Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-2440/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca Tihane Pivac, kao predsjednice vijeća, te Marijana Miletića, kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Ane Grbavac, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja CA, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Irene Zustović, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Irene Zustović i Ingrid Zustović Batelić, u Labinu, protiv tuženika VA, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnicima u Odvjetničkom društvu Čohilj i Partneri d.o.o., u Puli, radi predaje u posjed, odlučujući o žalbi tuženika, protiv rješenja i presude Općinskog suda u Puli-Pola, Stalne službe u Rovinju-Rovigno, pod poslovnim brojem P- 294/2022-16 od 4. srpnja 2024., u sjednici vijeća, održanoj 5. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

i

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tuženika VA kao neosnovana i u pobijanom dijelu kojim je izrekom rješenja dopuštena preinaka tužbenog zahtjeva, te točkom I. izreke presude usvojen tužbeni zahtjev tužitelja, kao i u dijelu kojim je točkom II. izreke presude tuženik dužan naknaditi tužitelju nastale parnične troškove u iznosu 1.102,32 EUR-a, potvrđuje se rješenje i presuda i Općinskog suda u Puli-Pola, Stalne službe u Rovinju-Rovigno, pod poslovnim brojem P-294/2022-16 od 4. srpnja 2024.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem i presudom riješeno je:

"Dopušta se preinaka tužbenog zahtjeva sa ročišta od 22. svibnja 2024. godine u dijelu navedenog broja katastarske čestice predmeta prijepora k. č. br. [katastarska čestica] Z, umjesto ranije navedenog u tužbi k. č. br. [katastarska čestica] Z, nakon izvršene identifikacije u vanparničnom postupku diobe posl.br. R1-155/2022.

i suđeno je:

I. Tuženi je dužan predati tužitelju u suposjed kuću sagrađenu na k. č. [katastarska čestica] Z k. o. [katastarska općina], na adresi [adresa] i to na način da tužitelju preda primjerak ključeva i istome dozvoli korištenje kuće.

II. Tuženi je dužan naknaditi tužitelju nastale parnične troškove u iznosu 1.102,32 eura, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana presuđenja pa do isplate u visini prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za tri postotna poena, koju kamatnu stopu određuje HNB prema čl. 29. st. 2. i st. 8. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima, u roku od 15 dana.

III. O d b i j a s e zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u daljnjem iznosu od 187,50 eura kao neosnovan."

2. Žali se tuženik, pobijajući prvostupanjsko rješenje i presudu, u dijelu kojim je izrekom rješenja dopuštena preinaka tužbenog zahtjeva, te točkom I. izreke presude usvojen tužbeni zahtjev tužitelja, kao i u dijelu kojim je točkom II. izreke presude tuženik dužan naknaditi tužitelju nastale parnične troškove u iznosu 1.102,32 EUR-a, zbog svih žalbenih razloga, u smislu članka 353. stavka 1. i u svezi članka 381. sve Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), predlažući da se isto rješenje i presuda u tom dijelu preinači, podredno ukine.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja da mu tuženik preda u suposjed kuću sagrađenu na k. č. [katastarska čestica] Z k. o. [katastarska općina], na adresi [adresa] i to na način da tužitelju preda primjerak ključeva i istome dozvoli korištenje kuće.

6. Nije u pravu žalitelj, kada prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je točkom I. izreke presude usvojen tužbeni zahtjev tužitelja, pobija zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a.

7. Naime, suprotno žalbenim navodima tuženika, u obrazloženju prvostupanjske odluke navedeni su jasni razlozi o odlučnim činjenicama, jer je prvostupanjski sud obrazložio koje činjenice važne za odluku smatra istinitim i na čemu temelji tu svoju ocjenu, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima odluke navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

8. Budući, da prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu nije donesena uz bitnu postupovnu povredu, koju ističe tuženik, niti uz neke druge povrede iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnost, to je žalba zbog tog žalbenog razloga neosnovana.

9. Nije u pravu tuženik, niti, kada navodi da se prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu temelji na pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju, te da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo, kada je točkom I. izreke svoje presude usvojen tužbeni zahtjev tužitelja.

10. Naime, prvostupanjski sud ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu, te je na temelju nespornih činjenica, kao i onih utvrđenih, na temelju izvedenih dokaza i njihove valjane ocjene (članak 8. ZPP-a), potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje.

11. Tako iz obrazloženja prvostupanjske odluke proizlazi, da je, po provedenom dokaznom postupku, sud prvog stupnja utvrdio slijedeće činjenice:

- stranke da su, temeljem rješenja o nasljeđivanju iza smrti oca, pokojnog DA, naslijedile svaki u 1/2 dijela nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica], upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. č. br. [katastarska čestica] Z, k. č. br. [katastarska čestica] Z i k. č. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], sve k. o. [katastarska općina];

- tuženik da je u posjedu stare roditeljske kuće u cijelosti, za koju da se u tužbi navodi da je sagrađena na k. č. br. [katastarska čestica] Z, a isto da je smatrao i tuženik;

- predmetna sporna kuća, koju da tužitelj zahtjeva da mu se preda u suposjed, da je identificirana kao sagrađena na k.čl.br. 1209/3 Z po mjerničkom vještaku Milki Kosanović u predmetu diobe pod poslovnim brojem R1-155/2022, koji postupak da se vodi između istih stranaka za istovjetne nekretnine, označene kao k. č. br. [katastarska čestica] Z i k. č. br. [katastarska čestica] Z;

- stranke da žive u zasebnim objektima, od kojih objekata predmet spora da je kuća u kojoj da stanuje tuženik sa svojom suprugom, a ista kuća da predstavlja stari roditeljski dom, u kojem da je tuženik 2008. godine izveo znatne građevinske radove, uz dopuštenje majke i brata, ovdje tužitelja;

- iz iskaza saslušanih svjedoka, i to poglavito tuženikove supruge NA i tuženikove kćeri KA, niti majka stranaka, sada pokojna C, a niti sam tužitelj, da nisu bili suglasni da se iza smrti pokojnog oca nekretnine podijele, pa ako da je i bilo usmenog zahtjeva od strane tuženika za podjelom imovine iza smrti pokojnog oca, ono da se nije dogodilo;

- i sam tuženik da izjavljuje, da tužitelj nikada nije želio provesti diobu.

- obje stranke da su sudjelovale u ostavinskom postupku iza smrti pokojnog oca i da su prihvatile razmjerni dio nasljedstva, ne osporavajući sastav i opseg ostavinske imovine ostavitelja, kada nitko od njih da nije isticao bilo kakve zahtjeve u tom smislu, pa da ih pravomoćno rješenje o nasljeđivanju nesporno obvezuje.

12. Na osnovu ovako valjano utvrđenog činjeničnog stanja, da tuženik sudu nije dokazao da je između stranaka očeva imovina dogovorno podijeljena, na način da tuženiku pripada predmetni objekt u cijelosti, pravilno je sud prvog stupnja zaključio, da činjenica, što doista svaka stranka stanuje u zasebnoj kući, kojih kuća da su oboje suvlasnici na ravne dijelove, ne ukazuje na to da bi tužitelj odustao od svog suvlasničkog dijela na predmetnoj kući, odnosno od prava koja mu pripadaju po osnovi suvlasništva na istoj kući, pa je ispravno postupio, kada je, a imajući i u vidu da su na predmetnoj kući tužitelj i tuženik u zemljišnim knjigama upisani kao suvlasnici na jednake dijelove, prihvatio preinačeni tužbeni zahtjev tužitelja i naložio tuženiku da preda tužitelju u suposjed predmetnu kuću, presuđujući sve na način, kako je to pobliže opisano točkom I. izreke prvostupanjske presude, jer je isto ispravno utemeljeno na odredbama članka 42. stavku 1. u svezi članka 46. stavka 1. i članka 161. stavka 1. sve Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14: dalje - ZV), pravilno pri tome smatrajući, da se prihvaćanjem tužbenog zahtjeva tužitelja ne zadire, niti miješa, u pravo tuženika na dom, jer tuženik u stanu da može i nadalje nastaviti stanovati.

13. Naime, člankom 42. stavkom 1. ZV-a, propisano je, da svim suvlasnicima pripada pravo na suposjed stvari, ali oni mogu odlučiti da će međusobno podijeliti posjed stvari i/ili izvršavanje svih ili nekih vlasničkih ovlasti glede nje, a člankom 46. stavkom 1. ZV-a propisano je, da svaki suvlasnik ima pravo glede cijele stvari postavljati svojim suvlasnicima one zahtjeve koji proizlaze iz njegova suvlasništva, dok je člankom 161. stavkom 1. ZV-a propisano, da vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari.

14. Stoga, žalbenim navodima tuženika – kojima isti u biti ponavlja navode iz prvostupanjskog postupka, te daje svoju ocjenu činjeničnih utvrđenja, suprotno od pravilno utvrđenog činjeničnog stanja po sudu prvog stupnja, smatrajući da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo, kada je točkom I. izreke prvostupanjske presude usvojio tužbeni zahtjev tužitelja – ničim se ne dovodi u sumnju ispravnost činjeničnih utvrđenja i zaključaka po prvostupanjskom sudu i na toj osnovi pravilnost primjene materijalnog prava, kada je sud prvog stupnja točkom I. izreke prvostupanjske presude naložio tuženiku da tužitelju, kao suvlasniku, preda u suposjed predmetnu kuću, pa se tuženik, a kako bi se izbjeglo suvišno i nepotrebno ponavljanje, upućuje na obrazloženje prvostupanjske odluke, kojim obrazloženjem je sud prvog stupnja dao jasne i valjane razloge o tome zašto točkom I. izreke prvostupanjske presude usvaja tužbeni zahtjev tužitelja, a koje razloge kao pravilne prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

15. Žalitelju je suviše za navesti, da iz izvedenih dokaza po sudu prvog stupnja i rezultata kompletne raspravne građe, i prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda ne bi proizlazilo, da su stranke provele diobu nekretnina naslijeđenih iza smrt pokojnog oca, a među kojim nekretninama se nalazi i predmetna kuća, sagrađenu na k. č. [katastarska čestica] Z k. o. [katastarska općina], na adresi [adresa], a na kojoj nekretnini su stranke, upravo na temelju rješenja o nasljeđivanju iza smrti pokojnog oca, u zemljišnim knjigama upisane svaka za po ½ dijela, pa je, u navedenim dokonostima, sud prvog stupnja ispravno postupio, kada je naložio tuženiku da tužitelju, kao suvlasniku predmetne kuće, istu kuću preda u suposjed, presuđujući sve na način, kako je to pobliže opisano točkom I. izreke prvostupanjske presude.

16. U odnosu na daljnje žalbene prigovore, tuženiku je i za navesti, da je, suprotno žalbenim navodima tuženika, prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda - u okolnostima, kada, a kako to proizlazi iz obrazloženja prvostupanjske odluke, u konkretnom slučaju tužitelj nije mogao ispravno postaviti tužbeni zahtjev u dijelu navođenja broja katastarske čestice sporne kuće, sve do identifikacije nekretnine, koja da je očito bila potrebna, imajući u vidu deformaciju na katastarskom planu u odnosu na stanje u naravi, koja da je utvrđena po vještaku u vanparničnom postupku diobe, a što da je potvrdila i sama činjenica, da i tuženik već kod zaprimanja tužbe nije osporio identifikaciju nekretnine, već i tuženik da se rukovodio osporavajući tužiteljev zahtjev da bi sporna kuća koju on posjeduje bila sagrađena na k. č. br. [katastarska čestica] Z, a ne na k. č. br. [katastarska čestica] Z – sud prvog stupnja ispravno postupio, kada je, nakon zaključenja prethodnog postupka, dozvolio predmetnu preinaku tužbe od strane tužitelja, koju preinaku tužbe iz navedenih razloga tužitelj bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka, jer je isto ispravno utemeljeno na odredbama članka 190. stavku 2. ZPP-a, a ista preinaka tužbe je prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda i svrsishodna za konačno rješenje odnosa među strankama (članak 190. stavak 3. ZPP-a).

17. Prema tome, žalba tuženika izjavljena zbog žalbenih razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, nije mogla biti uvažena.

18. Zakonita je i odluka o troškovima postupka, kako po osnovu (članak 154. stavak 1. ZPP-a), tako i visini odmjerenih troškova (članak 155. stavak 1. ZPP-a), pa se žalba tuženika i u ovom dijelu ukazuje neosnovana, a žalitelju je, u odnosu na njegove žalbene navode, za odgovoriti, da je sud prvog stupnja ispravno postupio, kada je tužitelju priznao troškove postupka prema vrijednosti predmeta spora od 1.327,23 EUR-a, jer je tu vrijednost predmeta spora sud prvog stupnja utvrdio rješenjem na ročištu rasprave, održanom 7. veljače 2023. (stranice od 20 do 22 spisa).

19. Budući, da na izloženi način, nisu ostvareni istaknuti žalbeni razlozi, a prvostupanjskim rješenjem i presudom u ovom pobijanom dijelu, kojim je izrekom rješenja dopuštena preinaka tužbenog zahtjeva, te točkom I. izreke presude usvojen tužbeni zahtjev tužitelja, kao i u dijelu kojim je točkom II. izreke presude tuženik dužan naknaditi tužitelju nastale parnične troškove u iznosu 1.102,32 EUR-a, nije počinjena, kako žalbom istaknuta, tako ni niti bilo koja od ostalih bitnih postupovnih povreda, na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, a na pravilno utvrđeno činjenično stanje, materijalno pravo je ispravno primijenjeno, valjalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i u ovom pobijanom dijelu potvrditi prvostupanjsko rješenje i presudu, slijedom čega je presuđeno i riješeno kao u izreci (članak 368. stavak 1. i članak 380. točka 2. sve ZPP-a).

20. Nepobijani dio (točku III. izreke prvostupanjske presude), valjalo je ostaviti neizmijenjenim.

Split, 5.veljače 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Tihana Pivac