REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-245/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Ana Cvitković, u pravnoj stvari tužitelja LUČKA UPRAVA SPLITSKO-DALMATINSKE ŽUPANIJE, Split, Prilaz Braće Kaliterna 10, OIB: 27478788865, kojeg zastupa punomoćnica Željana Škare, odvjetnica u Splitu, protiv tuženika GAVIOTA d.o.o., Split, Matoševa 50, OIB: 64049208187, kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Jonić, odvjetnik u Splitu, radi isplate iznosa od 3.120,00 EUR, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj Povrv-269/2024-6 od 26. studenog 2024., 5. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana tuženikova žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj Povrv-269/2024-6 od 26. studenog 2024.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom održan je na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 3.120,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama na dva pojedinačno označena iznosa od dospijeća do isplate, kao i troškove ovrhe u iznosu od 25,00 EUR kn sa zakonskim zateznim kamatama (točka I. izreke). Tuženiku je naloženo naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 578,70 EUR u roku od 15 dana (točka II. izreke).

2. Prvostupanjski sud je odlučio o tužbenom zahtjevu koji se odnosi na plaćanje lučkih pristojbi za tuženikova 2 plovila, za brod Lucija, registarskih oznaka [registarska oznaka], i brod Marta, registarskih oznaka [registarska oznaka]. Zaključeno je da je tuženik dužan platiti tužitelju korištenje veza u luci Špinut, u utuženom razdoblju (lipanj 2023.). Zato je prihvaćen tužbeni zahtjev za iznos od 3.120,00 EUR i održan na snazi platni nalog. Odluka o zahtjevu za naknadu parničnih troškova, donesena je na temelju odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP).

3. Tuženik je podnio žalbu protiv presude zbog bitne povrede odredbi parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da ih drugostupanjski sud preinači ili ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Tuženik je u žalbi ponovio razloge koje je još iznosio tijekom trajanja parničnog postupka pred prvostupanjskim sudom. Smatra da je pobijana presuda nerazumljiva proturječna sama sebi, poziva se na povredu postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a. Uz to, tuženik navodi da je predlagao da tužitelj dostavi Plan (kartu) Luke Špinut vezano za namjenu luke, što tuženik nije učinio i sud je to bio dužan cijeniti sukladno pravilima o teretu dokazivanja. Smatra da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo, pozivajući se na Odluku Vlade Republike Hrvatske o davanju Lučkoj upravi Splitsko-dalmatinske županije na privremeno upravljanje i korištenje lučkih područja postojeće luke Zenta i luke Špinut, i da sud nije postupio sukladno odredbi čl. 21. Pravilnika o kriterijima za određivanje namjene pojedinog dijela luke otvorene za javni promet županijskog i lokalnog značaja, način plaćanja veza, uvjete korištenja te određivanja maksimalne visine naknade i raspodjele dobiti („Narodne novine“ broj 94/07). Iako se tuženik poziva na pogrešnu primjenu prava žalbenim navodima obuhvaća činjenice spora u pogledu da stranke nisu bile u ugovornom odnosu; da je tužitelj bio dužan zaključiti ugovor o stalnom vezu i to ugovor o komunalnom vezu jer se vez nalazi na komunalnom dijelu luke Špinut; da je način izračuna tužitelja pogrešan i nezakonit, s obzirom na to da se predmetni računi odnose na dnevni vez; da nije točno da je tuženik neovlašteno koristio luku Špinut. Traži trošak žalbe u iznosu pod 250,00 EUR i trošak pristojbe na žalbu u iznosu od 79,00 EUR.

4. Tuženikova žalba nije osnovana.

5. Nakon što je pobijana presuda ispitana na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, u vezi s odredbom čl. 467. ZPP-a, u granicama dopuštenih žalbenih razloga, pazeći pri tome po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je ona pravilna i zakonita. Presuda je razumljiva, ne postoji proturječnost između izreke i obrazloženja, ne proturječi sama sebi i razlozima presude, već upravo suprotno, sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama koji su jasni i neproturječni. Nije počinjena bitna povreda postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, na koju ukazuje tuženik. Konkretno tuženik nalazi ostvarenje bitne povrede postupka pravilima u odredbama o pravilu tereta dokazivanja, zaključujući da sud trebao cijeniti što tužitelj nije dostavio dokaze koje je predložio tuženik. Pogrešna je ocjena tuženika o pravilima o teretu dokazivanja.

6. U ovoj pravnoj stvari riječ je o sporu male vrijednosti (čl. 502. st. 1. ZPP-a). Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. (osim t. 3.) ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st. 1. ZPP-a). Ovu presudu nije moguće pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Zato se ovaj sud nije upuštao u ocjenu žalbenih navoda takve naravi koje je tuženik uvrstio pod pogrešnu primjenu materijalnog prava dajući svoju ocjenu utvrđenog činjeničnog stanja i na to kako je valjalo primijeniti materijalno pravo.

7. Predmet ovog spora proizlazi iz činjenice korištenja veza u luci Špinut u tužiteljevoj nadležnosti, kao tijela koje (privremeno) upravlja tom lukom i ovlašteno je za ubiranje lučkih pristojbi: pristojbe za upotrebu obale, brodske ležarine i pristojbe za vez (čl. 62. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama, „Narodne novine“ broj: 158/03, 100/04, 141/06, 38/09, 123/11 i 56/15; dalje: ZPDML). Među strankama nije sporno da nisu imale sklopljen ugovor o komunalnom vezu za dva broda, te da je tužitelj tuženiku za - lipanj 2023. - ispostavio račun broj 1749-055-10 od 17. srpnja 2023. i račun broj 1750-055-10 od 17. srpnja 2023.

8. Prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev radi isplate iznosa od 3.120,00 EUR kn s kamatama. Za takvu svoju odluku prvostupanjski sud je dao valjane i detaljne razloge koje prihvaća i ovaj sud. Pobijanu presudu prvostupanjski sud je donio na temelju utvrđenog činjeničnog stanja, koje ovaj sud nije ovlašten ispitivati. Iz stanja spisa proizlazi sljedeće - da je tužitelj s danom preuzimanja luke Špinut, sukladno točki IX Odluke Vlade, preuzeo zatečene ugovore o vezu plovila, s ciljem da se onemogući daljnje nelegalno korištenje luka, osigura red u lukama, zaštite plovila vezana u luci te kako bi se izbjegla eventualna odgovornost Republike Hrvatske. Iz obrazloženja Odluka Vlade Republike Hrvatske od 27. prosinca 2019. i 20. svibnja 2021., te Odluke o visini lučkih pristojbi i lučkih naknada iz lipnja 2020. utvrđeno je da se tužitelj ovlašćuje upravljati lukom Špinut na način na koji upravlja lukama otvorenim za javni promet, a čime se ne mijenja i ne može mijenjati namjena luke kako je utvrđeno dokumentima prostornog uređenja, nego samo urediti prijelazni period do stjecanja uvjeta za koncesioniranje luka. Brod Lucija, u vlasništvu tuženika se nalazio neovlašteno u luci, s obzirom na to da je i nakon naloga tužitelja ostao neovlašteno na vezu, dok brod Marta nije zatečen u luci prilikom preuzimanja luke od strane tužitelja iako je tijekom tog razdoblja, koristio lučko područje protupravno. Nije sporno da su se plovila tuženika nalazila u luci Špinut u utuženom razdoblju, te da tuženik nije platio lučku pristojbu za utuženo razdoblje. Nije sporno da je tuženik pozivao tužitelja da s njim zaključi ugovor o komunalnom vezu dok tužitelj nije sklopio ugovor s tuženikom. Nije sporno da je tužitelj izdao tuženiku račune za lipanj 2023. i to račun broj 1749-055-10 od 17. srpnja 2023. i račun broj 1750-055-10 od 17. srpnja 2023. Nadalje, utvrđeno je da je brod Marta u razdoblju od 1. do 26. lipnja 2023. bio zatečen neovlašteno na vezu 44 na gatu 10, u razdoblju od 26. lipnja do 1. srpnja 2023. da je bio zatečen neovlašteno na vezu 34 na gatu 11, i da tužitelj potražuje plaćanje lučke pristojbe za dnevni vez za brod Marta za razdoblje od 1. lipnja 2023. do 1. srpnja 2023., u iznosu od 1.620,00 EUR (račun br. 1749-055-10 od 17. srpnja 2023.), za brod Lucija za razdoblje od 1. lipnja 2023. do 30. lipnja 2023., u iznosu od 1.500,00 EUR, a koji brod je ostao u luci i nakon naloga za napuštanje luke na gatu 10, vez 45 (račun broj 1750-055-10 od 17. srpnja 2023.). Visina lučke pristojbe koju je tuženik dužan platiti je utvrđena Odlukom o izmjeni i dopuni Odluke o visini lučkih pristojbi i lučkih naknada u luci Špinut iz prosinca 2022. Odlukom je određena visina lučkih pristojbi i lučkih naknada koje će se naplaćivati u luci Špinut, sukladno preuzetim obvezama koje su određene Odlukom Vlade Republike Hrvatske.

9. Prvostupanjski sud se pozvao na Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama („Narodne novine“ broj 83/23), iako je pravilno trebao primijeniti prethodni zakon jer je obaveza nastala u lipnju 2023, dok je kasniji zakon („Narodne novine“ broj 83/23) stupio na snagu 29. srpnja 2023. To nije od utjecaja na pravilnost primjene materijalnog prava jer je sadržaj odredbi isti. Prema odredbi čl. 62. ZPDML-a, u lukama za javni promet plaćaju se lučke tarife koje se sastoje od lučkih pristojbi i lučkih naknada. Lučke pristojbe donosi lučka uprava, a čine ih: 1. pristojba za upotrebu obale, 2. brodska ležarina, 3. te pristojba za vez. Pristojba za upotrebu obale plaća se za brod koji koristi luku u svrhu ukrcaja ili iskrcaja putnika, tereta ili vozila. Brodska ležarina plaća se za brod koji koristi luku u bilo koju svrhu, osim radi ukrcavanja ili iskrcavanja tereta i vozila. Pristojba za vez plaća se za ribarski brod, jahte, ribarske, športske ili druge brodice i plutajuće objekte. Plaćanje lučkih pristojbi predstavlja zakonsku obvezu koja se plaća za brod i koja nastaje samom činjenicom korištenja luke, odnosno obale.

10. Tuženik je koristio vez u luci Špinut u utuženom razdoblju. Korištenjem veza u luci Špinut za tužiteljeva plovila kroz utuženo vrijeme, nastala je tuženikova obveza kao vlasnika tih plovila – podmirenje tužitelju odgovarajuće lučke pristojbe, u ovom slučaju pristojbe za vez. Dakle, tuženik (nesporno vlasnik predmetnih plovila), dužan je na temelju samog zakona platiti lučku pristojbu za razdoblje u kojem su njegovi brodovi koristili luku, po cijeni navedenoj u računima za vez. Tužitelj je Odlukom o izmjeni i dopuni odluke o visini lučkih pristojbi i lučkih naknada u Luci Špinut iz prosinca 2022. odredio visinu lučkih pristojbi čije plaćanje u ovoj parnici potražuje. U spisu nema dokaza koji bi doveli u pitanje valjanost te tužiteljeve Odluke. Pozivanje žalitelja na to da tužitelj nije ovlašten primjenjivati cjenike Pomorskog društva Špinut su irelevantni pored Odlukom o izmjeni i dopuni odluke o visini lučkih pristojbi i lučkih naknada u Luci Špinut iz prosinca 2022., koje pravo na određivanje visine lučkih pristojbi proizlazi iz ovlaštenja na temelju odluke Vlade, a sama obaveza tuženika proizlazi iz Zakona. Odatle neosnovanost tuženikovih žalbenih razloga u tom pogledu.

11. Pravilnost odluke o troškovima postupka tuženik nije osnovano doveo u pitanje. Prvostupanjski sud je taj dio odluke detaljno obrazložio, navođenjem parničnih radnji za koje je dosudio trošak te osnovu i visinu troškova za svaku radnju pojedinačno (čl. 154. i 155. ZPP-a). Stoga je odlučeno je kao u izreci (čl. 368. ZPP-a).

Zagreb, 5. veljače 2025.

Sutkinja

Ana Cvitković