REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb - Istok , Turinina 3

Poslovni broj: Povrv-241/2024-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu toga suda Martini Klanac, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Zagrebački holding d.o.o. Zagreb, Ulica grada Vukovara 41, Podružnica Čistoća, OIB: 85584865987, kojeg zastupa Denis Bajs, odvjetnik u OD Mihočević & Bajs d.o.o., protiv tuženika ŠV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, bez održavanja rasprave, dana 5. veljače 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I/ Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika Željka Petrušića, poslovni broj Ovrv-6360/2024 (sudski predmet), Ovrv-400/2024 (javnobilježnički predmet), od 11.4.2024. godine za iznos od 65,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 15.1.2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je bila na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je bila na snazi 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

II/ Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika Željka Petrušića, poslovni broj Ovrv-6360/2024 (sudski predmet), Ovrv-400/2024 (javnobilježnički predmet), od 11.4.2024. godine za iznos od 0,01 euro sa padajućom zakonskom zateznom kamatom, kao i sa zahtjevom za isplatom zakonske zatezne kamate u iznosu od 1,15 eura obračunate do 14.1.2024., te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija.

III/ Nalaže se tuženiku da plati tužitelju trošak postupka u iznosu od 163,27 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 5.2.2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je bila na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je bila na snazi 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj (prije ovrhovoditelj) je dana 3. ožujka 2024. godine podnio ovršni prijedlog na temelju vjerodostojne isprave kojim traži od tuženika (prije ovršenika) isplatu iznosa od 65,01 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dospijeća 15.1.2024. do isplate, te prethodno obračunatu kamatu do 14.1.2024. u iznosu od 1,15 eura, kao i da mu naknadi trošak ovršnog postupka u iznosu od 25,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dostave rješenja o ovrsi do isplate.

2. Javni bilježnik Željko Petrušić je donio rješenje o ovrsi poslovni broj Ov6360/2024 (sudski predmet), Ovrv-400/2024 (javnobilježnički predmet), dana 11.4.2024. godine.

Protiv istog rješenja tuženik je uložio pravovremeni prigovor, u kojem u bitnom navodi da uredno razvrstava otpad i da ga odlaže u za to propisane spremnike, pa da je uložio reklamaciju na Izvješće o utvrđenoj nepravilnosti i vezano za isto u nekoliko navrata kontaktirao sa djelatnicima tužitelja.

3. Rješenjem ovog suda, posl. br. Povrv-241/2024-2 od 2.5.2024. godine stavljeno je izvan snage rješenje o ovrsi temeljem vjerodostojne isprave javnog bilježnika Željka Petrušića, poslovni broj Ovrv-400/2024. od 11.4.2024 godine u dijelu u kojem je određena ovrha i ukinuo provedene radnje, te riješio da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, dakle u parnici.

4. Podneskom od 21.5.2024., tužitelj se očitovao na navode tuženika iz prigovora, navodeći da se potraživanje tužitelja temelji na Izvješću o utvrđenoj nepravilnosti br. 13230830233123/2023 od 31.8.2023., koje izvješće je sastavio tužitelj na temelju zatečenog stanja na terenu 30.8.2023. godine. U izvješću je navedeno da je tuženik učinio povredu iz čl. 4. Odluke o ugovornoj kazni od 1.12.2022., te da mu je izrečena ugovorna kazna u iznosu od 65,00 eura, sukladno kategoriji i vrsti spremnika, a radilo se o spremniku za papir zapremnine 1100 L, evidencijski broj PE-1632 u kojem je uz otpad u plastičnoj vreći koji obuhvaća papir među, kojim su i računi za komunalne usluge koji glase na tuženika, uočen i komunalni otpad (plastična ambalaža, tenis loptica, i sl.). Poziva se na čl. 1. toč. 4. Odluke o ugovornoj kazni koja propisuje da korisnik usluge koji ne ispunjava svoje obaveze ili ih neuredno ispunjava, dužan je platiti ugovornu kaznu ako ne postupa sukladno toj odluci, osobito ako ne odlaže miješani komunalni otpad u standardizirane vrećice za miješani komunalni otpad. Isto tako se poziva i na čl. 70. st. 4. Zakona o gospodarenju otpadom, te Odluku o načinu pružanja javne usluge sakupljanja komunalnog otpada na području Grada Zagreba (Sl. glasnik Grada Zagreba 7/22). Kako je očevidom na terenu utvrđeno da je tuženik odlagao komunalni otpad protivno navedenim propisima, predlaže da se platni nalog održi na snazi.

5. Tuženik se u podnesku od 5.6.2024. očituje na navode tužitelja i dokaze koje je dostavio, na način da ponavlja da uredno vrši odvajanje otpada i to u propisanim vrećicama, te opisuje na koji način. Stoga osporava tvrdnje tužitelja da je nepropisno odlagao otpad, već tvrdi da je netko „čeprkao“ po kontejneru i pomiješao njegove račune sa komunalnim otpadom u crnoj vrećici, koji nije on odložio. Komentira fotografije koje je dostavio tužitelj uz svoj podnesak, te navodi da se upravo iz istih vidi da je netko pomiješao otpad, odnosno njegove račune sa sadržajem crne vreće. Nadalje navodi da je u nekoliko navrata uočio nepoznate osobe koje „čeprkaju“ po kontejnerima.

6. Naknadno dostavljene podneske u kojima stranke u suštini ponavljaju svoje tvrdnje, a koji su dostavljeni izvan rokova iz rješenja ovog suda od 2.5.2024., pa ih sud nije uzeo kao relevantne.

7. Prvenstveno valja reći da se radi o sporu male vrijednosti i da je postupak u sporovima male vrijednosti pisani postupak sukladno čl. 461 a ZPP-a, pri čemu sud održava ročište samo ako to smatra potrebnim radi provođenja dokaznog postupka ili ako bar jedna stranka podnese takav obrazloženi prijedlog. Niti jedna od stranaka nije predložila održavanje usmene rasprave, a sud smatra da se pravično vođenje postupka može osigurati i bez održavanja ročišta koje bi bilo i nesvrsishodno, kada su odlučne činjenice ili nesporne ili utvrđene iz pisane dokumentacije i fotografija koje su dostavljene u spis od obje stranke.

8. Dakle, predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom s osnova dospjele a neplaćene ugovorne kazne za ne postupanje sa otpadom sukladno Odluci o ugovornoj kazni, a temeljem Izvješća o utvrđenoj nepravilnosti od 30.8.2023. godine.

9. Tijekom dokaznog postupka izvršen je uvid i pročitan izvod iz poslovnih knjiga tužitelja (list 13 spisa), Izvješće o utvrđenoj nepravilnosti od 30.8.2023. (list 23 spisa i 43- 46 spisa), reklamacija od 7.12.2023. (list 24-27 spisa), mail korespondencija (list 28-32 spisa), Odluku o Ugovornoj kazni (list 47-49 spisa).

10. Temeljem provedenog dokaznog postupka, a cijeneći savjesno i brižljivo svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti u smislu čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

11. Odredbom čl. 70. st. 4. Zakona o gospodarenju otpadom (NN 84/21 i 142/23), je propisano da je Korisnik (vlasnik ili korisnik nekretnine na području pružatelja usluge) dužan:

1. koristiti javnu uslugu na području na kojem se nalazi nekretnina korisnika usluge na način da proizvedeni komunalni otpad predaje putem zaduženog spremnika;

2. omogućiti davatelju usluge pristup spremniku na mjestu primopredaje otpada kad to mjesto nije na javnoj površini;

3. postupati s otpadom na obračunskom mjestu korisnika usluge na način koji ne dovodi u opasnost ljudsko zdravlje i ne dovodi do rasipanja otpada oko spremnika i ne uzrokuje pojavu neugode drugoj osobi zbog mirisa otpada;

4. odgovarati za postupanje s otpadom i spremnikom na obračunskom mjestu korisnika usluge, te kad više korisnika koristi zajednički spremnik zajedno s ostalim korisnicima usluge na istom obračunskom mjestu odgovarati za obveze nastale zajedničkim korištenjem spremnika;

5. platiti davatelju usluge iznos cijene javne usluge za obračunsko mjesto i obračunsko razdoblje, osim za obračunsko mjesto na kojem je nekretnina koja se trajno ne koristi;

6. predati opasni komunalni otpad u reciklažno dvorište ili mobilno reciklažno dvorište odnosno postupiti s istim u skladu s propisom kojim se uređuje gospodarenje posebnom kategorijom otpada, osim korisnika koji nije kućanstvo;

7. predati odvojeno miješani komunalni otpad, reciklabilni komunalni otpad, opasni komunalni otpad i glomazni otpad;

8. predati odvojeno biootpad ili kompostirati biootpad na mjestu nastanka;

9. dostaviti davatelju usluge ispunjenu Izjavu o načinu korištenja javne usluge; 10. omogućiti davatelju javne usluge označivanje spremnika odgovarajućim natpisom i oznakom.

11.1. Nadalje, čl. 72. Zakona o gospodarenju otpadom je propisano da je Korisnik usluge dužan platiti davatelju usluge ugovornu kaznu ako ne ispunjava obveze iz članka 70. stavka 4. točki 1. do 4. i 6. do 9. ovoga Zakona ili ako ju neuredno ispuni.

Stavkom 2. je propisano da iznos ugovorne kazne određen za pojedino postupanje korisnika usluge mora biti razmjeran troškovima uklanjanja posljedica takvog postupanja, a najviše do iznosa godišnje cijene obvezne minimalne javne usluge obračunane korisniku usluge iz stavka 1. ovog članka.

Stavkom 3. je propisano da na pitanja ugovorne kazne iz stavka 1. ovoga članka koja nisu uređena ovim Zakonom primjenjuju se odredbe zakona kojim se uređuju obvezni odnosi.

Stavkom 4. je propisano da kada više korisnika usluge koristi zajednički spremnik, nastalu obvezu plaćanja ugovorne kazne u slučaju kad se ne utvrdi odgovornost pojedinog korisnika snose svi korisnici usluge koji koriste zajednički spremnik sukladno udjelima u korištenju spremnika;

Iznos određene ugovorne kazne iskazuje se na zasebnoj stavci na računu za javnu uslugu (st. 5.).

11.2. Odlukom o ugovornoj kazni je propisano da je korisnik usluge koji ne ispunjava svoje obveze ili ih neuredno ispuni dužan platiti ugovornu kaznu, između ostalog ako ne postupa sa otpadom sukladno odluci, osobito ako ne odlaže svoj miješani otpad u standardizirane vrećice za miješani komunalni otpad, dužan je platiti ugovornu kaznu u iznosu od 65,00 eura za spremnik volumena 1100 litara.

11.3. Člankom 5. Iste Odluke je propisano da je radi utvrđivanja odlučnih činjenica da korisnik usluge ne ispunjava svoje obveze ili ih neuredno ispunjava, te činjenica nužnih za obračun ugovorne kazne, davatelj usluge je ovlašten postupati po prijavama komunalnih redara, korisnika usluga i građana, te uzimati potrebne izjave od korisnika usluga, svojih zaposlenika i trećih osoba, osigurati fotografiranje ii video snimanje obračunskog mjernog mjesta korisnika usluge i koristiti tu fotodokumentaciju i sl.

12. Tuženik ne osporava da je on korisnik usluga tužitelja na adresi u [adresa], obračunsko mjerno mjesto [adresa], kategorija kućanstvo.

12.1. Tuženik također ne osporava da je korisnik primopredajnog mjesta [adresa] u [adresa], na kojem se nalaze spremnici za otpad postavljeni od tužitelja kao pružatelja usluga.

13. Iz Izvješća o utvrđenoj nepravilnosti br. 13230830233234/2023 od 31.8.2023. u prilogu koje su fotografije sačinjene 30.8.2023. od ovlaštene osobe tužitelja je utvrđeno da je obveznik pod sistemskim brojem 9099993608210, broj objekta 09078312, koristio spremnik za papir volumena 1100 L, evidencijskog broja PE-1632, na adresi [adresa], na način da komunalni otpad nije odložio komunalni otpad u standardiziranu vreću za komunalni otpad, a što je suprotno Odluci o ugovornoj kazni.

Iz priloženih fotografija koje su sačinjene na licu mjesta, proizlazi da je doista u spremniku za papir crna plastična vreća u kojoj se nalazi razni neidentificirani komunalni otpad, te računi koji glase na ime tuženika, a temeljem kojih je tuženika identificiran. Tuženik u podnesku od 5.6.2024., analizira navedene fotografije i priznaje da se radi o komunalnim računima na njegovo ime.

14. Tuženik navodi i dokazuje da je reklamirao račun na kojem je iskazana sporna kazna u kojoj je naveo da ne baca otpad bez pripadajuće vrećice, te da je siguran da je netko „čeprkao“ po njegovoj vrećici sa otpadom i otpad razbacao po spremniku PE-1632.

14.1. Iz mail korespondencije tuženika i tužitelja proizlazi da je on reklamaciju podnio izvan roka, te da o istoj tužitelj nije niti odlučivao.

15. Izvješće o utvrđenoj nepravilnosti od 31.8.2023. koje je sastavljeno temeljem očevida na licu mjesta predstavlja javnu ispravu u smislu čl. 230 ZPP-a i kao takva dokazuje istinitost onoga što se u njoj potvrđuje ili određuje, a onaj tko tvrdi suprotno, dužan je to dokazati.

16. Dakle, tužitelj je prema stavu ovog suda dokazao da je tuženik postupao protivno odredbama Zakona o gospodarenju otpadom i Odluci o ugovornoj kazni, jer komunalni otpad nije odložio na propisan način (u propisani spremnik i u propisanoj vrećici), pa je dužan platiti ugovornu kaznu u iznosu od 65,00 eura, koja je propisana Odlukom o ugovornoj kazni.

17. Tuženik nije dokazao svoje tvrdnje da je on kritične zgode na propisan način odložio komunalni otpad, jer kao što je već naprijed navedeno, upravo iz fotografija koje je kritične zgode sačinio ovlašteni djelatnik tužitelja, a koje analizira i tuženik u podnesku od 5.6.2024., jasno se vidi da je u spremnik za papir bačena crna plastična vreća sa komunalnim otpadom, plastikom i sl. u kojoj se nalaze i računi koji pripadaju tuženiku, a pomoću kojih je tužitelj tuženika i identificirao kao počinitelj nepravilnosti.

18. Stoga je sukladno čl. 451. st. 3. ZPP-a za iznos od 65,00 eura, sa zateznom kamatom od 15.1.2024. do isplate, platni nalog održan na snazi, kako je to odlučeno u izreci pod I. Naime iz izvatka iz poslovnih knjiga proizlazi da je ugovorna kazna obračunata na računu za rujan 2023. (što i tuženik navodi), te da je dospijeće 15.10.2023. godine.

18.1. Međutim, tužitelja je valjalo odbiti sa zahtjevom za isplatom iznosa od 0,01 eura jer je isti prekomjerno postavljen, uzimajući u obzir visinu ugovorne kazne iz čl. 1. toč. 4. Odluke o ugovornoj kazni koja iznosi 65,00 eura za konkretnu situaciju. Isto tako je tužitelja valjalo odbiti i sa zahtjevom za plaćanje kamate u iznosu od 1,15 eura obračunate do 14.1.2024., je je potpuno nejasno na koji je iznos ta kamata obračunata i od kada. Stoga je u odnosu na navedeno odlučeno kao u izreci pod II.

19. Odredbom članka 164. stavak 4. ZPP-a, o zahtjevu za naknadu troškova postupka sud odlučuje u presudi (ili rješenju) kojom se završava postupak pred tim sudom. Prema Zaključku sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanom 2. lipnja 2017. u Zagrebu, presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave. O tom trošku odlučuje se presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom djelu parničnog postupka, a zatezne kamate na dosuđeni trošak teku od donošenja prvostupanjske presude.

20. Odluka o troškovima postupka tužitelja temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. ZPP i čl. 155. st. 1. ZPP, imajući u vidu Tarifu o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22 i 138/23-dalje Tarifa), imajući u vidu konačno postavljen zahtjev.

21. Tužitelju je dosuđena jedinstvena nagrada za cijeli postupak u smislu Tbr. 7/8 Tarife u iznosu od 100,00 eura (50 bodova), te 25% PDV-a od 25,00 eura, trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 13,27 eura, kao i javnobilježnička nagrada od 25,00 eura, što iznosi ukupno 163,27 eura (Tbr. 7/8).

22. Stoga je odlučeno kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 5. veljače 2025. godine

Sudac

Martina Klanac

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi pismeno u 4 primjerka, putem ovoga suda. O žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA

1. Pun. tužitelja uz rješenju o plaćanju sudske pristojbe na presudu od 13,27 eur 2. Tuženiku