Poslovni broj Gž-679/2021-3

Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Helene Vlahov Kozomara predsjednice vijeća, te Milene Vukelić Margan članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Ingrid Bučković, članice vijeća, u parničnom predmetu tužitelja RK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tužiteljice RKD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], oboje zastupani po odvjetnici Meliti Ranilović-Ferenc iz Koprivnice, protiv tuženika TK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Jeleni Tomrlin Gračan, odvjetnici iz Đurđevca, radi naknade štete, rješavajući žalbu tužitelja izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Koprivnici, Stalna služba u Đurđevcu, poslovni broj Pn-54/2019-28 od 28. siječnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 5. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

1.Uvaženjem žalbe tužitelja RK preinačuje se presuda Općinskog suda u Koprivnici, Stalna služba u Đurđevcu, poslovni broj Pn-54/2019-28 od 28. siječnja 2021. u točki III. izreke na način da se nalaže tuženiku TK na ime naknade neimovinske štete isplatiti tužitelju RK daljnji iznos od 199,08 eura (sto devedeset devet eura i osam centi) sa zakonskom zateznom kamatom od 3. rujna 2019. do isplate, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

2. Uvaženjem žalbe tužiteljice RKD preinačuje se ista presuda u točki IV. izreke na način da se nalaže tuženiku TK na ime naknade neimovinske štete isplatiti tužiteljici TKD daljnji iznos od 398,17 eura (tristo devedeset osam eura i sedamnaest centi) sa zakonskom zateznom kamatom od 3. rujna 2019. do isplate, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu tužbeni zahtjev tužiteljice odbija kao neosnovan.

3. Uvaženjem žalbe tužitelja preinačuje se ista presuda u točki V. izreke u odbijajućem dijelu, na način da se nalaže tuženiku TK nadoknaditi tužiteljima daljnji parnični trošak u iznosu od 682,53 eura (šesto osamdeset dva eura i pedeset tri centa), u roku od 15 dana.

4. Nalaže se tuženiku TK nadoknaditi tužiteljima trošak žalbenog postupka u iznosu od 97,86 eura (devedeset sedam eura i osamdeset šest centa), u roku od 15 dana.

5. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za nadoknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1.Presudom suda prvog stupnja, u točki I. izreke, je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju RK na ime naknade neimovinske štete iznos od 5.500,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 3. rujna 2019. do isplate, u točki II. izreke je tuženik obvezan isplatiti na ime naknade štete tužiteljici TKD iznos od 3.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 3. rujna 2019. do isplate, u točki III. izreke je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja RK za isplatu iznosa od 6.500,00 kn sa zateznom kamatom, u točki IV. izreke je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice RKD za isplatu iznosa od 4.000,00 kn sa zateznom kamatom, dok je u točki V. izreke naloženo tuženiku nadoknaditi tužiteljima trošak parničnog postupka u iznosu od 2.000,00 kn, dok je u preostalom dijelu zahtjev očigledno odbijen.

2.Protiv presude su žalbu podnijeli tužitelji pozivajući se na sve žalbene razloge propisane čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 , 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje ZPP).

3.U žalbi navode da je obrazloženje presude proturječno pa da je počinjena bitna postupovna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a. Istu povredu nalaze u tome što su zatražili pravičnu novčanu naknadu specificirajući zahtjev za pojedine vidove neimovinske štete, a da u pobijanoj presudi nije objašnjeno koliko je svakom od tužitelja za pojedini vid štete dosuđena naknada. Smatraju da je, s obzirom na nalaz i mišljenje vještaka, tužitelju trebalo dosuditi i naknadu zbog smanjenja životne aktivnosti, iako je smanjenje bilo privremeno, jednako kao i naknadu za pretrpljene duševne boli zbog naruženja, budući da je naruženje bilo prisutno na licu nekoliko tjedana, što je svima bilo vidljivo. Tužiteljica također smatra da je naknada dosuđena u preniskom iznosu, da se radilo o iznenadnom i neočekivanom napadu tuženika koji nije bio ničim izazvan, zbog čega da je pretrpjela intenzivan strah i za sebe i za svog oca, pogotovo kada je vidjela da ga tuženik udara po glavi i licu, a osim toga da je bilo osnove i za priznavanje naknade za pretrpljene duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti i naruženja. Ukazuju da je sam čin nastanka štetnog događaja bio neuobičajen, da je kod oboje tužitelja izazvao strah i na neki način sramotu, budući da se sve odvijalo tijekom dana, da je bilo vidljivo prolaznicima te da su ozljede izazivale pozornost okoline.

4. Osporavaju i odluku o parničnom trošku u odbijajućem dijelu, navodeći da su u cijelosti uspjeli u sporu glede osnove zahtjeva, a da u odnosu na dio zahtjeva koji je odbijen nisu nastali posebni troškovi pa da imaju pravo na naknadu ukupno zatraženog troška.

5. Predlažu u pobijanom dijelu presudu preinačiti i dosuditi zatraženi iznos naknade štete, podredno presudu ukinuti i predmet vratiti istom sudu na ponovno suđenje, sve uz nadoknadu troška žalbenog postupka.

6. Tuženik u odgovoru na žalbu uzvraća da su tužitelji dali povoda za nastanak štetnog događaja, budući da su provalili u obiteljsku kuću njegove partnerice u dva navrata, zbog čega da je tijekom postupka prigovorio pravičnosti dosude bilo kakve novčane naknade pa predlaže žalbu tužitelja odbiti i pobijanu presudu potvrditi, sve uz nadoknadu troška žalbenog postupka.

7. Žalba tužitelja je djelomično osnovana.

8. Sud prvog stupnja je potpuno i pravilno utvrdio sve odlučne činjenice te nije počinio neku od bitnih postupovnih povreda iz čl. 365. st. 2. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, niti povredu na koju ukazuju tužitelji u žalbi, jer su razlozi presude potpuni i jasni, u njima nema proturječja te je presudu moguće ispitati. Međutim, s osnovom tužitelji ukazuju na pogrešnu primjenu materijalnog prava pri utvrđivanju visine neimovinske štete koja tužiteljima pripada, budući da u tom dijelu nisu pravilno ocijenjene sve okolnosti štetnog događaja i posljedice koje su dovele do nastanka štete.

9. Na temelju pravilnih utvrđenja suda prvog stupnja, proizlazi da je 24. svibnja 2019. došlo do štetnog događaja koji se zbio na način da je tuženik u Kloštru Podravskom vozilom prepriječio put tužiteljevom vozilu, da je tužitelj zbog toga bio prisiljen zaustaviti vozilo, nakon čega je tuženik izašao iz svog vozila, otvorio vrata tužiteljevog vozila i dok je tužitelj sjedio počeo ga udarati , nakon čega je iz vozila izašla tužiteljica, kćer tužitelja, koja je sjedila na mjestu suvozača, kako bi spriječila tuženika u napadu na njezinog oca, te da ju je tuženik dva puta udario po licu otvorenim dlanom. Nadalje proizlazi da je tužitelj pretrpio ozljede u vidu oguljotina na lijevoj strani čela i lijevoj strani lica te natučenje lijeve strane prsnog koša s hematomom, dok je tužiteljica zadobila natučenje glave, oguljotinu desne strane vrata i desne podlaktice. Potom je utvrđeno da su tužitelji istog dana, ali nešto ranije, pomoću transportnog vozila odvezli automobil Peugeot iz dvorišta kuće koja je u suvlasništvu partnerice tuženika (ujedno bivše svekrve tužiteljice) CK, a radi se o kući u kojoj je tužiteljica živjela do travnja 2019. sa suprugom, sinom CK i njihovom zajedničkom djecom, a koja je u vrijeme preuzimanja vozila bila prazna te ju je tuženik po uputi partnerice povremeno obilazio.

10. Glede nastanka samog štetnog događaja, sud prvog stupnja je ocijenio istinitim iskaze tužitelja, tužiteljice i svjedoka HK, sina tužitelja i brata tužiteljice, koji se nalazio s njima u vozilu te GK koji se nalazio u vozilu iza tužiteljevog, dok je ocijenio neistinitim iskaz tuženika u kojemu je negirao da je udarao tužitelja, ustvrdivši da su ozljede nastale slučajno. Na temelju provedenih dokaza je utvrđeno da je tuženik bez neposrednog povoda napao tužitelje, da ih je ozlijedio te da u konkretnom slučaju ne postoji doprinos tužitelja kao oštećenika za nastanak štete u smislu čl. 1092. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 - dalje ZOO), uz obrazloženje da je sukob nastao kao posljedica obiteljskih neslaganja, da radnje tužitelja (uzimanje vozila iz dvorišta) nisu bile usmjerene prema tuženiku s namjerom da ga isprovociraju te da je tuženik svjesno i s namjerom, na javnoj površini, verbalno i fizički napao tužitelje nanijevši im ozljede.

11. Na temelju medicinske dokumentacije te nalaza i mišljenja sudskog vještaka su utvrđene činjenice o intenzitetu i trajanju pretrpljenih fizičkih boli i straha kod oboje tužitelja pa je na temelju narečenih dokaza ocijenjeno da su tužitelji pretrpjeli povredu prava osobnosti te da težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju dosuditi im pravičnu novčanu naknadu u smislu čl. 1100. st. 1. ZOO-a i to tužitelju RK u ukupnom iznosu od 5.500,00 kn, a tužiteljici TKD u iznosu od 3.000,00 kn, sa zakonskom zateznom kamatom od dana podnošenja tužbe, u skladu s čl. 1103. ZOO-a.

12. Odluka o parničnom trošku je donesena primjenom čl. 154. st. 4. ZPP-a, pri čemu je sud prvog stupnja ocijenio da su stranke djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima pa je odlučeno da svaka snosi svoj parnični trošak glede troškova zastupanja odvjetnika, dok je tužiteljima priznat trošak medicinskog vještačenja, uz obrazloženje da je taj trošak bio potreban za dokazivanje osnove tužbenog zahtjeva.

13. S obzirom na činjenicu da prvostupanjsku presudu pobijaju samo tužitelji, u ovom žalbenom postupku je potrebno ocijeniti je li dio tužbenog zahtjeva tužitelja zakonito odbijen, dakle, je li sud prvog stupnja pravilno primijenio mjerodavne odredbe ZOO-a odlučujući o visini pravične novčane naknade neimovinske štete.

14. Kako je već uvodno navedeno, prema stajalištu ovog suda, sud prvog stupnja nije u dovoljnoj mjeri cijenio sve okolnosti konkretnog slučaja, i to ne samo utjecaj kriterija propisanih čl. 1100. st. 2. ZOO-a na visinu štete, već i okolnosti pod kojima se zbio štetni događaj. Naime, iz pravilnih utvrđenja suda prvog stupnja bi proizlazilo da stranke nisu bile ni u kakvom sukobu neposredno prije nastanka štetnog događaja, već da je tuženik, nakon što je po uputi svoje partnerice koja je suvlasnica nekretnine koju je dugi niz godina koristila tužiteljica sa svojim suprugom (sinom tuženikove partnerice) i njihovom zajedničkom djecom, ustanovio da je iz dvorišta odvezen automobil marke Peugeot, na javnoj prometnici uočio vozilo kojim je upravljao tužitelj te mu je prepriječio put, potom je otvorio vrata vozača i onemogućio mu izlazak iz vozila te ga je započeo udarati, da bi, nakon što je iz vozila izašla tužiteljica u namjeri da zaštiti svog oca, i tužiteljicu dva puta udario otvorenim dlanom po licu, što ukazuje na krajnje neprimjereno nasilničko ponašanje kojem su svjedočili i prolaznici koji su se tu slučajno zatekli. Stoga je prilikom utvrđivanja visine neimovinske štete, svakako trebalo cijeniti i narečene okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade neimovinske štete.

15. S obzirom na pravilna utvrđenja o duljini i intenzitetu pretrpljenih fizičkih boli te straha, kao i utvrđenja o okolnostima u kojima se zbio štetni događaj, prema stajalištu ovog suda tužitelju RK pripada pravo na naknadu štete u iznosu od 7.000,00 kn/ 929,06 eura i to prema kriteriju pretrpljenih fizičkih boli u iznosu od 3.000,00 kn te pretrpljenog straha u iznosu od 4.000,00 kn, a tužiteljici TKD naknada štete u iznosu od 6.000,00 kn/ 796,34 eura i to prema kriteriju pretrpljenih fizičkih boli u iznosu od 2.000,00 kn te pretrpljenog straha u iznosu od 4.000,00 kn. Kako je tužitelju RK dosuđen iznos štete od 5.500,00 kn, valjalo je povodom žalbe dosuditi daljnji iznos od 1.500,00 kn/ 199,08 eura, a tužiteljici TKD daljnji iznos od 3.000,00 kn/ 398,17 eura, uz napomenu da su iznosi iskazani dvojno, u skladu sa Zakonom o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj 57/22 i 88/22), uz primjenu fiksnog tečaja konverzije 1 euro =7,53450 kn. Na žalbene navode još treba istaći da je pravilan zaključak iznesen u pobijanoj presudi o tome da ne postoje zakonske pretpostavke za priznanje naknade štete prema kriterijima duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti i naruženja za oboje tužitelja, pri čemu se u svemu ocjenjuju uvjerljivim argumenti koji su u tom dijelu izneseni.

16. Glede odluke o parničnom trošku, treba reći da je sud prvog stupnja propustio cijeniti činjenicu da su tužitelji s osnovom tužbenog zahtjeva uspjeli u cijelosti, da djelomično nisu uspjeli glede visine štete pa da o troškovima postupka treba odlučiti primjenom čl. 154. st. 2. ZPP-a. Tužitelji, koji su za zastupanje angažirali istog punomoćnika, odvjetnika, su postavili tužbeni zahtjev radi isplate ukupnog iznosa od 19.000,00 kn, a u konačnici im je dosuđen iznos od 13.000,00 kn. Glede osnove su uspjeli u cijelosti, a glede visine u omjeru od 68% pa proizlazi da su u konačnici tužitelji uspjeli u sporu u omjeru od 84% (100+68=168:2=84). Kada se od tog iznosa odbije uspjeh tuženika od 16%, proizlazi da tužiteljima u konačnici pripada trošak zastupanja u omjeru od 68% te trošak vještačenja u cijelosti, budući da na visinu tog troška ne utječe postotak uspjeha u parnici.

17. Tužiteljima bi pripadao trošak zastupanja odvjetnika i to: za sastav tužbe u iznosu od 1.000,00 kn prema Tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22 - dalje: Tarifa), za sastav podneska od 6. prosinca 2019. prema Tbr. 8. toč. 1. Tarife isti iznos, zatim za pristup odvjetnika na ročišta održana 3. ožujka 2020., 30. lipnja 2020. i 29. prosinca 2020. po 1.000,00 kn za svako, primjenom Tbr. 9. toč. 1. Tarife, a za pristup na ročište održano 6. prosinca 2019. iznos od 500,00 kn, primjenom Tbr. 9. toč. 2. Tarife, odnosno ukupan iznos od 5.500,00 kn, sve povećano za 10% zbog zastupanja dviju osoba prema Tbr. 36. Tarife, što daje iznos od 6.050,00 kn te iznos poreza na dodanu vrijednost od 1.512,50 kn prema Tbr. 42 Tarife, odnosno ukupno 7.562,50 kn. S obzirom na uspjeh tužitelja u parnici, proizlazi da im pripada trošak zastupanja u iznosu od 5.142,50 kn/ 682,53 eura. Kako je tužiteljima dosuđen trošak vještačenja u toč. V. izreke pobijane presude, proizlazi da im treba priznati daljnji iznos parničnog troška prvostupanjskog postupka od 682,53 eura.

18. Zbog izloženog je valjalo žalbu tužitelja djelomično uvažiti i presudu suda prvog stupnja u točkama III., IV. i V. izreke ( u odbijajućem dijelu) preinačiti, primjenom čl. 373. toč. 3. ZPP-a.

19. Tužitelji su djelomično uspjeli u žalbenom postupku pa im pripada pravo na nadoknadu troška tog postupka. Žalbeni trošak tužitelja se odnosi na nagradu odvjetnika za sastavljanje žalbe protiv presude, koji trošak iznosi 1.375,00 kn primjenom Tbr. 10. i Tbr. 36. Tarife, što uz iznos PDV-a daje ukupan trošak od 1.718,75 kn. Kako su tužitelji u žalbenom postupku uspjeli u omjeru od 42,9% (pobijali iznos od 10.500,00 kn, a uspjeli s iznosom od 4.500,00 kn), proizlazi da im pripada pravo na nadoknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 737,34 kn/ 97,86 eura.

20. Odluka o troškovima žalbenog postupka je donesena primjenom čl. 166. st.

2. ZPP-a, pri čemu tuženiku nije priznat trošak žalbenog postupka, jer je ocijenjeno da taj trošak nije bio potreban za vođenje parnice u smislu čl. 155. ZPP-a.

21. Presuda suda prvog stupnja u točkama I. i II. izreke je kao nepobijana ostala neizmijenjena.

U Rijeci, 5. veljače 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Helena Vlahov- Kozomara