Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Kž-71/2025-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sudaca Rajka Kipkea, predsjednika vijeća te Igora Pavlica i Darija Lokasa, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu protiv okrivljenih EG, ŠG i KG, zbog kaznenog djela iz čl. 229. st. 1. toč. 1. i 6. u svezi s čl. 228. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenih EG, ŠG i KG, protiv rješenja Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj: Kv-13/2025-8 od 20. siječnja 2025., u sjednici održanoj 5. veljače 2025.,

r i j e š i o  j e

Odbijaju se žalbe okrivljenih EG, ŠG i KG kao neosnovane.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem poslovnog broja: Kv-13/2025-8 od 20. siječnja 2025., Općinski sud u Čakovcu je, na temelju čl. 127. st. 4. u vezi s čl. 131. st. 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24.; dalje: ZKP/08), protiv okrivljenih EG, ŠG i KG, produljio istražni zatvor po zakonskoj osnovi iz čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08, zbog kaznenog djela iz čl. 229. st. 1. toč. 1. i 6. u svezi s čl. 228. st. 1. KZ/11.

2. Protiv tog rješenja žalbu podnose okrivljeni EG po branitelju Ivici Plavetiću, odvjetniku, okrivljeni ŠG po branitelju po službenoj dužnosti Matiji Šikiću, odvjetniku te okrivljeni KG po branitelju Goranu Ružiću, odvjetniku.

2.1. Okrivljeni EG žali se zbog povrede odredaba kaznenog postupka te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine.

2.2. Okrivljeni ŠG žalbu podnosi "iz svih žalbenih razloga", s prijedlogom da se žalba prihvati te pobijano rješenje ukine.

2.3. Okrivljeni AG žali se zbog povrede odredaba kaznenog postupka te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine.

3. Prije održavanja sjednice spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na dužno razgledavanje, koji je podneskom broj: KŽ-DO-79/2025-3 od 4. veljače 2025. isti vratilo.

4. Žalba nije osnovana.

5. U odnosu na žalbu okrivljenog EG:

5.1. Polazeći od sadržaja žalbe, ovaj žalbeni sud prije svega uočava da se okrivljenik, iako u žalbi uvodno naznačuje i žalbenu osnovu bitne povrede odredaba kaznenog postupka, žali isključivo zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s time da je ovo žalbeno vijeće povodom njegove žalbe, kao i žalbi okrivljenih ŠG i KG, a sukladno ovlaštenju iz čl. 494. st. 4. ZKP/08, ispitalo pobijano rješenje i po službenoj dužnosti, te nije utvrdilo da bi prvostupanjski sud ostvario neku od povreda taksativno navedenih u citiranoj odredbi.

5.2. Žalba okrivljenika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

5.3. Ovo žalbeno vijeće pri tom primjećuje da okrivljenik u žalbi ne osporava pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda o postojanju temeljnog uvjeta za određivanje/produljenje istražnog zatvora – osnovane sumnje da je počinio kazneno djelo za koje se tereti, konkretno kazneno djelo teške krađe iz čl. 229. st. 1. toč. 1. i 6. u svezi čl. 228. st. 1. KZ/11, tako da na ovom mjestu samo valja konstatirati da iz do sada pribavljenih dokaza i podataka u spisu, i po stavu ovog žalbenog suda, proizlazi relevantan stupanj vjerojatnosti, svakako na razini osnovane sumnje, da je žalitelj počinio terećeno kazneno djelo, a na što upućuje i činjenica da je optužnica koja je protiv žalitelja podnesena zbog počinjenja predmetnog kaznenog djela u međuvremenu potvrđena.

5.4. Okrivljenik u žalbi osporava pravilnost činjeničnih utvrđenja na kojima prvostupanjski sud temelji svoj zaključak o postojanju opasnosti od ponavljanja djela te da se u ovom slučaju ostvarenje svrhe istražnog zatvora ne može očekivati izricanjem drugih blažih mjera, uz bitnu tvrdnju da je priznao počinjenje djela, pri tom izrazivši duboko kajanje zbog počinjenog, da je šteta neznatna i da je istu voljan podmiriti, te da je u međuvremenu bio na slobodi za koje vrijeme nije činio nikakva kaznena djela.

5.5. Suprotno žalitelju, prvostupanjski sud pravilno uočava postojanje niza okolnosti koje kada se međusobno povežu i sagledaju u svojoj ukupnosti upućuju na zaključak o postojanju realne i objektivno predvidive opasnosti da bi boravkom na slobodi mogao ponoviti isto ili slično kazneno djelo, te da se u ovom slučaju ostvarenje svrhe istražnog zatvora (opasnost od ponavljanja djela – posebna istražno zatvorska osnova iz čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08) razumno ne može očekivati primjenom drugih blažih mjera.

5.6. Tako prvostupanjski sud prije svega pravilno primjećuje da je žalitelj do sada već bio višestruko pravomoćno osuđivan zbog različitih kaznenih djela, pretežito imovinskog karaktera, tako da je riječ o višestrukom općem i specijalnom povratniku u odnosu na kojeg do sada izricane i izdržane kaznene sankcije, između ostalog i bezuvjetne kazne zatvora, očito nisu polučile očekivani cilj – usklađenje njegovog ponašanja sa zakonom i odvraćanje od daljnjeg činjenja kaznenih djela.

Imajući uz to dodatno u vidu da je isti nezaposlen i bez stalnih prihoda, a što na razini osnovane sumnje upućuje na razuman zaključak da činjenjem kaznenih djela protiv imovine ostvaruje sredstva za život, tada je i po stavu ovog žalbenog suda, a suprotno žalitelju, u svojoj ukupnosti i međusobnoj povezanosti riječ o osobitim okolnostima koje ukazuju na realnu i objektivno predvidivu opasnost da bi boravkom na slobodi mogao ponoviti isto ili slično kazneno djelo (posebna istražno zatvorska osnova iz čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08), te ujedno i na zaključak da je u ovom slučaju radi otklanjanja opasnosti od ponavljanja djela protiv njega nužno produljiti istražni zatvor, budući da slijedom svega prethodno navedenog doista nije razumno za očekivati da se otklanjanje takve opasnosti može postići i drugim blažim mjerama.

6. U odnosu na žalbu okrivljenog ŠG:

6.1. Prije svega, ovaj žalbeni sud primjećuje da se okrivljenik, premda u žalbi uvodno naznačuje da istu podnosi iz "svih žalbenih razloga", sadržajno žali samo zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pri čemu ne osporava pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda o postojanju temeljnog uvjeta za određivanje/produljenje istražnog zatvora – osnovane sumnje da je počinio terećeno kazneno djelo, već napada samo pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda o postojanju osobitih okolnosti koje upućuju na opasnost od ponavljanja djela (posebna istražno zatvorska osnova iz čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08).

6.2. Konkretno, okrivljenik prvenstveno ističe da njegova ranija kaznena osuđivanost ne može biti isključivi razlog za njegovo oduzimanje slobode, dok činjenica da se protiv njega vode i drugi kazneni postupci nije relevantna za zaključivanje o postojanju citirane posebne istražno zatvorske osnove budući da isti nisu pravomoćno okončani.

Uz to ističe da je otac petero maloljetne djece koju radeći neprijavljeno zbrinjava, te da je uhićen tek tjedan dana nakon počinjenja djela a za koje vrijeme nije činio nova kaznena djela, a kako je u dobi od 27 godina, smatra da sve to upućuje da je predmetno djelo, koje je priznao te izrazio kajanje, bilo izraz njegove nepromišljenosti u povezanosti s egzistencijalnim problemima.

6.3. Vezano za izložene žalbene navode, ovaj žalbeni sud primjećuje kako je okrivljenik do sada doduše nije bio kažnjavan za ista ili slična kaznena djela, međutim, činjenica njegove pravomoćne osuđivanosti zbog počinjena drugih kaznenih djela također ukazuje da njegovo dosadašnje ponašanje nije bilo usklađeno sa pozitivnim pravnim poretkom u Republici Hrvatskoj, te da izrečene kaznene sankcije očito nisu polučile svoj cilj - usklađenje njegovog ponašanja sa zakonom i odvraćanje od daljnjeg činjenja kaznenih djela.

6.4. Što se pak tiče žalbenih navoda kojima žalitelj upire da se to što se protiv njega vode i drugi kazneni postupci, budući da isti nisu pravomoćno okončani, ne može uzeti kao okolnost koja upućuje na opasnost od ponavljanja djela, valja primijetiti da se u ovoj fazi postupka prilikom odlučivanja o istražnom zatvoru relevantne činjenice utvrđuju na razini osnovane sumnje, a kako je riječ o potvrđenim optužnicama, koje se između ostalog odnose i na imovinska kaznena djela (razbojništvo i teška krađa), to znači da je nadležni sud već pravomoćno zaključio da postoji relevantan stupanj vjerojatnosti, na razini osnovane sumnje, da je žalitelj počinio i ta djela, tako da je prvostupanjski sud, a suprotno žalitelju, pravilno postupio kada je kao okolnost koja upućuje na postojanje opasnosti od ponavljanja istog ili sličnog kaznenog djela uzeo u obzir i činjenicu da su protiv žalitelja podignute pravomoćne optužnice, između ostalog i zbog počinjenja istih odnosno istovrsnih kaznenih djela.

6.5. Imajući uz to dodatno u vidu da je isti nezaposlen i bez stalnih prihoda, a što na razini osnovane sumnje upućuje na razuman zaključak da činjenjem kaznenih djela protiv imovine ostvaruje sredstva za život, te da počinjenje predmetnog djela nije bilo izraz njegove nepromišljenosti, a kako to tvrdi u žalbi, tada je i po stavu ovog žalbenog suda, a suprotno žalitelju, u svojoj ukupnosti i međusobnoj povezanosti riječ o osobitim okolnostima koje ukazuju na realnu i objektivno predvidivu opasnost da bi boravkom na slobodi mogao ponoviti isto ili slično kazneno djelo (posebna istražno zatvorska osnova iz čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08), te ujedno upućuju i na zaključak da je u ovom slučaju radi otklanjanja opasnosti od ponavljanja djela nužno protiv njega produljiti istražni zatvor, budući da slijedom svega prethodno navedenog doista nije razumno za očekivati da se otklanjanje takve opasnosti može postići i drugim blažim mjerama.

7. U odnosu na žalbu okrivljenog KG:

7.1. Prije svega, ovaj žalbeni sud primjećuje da okrivljenik uvodno u žalbi navodi i žalbenu osnovu bitne povrede odredaba kaznenog postupka, koju, međutim, u daljnjem tekstu žalbe ne konkretizira niti posebno obrazlaže, tako da je sadržajno riječ samo o žalbi zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

7.2. Okrivljenik osporava pravilnost činjeničnih utvrđenja na kojima prvostupanjski sud temelji svoj zaključak o postojanju opasnosti od ponavljanja djela te da se u ovom slučaju ostvarenje svrhe istražnog zatvora ne može očekivati izricanjem drugih blažih mjera, uz bitnu tvrdnju da je da je stupanj njegove kriminalne aktivnosti u počinjenju predmetnog kaznenog djela bio daleko manji od ostalih okrivljenika, te da je priznao počinjenje djela i izrazio duboko kajanje zbog počinjenog.

7.3. Suprotno žalitelju, prvostupanjski sud pravilno uočava postojanje niza okolnosti koje kada se međusobno povežu i sagledaju u svojoj ukupnosti upućuju na zaključak o postojanju realne i objektivno predvidive opasnosti da bi boravkom na slobodi mogao ponoviti isto ili slično kazneno djelo, te da se u ovom slučaju ostvarenje svrhe istražnog zatvora (opasnost od ponavljanja djela – posebna istražno- zatvorska osnova iz čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08) razumno ne može očekivati primjenom drugih blažih mjera.

7.4. Tako prvostupanjski sud prije svega pravilno primjećuje da je žalitelj do sada već bio višestruko pravomoćno osuđivan zbog različitih kaznenih djela, pretežito imovinskog karaktera, tako da je riječ o višestrukom općem i specijalnom povratniku u odnosu na kojeg do sada izricane i izdržane kaznene sankcije, očito nisu polučile očekivani cilj – usklađenje njegovog ponašanja sa zakonom i odvraćanje od daljnjeg činjenja kaznenih djela.

7.5. Imajući uz to dodatno u vidu da je isti nezaposlen i bez stalnih prihoda, a što na razini osnovane sumnje upućuje na razuman zaključak da činjenjem kaznenih djela protiv imovine ostvaruje sredstva za život, tada je i po stavu ovog žalbenog suda, a suprotno žalitelju, u svojoj ukupnosti i međusobnoj povezanosti riječ o osobitim okolnostima koje ukazuju na realnu i objektivno predvidivu opasnost da bi boravkom na slobodi mogao ponoviti isto ili slično kazneno djelo (posebna istražno zatvorska osnova iz čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08), te ujedno i na zaključak da je u ovom slučaju radi otklanjanja opasnosti od ponavljanja djela nužno protiv njega produljiti istražni zatvor, budući da slijedom svega prethodno navedenog doista nije razumno za očekivati da se otklanjanje takve opasnosti može postići i drugim blažim mjerama.

8. Slijedom svega izloženog, a kako ispitivanjem pobijanog rješenja po službenoj dužnosti u smislu čl. 494. st. 4. ZKP/08, nisu utvrđene povrede na koje sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08 žalbe okrivljenika odbiti kao neosnovane, a kako je to i odlučeno u izreci ovog rješenja.

U Varaždinu 5. veljače 2025.

Predsjednik vijeća

Rajko Kipke