Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž R-9/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivane Čačić kao predsjednice vijeća, te Tanje Novak-Premec kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Snježane Šaško, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ĐO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Jadranka Laurić-Flego, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženice Zagrebačke banke d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, koju zastupa punomoćnik Marijan Ruždjak, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Ruždjak i partneri d.o.o. Zagreb, radi naknade štete, odlučujući povodom žalbi tužiteljice i tuženice podnesenih protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu od 31. listopada 2024. poslovni broj: Pr-1835/2019-47, u sjednici vijeća održanoj 5. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

Žalba tužiteljice djelomično se odbija i djelomično prihvaća dok se žalba tuženice u cijelosti odbija kao neosnovana te se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj: Pr-1835/2019-47 od 31. listopada 2024.:

- potvrđuje u cijelosti pod točkom I. izreke

- potvrđuje u točki II. izreke u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske štete u iznosu od 7.380,00 EUR sa zahtijevanom zateznom kamatom na taj iznos

- preinačuje u točki II. izreke u dijelu kojim je tužiteljica odbijena sa zahtjevom za naknadu neimovinske štete u iznosu od 1.500,00 EUR i sudi:

Nalaže se tuženici Zagrebačkoj banci d.d. Zagreb da isplati tužiteljici ĐO daljnji iznos naknade neimovinske štete u iznosu od 1.500,00 EUR sa zateznom kamatom od 23. svibnja 2019. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 30. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 31. prosinca 2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

r i j e š i o  j e

I. Žalba tuženice odbija se kao neosnovana dok se žalba tužiteljice djelomično prihvaća te se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj: Pr- 1835/2019-47 od 31. listopada 2024. u odluci o troškovima sadržanoj u točki III. izreke - potvrđuje u dijelu kojim je naloženo tuženici naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 1.368,26 EUR sa zateznom kamatom od 31. listopada 2024. do isplate te se

- nalaže tuženici da naknadi tužiteljici daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 107,84 EUR sa zateznom kamatom od 5. veljače 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženici da naknadi tužiteljici troškove žalbe u iznosu od 53,12 EUR u roku 15 dana dok se sa više zatraženim iznosom do zahtijevanog iznosa od 312,50 EUR zahtjev tužiteljice odbija.

III. Odbija se tuženica sa zahtjevom za naknadu troškova žalbe kao i sa zahtjevom za naknadu troškova odgovora na žalbu.

IV. U nepobijanom dijelu točke II. izreke kojim je odbijen zahtjev za isplatu zatezne kamate na iznos od 10.100,00 EUR za razdoblje od 20. svibnja 2019. do 22. svibnja 2019. te na iznos od 720,00 EUR za razdoblje od 20. svibnja 2019. do 30. listopada 2024., prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom pod točkom I. izreke naloženo je tuženici platiti tužiteljici po osnovi naknade štete ukupan iznos od 10.820,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom na iznos od 10.100,00 EUR od 23. svibnja 2019. do isplate i na iznos od 720,00 EUR od 31. listopada 2024. do isplate. Pod točkom II. izreke tužiteljica je odbijena u preostalom dijelu tužbenog zahtjeva kojim traži da joj tuženica isplati iznos od 8.880,00 EUR sa zateznom kamatom na taj iznos kao i da joj tuženica isplati na iznos od 10.100,00 EUR zateznu kamatu za razdoblje od 20. svibnja 2019. do 22. svibnja 2019. te na iznos od 720,00 EUR za razdoblje od 20. svibnja 2019. do 30. listopada 2024. Pod točkom III. izreke naloženo je tuženici naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 1.368,26 EUR sa zateznom kamatom od donošenja presude do isplate.

2. Prvostupanjsku presudu pravodobnom žalbom pobija tužiteljica pod točkom II. izreke za odbijeni iznos na ime naknade štete od 8.880,00 EUR iz razloga određenih u članku 353. stavku 1. točki 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 – Odluka USRH koji se u ovom postupku primjenjuje na temelju članka 117. stavka 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku – „Narodne novine“ broj: 70/19 uz izuzetke propisane stavkom 2. i 3. istog članka i na temelju članka 107. stavka 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku – „Narodne novine“ broj: 80/22 uz izuzetke propisane stavkom 2., 3., 4. i 5. tog članka - dalje u tekstu: ZPP), dakle zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom drugostupanjskom sudu da preinači prvostupanjsku presudu u tom dijelu na način da joj dosudi daljnji iznos štete od 8.800,00 EUR s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 23. svibnja 2019. do isplate te da posljedično tome preinači i odluku o troškovima postupka i dosudi joj daljnje troškove u iznosu od 1.302,09 EUR kao i trošak sastava žalbe u iznosu od 312,50 EUR.

3. Prvostupanjsku presudu također pravodobnom žalbom pobija i tuženica i to u dosuđujućem dijelu pod točkom I. izreke te u odluci o troškovima postupka pod točkom III. izreke zbog svih žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavkom 1. točkom 1. – 3. ZPP s prijedlogom nadležnom županijskom sudu da pobijanu presudu preinači i odbije tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti uz naknadu parničnog troška tuženici uključujući i trošak žalbe u iznosu od 312,50 EUR i trošak pristojbe prema odluci suda, a podredno da istu ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

4. Tužiteljica nije odgovorila na žalbu tuženice dok tuženica u odgovoru na žalbu tužiteljice osporava osnovanost žalbenih navoda tvrdeći da je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio njezin tužbeni zahtjev za iznos od 8.880,00 EUR time da i dosuđeni iznos smatra neosnovanim i prekomjernim ponavljajući za to razloge iznesene u svojoj žalbi. Traži trošak odgovora na žalbu.

5. Žalba tužiteljice je djelomično osnovana dok je žalba tuženice neosnovana.

6. Budući prvostupanjska presuda nije pobijana u dijelu točke II. izreke kojim je odbijen zahtjev za isplatu zatezne kamate na iznos od 10.100,00 EUR za razdoblje od 20. svibnja 2019. do 22. svibnja 2019. te na iznos od 720,00 EUR za razdoblje od 20. svibnja 2019. do 30. listopada 2024., to je primjenom članka 365. stavaka 1. ZPP odlučeno kao u točki IV. izreke rješenja ove drugostupanjske odluke.

7. Polazeći od predmeta spora u kojem tužiteljica zahtijeva naknadu neimovinske i imovinske štete zbog profesionalne bolesti, činjeničnih navoda tužbe i odgovora na tužbu kojim tuženica u cijelosti osporava svoju odgovornost za zahtijevanu naknadu štete i njezinu visinu, prvostupanjski sud je na temelju provedenih dokaza – čitanjem pisanih isprava i medicinske dokumentacije tužiteljice, provedenim dokazom medicinskim vještačenjem po vještacima dr. Gordanu Makariću i dr. Mladenu Frketiću te saslušanjem tužiteljice kao stranke u svrhu dokazivanja, utvrdio slijedeće, za predmet spora odlučne činjenice:

- da je tuženica HZZO-u Zagreb Regionalnom uredu Zagreb 21. ožujka 2017. za tužiteljicu podnijela prijavu o profesionalnoj bolesti sa ispunjenim podacima od tužiteljičinog izabranog doktora opće medicine od 13. prosinca 2016. koja sadrži i mišljenje Hrvatskog zavoda za zaštitu zdravlja i sigurnost na radu prema kojem je tužiteljici utvrđena profesionalna bolest dana 23. svibnja 2017.

- da je prema Uvjerenju o zdravstvenoj sposobnosti radnika – tužiteljice Ustanove za zdravstvenu skrb Profozić, ordinacije medicine rada, tužiteljici utvrđeno da je zdravstveno nesposobna za poslove bankarice kontakt centra i obiteljske bankarice, ali da je sposobna za poslove bankarice za podršku i ob. bankarice

- da je Rješenjem HZZO-a Regionalni ured Zagreb, Odsjek za zdravstveno osiguranje zaštite zdravlja na radu od 14. lipnja 2017. tužiteljici zaposlenoj kod tuženice utvrđena bolest pod dijagnozom šifre prema MKB – 10 klasifikaciji G56.0 koja se priznaje kao profesionalna bolest te su joj tim rješenjem priznata sva prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj profesionalne bolesti od 23. svibnja 2017.

- da je prethodno Hrvatski zavod za zaštitu zdravlja i sigurnosti na radu u svojem mišljenju od 23. svibnja 2017. naveo da je tužiteljica zaposlena u Zagrebačkoj banci od 1999. kao bankarica kontakt centra, te kod pravnog prednika današnjeg poslodavca u ukupnom trajanju radnog staža od 35 godina; da je radila prvih godina na pisaćoj mašini, a potom rad nastavila na tipkovnici kompjutora i da već duže vrijeme ima tegobe s obje šake

- da je u rješenju HZZO od 14. lipnja 2017. navedeno da je Liječničko povjerenstvo Hrvatskog zavoda za zaštitu zdravlja i sigurnost na radu u postupku medicinsko- liječničkog vještačenja dalo stručno medicinsko mišljenje na temelju medicinske dokumentacije i uz potvrđenu i objektiviziranu dugogodišnju izloženost statodinamičkim naporima na radnom mjestu koji su bili dovoljnog intenziteta i trajanja za nastanak sindroma prenaprezanja u vidu sindroma karpalnog kanala na obje ruke, da se tužiteljici priznaje profesionalna etiologija obostranog sindroma karpalnog kanala šifre G56.0

- da prema nalazu i mišljenju sudskog vještaka dr. Mladena Frketića postoji uzročno posljedična veza između rada tužiteljice kod tuženice koja je tijekom 5 sati efektivnog rada napravila 13500 pokreta prstima desne ruke, a prstima lijeve ruke 6000 pokreta za kompjuterom te da su obje ruke stradale vršeći opetovane radnje, pri tome trpeći pritisak na zapešće i dovodeći strukture zapešća u kompresiju gdje poglavito strada tzv. središnji živac (medianus) koji je i operiran na obje ruke s djelomičnim uspjehom što je dokazano kasnijim kontrolnim EMNG nalazima kao i pregledima kirurga, fizijatra i ortopeda odnosno da postoji uzročno-posljedična veza između uvjeta rada kod poslodavca i utvrđene profesionalne bolesti tužiteljice.

7.1. U ocjeni odgovornosti tuženice za naknadu štete nastale tužiteljici kao posljedice utvrđene profesionalne bolesti prvostupanjski se sud poziva na članak 25. stavak 1. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine" broj: 71/14, 118/14, 154/14, 94/18 i 96/18

– dalje u tekstu: ZZR) kojim je propisano da se za ozljedu na radu i profesionalnu bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra da potječu od rada i poslodavac za njih odgovara po načelu objektivne odgovornosti, te na članak 111. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/14 i 127/17 – dalje u tekstu: ZR) kojim je uređena odgovornost poslodavca za štetu uzrokovanu radniku pa je tako u stavku 1. tog članka propisano da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava. Pri tome ukazuje da se poslodavac koji odgovara prema kriteriju uzročnosti (objektivna ili kauzalna odgovornost) može te odgovornosti osloboditi pod pretpostavkama propisanih člankom 25. stavka 2. ZZR (ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njegove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu) i člankom 1067. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 – dalje u tekstu: ZOO) što nije slučaj u konkretnim okolnostima budući je tužiteljica izvršavala svoje radne zadatke na način kako se to od nje zahtijevalo prilikom čega je cijelo radno vrijeme vršila radnje tipkanja po tipkovnici zbog čega je došlo do utvrđenog profesionalnog oboljenja, čime je tužiteljici povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlja te joj je nastala imovinska i neimovinska šteta.

7.2. Provedenim dokazom vještačenjem po medicinskim vještacima dr. Gordanu Makariću i Mladenu Frketiću prvostupanjski sud utvrdio je kvalifikatorne okolnosti o kojima sukladno članku 1100. stavku 1. i 2. ZOO ovisi visina pravične novčane naknade i to da je tužiteljica zbog zadobivenih zdravstvenih oštećenja trpjela bolove jačeg intenziteta u trajanju od 10 dana, srednjeg intenziteta sljedećih 15 dana te još 4 mjeseca bol slabijeg intenziteta po kojem kriteriju prvostupanjski sud utvrđuje pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 3.500,00 EUR, da je tužiteljica u sklopu prilagodbe na novonastalo stanje (operativni zahvati) trpjela umjereni do jaki oscilirajući strah 2 dana, potom u tijeku oporavka umjereno oscilirajući strah od sveukupno 2 tjedna te potom slabiji oscilirajući strah sveukupno do 8 tjedana po kojem kriteriju tužiteljici pripada pravična novčana naknada u iznosu od 1.200,00 EUR, za trajne posljedice utvrđene profesionalne bolesti koje smanjuju opću životnu sposobnost tužiteljice za 20% i u kojem omjeru su potrebni pojačani napori u svakodnevnim aktivnostima tužiteljici utvrđuje pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 4.400,00 EUR te po kriteriju naruženosti u vidu ožiljaka na lijevoj i desnoj ruci na ručnim zglobovima u boji kože duljine 3 cm oko kojih su se formirale kvržice i za koje ocjenjuje da se radi o naruženju manjeg stupnja koje primjećuje okolina i zbog kojih je tužiteljici neugodno te ima osjećaj da će ljudi misliti da je sama sebi napravila nešto, pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 1.000,00 EUR ili sveukupno 10.100,00 EUR.

7.3. Za tuđu pomoć i njegu koju na temelju provedenog dokaza vještačenjem utvrđuje potrebnom 2 mjeseca po 4 sata dnevno za poslove oko osnovne osobne njege, oblačenja te osnovnih kućanskih poslova prvostupanjski sud tužiteljici dosuđuje ukupno 720,00 EUR koji iznos imovinske štete je tužiteljica i zahtijevala ocijenivši primjerenom visinom cijene jednog neto sata za pružanje tuđe pomoći u iznosu od 3,32 EUR.

7.4. Obzirom na naprijed utvrđeno prvostupanjski sud tužiteljici s osnove neimovinske štete zbog povreda prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje dosuđuje pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 10.100,00 EUR, a odbija ju za iznos od 8.880,00 EUR te joj na dosuđeni iznos dosuđuje zateznu kamatu od dana podnošenja tužbe 23. svibnja 2019. primjenom članka 1103. ZOO, a s osnova dosuđene imovinske štete zateznu kamatu od dana donošenja prvostupanjske presude primjenom odredbe članka 1086. ZOO.

8. Tužiteljica u žalbi osporava pravilnost primijenjenog materijalnog prava smatrajući da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu članka 1100. ZOO odbivši njezin zahtjev za naknadu neimovinske štete u iznosu od 8.880,00 EUR tvrdeći da primjerena novčana naknada za tu štetu iznosi upravo traženi iznos od ukupno 18.980,00 EUR.

9. Tuženica tvrdi da prvostupanjska presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, da su izneseni razlozi proturječni i suprotni sadržaju spisa te da je stoga počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP koju bitnu nalazi i u tvrdnji da je u obrazloženju prvostupanjske presude izostala ocjena dokaza. Zaključak suda da je tuženica odgovorna za štetu po načelu objektivne odgovornosti, da ne postoji doprinos tužiteljice kao ni ekskulpacijski razlozi smatra pogrešnim i u suprotnosti s provedenim dokazima jer upravo iz provedenih dokaza proizlazi da je u skladu sa zdravstvenim stanjem tužiteljici ponudila obavljanje poslova za koje je tužiteljica sposobna i to u skladu s ocjenom Ustanove za zdravstvenu skrb Profozić, ordinacije medicine rada i to poslove "bankarica za podršku prodaji + Ob. bankarica" koje poslove je tužiteljica i pristala obavljati. Stoga smatra da nema nikakvog propusta tuženice te tvrdi da je primijenila sva pravila zaštite na radu i osposobila tužiteljicu za rad na siguran način i odmah kada su se ukazali prvi simptomi koji su ukazivali na potrebu promjene radnog mjesta poduzela potrebne mjere. Tvrdi da prvostupanjski sud nije naveo razloge o postojanju uzročne veze između bilo kakvog djelovanja ili propusta tuženice i štete koju tužiteljica trpi. Pri tome ukazuje da bi se radilo o ostvarenju prava na naknadu štete, moraju biti ispunjene zakonom propisane pretpostavke i to: štetnik, štetna radnja, šteta, uzročna veza i protupravnost, a da iz provedenih dokaza i obrazloženja presude nije moguće zaključiti u čemu bi se sastojala štetna radnja ili propust na strani tuženice niti postojanje uzročne veze između te štetne radnje i štete, a pogotovo u čemu se sastoji protupravnost tuženice. Zbog svega navedenog smatra da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

9.1. Nastavno tuženica navodi da vještaci dr. Goran Makarić i dr. Mladen Frketić nisu u svom usmenom očitovanju otklonili njezine prigovore na njihov nalaz i mišljenje ujedno tvrdeći da nisu odgovorili na osnovni zadatak o postojanju uzročne veze između procesa rada kojeg je tužiteljica svakodnevno obavljala kod tuženice i nastupa bolesti, a da pozivanje vještaka na druge nalaze iz drugih postupaka ne može predstavljati dokaz o uzročno-posljedičnoj vezi. Također tvrdi da vještaci nisu dali obrazloženje u čemu se sastoje trajne posljedice od 20% jer nisu naveli koje radnje i aktivnosti tužiteljica ne može obavljati zbog posljedica koje se manifestiraju kroz oslabljenu snagu stiska i hvata objema šakama i umanjenim kretnjama u ručnim zglobovima te malim zglobovima obje šake. Nejasnim ocjenjuje okolnosti koje su uzrokovale strah kod tužiteljice, u čemu se on sastojao, u kojem se vremenu javljao i u kojem vremenu je trajao, a niti su utvrdili u kojem vremenu je tužiteljica trpjela bol jakog, srednje jakog i umjerenog intenziteta. Tvrdi da kod ocjene naruženja ni vještaci ni sud nisu vodili računa o mjestu koje je isključivo pokriveno odjećom i nije dostupno pogledima okoline. Zbog svega navedenog smatra da je u obrazloženju prvostupanjske presude izostala ocjena dokaza dok su izneseni razlozi suprotni sadržaju spisa.

9.2. Nadalje tuženica tvrdi da je prvostupanjski sud tužiteljici dosudio previsoke iznose pravične naknade te da nije naveo jasne i detaljne kriterije kojim se rukovodio prilikom odlučivanja o visini pravične novčane naknade nego je kritični prihvatio iznose koje je tužiteljica utužila. Nastavno iznosi iznose pravične novčane naknade koji po njezinoj procjeni pripadaju tužiteljici. Konačno osporava i odluku o troškovima smatrajući da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika jer je za ročišta na kojima stranke nisu raspravljale o pravnoj stvari pogrešno dosudio puni iznos nagrade prema Tbr. 9. toč. 1. Tarife te da je isto učinio za podneske tužiteljice od 10. prosinca 2019. i 15. ožujka 2023. jer ti podnesci ne predstavljaju podneske iz Tbr. 8. toč. 1. Tarife pa da je stoga i tom dijelu počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP jer odluka o troškovima nema razloga o odlučnim činjenicama te je suprotna sadržaju spisa.

U odnosu na žalbu tuženice:

10. Ispitivanjem pobijane presude i postupak koji je prethodio donošenju iste primjenom članka 365. stavka 2. ZPP u pravcu istaknute i obrazložene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP kao i ostalih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9. 13. i 14. ZPP utvrđeno je da u prvostupanjskom postupku nije počinjena ni jedna od naprijed navedenih bitnih povreda na koje na temelju članka 365. stavka 2. ZPP ovaj sud u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti, pa tako ni bitna povreda iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP jer pobijana presuda nema nikakvih nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, prvostupanjski sud iznio je relevantne, jasne, neproturječne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama u odnosu na utvrđenje uzročno posljedične veze između procesa rada koji je tužiteljica kod tuženice i njezine prednice obavljala kontinuirano kroz tridesetpet godina (od 1980.) i nastale profesionalne bolesti koja je nedvojbeno objektivizirana ne samo liječničkom dokumentacijom tužiteljice nego i javnim ispravama kojima je upravo zbog dugogodišnje izloženost statodinamičkim naporima na radnom mjestu koji su bili dovoljnog intenziteta i trajanja za nastanak sindroma prenaprezanja u vidu sindroma karpalnog kanala na obje ruke, tužiteljici priznata profesionalna etiologija obostranog sindroma karpalnog kanala šifre G56.0. Prvostupanjski sud je tu uzročnu vezu između rada tužiteljice (tipkanja po tipkovnici, a ranije na pisaćoj mašini u dugogodišnjem radu kod tuženice kroz pet sati rada sa 13.500 pokreta prstima desne ruke i 6000 pokreta prstima lijeve ruke i na taj način vršeći pritisak na zapešće i dovodeći strukture u kompresiju gdje poglavito strada tzv. središnji živac – medianus koji je i operiran na obje ruke ), protivno navodima žalbe utvrdio i provedenim dokazom medicinskim vještačenjem po sudskom vještaku dr. Mladenu Frketiću pa se tuženica upućuje na zajednički pisani nalaz i mišljenje medicinskih vještaka te iskaz medicinskog vještaka dr. Mladena Frketića s ročišta održanog 21. ožujka 2023. u kojem i usmeno iznosi razloge zbog kojih utvrđuje uzročno posljedičnu vezu između procesa rada na radnom mjestu bankarice kontakt centra koje poslove je obavljala tužiteljica i utvrđene profesionalne bolesti - sindroma karpalnog kanala na obje ruke.

10.1. Stoga tuženica u žalbi bez uporišta u stanju spisa i obrazloženja pobijane presude imputira prvostupanjskom sudu da je u obrazloženju pobijane presude izostala ocjena dokaza te da su izneseni razlozi suprotni sadržaju spisa. Sud prvog stupnja je na temelju ocjene svih provedenih dokaza utvrdio odlučne činjenice za predmet spora na način na koji mu to nalaže članak 8. ZPP te je svoje uvjerenje o tim činjenicama opravdao uvjerljivim i neproturječnim razlozima koji imaju uporište u provedenim dokazima i koji dokazi po ocjeni ovog suda otklanjaju svaku razumnu sumnju u istinitost stečenog uvjerenja o uzročno posljedičnoj vezi između procesa rada koji je tužiteljica obavljala kod tuženice i utvrđene profesionalne bolesti.

11. Navodi žalbe tuženice da je tužiteljicu u skladu s njezinim zdravstvenim stanjem rasporedila na druge poslove koje je zdravstveno sposobna obavljati nisu odlučni za predmet spora. Profesionalne bolesti definirane su člankom 68. stavkom 1. Zakona o zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“ broj: 80/13, 137/13, 98/19 i 23/23) kao bolesti izazvane dužim neposrednim utjecajem procesa rada i uvjeta rada na određenim poslovima, a prema stavku 2. istog članka lista profesionalnih bolesti i poslova na kojima se te bolesti javljaju i uvjeti pod kojima se smatraju profesionalnim bolestima utvrđuju se posebnim zakonom. Tužiteljici je dijagnosticirana profesionalna bolest pod dijagnozom Syndroma canalis carpi utg. koja je takvom utvrđena člankom 3. red.br. 41 Zakona o listi profesionalnih bolesti („Narodne novine“ broj: 168/98 i 107/07). Tuženica kao poslodavac sukladno članku 25. ZZR za profesionalnu bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca odgovara po načelu objektivne odgovornosti, dakle bez obzira na krivnju. Za odgovornost po kriteriju uzročnosti dovoljno je dokazati postojanje uzročne veze između štetne radnje i štete, dakle između procesa rada kojeg je tužiteljica dugi niz godina obavljala za tuženicu i profesionalne bolesti, a što je tužiteljica u konkretnom slučaju dokazala, dok postupanje tuženice nakon što je tužiteljici utvrđena profesionalna bolest kao posljedica dugogodišnjeg procesa rada nalaženjem odgovarajućeg radnog mjesta ne umanjuje njezinu odgovornost za naknadu štete, a niti je oslobađa te odgovornosti jer se ne radi o okolnostima iz članka 25. stavka 2. ZZR.

U odnosu na žalbu tužiteljice i tuženice kojima osporavaju visinu dosuđene naknade štete:

12. U iznošenju razloga zbog kojih je primjenom članka 1100. ZOO tužiteljici dosudio naknadu neimovinske štete u iznosu od 10.100,00 EUR i naknadu imovinske štete u iznosu od 720,00 EUR prvostupanjski sud iznio je relevantne i valjane razloge o odlučnim činjenicama na kojima je temeljio dosuđenu visinu te štete, a koje odlučne činjenice je utvrdio medicinskim vještačenjem, iskazom tužiteljice i osobnim opažanjem ožiljka na zapešćima obje ruke tužiteljice zaostalih nakon operacija, te je stečeno uvjerenje opravdao uvjerljivim razlozima koji imaju uporište u tim provedenim dokazima. Protivno navodima žalbe medicinski vještaci uporište za svoj nalaz i mišljenje o posljedicama profesionalne bolesti u vidu pretrpljenih fizičkih bolova, straha, posljedica u vidu smanjenja opće životne aktivnosti tužiteljice i naruženosti nalaze u opširnoj medicinskoj dokumentaciji tužiteljice te njihova utvrđenja kao i ocjena njihovog vještačenja po sudu prvog stupnja nije dovedena u sumnju žalbenim navodima tuženice.

12.1. Vještak dr. Gordan Makarić u usmenom iznošenju svog nalaza o pretrpljenom strahu i vremenu trajanja istog odgovorio je na pitanje tuženice da je tužiteljica strah u trajanju i intenzitetu određenom u nalazu i mišljenju trpjela tijekom procesa liječenja profesionalne bolesti, pa imajući u vidu da je liječenje provedeno operativnim zahvatima na obje šake (središnji živac – medianus) nakon kojih je tužiteljica provodila veliki broj fizikalnih terapija koje liječenje nije dovodilo do očekivanog poboljšanja, to je nalaz i mišljenje tog vještaka o strahu, njegovom intenzitetu i trajanju i logičan obzirom na način i dugotrajnost liječenja.

12.2. Vještak dr. Mladen Frketić usmeno je na ročištu obrazložio nalaz i mišljenje i odgovorio na primjedbe tuženice koje sada ponavlja u žalbi, a u svezi trajanja i intenziteta bolova koje je tužiteljica trpjela u procesu liječenja profesionalne bolesti, a isto tako i razloge zbog kojih je utvrđena smanjena životna aktivnost tužiteljice za 20%.

12.3. Valja navesti i da nakon usmene dopune nalaza i mišljenja medicinskih vještaka tuženica nije zahtjeva dodatna objašnjenja niti je iznosila primjedbe na dodatno obrazloženo mišljenje zbog čega ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud opravdano kriterije o kojima ovisi visina pravične novčane naknade temeljio na njihovom nalazu i mišljenju.

13. Djelomično osnovanim međutim ovaj sud ocjenjuje po tužiteljici istaknuti žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava, konkretno odredbe članka 1100. stavka 2. ZOO kojom je propisano da će pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade prema ustaljenoj sudskoj praksi sudovi se rukovode i Orijentacijskim kriterijima i iznosima za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete prihvaćenim na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 29. studenog 2002. i izmijenjenim na 2. sjednici istog Građanskog odjela održanoj 2. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020.

14. Primjenom članka 1100. stavka 2. ZOO i naprijed navedenih Orijentacijskih kriterija, a uz uvažavanje činjenice da je od usvajanja novih orijentacijskih kriterija proteklo vrijeme više od četiri godine kao i stalno rastuću inflaciju, te po medicinskim vještačenjem utvrđenom trajanju i intenzitetu pretrpljenih fizičkih boli i straha, utvrđeni postotak smanjene životne aktivnosti i po sudu prvog stupnja utvrđenog stupnja naruženosti, ovaj sud pravičnom novčanom naknadom za pretrpljenu neimovinsku štetu utvrđuje iznos od 11.600,00 EUR. Od tog iznosa se po kriteriju fizičkih boli odnosi iznos od 4.000,00 EUR, po kriteriju pretrpljenog straha 2.000,00 EUR, po kriteriju duševnih bolova zbog smanjene životne aktivnosti 4.400,00 EUR i na duševne boli zbog naruženosti iznos od 1.200,00 EUR. Pri odlučivanju o visini pravične naknade osim životne dobi tužiteljice ovaj sud rukovodio se trajanjem liječenja, načinom liječenja operativnim zahvatima na zapešćima obje šake koje nisu dovele do bitnog poboljšanja bolesti kao i brojnosti provedenih fizikalnih terapija i s time povezano trpljenje nelagode, da tužiteljica i nadalje obavlja fizikalne terapije po uputama liječnika specijaliste, brojnost učinjenih pretraga, osobito EMNG pretrage, previjanje i vađenja šavi, neizvjesnost u ishod liječenja, zaostalim posljedicama na opću životnu aktivnost za 20% kao i na smanjenu radnu sposobnost za obavljanje dosadašnjih poslova i otežano obavljanje sadašnjih poslova, stalnoj prisutnost bolova u svim zglobovima šake, bolnim oteklinama lijeve šake, hipotermiji šaka uz termičku amputaciju prstiju (povijest bolesti na listu 33 i 34 spisa, nalaz CCTT-a s lista 36 spisa) i dr., što pobliže iznose medicinski vještaci u pisanom nalazu i mišljenju temeljenom na opsežnoj medicinskoj dokumentaciji tužiteljice, naruženje u vidu ožiljaka na zapešćima obje šake duljine 3 centimetara u boji kože oko kojih su se formirale kvržice i koji ožiljci su i po ocjeni ovog suda, a protivno navodima žalbe tuženice, vidljivi trećim osobama u svakodnevnoj situaciji.

15. Iz naprijed navedenih razloga nisu osnovanim prihvaćeni žalbeni navodi tuženice kojima obrazlaže žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog kojih bi pravična novčana naknada trebala iznositi manje od dosuđene pobijanom presudom, a osnovanim nije ocijenjen ni žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZZP, dok je zbog djelomično ostvarenog žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava djelomično prihvaćena žalba tužiteljice.

16. Osporavajući dosuđenu naknadu imovinske štete tuženica iskazuje nezadovoljstvo nalazom i mišljenjem medicinskih vještaka o utvrđenoj potrebi za tuđom njegom smatrajući ih manjkavim, no ne iznosi konkretne razloge zbog kojih tužiteljici kroz razdoblje liječenja profesionalne bolesti ne bi bila potreba tuđa pomoć u ukupnom trajanju od 240 sati koja se prema utvrđenju prvostupanjskog suda sastojala od pomoći kod oblačenja, osnovne higijene i svakodnevnih kućanskih poslova, no takvim žalbenim navodima nije dovedena u sumnju objektivnost i stručnost mišljenja vještaka imajući u vidu dugotrajnost i način liječenja profesionalne bolesti sa svim njihovim posljedicama detaljno opisanih u medicinskoj dokumentaciji tužiteljice.

17. Slijedom iznesenog valjalo je žalbu tuženice odbiti kao neosnovanu i na temelju članka 368. stavka 1. ZPP potvrditi prvostupanjsku presudu u točki I. izreke i djelomično odbiti žalbu tužiteljice i potvrditi prvostupanjsku presudu u točki II. izreke u dijelu kojim je odbijen njezin zahtjev za naknadu neimovinske štete u iznosu od 7.380,00 EUR te djelomično prihvatiti žalbu tužiteljice i na temelju članka 373. točke 3. ZPP preinačiti točku II. u preostalom pobijanom dijelu za naknadu neimovinske štete i obvezati tuženicu da tužiteljici naknadi tu štetu u daljnjem iznosu od 1.500,00 EUR sa zateznom kamatom od dana podnošenja tužbe 23. svibnja 2019. do isplate.

18. Obzirom na djelomično preinačenje pobijane presude valjalo je primjenom članka 166. stavka 2. ZPP odlučiti i o troškovima postupka. Unatoč djelomičnom preinačenju pobijane presude u odbijajućem dijelu tužiteljičin uspjeh u sporu nije veći od utvrđenog po prvostupanjskom sudu od 75% kada se taj uspjeh odredi pravilnom primjenom članka 154. stavka 2. ZPP, a imajući u vidu da je tužiteljica u cijelosti uspjela u dokazivanju osnove tužbenog zahtjeva i u većem dijelu u njegovoj visini time da je u odnosu na visinu tuđe pomoći uspjela 100%.

19. Neosnovano tuženica u žalbi osporava dosuđeni trošak za ukupno četiri održana ročišta budući se na istima raspravljalo o glavnoj stvari kao i trošak za sastav podnesaka tuženice od 10. prosinca 2019. i 15. ožujka 2023. budući se tužiteljica u istima očituje da dokumentaciju pribavljenu po prvostupanjskom sudu od Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje i ujedno očituje na tuženičino osporavanje uzročno posljedične veze između utvrđene profesionalne bolesti i procesa rada na radnom mjestu koje je obavljala tužiteljica te se očituje na nalaz i mišljenje medicinskih vještaka i u skladu s istim određuje tužbeni zahtjev.

20. Međutim, pazeći po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava primjenom članka 365. stavka 2. u vezi članka 381. i 129. stavka 5. ZPP utvrđeno je da je prvostupanjski sud trošak vještačenja pogrešno tužiteljici dosudio u postotku uspjeha u parnici budući joj neovisno o postotku uspjeha u parnici taj trošak pripada u cijelosti (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojim odlukama primjerice Rev- 660/2021 i Rev 384/2023). Stoga tužiteljici uz troškove zastupanju prema uspjehu u parnici od 1.044,75 EUR u kojem iznosu te troškove pravilno utvrđuje i prvostupanjski sud, tužiteljici pripada u cijelosti trošak vještačenja u iznosu od 431,35 EUR (398,17 + 33,18 EUR) ili ukupno 1.476,10 EUR.

21. Stoga je primjenom članka 380. točke 2. ZPP valjalo žalbu tuženice odbiti i potvrditi odluku o troškovima postupka sadržanu u točki III. izreke pobijane presude i djelomičnim prihvaćanjem žalbe tužiteljice primjenom članka 380. točke 3. ZPP tuženicu obvezati da uz dosuđeni trošak od 1.368,26 EUR tužiteljici naknadi daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 107,84 EUR sa zateznom kamatom od dana donošenja ove odluke primjenom članka 151. stavka 3. ZPP.

22. Obzirom na djelomični uspjeh žalbe tužiteljice valjalo je tuženika odgovarajućom primjenom članka 154. stavka 2. ZPP obvezati naknaditi tužiteljici trošak žalbe koji se sastoji od troška sastava žalbe u iznosu od 312,50 EUR sukladno Tbr. 10. točke 1. i Tbr. 46. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23) i to u postotku uspjeha žalbe od 17%, a što iznosi 53,13 EUR.

23. Kako tuženica nije uspjela sa žalbom to je odbijen njezin zahtjev za naknadu troškova žalbe, kao i njezin zahtjev za naknadu troškova odgovora na žalbu budući je taj trošak u smislu članka 155. stavka 1. ZPP ocijenjen nepotrebnim za ishod žalbenog postupka.

U Varaždinu 5. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

Ivana Čačić