Poslovni broj: Usž-4247/2024-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda, Blanše Turić predsjednice vijeća, Borisa Markovića i Ljiljane Karlovčan-Đurović, članova vijeća te sudske savjetnice Marte Sraka, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice ČL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Ivica Plavetić, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Plavetić – Knežević – Kriković, Čakovec, R. Boškovića 33, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Koturaška 43/IV, OIB: 18683136487, radi zastare prava na naplatu poreznog duga, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-32/2023-6 od 24. rujna 2024., na sjednici vijeća održanoj 5. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužiteljice ČL iz [adresa] i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-32/2023-6 od 24. rujna 2024.

Obrazloženje

1. Pobijanom Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-32/2023-6 od 24. rujna 2024. odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, klasa:

UP/II-410-23/21-01/100, urbroj: 513-04-22-2 od 14. studenoga 2022. i utvrđenje da je nastupila zastara potraživanja za cjelokupni porezni dug tužiteljice utvrđen rješenjem Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda Čakovec, klasa: UP/I-416-02/2020-06/42, urbroj: 513-07-20/2021-07 od 3. ožujka 2021. (točka I. izreke presude) te je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora (točka II. izreke presude).

2. Protiv navedene presude tužiteljica je izjavila žalbu u kojoj u bitnom navodi da se konkretno radi o pravnom pitanju o kojem je već pravomoćno presuđeno presudom prvostupanjskog suda broj: UsI-555/23-14 od 17. travnja 2023., a povodom identičnog spora između istih stranaka koja presuda je postala pravomoćna i po kojoj je tuženik postupio. Žalbu podnosi iz svih razloga koji su izneseni u prethodnom upravnom postupku kao i u ovom upravnom sporu, a budući da se radi o pravnom pitanju smatra da nema potrebe opterećivati ovaj Sud ponavljanjem istih činjeničnih i materijalnopravnih argumenata budući su već više puta izneseni u navedenim postupcima. Smatra da se i prvostupanjski sud, a i ovaj Sud treba držati uspostavljene sudske prakse koju je na kraju i tuženik prihvatio, pa predlaže preinačiti pobijanu presudu i usvojiti tužbeni zahtjev u cijelosti, a podredno vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Žalba tužiteljice dostavljena je tuženiku na odgovor, no međutim tuženik u ostavljenom roku nije dostavio sudu odgovor na žalbu tužiteljice, iako je istu uredno primio.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama propisanim člankom 134. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24.), ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.

6. Prema podacima u spisu predmeta dostavljenim ovom Sudu uz žalbu proizlazi da je Općinski sud u Čakovcu donio rješenje o osiguranju dana 3. srpnja 2015., broj: 24 Ovr-784/15-2, kojim je određeno osiguranje novčane tražbine uknjižbom prava zaloga na nekretninama, u ukupnom iznosu od 462.907,69 kn, upisanim u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], čest. br. 442/1/50 u ½ dijela. Predmetna uknjižba dopuštena je rješenjem Općinskog suda u Čakovcu, Zemljišnoknjižnog odjela Čakovec, broj: Z- 4122/2015 od 18. srpnja 2015. čime je Ministarstvo financija, Porezna uprava, Područni ured Čakovec steklo pravo namirenja založnim pravom osigurane glavnice i nakon proteka zastarnih rokova.

7. S obzirom da je predmetno dugovanje tužiteljice osigurano založnim pravom koje je upisano u zemljišne knjige na nekretninama tužiteljice porezno tijelo može se namiriti iz predmetnih nekretnina i nakon nastupa zastare, a sukladno odredbi članka 109. stavka 10. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ 115/16., 106/18., 121/19., 32/20., 42/20. i 114/22.). Naime, osnovano smatra prvostupanjski sud da kada se radi o dugu koji je osiguran založnim pravom na nekretninama poreznog dužnika više se ne može s uspjehom isticati prigovor zastare prava na naplatu poreznog duga po osnovi glavnice, niti u tom slučaju postoji osnova za otpis duga zbog zastare, jer porezno tijelo taj dug može naplatiti iako je proteklo vrijeme zastare, ali samo iz osigurane stvari, a ne i iz druge imovine poreznog dužnika, s tim da se zastarjela tražbina po osnovi kamata ne može namiriti ni iz opterećene stvari.

8. U konkretnom slučaju radilo se o zastari prava na naplatu obveze poreza na dodanu vrijednost i poreza na tvrtku za koji porezni dug je založno pravo stečeno 2015. godine pa prvostupanjski sud pravilno ocjenjuje neosnovanim prigovor tužiteljice da je tražbina prestala postojati zbog zastare prije uknjižbe založnog prava, jer je iz podataka u spisu razvidno da je založno pravo stečeno prije nastupa zastare prava na naplatu.

9. Prema ocjeni ovoga Suda, prvostupanjski sud je na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio mjerodavno materijalno pravo, odnosno odredbe Općeg poreznog zakona na koje upućuje u prvostupanjskoj presudi te osnovano smatra da neovisno o proteku vremena zastare vjerovnik čije je potraživanje osigurano zalogom ili hipotekom može se namiriti samo iz opterećene stvari pri čemu iz podataka u spisu proizlazi da tužiteljica ne osporava da je takvo pravo poreznog tijela upisano u javnoj knjizi.

10. Žalbeni prigovori tužiteljice nisu od utjecaja na drugačije rješenje ove upravne stvari, zbog čega ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.

11. Kako tužiteljica razlozima navedenima u žalbi nije dovela u sumnju zakonitost pobijane presude, niti je ovaj Sud utvrdio postojanje razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju odredbe članka 135. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima žalbu odbiti kao neosnovanu.

12. Zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora pravilno je odbijen na temelju odredbe članka 147. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, jer tužiteljica nije uspjela u upravnom sporu.

U Zagrebu 5. veljače 2025.

Predsjednica vijeća:

Blanša Turić