Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni b roj: Pp-2077/2024-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, po sucu toga suda Miri Jalševcu, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Štefanije Novoselec, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog ĆK, s prebivalištem u [adresa], radi prekršaja iz članka 12. stavak 3., kažnjivog po članku 41. stavak 2. u vezi stavka 1. točka 5. Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom (NN 157/13, 152/14, 33/18, 32/20., dalje u tekstu ZOPRIZOSI), prekršaja iz članka 26., kažnjivog po članku 31. stavak 2. u vezi stavka 1. točka 3. Zakona o stažu osiguranja s povećanim trajanjem (NN 115/18, 34/21., dalje u tekstu ZOSSPT) i prekršaja iz članka 77., kažnjivog po članku 228. stavak 2. u svezi stavka 1. točka 15. Zakona o radu ( Narodne novine 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23. i 64/23., dalje u tekstu ZOR ), pokrenutog povodom optužnog prijedloga podnijetog od strane Državnog inspektorata, Područni urted Varaždin, Služba za nadzor radnih odnosa, broj KLASA: 116-02/24-01/2754., URBROJ: 443-02-04-10-24-7 od 2. kolovoza 2024., na temelju članka 179. stavak 1., 2. i 3., članka 183. stavak 1. i 2. i članka 182. stavak 1. točka 1. Prekršajnog zakona ( Narodne novine broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/17, 114/22, 133/23., dalje u tekstu PZ), dana 10. veljače 2025. objavio je, a dana 05. veljače 2025.

p r e s u d i o    j e

I Okrivljeni ĆK, OlB: [osobni identifikacijski broj], sin Ć, rođen **.**.1981. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin RH, protiv njega se vodi drugi prekršajni postupak, prekršajno nekažnjavan

k r i v  j e

1. što, kao poslodavac, vlasnik obrta [obrt], MILAN LAZAR, Varaždin, Trenkova 66, radnicima svojega obrta, koji radnici su osobe s invaliditetom, DK, lvana [adresa], OlB: [osobni identifikacijski broj], za 2022., 2023. i 2024. godinu, te RK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], za 2023. i 2024. godinu, nije omogućio plaćeni godišnji odmor za svaku kalendarsku godinu u najmanjem trajanju od 5 tjedana

čime je postupio protivno odredbi članka 12. stavak 3. i počinio prekršaj iz članka 41. stavak 2. u vezi stavka 1. točka 5. ZOPRIZOSI, temeljem kojega mu se

i z r i č e

novčana kazna u iznosu od 132,82 EURA (sto trideset dva eura i sedamdeset dva centa)

2. što, kao poslodavac, vlasnik obrta [obrt], MILAN LAZAR, Varaždin, Trenkova 66, radniku svojega obrta DK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koji kod predmetnog okrivljenog poslodavca radi od 01.03.2021. na poslovima pomoćnog stolara, nije omogućio korištenje godišnjeg odmora niti u najmanjem trajanju od 4 tjedna propisanom čl. 77., (iako se radi i osobi s invaliditetom ), naime u Odluci o pravu radnika Igora Kolarića na godišnji odmor i korištenju godišnjeg odmora u 2022. godini, donijetu od stane poslodavca 30.06.2022., na temelju koje radnik ostvaruje pravo na 20 radnih dana plaćenog godišnjeg odmora, koji će radnik koristiti prema rasporedu korištenja godišnjeg odmora , odnosno prema odobrenju; prvi dio godišnjeg odmora radnik će koristiti u razdoblju od 01.08.2022. do 15.08.2022. Radnik ostvaruje pravo na plaćeni godišnji odmor za 2022. godinu na temelju sljedećih kriterija; 1 .najmanje 20, 2.na osnovi dužine radnog staža 0,3. na osnovi starosti 0 , te ukupno trajanje godišnjeg odmora iznosi 20; te uvidom u Odluku o pravu radnika DK na godišnji odmor i korištenju godišnjeg odmora u 2023. godini, donijetu od stane poslodavca 30.06.2023. na temelju koje radnik ostvaruje pravo na 20 radnih dana plaćenog godišnjeg odmora, koji će radnik koristiti prema rasporedu korištenja godišnjeg odmora , odnosno prema odobrenju; prvi dio godišnjeg odmora radnik će koristiti u razdoblju od 01. do 15.08.2023. Radnik ostvaruje pravo na plaćeni godišnji odmor za 2023. godinu na temelju sljedećih kriterija; 1.najmanje 20, 2.na osnovi dužine radnog staža 0, 3.na osnovi starosti 0, - ostalo g.o. od prethodne godine 7, te ukupno trajanje godišnjeg odmora iznosi 27 ; dakle na temelju Odluke o trajanju godišnjeg odmora za 2023. proizlazi da imenovani radnik nije iskoristio godišnji odmor za 2022, u trajanju od 7 dana od ukupnog 20 dana godišnjeg odmora za 2022. godinu, odnosno imenovani radnik je za 2022. godinu iskoristio samo 13 dana godišnjeg odmora

čime je postupio protivno odredbi članka 77. i počinio prekršaj iz članka 228. stavak 2., u svezi stavka 1. točka 15. ZOR, temeljem kojega se, a primjenom članka 38. stavak 2. točka 2. PZ

OSLOBAĐA OD KAZNE

II Okrivljenik je dužan izrečenu novčanu kaznu platiti u roku od 30 ( trideset ) dana po pravomoćnosti ove presude. Okrivljenik se upozorava sukladno članku 152. stavku 3. PZ, da ako u roku koji mu je određen za plaćanje novčane kazne uplati 2/3 izrečene kazne smatrati će se da je izrečena novčana kazna u cjelini plaćena. Ukoliko okrivljenik u tom roku izrečene novčane kazne ne plati ista će se temeljem članka 34. PZ naplatiti prisilno.

III Trošak postupka od 30,00 EURA ( trideset eura ), temelji se na članku 138. stavak 3. u vezi članka 139. stavak 3. PZ, te Rješenju o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13) i dužan ga je nadoknaditi okrivljenik u istom roku kao i novčanu kaznu. Ukoliko okrivljenik u tom roku izrečene troškove ne plati isti će se temeljem članka 34. PZ naplatiti prisilno.

IV Temeljem članka 182. stavak 1. točka 3. PZ okrivljenik se

OSLOBAĐA OPTUŽBE

1. što, kao poslodavac, vlasnik obrta [obrt], MILAN LAZAR, Varaždin, Trenkova 66, za radnika svojeg obrta, osobu s invaliditetom, gluhu osobu DK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]()31, nije najkasnije prije početka rada (u zakonskom roku) 01.03.2021.g. prijavio početak osiguranja s povećanim trajanjem

čime bi postupio protivno odredbi članka 26. i počinio prekršaj iz članka 31. stavak 2.u svezi stavka 1. točka 3. ZOSOSPT

O b r a z l o ž e n j e

1. Državni inspektorata Područnog ureda Varaždin, Služba za nadzor radnih odnosa podnio je ovome sudu protiv okrivljenika Optužni prijedlog broj KLASA: 116-02/24-01/2754., URBROJ: 443-02-04-10-24-7 od 2. kolovoza 2024., zbog prekršaja činjenično i pravno opisanih u izreci ove presude.

2. Na glavnu raspravu zakazanu pred uređujućim sudom za dan 09.12.2024., uredno pozvani okrivljenik nije se odazvao, a njegov izostanak je opravdala braniteljica poslovnom spriječenošću okrivljenika i u spis predala pisanu obranu okrivljenika datiranu s 09.12.2024.

3. U pisanoj obrani okrivljenika navodi da se okrivljenik ne smatra krivim za počinjenje prekršaja koji mu se stavlja na teret u ovom postupku. U odnosu na prekršaj pod točkom 2. Okrivljenom se stavlja na teret da je počinjen prekršaj iz članka 26 kažnjiv po članku 31 stavak 2 u svezi sa stavkom 1 točka 3 istog zakona.

Članak 26. Zakona o stažu osiguranja sa povećanim trajanjem određuje:

1) Staž osiguranja s povećanim trajanjem računa se osiguranicima - osobama s invaliditetom osobama oboljelim od distrofije i srodnih mišićnih i neuromišićnih bolesti, oboljelima od paraplegije, cerebralne i dječje paralize, multiple skleroze i srodnih bolesti, slijepim osobama, gluhim osobama, gluhoslijepim osobama, osobama oboljelim od reumatoidnog artritisa i drugih sustavnih upalnih bolesti zglobova i vezivnog tkiva (ankilozantni spondilitis, psorijatični artritis, seronegativni artritis, sistemski eritemski lupus, sklerodermija polimiozitis/dermatomiozitis), osobama kod kojih postoje funkcionalni poremećaji zbog kojih se ne mogu samostalno kretati bez uporabe invalidskih kolica te osobama s Downovim sindromom.

Svojstvo osiguranika - osobe s invaliditetom iz stavka 1. ovoga članka, ako im zdravstveno stanje uzrokuje trajne posljedice za život i rad, utvrđuje se rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (u daljnjem tekstu: Zavod) na temelju nalaza i mišljenja Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom prema odredbama općeg propisa o mirovinskom osiguranju na zahtjev osiguranika - osobe s invaliditetom.

Osiguranicima - osobama s invaliditetom iz stavka 1. ovoga članka svakih 12 mjeseci staža osiguranja računa se kao 15 mjeseci.

Članak 31 . određuje:

(1) Poslodavac pravna osoba kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od 5000,00 do 50.000,00 kuna, i to:

1. ako ne omogući uvid u dokumentaciju radi provjere podataka o osiguranicima i radnim mjestima odnosno zanimanjima na kojima se staž osiguranja računa s povećanim trajanjem (članak 29. stavak 2.)

2. ako ne prijavi početak, promjenu odnosno prestanak rada osiguranika na radnim mjestima odnosno zanimanjima na kojima se staž osiguranja računa s povećanim trajanjem odnosno osiguranika - osobe s invaliditetom iz članka 1. točke 3. ovoga Zakona, u propisanim rokovima (članak 29. stavak 3.).

1. Novčanom kaznom u iznosu od 5000,00 do 50.000,00 kuna za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se i poslodavac fizička osoba.

2. Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se i odgovorna osoba kod poslodavca pravne osobe novčanom kaznom u iznosu od 1000,00 do 10.000,00 kuna.

Dakle vidljivo da se radi o prekršaju blanketne naravi jer se prekršajna odgovornost veže uz povredu blanketne norme (propisa) koja čini biće prekršajnog djela, to je nužno da u činjeničnom opisu prekršaja bude jasno navedena konkretna radnja izvršenja prekršaja kao i konkretni blanketni propis čije odredbe su povrijeđene, a što je izostalo u optužnom prijedlogu kao i u činjeničnom opisu optužnog prijedloga.

Tako je u činjeničnom opisu navedena odredba koja niti ne postoji u članku 31. dok s druge strane nije naveden točno propis koji bi bio povrijeđen navodnom radnjom okrivljenog. Stoga okrivljenom se stavlja na teret djelo koje niti po optuženju niti po činjeničnom opisu djela sadržanom u optužno prijedlogu nije prekršaj, slijedom čega je pravilnom primjenom zakona, potrebno okrivljenog osloboditi za navedeni prekršaj.

lako je optužnim prijedlogom nejasno što se stavlja okrivljenom na teret, opreza radi se ističe da iz članka 26 na koji se poziva ovlašteni tužitelj, nije razvidno da bi okrivljeni mogao počiniti Prekršaj. Dakle, iz navedene zakonske odredbe jasno je razvidno da se status osiguranika sa povećanim trajanjem priznaje samo osobi kojoj je takvo pravo utvrđeno rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, dok u konkretnom slučaju navedeno svojstvo nije priznato radniku DK kako se nastavno pojašnjava. A u konačnici navedena odredba nije određena kao prekršaj koji se stavlja okrivljenom na teret.

Naime, prilikom prijave radnika DK, a koja je prijava podnesena dana 26. veljače 2021. godine dakle prije početka radnog odnosa, poslodavac je kontaktirao nadležno tijelo, Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, koje ga je obavijestilo da rješenjem radniku nije priznato svojstvo osiguranika kojem se priznaje pravo na povećani staž osiguranja, te da je dužno radnika prijaviti kao osobu sa invaliditetom, ali bez prava na povećani staž osiguranja, te je knjigovodstvo poslodavca okrivljenog postupilo po navedenoj uputi nadležnog tijela. U tom smislu se pojašnjava da je radnik dostavio poslodavcu rješenje HZMO od 17. svibnja 2017. godine, a kojim rješenjem nije navedeno da se radniku priznaje pravo na povećani staž osiguranja.

Sukladno tome, nisu ostvarena bića obilježja prekršajnog djela koje se okrivljenom stavljaju na teret, s obzirom da takvo pravo radniku nije priznato, a niti se navedeni prekršaj stavlja na teret okrivljenom, odnosno propis na koji se poziva ovlašteni tužitelj nije označen kao prekršaj. U konačnici iz prijave radnika razvidno je da je istog poslodavac prijavio kao osobu sa invaliditetom, ali sukladno uputi nadležnog tijela bez prava na povećani staž. Da okrivljeni nije imao namjeru uskratiti radniku eventualna prava koja bi isti imao, razvidno je i iz činjenice da za drugog radnika RK, isti je prijavljen sa povećanim stažem osiguranja, ali iz razloga jer je njemu takvo pravo priznato rješenjem HZMO-a.

Nadalje, iako prilikom zapošljavanja radnika, poslodavac je postupao sukladno uputi HZMO-a i dostavljenim rješenjima, poslodavac je nakon provedenog nadzora, a iz razloga jer bi nadležni inspektor smatrao da je bio dužan radnika prijaviti na povećani staž osiguranja, kako bi izbjegao bilo kakvu svoju odgovornost, postupajući po takvoj uputi, podnio ponovno prijavu HZMO dana 12. kolovoza 2024. godine za radnika, kako bi izvršio promjenu statusa osiguranika, odnosno kako bi se od početka radnog odnosa evidentirao staž sa povećanim trajanjem.

Međutim, takvu prijavu nadležno tijelo HZMO je odbilo iz razloga jer radniku nije priznato pravo na beneficirani radni staž.

Sukladno tome, razvidno je da okrivljeni nije počinio nikakav prekršaj, kao i da Poslodavac nije bio dužan prijaviti radnika na staž sa povećanim trajanjem, iz razloga jer mu takvo pravo nije priznato rješenjem HZMO-a, a kako je prethodno pojašnjeno pozivajući se na relevantne zakonske odredbe.

Stoga se pravilnom primjenom zakona predlaže okrivljenog osloboditi.

U odnosu na prekršaj pod točkom 1 za radnika RK

U odnosu da poslodavac nije omogućio korištenje godišnjeg odmora radniku RK za svaku godinu u trajanju od 25 dana odnosno 5 tjedana, poslodavac ističe slijedeće. U odnosu na navedenog radnika, došlo je do nenamjerne pogreške od strane knjigovodstva poslodavca, a koja pogreška je ispravljena na način da je odmah radniku omogućeno korištenje godišnjeg odmora do kraja njegova radnog odnosa, s obzirom da isti ide u mirovinu, te se tako tijekom mjeseca prosinca 2024 godine nalazi na godišnjem odmoru radi korištenja dodatnih dana godišnjeg dok ostatak koji radnik neće iskoristiti isplatiti će mu se u vidu naknade za neiskorišteni godišnji odmor.

S obzirom da evidencije o radnom vremenu za radnika će biti završene tek krajem prosinca 2024. godine, kao i što će naknada biti isplaćena u siječnju 2025 godine, okrivljenik se obvezuje navedenu dokumentaciju o dokazu da je udovoljio svim pravima navedenog radnika dostaviti zaključno do 30 siječnja 2025. godine.

U odnosu na prekršaj pod točkom 1 . i 3 za radnika ŠK

Točka 2.

S obzirom da rješenjem HZMO radniku DK nije utvrđeno pravo na povećani staž osiguranja, odnosno da rješenjem nije određeno da se radi o osobi sa invaliditetom koja bi imala pravo na povećano trajanje godišnjeg odmora, a sve kako je to pojašnjeno u odnosu na prethodni prekršaj, poslodavac nije smatrao da je dužan radniku omogućiti trajanje godišnjeg odmora u povećanom trajanju od 5 tjedana.

Sukladno tome dostavljaju se evidencije o radnom vremenu za navedenog radnika, iz kojih je razvidno broj dana godišnjeg odmora koje je radnik iskoristio, a što je u cijelosti sukladno Zakonu o radu.

Iz dostavljene evidencije proizlazi da je radnik DK u 2022 godini iskoristio 17-dana godišnjeg odmora, u 2023 -24 dana, te u 2024 12 dana s time da je radnik odjavljen temeljem otkaza dana 23. kolovoza 2024. godine.

Dakle, prilikom donošenja odluke o rasporedu godišnjeg odmora, omaškom je navedeno da je radnik imao neiskorišteni godišnji odmor za 2022. godinu, odnosno radnik je u cijelosti iskoristio pripadajući godišnji odmor za 2022. godinu kao i za 2023 godinu u visini od 20 radnih dana, dok je neiskorišteni dio godišnjeg odmora za 2024 godinu radniku u vidu naknade podmiren prilikom prestanka radnog odnosa, a koji radni odnos je prestao na zahtjev radnika u 8 mjesecu 2024 godine.

Naime, sukladno članku 84. stavak 1. Zakona o radu, neiskorišteni dio godišnjeg odmora u trajanju dužem od dijela godišnjeg odmora iz članka 83. ovoga Zakona radnik može prenijeti i iskoristiti najkasnije do 30. lipnja sljedeće kalendarske godine.Te je sukladno tome dio godišnjeg odmora radnika prenesen u iduću kalendarsku godinu, te je kao takav preneseni dio u cijelosti i iskorišten.

Također, sukladno članku 82. Zakona o radu, poslodavac je radniku isplatio i naknadu za neiskorišteni godišnji odmor za 2024. godinu.

Posebno se napominje, da ponovno, iako kako je prethodno opisano, poslodavac nije bio dužan radniku omogućiti trajanje godišnjeg odmora u trajanju od minimalno 5 tjedna kao da se radi o radniku s povećanim stažem osiguranja, s obzirom da takvo pravo radnika nije utvrđeno nadležnim rješenjem HZMO-a, poslodavac je radi izbjegavanja bilo kakve dvojbe, i po uputi nadležnog inspektora prilikom isplate naknade za neiskorišteni godišnji odmor kod prestanka radnog odnosa radniku, isplatio radniku naknadu za neiskorišteni godišnji odmor sveukupno 21 dana neiskorištenog godišnjeg odmora pri čemu je za obračun naknade uzeto u obzir kao da je radniku za 2022,2023 i 2024 godinu pripadalo 25 dana godišnjeg odmora.

Točka 3. - Također, optužnim prijedlogom se stavlja na teret da je radnik počinio prekršaj iz članka 77. u vezi sa člankom 228. stavak 1 točka 15. Navedeni članak 228 stavak 1 točka 15 određuje da čini prekršaj poslodavac ako radniku ne omogući korištenje stanke na način i pod uvjetima propisanim ovim Zakonom (članak 73.)

Stoga vidljivo da se radi o prekršaju blanketne naravi jer se prekršajna odgovornost veže uz povredu blanketne norme (propisa) koja čini biće prekršajnog djela, to je nužno da u činjeničnom opisu prekršaja bude jasno navedena konkretna radnja izvršenja prekršaja kao i konkretni blanketni propis čije odredbe su povrijeđene, a što je izostalo u optužnom prijedlogu kao i u činjeničnom opisu optužnog prijedloga. Stoga okrivljenom se stavlja na teret djelo koje niti po optuženju niti po činjeničnom opisu djela sadržanom u optužno prijedlogu nije prekršaj, slijedom čega je pravilnom primjenom zakona, potrebno okrivljenog osloboditi za navedeni prekršaj. Slijedom svega navedenog, okrivljeni predlaže da se izvrši uvid u sve dokaze dostavljene u ovoj pisanoj obrani, kao i da se sasluša predloženi svjedok, te da se nakon provedenog dokaznog postupka oslobodi okrivljenog od prekršajne odgovornosti odnosno odbije optužba u ovom predmetu. Također ukoliko bi nakon provedenog prekršajnog postupka, nadležni sud utvrdio eventualno počinjenje prekršaja, predlaže se da se postupi sukladno članku 38. i oslobodi okrivljenog od kazne. Podredno, da se primjene odgovarajući propisi o ublažavanju.

4. U okviru dokaznog postupka sud je ispitao svjedokinju MK, te je pregledao i pročitao materijalnu dokumentaciju u spisu i to zapisnik o inspekcijskom nadzoru od 4.7.2024. i 1.8. 2024., preslike odluke o pravu radnika na godišnji odmor za DK od 30.06.2022., od 30.06.2023., 30.06.2024., te odluka o pravu radnika na godišnji odmor za RK od 30.10.2022., 30.06.2023. i 30.06.2024., prijava o početka osiguranja za DK od 26.1.2021., prijava o početku osiguranja za RK od 21.10.2022., tzv. šihtericu za 2024. i 2025. za RK, presliku prijave o prestanku mirovinskog osiguranja i sporazum o uređenju međusobnih prava i obveza od 20.12.2024. između okrivljenika i UK, tzv. šihterice za 2022. 2023. i 2024. za DK, prijava o promjeni tijekom osiguranja za DK od 12.8.2024., uz email , rješenje HZMO Područne službe u Varaždinu od 17.5.2017. dopis – otkaz ugovora o radu DK od 9.7.2024., te potvrdu o prekršajnoj kažnjavanosti za okrivljenika od 07.01.2025. Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije.

4.1. Svjedokinja MK je iskazala da je zaposlena u firmi koja između

ostalog vodi i poslovne knjige za ovdje okrivljenog ĆK. Vezano za prijavu radnika obrta okrivljenika DK navela je da su prijavu mirovinskom osiguranju podnijeli 26.2.2021. , time da su prethodno telefonom kontaktirali Zavod za mirovinsko osiguranje obzirom da je DK osoba sa invaliditetom, a kako bi se informirali na koji način je istog potrebno prijaviti pa im je bilo rečeno da ga prijave normalno samo da se u prijavi naznači da se radi o osobi sa invaliditetom time da isti nema pravo na staž osiguranja s povećim trajanjem budući da nije ishodio rješenje. Navela je da kada je bio inspekcijski nadzor inspektora rada da im je bilo na taj navodni propust ukazano i rečeno da to isprave, što su i pokušali, te su prema Zavodu za mirovinsko osiguranje uputili prijavu za promjenu osiguranja kojom su htjeli DK priznati odnosno prijaviti ga na staž s povećanim trajanjem ali je Zavod za mirovinsko osiguranje to odbio budući da oni nisu raspolagali rješenjem kojim bi to njemu bilo priznato i kojim bi on imao pravo na takav staž. Navela je da im je Zavod za mirovinsko odgovorio e-malom. Na dalje pitanje iskazala je da je zaposlenik RK prilikom zapošljavanja imao i donio rješenje kojim mu je priznato pravo na staž osiguranja s povećanim trajanjem, te da su i u njegovom slučaju prije same prijave kontaktirali Zavod, od istog dobili uputu kako ga prijaviti, shodno tome ga prijavili, te je isti od prvog dana prijavljen na staž osiguranja s povećim trajanjem. Na daljnje pitanje iskazala je da je Odluke o pravu radnika na godišnji odmor i korištenje godišnjeg odmora izrađivao poslodavac, a ne firma u kojoj je radila, međutim sjeća se da je poslodavac pretpostavlja prije izrade takvih odluka kontaktirao firmu kako bi provjerio broj dana iskorištenog odnosno neiskorištenog godišnjeg odmora, te da je tu došlo do greške od strane njezina poslodavca budući da je ovdje okrivljenik dostavljao tzv. šihterice njenom poslodavcu u kojem se točno vodio dan kada se koristio godišnji odmor ali je u obračune plaće bio upisan pogrešan broj odnosno iako je radnik koristio godišnji odmor u obračunu plaće bio je naveden kao redovan rad. Navela je da ima saznanja da je radniku okrivljenika DK prilikom raskida radnog odnosa bio plaćen neiskorišten broj dana godišnjeg odmora i to koliko se sjeća radilo se od nekih 168 sati što je iznosilo naknadu od cca 500,00 eura neto. Napomenula je da je taj dio neiskorištenih dana godišnjeg odmora uključivao za sve godine od početka rada kao da je zaposleni imao pravo na beneficirani radni staž a time i na 5 tjedana godišnjeg odmora svake godine, a s obzirom na stav inspektorata. Što se tiče zaposlenika RK koliko ona ima informaciju, a što je proizlazilo iz dostavljenih šihterica isti je tijekom prosinca 2024. pa sve do prestanka rada kod okrivljenika do umirovljenja koristio godišnji odmor i to 5 tjedana za svaku godinu te je u tom razdoblju a uz ranije korištenje godišnjeg odmora iskoristio sav godišnji odmor koji mu je pripadao kao zaposleniku s beneficiranim radnim stažem. Evidenciju o danima korištenja godišnjeg odmora za svoje zaposlenika vodi poslodavac i oni kao firma koja vodi knjigovodstveno financijske poslove za svoje klijente sa tim nemaju ništa, ali vrše obračune za dane neiskorištenog godišnjeg odmora za zaposlenike klijenata.

5. Na temelju tako provedenog postupka, analizom i ocjenom obrane okrivljenika kao i drugih provedenih dokaza i to svakog zasebno, te u odnosu na ostale provedene dokaze, sud je sa sigurnošću i van svake sumnje i dvojbe utvrdio i našao dokazanim da je okrivljenik počinio prekršaje iz Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom i Zakona o radu, na način i kako je to navedeno i opisano u izreci presude, dok ga je za prekršaj iz Zakona o stažu osiguranja s povećanim trajanjem oslobodio optužbe.

6. Obranu okrivljenika sud je prihvatio u nespornom dijelu i u dijelu koji nije protivan utvrđenjima suda.

6.1. Navode obrane okrivljenika kada isti osporava da bi počinio prekršaje za koje ga se tereti sud nije prihvatio i iste ocjenjuje neuvjerljivim, subjektivnim i danim od strane okrivljenika sa svrhom samopomoći samom sebi u ovom prekršajnom postupku i s ciljem izbjegavanja ili barem umanjenja svoje prekršajne odgovornosti, a ovi navodi obrane okrivljenika nemaju niti uporišta u raspoloživim i provedenim dokazima.

7. Materijalnu dokumentaciju sud je prihvatio i ocijenio vjerodostojnom, stranke je nisu osporavale, niti na sadržaj iste imale ili stavile kakve primjedbe, a ista je, uz suglasnost stranaka, pregledana i pročitana.

8. Iskaz svjedokinje MK sud je prihvatio jer je iskazivala o činjenicama o kojima ima osobna saznanja.

9. U konkretnom slučaju sud nalazi nespornim da su VK i RK bili radnici obrta okrivljenika, a nesporno je i da su obojica navedenih radnika osobe s invaliditetom, koje činjenice i okrivljenik potvrđuje i priznaje.

10. Imajući u vidu da članak 12. stavak 3. ZOPRIZOSI kaže da osoba s invaliditetom ima za svaku kalendarsku godinu pravo na plačeni godišnji odmor u trajanju od najmanje 5 tjedana, a da iz zapisnika o inspekcijskom nadzoru, kojeg je sud, kao sastavljenog od strane službene osobe, na temelju njezinog osobnog i neposrednog zapažanja i pregledom poslovne dokumentacije obrta okrivljenika, prihvatio i ocijenio vjerodostojnim, a isti, kao takav, prema pozitivnim odredbama PZ, odnosno prema članku 158. stavak 5. PZ, služi i koristi se kao dokaz u prekršajnom postupku, te nadalje iz sadržaja i navoda samih Odluka o pravu radnika na godišnji odmor i korištenju godišnjeg odmora, koje Odluke je donio upravo okrivljenik, kao poslodavac, što je potvrdila i svjedokinja MK, jasno proizlazi da radnici obrta okrivljenika i to DK za 2022., 2023. i 2024. godinu, a ĆK za 2023. i 2024. godinu, imaju pravo na plačeni godišnji odmor u ukupnom trajanju od 20 dana, iako se nedvojbneo radi o osobama s invaliditetom, te nadalje da je iz Odluke o pravu radnika na godišnji odmor i korištenje godišnjeg odmora u 2023. godini za radnika DK, a koja Odluka je donijeta 30. lipnja 2023., do kojeg datuma je dakle radnik trebao iskoristiti sav godišnji odmora za 2022. godinu, razvidno da se 7 dana godišnjeg odmora iz 2022. godine prenosi u 2023.godinu i da je stoga DK ostvario pravo na ukupno trajanje godišnjeg odmora u 2023. godini od 27 dana, a iz čega, notorno, životno i logično proizlazi da DK nije omogućeno korištenje godišnjeg odmora za 2022.godinu niti u najmanjem trajanju od 4 tjedna, to je okrivljenik, po stavu i ocjeni suda, postupajući na gore opisani način, van svake sumnje i dvojbe, ostvario sva bitna obilježja prekršaja iz ZOPRIZOSI i ZOR, slijedom čega ga je sud radi počinjenja istih proglasio krivim.

11. Prilikom donošenja odluke o vrsti i visini prekršajne sankcije sud je imao u vidu stupanj krivnje, opasnost djela i svrhu kažnjavanja, te je uzeo u obzir sve okolnosti koje utječu na vrstu i visinu kazne iz članka 36. stavka 2. PZ, time da na strani okrivljenika niti osobito otegotnih, niti osobito olakotnih okolnosti sud nije našao, pa tako niti sama činjenica dosadašnje nekažnjavanosti okrivljenika ne predstavlja osobito olakotnu okolnost radi koje bi se i najniža Zakonom propisana kazna za prekršaj, primjenom članka 37. PZ ublažavala, budući se od svakog pojedinca opravdano očekuje da poštuje pozitivne propise i bude nekažnjavana osoba.

12. Obzirom na propisane kazne, sud je okrivljeniku za počinjeni prekršaj iz ZOPRIZOSI izrekao novčanu kaznu u najnižem Zakonom propisanom iznosu od 132,72 EURA ( 1.000,00 kn : 7,534599 ), smatrajući da će se istom ostvariti svrha kažnjavanja, te mu ostavio primjereni rok za plaćanje iste i upozorio okrivljenika da će se, ukoliko u ostavljenom roku plati 2 / 3 izrečene mu novčane kazne, smatrati da je novčana kazna u cijelosti plaćena.

13. Za prekršaj iz ZOR, sud je okrivljenika, primjenom članka 38. stavak 2. točka 2. PZ oslobodio od kazne jer je ocijenio, budući je okrivljenik u međuvremenu otklonio uočeni nedostatak, obzirom da je radnik DK s danom 23. kolovoza 2024. dao otkaz u obrtu okrivljenika, što je vidljivo iz pismena istog od 09.07.2024., te da mu je okrivljenik za sve neiskorištene dane godišnjeg odmora isplatio naknadu, što razvidno proizlazi iz Obračuna plače za kolovoz 2024., te izvatka računa o izvršnoj isplati, da radi ostvarenja svrhe kažnjavanja, kažnjavanje okrivljenika u konkretnom slučaju nije potrebno.

13.1. Naime, članak 38. stavak 2. točka 2. PZ kaže da sud može osloboditi od kazne počinitelja kada je otklonio ili umanjio posljedice prekršaja ili naknadio štetu koju je njime prouzročio ili je platio ili je ispunio propisanu obvezu zbog čijeg neplaćanja odnosno neispunjenja je pokrenut prekršajni postupak.

14. Takav izbor i visina kazne su po ocjeni suda primjerene i dostatne prekršajno pravnoj odgovornosti okrivljenika. Na navedeni način će se istome ukazati na nedopuštenost i društvenu neprihvatljivost, te kažnjivost protupravnog ponašanja i utjecati na istog da više ne čini prekršajna djela. Takvim kažnjavanjem ostvarit će se i svrha generalne prevencije.

15. Temeljem članka avak 3. PZ, sud je obvezao okrivljenika da naknadi trošak postupka u iznosu od 30,00 EURA jer ih je okrivljenik i prouzročio, a isti se odnosi na paušalni trošak suda i obređen je u skladu s trajanjem i složenošću samog prekršajnog postupka i sud je uvjerenja da će ih okrivljenik moći namiriti, to i bez opasnosti za svoje nužno uzdržavanje.

16. Za prekršaj iz ZOSOSPT kojim se tereti okrivljenika da radnika svojeg obrta DK prije početka rada 01.03.2021. nije prijavio na staž osiguranja s povećanim trajanjem, sud je okrivljenika oslobodio optužbe. Naime, imajući u vidu da članak 26. stavak 2. ZOSOSPT kaže da se svojstvo osiguranika koji imaju pravo na staž osiguranja sa povećanim trajanjem, a ako im zdravstveno stanje uzrokuje trajne posljedice za život i rad, utvrđuje rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje na temelju nalaza i mišljenja Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom prema odredbama općeg propisa o mirovinskom osiguranju i to na zahtjev osiguranika - osobe s invaliditetom, a koje rješenje kojim bi mu bilo priznato pravo na staž osiguranja s povećanim trajanjem DK nije ishodio, a što proizlazi i iz Prijave o promjeni tijekom osiguranja od 12.08.2024. kada je okrivljenik nakon inspekcijskog naloga tijekom kojeg mu je bilo ukazano na ovaj propust, pokušao radnika svojeg obrta DK, prijaviti na staž osiguranja s povećanim trajanjem, Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje naveo na prijavi da je prijava odbijena, a kao razlog odbijanja naveo da osiguraniku nije rješenjem priznato pravo na benificirani staž.

16.1. Slijedom naprijed navedenog je, po stavu suda, valjalo okrivljenika za prekršaj iz članka 26., kažnjivog po članku 31. stavak 2. u vezi stavka 1. točka 3. ZOSOSPT , temeljem članka 182. stavak 1. točka 3. PZ, osloboditi optužbe.

17. Radi svega navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Varaždinu, 05. veljače 2025.

Zapisničarka

Sudac

Štefanija Novoselec, v.r.

TK, v.r.

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU: Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 8 (osam) dana nakon primitka presude. Žalba se podnosi Visokom prekršajnom sudu RH, u Zagrebu, pismeno, u 2 (dva) istovjetna primjerka, poštom preporučeno putem ovog Suda.

Dostaviti:

1. Tužitelj: Državni inspektorat Područni ured Varaždin, Služba za nadzor radnih odnosa

2. Okrivljeni: ĆK, [adresa]

3. Branitelj: Stela Tursan, odvjetnica iz Varaždina

4. Arhiva, ovdje