je o u Ugovoru koji je unaprijed formuliran od strane trgovca tj. tuženika.

25. Stoga je i odredba čl. 7. Ugovora o kreditu u odnosu na valutnu klauzulu, a kojom je ugovoreno vraćanje kredita u jednakim mjesečnim anuitetima, obračunato u kunama, a vezano za tečaj CHF, nepoštena, a time i ništetna ugovorna odredba (čl. 87. ZZP/03), jer se o istoj nije pojedinačno pregovaralo, ista je nerazumljiva i unaprijed je formulirana od strane tuženika kao trgovca. Obveza tužitelja je nesumnjivo zbog znatnog rasta tečaja CHF tijekom otplate kredita rasla, a što je vidljivo iz pregleda prometa po kreditu. U postupku je iskazom tužitelja utvrđeno da mu je predmetni kredit vezan za valutu CHF predočen kao najpovoljniji, a prihvaćajući upravo sklapanje takovog ugovora doveden je u nepovoljniji položaj u odnosu na tuženika.

26. U kontekstu svega navedenog, sud je uzeo u obzir da je tužitelj po zanimanju autolimar (sada umirovljenik) kao potrošač bio u slabijem položaju u odnosu na drugu ugovornu stranu glede njegove pregovaračke moći, nivoa znanja, te nemogućnosti utjecaja na sadržaj odredbe.

27. Odredba čl. 7. Ugovora o kreditu u dijelu ugovaranja valutne klauzule prema mišljenju suda predstavlja ugovornu odredbu čiji je sadržaj jasan i lako uočljiv, ali ne i ugovornu odredbu čiji je sadržaj lako razumljiv u smislu odredbe čl. 84. ZZP/03. Kako takva ugovorna odredba ne predstavlja lako razumljivu ugovornu odredbu, to se na nju ne mogu primijeniti odredbe koje propisuju nedopuštenost ocjene poštenja.

28. Prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena treba uzeti u obzir narav robe ili usluge koja predstavlja predmet ugovora kao i sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora. Imajući u vidu da je valuta predmet ugovora, a predmet bitan element ugovora o kreditu, sadržaj odredbe čl. 7. između stranaka zaključenog ugovora o kreditu, a na temelju kojih se predmet ugovora veže uz stranu valutu, uz činjenicu da tužitelju nisu uopće pojašnjeni rizici ugovaranja valutne klauzule, već naprotiv, takav mu je kredit ponuđen i predočen najpovoljnijim, po ocjeni ovoga suda predstavlja ugovornu odredbu koja je suprotna načelu savjesnosti i poštenja, a koja ugovorna odredba, u svakom slučaju, uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana i to sve na štetu potrošača.

29. Odredba o valutnoj klauzuli određena je u tipskom ugovoru od strane tuženika, u unaprijed formuliranom obrascu, pa se temeljem zakonske presumpcije ima uzeti da se radi o unaprijed formuliranim ugovornim odredbama o kojima tužitelj nije imao mogućnost pregovarati, niti utjecati na njegov sadržaj. Tuženik nije dokazao da je tužitelja, kao potrošača informirao i upoznao s ekonomskim posljedicama ugovaranja valutne klauzule, već upravo suprotno, kredit uz valutnu klauzulu CHF prezentiran je kao najpovoljniji, bez ikakvog pregovaranja o drugim kreditima. Dakle, kako stranke nisu posebno pregovarale o odredbi čl. 7. Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula, kako ista uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, i u konačnici kako je takova odredba bila unaprijed formulirana od strane tuženika, te tužitelj nije imao utjecaja na njezin sadržaj, sud je stava da je takova odredba nepoštena, a time i ništetna (čl. 87. ZZP/03).

30. Glede visine tužbenog zahtjeva provedeno je financijsko- knjigovodstveno vještačenje po vještaku Filipu Tolić iz Slavonskog Broda. Vještak je u skladu sa zadatkom izradio nalaz i mišljenje u kojem navodi da je uslijed porasta tečaja CHF i uslijed promjene kamatne stope, uzimajući u obzir tečaj CHF na dan isplate kredita, tužitelj više platio iznos od 5.304,61 euro. Vještak je izračunao da tzv. negativna tečajna razlika ili manje plaćeni anuiteti u periodu kada je tečaj CHF bio niži u odnosu na početni tečaj, iznosi 175,86 eura.

31. Tužitelj je podneskom od 20. prosinca 2022. uredio tužbeni zahtjev u skladu s nalazom vještaka na način da potražuje iznos od 5.128,74 eura po osnovi ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli, koji iznos predstavlja obračunate razlike po vještaku u iznosu od 5.304,61 euro umanjeno za negativne tečajne razlike u iznosu od 175.86 eura. Tužitelj je umanjio zadnje navedeni anuitet u nalazu vještaka (str. 24 nalaza) u iznosu od 685,25 eura s dospijećem na dan 20.10.2014. za iznos negativnih tečajnih razlika u visini od 175,86 eura, tako da je tužbenim zahtjevom postavio traženje u visini od 509,39 eura. Na taj način je proveo prijeboj više i manje plaćenih iznosa.

32. Činjenica da je tuženik potraživao svaki manje plaćeni iznos sa zakonskim zateznim kamatama od dana kada je nastao, sud nije cijenio osnovanim jer, podredno činjenici što se utvrđenja iz presuda u postupku kolektivne zaštite ne odnose na tuženika koji nije niti potrošač, zasigurno se ne može smatrati niti savjesnim stjecateljem "negativnih tečajnih razlika". Kako je tužitelj sam umanjio iznos negativnih tečajnih razlika sa svojim potraživanjem, sud o navedenom prigovoru nije odlučivao u kontekstu postavljenog glavnog dugovanja tuženika već samo zatraženih zakonskih zateznih kamata koje traženje je ocijenjeno neosnovanim.

33. Tuženik je istakao primjedbe na nalaz vještaka o kojima se vještak očitovao u svojoj pisanoj dopuni nalaza i u cijelosti ostao kod prvotnog izračuna. Tuženik nije na navedene okolnosti predlagao nikakve daljnje dokaze tako da je sud prihvatio nalaz vještaka u cijelosti kao stručan i objektivan, sačinjen u skladu s pravilima struke.

34. Odredbom čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18; dalje ZOO) propisano je da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno odluci druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Stavkom 2. iste odredbe, određeno da se pod prijelazom imovine razumijeva i stjecanje koristi izvršenom radnjom, a prema st. 3. obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.

35. Osnovna je posljedica ništetnosti ugovora, sukladno čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, da je svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve što je primila na temelju takvog ugovora, odnosno dati odgovarajuću naknadu u novcu, ukoliko vraćanje nije moguće ili se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju. Zahtjev za vraćanje primljenog po osnovi ništetne ugovorne odredbe smatra se zahtjevom za vraćanje stečenog bez osnove (čl. 1111. ZOO).

36. Međutim, to ipak ne znači da odluka donesena u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača obvezuje ostale sudove samo u parnicama za naknadu štete, a ne i u parnicama u kojima je istaknut zahtjev za vraćanje stečenog bez osnove. Isto bi bilo protivno svrsi odredbe čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (ZZP/14) da se odluka iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača da je došlo do povrede propisa zaštite potrošača, obligatorno primijeni i u pojedinačnim postupcima koje potrošači pokrenu da bi ishodili konkretnu zaštitu svojih prava. Volja zakonodavca bila je da i u parničnom postupku kao što je ovaj, u kojem se traži upravo vraćanje primljenog na temelju ništetne odredbe, odluka iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u kojoj je utvrđeno da je došlo do povrede propisa zaštite potrošača, obvezuje sudove u deklaratornom dijelu. U prilog iznesenog govori i odluka Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., koja individualnu zaštitu ne ograničava samo na postupke radi naknade štete.

37. Tužitelj je postavio zahtjev za isplatu više plaćenih iznosa tijekom cijelog razdoblja otplate na ime ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

38. Tuženik je u postupku istaknuo prigovor zastare, koji prigovor je sud cijenio neosnovanim.

39. U odnosu na deklaratorni tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnim pojedinih odredbi ugovora nije nastupila zastara jer se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi, niti može zastarjeti (čl. 328. Zakona o obveznim odnosima).

40. Što se tiče kondemnatornog zahtjeva za isplatom preplaćenih anuiteta kredita po osnovi ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi, zastara teče od pravomoćnosti sudske presude donesene u kolektivnom sporu, to jest od pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013. To stoga što je tek s danom pravomoćnosti te presude tužitelj kao potrošač stekao saznanje da su ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi nepoštene, pa posljedično tomu i ništetne, a time i stekao mogućnost da zahtijeva povrat novčana iznosa plaćena po osnovi takvih ništetnih ugovornih odredbi.

41 Što se tiče kondemnatornog zahtjeva za isplatu na ime valutne klauzule, sud je stava da je zastara prekinuta podnošenjem tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dana 4. travnja 2012. godine (Trgovački sud u Zagrebu P- 1401/12), u kojem je postupku u konačnici dana 14. lipnja 2018. godine donesena pravomoćna presuda Pž-6632/17-10, a od pravomoćnosti koje presude zastara počinje ponovno teći.

42. Navedeno je pravno shvaćanje izneseno i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev- 2245/17-2 od 20. veljače 2018. godine, suglasno pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda broj Su-IV-47/2020-2 od 30. siječnja 2020. i objedinjenom pravno shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa sjednice odjela od 31. siječnja 2022. o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF, a koje glasi: "Ako je ništetnost ustanovljena kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok, sukladno tekstu oba pravna shvaćanja, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.".

43. Kako je tužba podnesena 5. lipnja 2019. to do podnošenja tužbe svakako nije protekao rok od pet godina iz čl. 225. Zakona o obveznim odnosima koji se računa počev od 14. lipnja 2018. za valutnu klauzulu a za preplaćene kamate koji se računa počev od 13. lipnja 2014.

44. Slijedom, postavljeni tužbeni zahtjev je osnovan u osnovi i zatraženoj visini kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka. Radi navedenog sud je primjenom čl. 1111. u vezi s čl. 323. Zakona o obveznim odnosima prihvatio tužbeni zahtjev i odlučio kao pod I. i II. izreke presude.

45. Tužitelju su priznate kamate u skladu sa zatraženim, na svaki pojedini iznos od dana stjecanja temeljem čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima, koji glasi da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Kako su pojedine odredbe Ugovora nepoštene, to je tuženik, kao nepošteni stjecatelj dužan platiti i zatezne kamate na iznose koje je nepošteno stekao od dana stjecanja. Slijedom navedenog, tužitelju pripadaju kamate upravo kako je i postavio tužbenim zahtjevom, te kako stoji u izreci presude pod točkom II.

46. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i 155. Zakona o parničnom postupku. Tužitelj je u cijelosti uspio u ovom postupku, i sa osnovom i sa postavljenom visinom tužbenog zahtjeva, te mu se dodjeljuje pravo na nužne i potrebne troškove.

47. Tužitelj je zatražio naknadu troška u iznosu od 1.941,54 eura. Napominje se da ukupni zatraženi troškovi nisu dobro zbrojeni po pojedinim stavkama i oni pravilno zbrojeni iznose 2.091,54 eura. Priznat mu je trošak zastupanja po punomoćniku u skladu s vrijednosti predmeta spora, priloženom troškovniku i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 69/93, 11/96, 91/04, 37/05, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23, dalje: Tarifa) i to trošak sastava tužbe 200,00 eura (Tbr. 7/1), trošak zastupanja na ročištu 2.5.2022., 30.4.2024. i 21.1.2025. za svako 200,00 eura ili ukupno 600,00 eura (Tbr. 9/1 Tarife), trošak ročišta za objavu presude 100,00 eura (Tbr. 9/3 Tarife), trošak sastava tri obrazložena podnesaka od 12.4.2022., 20.12.2022. i 6.5.2024., svaki po 200,00 eura ili ukupno 600,00 eura (Tbr.8/1 Tarife) ili ukupno 1.500,00 eura. Navedenom iznosu su pridodani u cijelosti troškovi vještačenja od 358,35 eura kao potrebni za donošenje odluke o predmetu tužbenog zahtjeva. Tužitelju su ukupno priznati troškovi u iznosu od 1.858,35 eura kao je to odlučeno pod III. izreke presude.

48. Tužitelju nije priznat trošak podneska od 26.4.2022. u iznosu od 200,00 eura jer je dostavljen neposredno prije održane rasprave 2.5.2022. i nije bio nužan i potreban za donošenje odluke o glavnoj stvari ovog postupka. Nadalje nije priznat niti trošak zatražene sudske pristojbe u iznosu od 33,18 eura koje je tužitelj oslobođen pozivom na čl. 11. st. 1. t. 20. Zakon o sudskim pristojbama ("Narodne novine 118/18, 51/23).

49. Ukupno je tužitelj odbijen s dijelom zatraženog troška u iznosu od 233,18 eura kako je to odlučeno pod IV. izreke presude.

50. Na priznati trošak tužitelju su priznate i kamate od dana donošenja presude u skladu sa zatraženim u skladu sa zatraženim te primjenom čl. 151. st.3. ZPP-a i čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (Narodne novine, broj: 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022, 6/2024).

U Slavonskom Brodu, 5. veljače 2025.

Sudac

Jadranka Babić-Milberg

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka putem ovog suda nadležnom županijskom sudu. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok teče od dana objave presude, za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok teče od dana primitka pisane opravke presude.

Dna:

1. Odvj. Ivan Opačak, Slavonski Brod,

2. OD Hanžeković i partneri, Zagreb.