Republika Hrvatska
Općinski sud u Rijeci
Stalna služba u Malom Lošinju
Prekršajni odjel
Posl. broj: Pp-3467/2024-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Rijeci, Stalna služba u Malom Lošinju, Prekršajni odjel, po sucu toga suda Vladi Pleše, uz sudjelovanje Branke Pahljina, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika PA, radi djela prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (NN br. 41/77, 55/89, 05/90, 30/90, 47/90, 29/94, 114/22, 47/23) iz optužnog prijedloga PU primorsko-goranske, Policijske postaje Mali Lošinj s ispostavom Cres, klasa: 211-07/24-5/20395, urbroj: 511-09-26-24-1 od 30. srpnja 2024. na javnoj i glavnoj raspravi održanoj i zaključenoj 5. veljače 2025., u nazočnosti okrivljenika i predstavnika podnositelja optužnog prijedloga, temeljem čl. 182. t. 3. Prekršajnog zakona (NN br. 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22, 47/23 , u nastavku PZ) istog dana
p r e s u d i o j e
Okrivljenik PA, sin P i A, djev. J, rođ. **.**.1973. u [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], s prebivalištem u [adresa], pekar, SSS, zaposlen, oženjen, otac troje djece, državljanin RH, nekažnjavan
oslobađa se od optužbe
da bi:
4. travnja 2024. oko 11:30 sati u Malom Lošinju, Trg Republike Hrvatske bb, u neposrednoj blizini ugostiteljskog objekta Caffe bar Lusin, narušavao javni red i mir na način da je bacio tuđeg psa na mobilnu pozornicu te vikao i svađao se sa skupinom ljudi koja mu je prišla kako bi ga smirila te upozorila na ponašanje prema psu kao i sa AA, vlasnicom psa
pa di bi time postupio suprotno čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, kažnjivo po čl. 13. istog Zakona
Temeljem čl. 140. st. 2. PZ troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava ovog suda.
Obrazloženje
1.Optužnim prijedlogom PU primorsko-goranske, Policijske postaje Mali Lošinj s ispostavom Cres, klasa: 211-07/24-5/20395, urbroj: 511-09-26-24-1 od 30. srpnja 2024. stavljeno je na teret okrivljeniku PA, počinjenje prekršaja opisanog u čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, kažnjivog po čl. 13. istog Zakona.
2.Okrivljenik PA je na saslušanju izjavio da se za navedeni prekršaj za koji ga optužba tereti ne smatra krivim. Iznoseći svoju obranu poriče prekršaj i navodi da nije isti počinio na način kako je to opisano u činjeničnom opisu odnosno nije bacio tuđeg psa na pozornicu niti je vikao i svađao se sa skupinom ljudi koja se tu nalazila. Naime, tom prigodom, pas u vlasništvu AA je napao moje dijete na način da je počeo skakati po njemu i lajao je dok se njegov sin M u dobi od pet godina vozio biciklom po Trgu, a on se sa svojom suprugom nalazio na terasi ugostiteljskog objekta "Picoolo Paradiso". Kada je on to vidio, prišao je do svoga sina koji je počeo plakati te se jako prestrašio i uzeo je psa i stavio ga na pozornicu te ga nije bacio. Tada mu je prišla veća skupina ljudi među kojima su bile JA i njezina kći MA, a njih je zapamtio jer su bile najglasnije te su počele vikati na njega i vrijeđale ga riječima: "Nasilniče, bezobrazniče, nesposobnjakoviću, kako si to odgojio dijete da se ne boji psa". Na poseban upit iskazuje da se radi o psu manje veličine. Kada je stavio psa na pozornicu i okrenuo se prema svom djetetu kako bi ga smirio i prišla mu je vlasnica psa AA i udarila rukama po leđima. Na navedeno on se branio da ga ponovno ne udari na način da je ispružio ruke kako bi je maknuo od sebe te se spustio prema svom djetetu kako bi ga smirio. Tada su JA i MA počele vikati da će ga tužiti, a on nije ulazio u nikakvu raspravu s njima i odmaknuo se od istih. Na poseban upit predstavnika tužitelja iskazuje da pas u vlasništvu AA nije bio pod nadzorom već je slobodno trčao Trgom s povodcem bez brnjice. U opisanoj situaciji on je reagirao da zaštiti svoje dijete.
3.U provedenom dokaznom postupku saslušani su svjedoci JA i AA.
4.Svjedok JA je na saslušanju iskazala da je vidjela kako je PA uzeo psa za povodac te ga vitlao i bacio ga na binu na Trgu. Nakon toga do njega je dotrčala AA koja je vikala na istoga da joj pusti psa te na poseban upit iskazuje da je moguće da je ona nešto vikala, ali se ne sjeća. Nadalje iskazuje da nije vidjela da je pas u vlasništvu AA napao njegovo dijete jer nije bila od samog početka.
5.Svjedok AA je na saslušanju iskazala da je tog dana bila zajedno sa svojim sinom Z u dobi od deset godina i psom koji je u njenom vlasništvu na Trgu RH. Navodi da je pas imao povodac, ali ga je njegov sin slučajno pustio te nije vidjela da bi njegov pas skočio na dijete tj. sina PA, već je vidjela u jednom trenutku kako je PA uzeo psa i bacio na pozornicu i to na način da ga je uhvatio za povodac, zavitlao, uputio riječi: "Čiji je to pas" te ga je bacio na pozornicu. Na to je prišla kod PA i počela vikati na istoga: "Zašto si to napravio" ali mu nije upućivala nikakve pogrdne riječi niti ga je rukama udarila po leđima.
6.Okrivljenik PA je stavio primjedbu na iskaz svjedokinje JA navodeći da je ista sve dobro vidjela jer je zajedno s kćerkom došla prva do mjesta događaja i da ga je vrijeđala riječima koje je naveo u svojoj obrani, a na iskaz svjedokinje AA navodeći da ga je udarila po leđima i da nije bilo njezinog sina, već je bila sama, kao i da nije vikao "čiji je to pas" jer je znao čiji je pas te ga je tom prigodom AA psovala.
7.U tako provedenom postupku temeljem obrane okrivljenika te iskaza saslušanih svjedoka, ocjenjujući obranu okrivljenika i provedene dokaze posebno i u njihovoj ukupnosti te tako utvrđene činjenice dovodeći u međusobnu vezu, sud nije mogao na nedvojben i pouzdan način utvrditi odgovornost okrivljenika za prekršaj koji mu se stavljao na teret. Naime, okrivljenik u svojoj obrani poriče da je vikao i svađao se sa skupinom ljudi te da nije bacio tuđeg psa na pozornicu, navodeći da je samo odmaknuo psa od svog djeteta koji je bez nadzora počeo skakati po njegovom djetetu i lajati za vrijeme dok se njegovo dijete vozilo biciklom po trgu. Cijeneći obranu okrivljenika po slobodnom sudačkom uvjerenju u opisanoj situaciji okrivljenik je kao roditelj djeteta postupao u krajnjoj nuždi kako bi maknuo psa od svog djeteta, pri čemu se napominje da u činjeničnom opisu nisu navedene riječi koje je okrivljenik vikao, dakle, radi se o zakonskom obilježju prekršaja, a u odnosu na svađu nije navedeno da bi ista prelazila granice pristojnog ponašanja, pa da bi isti takvim svojim ponašanje remetio javni red i mir. U odnosu na navod optužnog akta da bi okrivljenik bacio psa na mobilnu pozornicu, a obzirom na obranu okrivljenika koju sud smatra uvjerljivom bez obzira na iskaze svjedoka, po slobodnom sudačkom uvjerenju sud je okrivljenika oslobodio od optužbe.
8.Troškovi postupka na temelju odredbe čl. 140. st. 2. PZ, iz čl. 138. st. 2. t. 2. do 4. te t. 5. i 7. padaju na teret proračunskih sredstava suda.
Mali Lošinj, 5. veljače 2025.
ZAPISNIČARKA
SUDAC
Branka Pahljina, v.r.
Vlado Pleše, v.r.
Za točnost otpravka-ovlašteni službenik
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe na Visoki prekršajni sud RH, u roku od 8 dana, po primitku presude, putem Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Malom Lošinju, Prekršajnog odjela, u dva istovjetna primjerka, bez naplate takse, na adresu [adresa].
DOSTAVITI:
1. tužitelju
2. okrivljeniku
3. spis
