REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P-1754/2024-9
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ivani Markotić, u pravnoj stvari tužitelja ZK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Vinka Brundula Tadić, odvjetnica u Donjoj Stubici, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB:53056966535, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva Šavorić & Partneri d.o.o., iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 13. siječnja 2025. u nazočnosti tužitelja osobno, zamjenice punomoćnice tužitelja LK, odvjetničke vježbenice i zamjenice punomoćnika tuženika Monike Đukić Brekalo, odvjetnice, dana 5. veljače 2025.
p r e s u d i o j e:
I. Utvrđuje se ništetnom odredba članka 3. Ugovora o kreditu broj 029-50-2989066 od dana 9. kolovoza 2005. godine koja glasi: "Naknada 3.30 % (tri zarez trideset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredit.“
II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB:53056966535 isplatiti tužitelju ZK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 412,10 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 17. kolovoza 2005. do isplate, određenim do 31. prosinca 2007. po stopi određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz
2 P o s
l
o
v
n i b r
o
j
: P -
7 5 4
/
2 0 2
4 -
natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana
III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 1.125,00 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 5. veljače 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj je dana 13.3.2024. protiv tuženika podnio tužbu u kojoj navodi da je sa tuženikom dana 9.8.2005. sklopio Ugovor o kreditu broj 029-50-2989066 po kojem mu je tuženik stavio na raspolaganje iznos od 19.864,59 CHF u kunskoj protuvrijednosti, po srednjem tečaju HNB za devize važećem na dan isplate. Tužitelj se obvezao navedeni iznos vratiti zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama, u vrijeme i na način utvrđen Ugovorom. Temeljem odredbe čl. 3. Ugovora tužitelj je bio obvezan podmiriti naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u visini od 3.30 % od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita..“ Uvidom u potvrdu tuženika od 30.11.2023. vidljivo je tužitelj dana 16. 8. 2005. uplatio iznos od 412,10 EUR / 3.105,00 kn na ime naknade za obradu zahtjeva. Spornom odredbom nije jasno određeno na što se odnosi trošak naknade, a nije logično da visina tih troškova ovisi o visini iznosa kredita. Tužitelj se poziva na odredbe čl. 81. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (ZZP/03), važećem u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora i to čl. 81. st. 1, st. 2, st. 3 i st. 4 i čl. 87 ZZP-a te čl. 260 st. 1, čl. 270, čl. 322 i čl. 323 Zakona o obveznim odnosima te ističe da je tuženik povrijedio interese i prava tužitelja, potrošača, jer je u potrošačkom ugovoru o kreditu koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena naknada za obradu kredita. O toj se ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ista ne sadrži jasne informacije o načinu određivanja i visini, tuženik je istu odredio proizvoljno i nametnuo je tužitelju. Takva ugovorna odredba uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača. Ista je nepoštena, a time i ništetna, što rezultira time da je tuženik nepošten stjecatelj, zbog čega tužitelj, sukladno odredbi čl. 1115. ZOO-a, ima pravo zahtijevati zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana plaćanja tih naknada. Tužitelj se poziva na stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su IV-308/20 od 5.11.2020., po kojem ugovorna odredba kojom je ugovoreno pravo banke na naknadu prema članku 49. ZZP-a, može biti utvrđena ništetnom, ako se o toj odredbi nije pregovaralo. Slijedom svega navedenog, tužitelj predlaže da sud utvrdi ništetnom spornu odredbu čl. 3 predmetnog ugovora o kreditu koja glasi: Naknada 3.30 % (tri zarez trideset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita…“ te naloži tuženiku da vrati tužitelju 412,10 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana nakon dana izvršenog plaćanja, 17.8.2005. pa do isplate, sve uz naknadu prouzročenog parničnog troška. Tužitelj kao dokaze uz tužbu prilaže preslike Ugovora o kreditu broj 029-50-2989066 od 9.8.2005. i potvrdu tuženika od 30.11.2023. o naplati naknade za obradu kredita u iznosu od 3.105,00 kn (3,30 % od iznosa kredita), sukladno čl. 3 Naknada, koja je naplaćena/ustegnuta od iznosa odobrenog kredita.
3 P o s
l
o
v
n i b r
o
j
: P -
7 5 4
/
2 0 2
4 -
2. Tuženik u odgovoru na tužbu ne spori da je s tužitelje, sklopio Ugovor o kreditu broj 029-50-2989066, ne osporava visinu, osporava osnov tužbenog zahtjeva te ističe prigovor zastare. Posebno ističe kako ugovaranjem jednokratnih troškova obrada kredita u iznosu od 3,30 % iznosa kredita nije narušeno načelo ravnopravnosti sudionika u obveznom odnosu iz odredbe čl. 3. ZOO-a odnosno navedena odredba nije nepoštena sukladno odredbi čl. 81. st. 1. i st. 2. ZZP/03. Naime, nesporno je kako tuženik ima troškove obrade kredita te su navedeni troškovi navedeni u točno određenom iznosu u odredbi čl. 3. Ugovora o kreditu kao i način na koji će tuženik naplatiti navedene troškove. Dakle, odredba čl. 3. Ugovora o kreditu je u potpunosti jasna, lako razumljiva i lako uočljiva odnosno tužitelj je prilikom sklapanja Ugovora o kreditu samim čitanjem navedene odredbe bio upoznat koju obvezu i u kojem iznosu preuzima. Slijedom navedenog, a pravilnom primjenom odredbe čl. 84. ZZP/03 koja propisuje kako nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive, jasno je kako navedena odredba nije nepoštena sukladno odredbi čl. 81. st. 1. i st. 2. ZZP/03 odnosno ništetna. Tuženik smatra da je uvodno potrebno podsjetiti da je u smislu čl. 59. st. 1. alineje 3. ZZP/2003 ugovor o zajmu morao sadržavati odredbu o troškovima ugovora o zajmu koji se u vrijeme sklapanja ugovora naplaćuju te pretpostavkama pod kojima se ti troškovi mogu promijeniti. U smislu čl. 61. st. 1. tada važećeg ZZP/2003 ukupni troškovi zajma jesu svi troškovi, uključujući kamate i sva druga davanja koja je potrošač dužan platiti za odobreni zajam. Iz odredbe čl. 2. kasnijeg Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN br. 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 09/15, 78/15, 102/15, 52/16, dalje u tekstu: ZPK), proizlazi da: „Ukupan iznos koji plaća potrošač jest zbroj ukupnog iznosa kredita i ukupnih troškova kredita za potrošača“. Pri tome „ukupni troškovi kredita za potrošača“ uključuju kamate, naknade, poreze i sve druge naknade koje potrošač mora platiti u vezi s ugovorom o kreditu te koji su poznati vjerovniku, osim troškova javnog bilježnika. Stoga iz citiranih pojmova sadržanih u ZZP/2003 i ZPK proizlazi zaključak da u postupku odobravanja kredita tuženik (i druge banke kreditori) imaju troškove u vezi s obradom tj. odobravanjem kredita koje propis prepoznaje i razlikuje od drugih troškova i kamata. Također proizlazi zaključak da taj trošak snosi tužitelj (i drugi korisnici kredita), pa je tužiteljev načelni stav da takvi troškovi ne postoje pogrešan i suprotan propisu. Tuženik detaljno navodi koje se sve radnje obavljaju prilikom odlučivanja o kreditnom zahtjevu stranke. Tako ističe troškove osoblja uključenih u pregovaranje sa strankama koji podrazumijevaju (i) sastanak s klijentom koji prvi put dolazi informirati se o uvjetima i mogućnostima sklapanja ugovora o kreditu, (ii) pribavljanje osnovnih informacija o klijentu i njegovim potrebama (vrsta financiranja, podaci o primanjima klijenta, podaci o radnom odnosu i dr.). Slijedi stadij obrade u kojem zaposlenik tuženika iznosi klijentu što od te vrste kredita banka ima u ponudi, s pružanjem informacija o kamatama, ročnosti, valuti, i drugim pravnim sastojcima s kojima se pojedini kreditni proizvod odobrava, odnosno sklapa ugovor o kreditu. Zaposlenik tuženika također pruža podatke klijentu o očekivanoj kreditnoj sposobnosti klijenta i dokumentaciji koju je potrebno pribaviti radi daljnje obrade kredita. Slijedi stadij postupka obrade u kojem klijent, koji se odlučio za sklapanje ugovora o kreditu, potpisuje dokumentaciju potrebnu za obradu zahtjeva za kredit, pa se ta dokumentacija interno pregledava, obrađuje i unosi u tuženikovu aplikaciju za obradu kreditnih prijedloga kojim trenutkom se zahtjev klijenta, odnosno predmet dostavlja na obradu i po udovoljenju svih preduvjeta na odobrenje nadležnom tijelu tuženika. prije nego što se predmet upućuje na odobrenje, zaposlenik pravne službe tuženika daje pravno mišljenje o sredstvima osiguranja plaćanja, pa se potom predmetu prosljeđuje na utvrđivanje kreditne sposobnosti i zatim na odobrenje. Nakon internih odobrenja kredita zaposlenik pravne službe tuženika sastavlja ugovor o kreditu i isprave o pravnim poslovima kojima se osigurava ispunjenje obveza (vraćanja kredita,
4 P o s
l
o
v
n i b r
o
j
: P -
7 5 4
/
2 0 2
4 -
kamata i troškova) tj. osiguranje plaćanja po ugovoru o kreditu. Slijedi pozivanje korisnika kredita na sklapanje ugovora, priprema isprava, pri čemu se ugovor čita, tumači i potpisuje zajedno s instrumentima osiguranja plaćanja, obavlja se i dogovor oko isplate kredita. Naprijed navedenom treba dodati i trošak odjela tuženika koje obavlja obradu kredita nakon odobravanja kredita, (tzv. „Back office“), a on podrazumijeva: (i) otvaranje kreditne partije s provjerom ovlaštenja za odobravanje kredita, (ii) provjera da li je ovlaštena osoba potpisala isplatni nalog (u trajanju obje stavke od 30 minuta). Zatim (u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu, 2005. godine) ovaj ured tuženika je obavljao i radnje: (iii) provjera podataka u bazi klijenta i eventualne dopune u bazi podataka, (iv) za sve sudionike ugovora se obavljao unos i ažuriranje podataka o poslodavcu, unos napomena (v) provjera odluke o odobrenju kredita i ugovora o kreditu, s kontrolom ovlaštenja, (vi) provjera sastojaka iz kupoprodajnog ugovora i naloga klijenta (tj kontrola usklađenosti), (vii) u slučajevima kada je prodavatelj bila pravna osoba provodila se i kontrola eventualne blokade računa, (viii) provjera postoji li potpisan isplatni nalog (kontrola pravnog savjetnika, dva potpisa djelatnika odjela maloprodajne mreže), (ix) najava isplate u aplikaciji s unosom elemenata ugovora, (x) unos naloga za isplatu kredita i verifikacija naloga, odnosno verifikacija od dva djelatnika za naloge veće od sto tisuća kuna, po potrebi i dodatna verifikacija od treće osobe kada je bilo propisano, (xi) ispis elemenata ugovora i otplatnog plana radi arhiviranja, (xii) slanje obavijesti klijentu o isplaćenom kreditu i dostava otplatnog plana (poštom), (xiii) unos kolaterala u sustav (CP) i povezivanje s kreditnom partijom. Slijedom navedenog, u potpunosti su neosnovane tvrdnje kako je odredba čl. 3. Ugovora o kreditu ništetna odnosno da tužitelj ima pravo na povrat navodno naplaćenog iznosa od 412,10 EUR. Osim toga, tužitelj nije pružio nijedan dokaz kojim bi dokazao da su navedeni troškovi obrade kredita naplaćeni, kada su naplaćeni i u kojem iznosu. Tuženik predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev u cijelosti te naloži tužitelju da tuženiku naknadi prouzročeni parnični trošak zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa do isplate.
3. Tužitelj je u cijelosti ostao kod tužbe i tužbenog zahtjeva. U cijelosti odbacuje sve navode i prigovore tuženika kao paušalne i neosnovane.
4. Bitne činjenice potrebne za donošenje odluke sud je utvrdio čitanjem naprijed pobrojane dokumentacije dostavljene uz tužbu. Saslušan je tužitelj ZK (list 31 spisa). Tuženik je na pripremnom ročištu učinio nespornim visinu tužbenog zahtjeva, no ostao je kod prijedloga za provođenjem financijskog vještačenja kojim bi se utvrdilo koje su radnje potrebe u postupku odobravanja ugovora o kreditu do isplate tužitelju te koliki je trošak tih radnji za tuženika (trošak zaposlenika i materijalni trošak). Sud je taj prijedlog odbio jer tuženik nije dokazao da su u konkretnom slučaju bile nužne i bile izvršene sve radnje pobrojane u točkama 20 - 26 odgovora na tužbu niti obrazlaže zašto bi iste predstavljale dodatan rad koji je potrebno dodatno platiti iz iznosa odobrenog kredita, a vrše ga zaposlenici tuženika koji za svoj posao primaju redovnu plaću. Cijeneći provedene dokaze sukladno čl. 8 Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - u nastavku ZPP-a) sud utvrđuje da je tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnim odredbe Ugovora o kreditu broj 029-50-2989066 od 9.8.2005. koji su zaključili tužitelj i tuženik, a kojima je ugovorena tzv. ulazna naknada tj. naknada za obradu zahtjeva u iznosu od 3,30 % od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita (čl. 3 Ugovora). Čitanjem Potvrde tuženika od 30.11.2023. utvrđeno je da se istom potvrđuje 5 P o s
l
o
v
n i b r
o
j
: P -
7 5 4
/
2 0 2
4 -
daje tuženik bio klijent banke i korisnik kredita broj 029-50-2989066 na iznos od 19.864,59 CHF isplaćenog 16.8.2005. te redovno dospjelog i otplaćenog – zatvorenog 9.10.2012. Prilikom isplate/korištenja kredita dana 16.8.2005. naplaćena je naknada za obradu kredita u iznosu od 3.105,00 kn (3,30 % od iznosa kredita), sukladno čl. 3 Naknada, koja je naplaćena/ustegnuta od iznosa odobrenog kredita. Sporno je da li je citirana ugovorna odredba čl. 3 Ugovora tužitelju bila lako uočljiva, nedvosmisleno razumljiva i jasno prezentirana od strane službenika tuženika. Sporno je i je li o njoj tužitelj mogao pregovarati sa tuženikom ili ga je tuženikom davanjem na potpis unaprijed pripremljenog sadržaja ugovora doveo u neravnopravan položaj te je li primjenom sporne ugovorne odredbe i naplatom iznosa od 412,10 EUR / 3.105,00 kn (3,30 % od iznosa kredita) tužitelju nametnuta prekomjerna i ekonomski neopravdana obveza koja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka, a što sve spornu odredbu čini nepoštenom i ništetnom.
6. Tužitelj ZK u svom iskazu navodi da je kod tuženika podigao kredit te da mu je ukupan iznos kredita odmah prilikom isplate umanjen za iznos naknade. Ne sjeća se je li mu netko u banci objašnjavao za što se ta naknada odnosi jer se sve dešavalo prije 20 godina. Prije potpisivanja je pročitao ugovor i nije tražio da mu se posebno pojasne pojedine odredbe jer nije sumnjao da bi išta u banci bilo nepošteno i da bi mu uzeli nešto što im ne pripada.
7. Povezujući opisani iskaz sa naprijed citiranom ugovornom odredbom članka 3., ali i izgledom čitavog Ugovora o kreditu sud utvrđuje da se radi o unaprijed pripremljenom, tipskom ugovoru tuženika te da se o sadržaju sporne odredbe koja ne definira na što se naknada točno odnosi i temeljem kojih je parametara određena njena visina te koliko će u konačnici ista iznositi. Tuženik na kojem je teret dokaza da se o spornoj odredbi ugovora pojedinačno pregovaralo, svrhu i parametre na temelju kojih je određena visina naknade nije dokazao niti u ovom postupku, a pojašnjenje koje nudi u odgovoru na tužbu, da se iz obračunate naknade naplaćuju operativni troškovi djelatnika banke sud ocjenjuje paušalnim i neuvjerljivim jer, po prirodi stvari, za svoj posao radnici tuženika primaju plaću koja ne ovisi o iznosu kredita niti po tuženiku određene naknade kojom bi se trošak njihovog rada podmirio.
8. Dakle, tuženik sa tužiteljem nije pojedinačno pregovarao o spornoj ugovornoj odredbi, njenoj namjeni i visini niti ga je posebno upozorio na značaj te odredbe. Na potpis mu je dao unaprijed pripremljen, standardni ugovor po principu „uzmi ili ostavi“, a točan iznos naknade za obradu zahtjeva je tužitelj saznao tek po isplati kredita koji je tužitelju isplaćen umanjeno za trošak naknade, tj. umanjeno za iznos od 412,10 EUR, što proizlazi iz tuženikove potvrde od 30.11.2023. Sve navedeno spornu odredbu čl. 3 Ugovora čini nejasnom, nerazumljivom, nedovoljno uočljivom i neodređenom, a opisano dovodi tužitelja kao korisnika kredita u neravnopravan položaj u odnosu na tuženika kao davatelja kredita koji je jednostrano donio odluku o spornoj naknadi.
9. Odredbom čl. 295. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/05, u nastavku ZOO- a), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu, propisano je da su opći uvjeti ugovora ugovorne odredbe sastavljene za veći broj ugovora koje jedna ugovorna strana (sastavljač) prije ili u trenutku sklapanja ugovora predlaže drugoj ugovornoj strani, bilo da su sadržani u formuliranom (tipskom) ugovoru, bilo da se na njih ugovor poziva, a obvezuju ugovorne strane kao i posebne pogodbe utvrđene među ugovarateljima u istom ugovoru st. 1 i st. 2 ). Odredbom čl. 269. ZOO-a propisano je da je objekt ugovorne obveze činidba koja se može sastojati u davanju, činjenju, propuštanju ili trpljenju. Stavak 2 istog članka propisuje da činidba mora biti 6 P o s
l
o
v
n i b r
o
j
: P -
7 5 4
/
2 0 2
4 -
moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva. U čl. 270. ZOO-a je propisano da je ugovor ništetan kad je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva.
10. Odredbom čl. 59 Zakona o zaštiti potrošača (NN br. 96/03,45/97,79/07, u nastavku ZZP-a) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu, ugovor o potrošačkom zajmu mora sadržavati podatke potrebne za identifikaciju ugovora, odredbe o uvjetima pod kojima se zajam odobrava, a poglavito odredbu o iznosu zajma, odredbu o godišnjoj kamatnoj stopi i pretpostavkama pod kojima se godišnja kamatna stopa može promijeniti, odredbu o troškovima koji se u vrijeme sklapanja ugovora naplaćuju te pretpostavkama pod kojima se ti troškovi mogu promijeniti, odredbu o realnim godišnjim kamatama na zajam (efektivnoj kamatnoj stopi), odredbu o pretpostavkama pod kojima realna godišnja kamata na zajam može biti promijenjena, odredbu o iznosu, broju i razdoblju ili datumu otplate pojedinih obroka zajma, odredbu o ukupnom trošku zajma, odredbu o obvezi i uvjetima štednje ili pologa novca, ako je to pretpostavka za odobrenje zajma, godišnji kamatnjak za zajam i kamatnjak za sredstvo pologa ako je polog pretpostavka za odobrenje zajma, odredbu o sredstvima osiguranja plaćanja odredbu o pretpostavkama i postupku raskida ugovora o zajmu. U čl. 81 st. 1 ZZP-a je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. U stavku 2. istog članka je propisano da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. U stavku 3. je propisano da činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca, dok je u stavku 4 propisano da je trgovac, ako tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan to dokazati. U čl. 84 ZZP je propisano da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive. U čl. 87 st.1 ZZP je propisano da je nepoštena ugovorna odredba ništava.
11. Primjenjujući citirane zakonske odredbe na utvrđeno činjenično stanje sud utvrđuje da je odredba čl. 3 Ugovora o kreditu broj 029-50-2989066 nepoštena jer se o njoj nije pojedinačno pregovaralo već je ponuđena tužitelju kao dio unaprijed formuliranog standardnog ugovora tuženika. Odredba nije jasna niti je lako razumljiva i uočljiva budući ju je tuženik jednostrano odredio, a tužitelju nije pojasnio niti predočio koje to troškove obrade zahtjeva i odobravanja konkretnog kredita, obzirom na njegovu vrstu i visinu, tuženik ima, a koji troškovi, odnosno posao koji korisnik kredita dodatno plaća, ne bi ulazili u redovno poslovanje tuženika kao banke. Kako je tužitelj točan iznos tako određene naknade saznao tek prilikom isplate kredita, to je obveza i neodređena budući u trenutku potpisivanja kredita tužitelj, koji ni na koji način nije mogao utjecati na određenu visinu (3,30% iznosa kredita) nije znao niti koliko će ista iznositi. Stoga je naplata tako određene sporne naknade očito prouzročila značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača. Sve navedeno, nepoštenu ugovornu odredbu čini ništetnom slijedom čega je odlučeno kako je opisano u točci I. izreke ove presude.
7 P o s
l
o
v
n i b r
o
j
: P -
7 5 4
/
2 0 2
4 -
12. Prema odredbi čl. 323. ZOO-a u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana je dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće ili se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Kako nije sporno da je tuženik na temelju ugovorne odredbe čl. 3 koju sud utvrđuje ništetnom, ostvario korist u iznosu od 412,10 EUR koji je ustegnuo tužitelju od iznosa ukupnog odobrenog kredita prilikom njegove isplate i to dana 16.8.2005. to mu je tako stečeni iznos dužan vratiti uvećano za zateznu kamatu tekuću od dana nakon dana stjecanja, 17.8.2005. To iz razloga jer je tuženik utuženi iznos primio na temelju ugovorne odredbe koju sud utvrđuje ništetnom, dakle bez valjane pravne osnove pa se ne može smatrati savjesnim stjecateljem plaćenog iznosa.
13. Nije osnovan niti istaknuti prigovor zastare potraživanja tužitelja. Na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Su-IV-47/2020 od 30. 1.2020. zauzeto je pravno shvaćanje prema kojem zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog govora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Kako se u konkretnom slučaju radi o restitucijskom zahtjevu tužitelja da mu tuženik vrati ono što je stekao temeljem ništetne odredbe ugovora, a kojem zahtjevu prethodi utvrđenje ništetnosti sporne odredbe, zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost.
14. Odluka o troška je donesena temeljem čl. 154 st. 1 ZPP-a prema vrijednosti predmeta spora i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Tužitelju pripada pravo na naknadu troška sastava tužbe u iznosu od 100 bodova (Tbr. 7 t.1), podneska od 29.5.2024. u iznosu od 100 bodova (Tbr. 8 t.1) te zastupanja na ročištima održanim dana 19.9.2024. i 13.1.2025. u iznosu od po 100 bodova za svako (Tbr. 9.t.1) te pristup ročištu za objavu presude u iznosu do 50 bodova (Tbr. 9.t.4). Uz vrijednost jednog boda u iznosu od 2,00 EUR i 25 % PDV-a u iznosu od 225,00 EUR, priznati trošak tužitelja iznosi 1.125,00 EUR, uvećano za zakonske zatezne kamate tekuće od dana 5.2.2025. pa do isplate, obračunate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.
U Zagrebu 5. veljače 2025.
Sutkinja:
Ivana Markotić
8 P o s
l
o
v
n i b r
o
j
: P -
7 5 4
/
2 0 2
4 -
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ove presude stranke imaju pravo na žalbu koju mogu podnijeti ovome sudu u roku od 15 dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi pisano, a o istoj odlučuje županijski sud.
DNA:
1. Pun. tužitelja
2. Pun. tuženika
