Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž Ob-127/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  I  R J EŠ E NJ E

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Marka Pribisalića kao predsjednika vijeća, Lucije Lasić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i dr. sc. Lidije Vojković kao članice vijeća, u pravnoj tužiteljice IC, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnici Jeleni Jakšić, odvjetnici iz Rijeke, protiv tuženika ZC, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Marinu Kuvaču, odvjetniku iz Rijeke, uz sudjelovanja maloljetnog LC, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po posebnoj skrbnici ICF, dipl. pravnici iz Centra za posebno skrbništvo Zagreb, Podružnica Rijeka, Franje Čandeka 23b, radi razvoda braka, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P Ob-144/2023-42 od 8. siječnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 29. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Djelomično se odbija žalba tuženika kao neosnovana i u pobijanim točkama I., II. i III. izreke potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P Ob- 144/2023-42 od 8. siječnja 2024.

r i j e š i o  j e

II. Ukida se pobijana presuda u točkama IV., V. i VI. izreke i u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom je suđeno:

"I. Razvodi se brak zaključen **.**.2010. u Opatiji između AC rođenog **.**.1977. u [adresa] i IC rođene I, rođene **.**.1978. u [adresa], a koji je brak upisan u maticu vjenčanih matičnog područja Opatija za godinu 2010. pod rednim [matični broj vjenčanih].

II. Maloljetni LC, rođen **.**.2010. u [adresa], povjerava se na stanovanje majci IC, dok će oba roditelja u odnosu na sina ostvarivati roditeljsku skrb zajednički, ravnopravno i sporazumno.

III. Osobni odnosi AC s maloljetnim sinom LC realizirat će se kako slijedi:

-svaki drugi vikend u mjesecu od petka u 16,00 sati do nedjelje u 19,00 sati,

-svaki drugi praznik i blagdan od 10,00 do 19,00 sati, sedam dana u kontinuitetu tijekom zimskih školskih praznika i dva puta u kontinuitetu po 15 dana tijekom ljetnih školskih praznika s tim da će otac dijete preuzeti prvog dana u 10,00 sati i vratiti ga posljednjeg dana u 19,00 sati.

Otac će u vrijeme navedeno za susrete i druženja maloljetnog sina preuzimati i vraćati na adresu na kojoj maloljetni LC živi s majkom.

IV. a) Nalaže se tuženiku OC da za uzdržavanje maloljetnog sina doprinosi od lipnja 2022. iznos od 331.81 € / 2 500,00 kn / pa nadalje sve dok za to budu postojali zakonski razlozi i to najkasnije do 10. -og u mjesecu za tekući mjesec na račun IC [broj bankovnog računa] otvoren u Raiffeisen banci d.d.

b) Od donošenja privremene mjere 03. srpnja 2023. tuženik je u obvezi pored iznosa određenog privremenom mjerom u iznosu od 223,46 € platiti do 31. kolovoza 2023. i daljnji iznos od 108,35, za listopad 2023. daljnji iznos od 86,16 € ,te od studenog 2023. do pravomoćnosti ove presude daljnji iznos od 108,35 € najkasnije do 10.-og u mjesecu za tekući mjesec na račun IC [broj bankovnog računa] otvoren u Raiffeisen banci d.d. s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate , po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena sukladno članka 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku od 15 dana.

c) Nalaže se tuženiku OC da s osnova dospjelih a neisplaćenih iznosa uzdržavanja za maloljetnog sina LC za razdoblje od 10. lipnja 2022. pa do 20. lipnja 2023. isplati iznos od 1.162,27 € /8.757,12 kn/ s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena sukladno članka 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku od 15 dana, kako slijedi:

- na iznos od 10.95 € od 01.01.2023. pa do isplate,

- na iznos od 187,26 € od 01.03. 2023. pa do isplate,

- na iznos od 76,81 € od 01.04.2023. pa do isplate,

- na iznos od 311,81 € od 01.05.2023. pa do isplate,

- na iznos od 331,81 € od 01.06.2023. pa do isplate,

- na iznos od 243,63 € od 01.07.2023. pa do isplate.

V. S preostalim iznosom uzdržavanja s osnova dospjelih a neisplaćenih iznosa uzdržavanja za razdoblje od 10. lipnja 2022. do 30. lipnja 2023. iznad dosuđenog iznosa u točki IV. c) izreke ove presude, maloljetni LC se odbija.

VI. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi parnične troškove ovog postupka u iznosu od 452,91 €, sve u roku od 15 dana.".

2. Protiv te presude žali se tuženik pobijajući prvostupanjsku presudu u cijelosti zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14,70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – u nastavku ZPP), s prijedlogom da se prvostupanjska presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, te je zatražio trošak žalbenog postupka.

3. Tužiteljica je dostavila odgovor na žalbu tuženika u kojem pobija tuženikove žalbene navode i predlaže da se žalba tuženika odbije kao neosnovana, a tužiteljici naknadi trošak žalbenog postupka.

4. Žalba je djelomično osnovana zbog slijedećih razloga.

5. Ovaj postupak je, kako proizlazi iz spisa i obrazloženja pobijane presude, pokrenut prijedlogom IC i ZC za sporazumni razvod braka uz koji su isti podnijeli izvješće o obveznom savjetovanju i plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi u odnosu na mlt. sina - LC, ali je AC prije okončanja tog postupka izvijestio sud kako više nije suglasan sa razvodom braka i planom o zajedničkoj roditeljskoj skrbi, dok je IC ustrajala sa zahtjevom da se brak razvede, pa je pravilno prvostupanjski sud postupak nastavio kao parnični postupak po tužbi tužiteljice IC protiv tuženika ZC za razvod braka.

9. Ovdje treba naglasiti kako je prema članku 53. Obiteljskog zakona (Narodne novine broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23, 156/23 - u nastavku ObZ), u postupku razvoda braka sa maloljetnom djecom pokrenutog tužbom, ako bračni drugovi ne sastave plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi koji sadrži sporazum o tome s kojim će roditeljem dijete stanovati i o načinu ostvarivanja roditeljske skrbi, ostvarivanju osobnih odnosa djeteta i roditelja s kojim dijete neće stanovati i visini uzdržavanja djeteta, odluku o tim pitanjima sud će donijeti po službenoj dužnosti, a roditelji u tom pravcu, po odredbi članka 56. ObZ, mogu stavljati prijedloge kojima sud nije vezan kod donošenja odluke. Slijedom navedenoga, odlučujući o uzdržavanju mlt. LC, sud ne odlučuje o zahtjevu tužiteljice, već se radi o njenom prijedlogu, pa u ovoj parnici nema mjesta odbijajućem dijelu presude.

10. Nadalje, iako je tuženik tijekom postupka uputio sudu brojne podneske, kojima je, kako je to pravilno zaključio i prvostupanjski sud, zlorabio svoja procesna ovlaštenja i odugovlačio postupak, niti u jednom podnesku nije izrijekom osporio činjenične tvrdnje tužiteljice ili predložio dokaze kojima te tvrdnje pobija u pogledu odlučnih činjenica u ovom postupku, pa tako tijekom postupka pred prvostupanjskim sudom niti u jednom trenutku nije izrijekom osporeno:

- da je stranke sklopile brak **.**.2010. u Opatiji, te da je u braku stranaka **.**.2010. rođen mlt. LC, a da je faktična bračna zajednica stranaka prestala u svibnju 2019.,

- da je nakon faktičnog prestanka bračne zajednice mlt. LC nastavio stanovati s majkom,

- da tuženik ostvaruje mjesečna primanja u iznosu od oko 2.000,00 eura, pa u ovom postupku nije ni trebalo izvoditi dokaze na te okolnosti, već se iste mogu smatrati nespornima, izvan obveze suda da po službenoj dužnosti pazi na prava djeteta i njegovu dobrobit (članak 5. ObZ u vezi s člankom 7. ZPP), makar sud ima istražna ovlaštenja po članku 350. ObZ.

11. Stoga su neosnovani žalbeni navodi tuženika kojima osporava te činjenice, odnosno utvrđenja prvostupanjskog suda iz kojih proizlazi kako navedene činjenice nisu u suprotnosti s dokazima koje je na iste okolnosti predložila tužiteljica. Po odredbi članka 352. stavka 1. ZPP, u žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti.

12. Kako je tužba, odnosno prijedlog za sporazumni razvod braka, podnesen sudu 10. lipnja 2022., cijeneći činjenicu da je faktična bračna zajednice stranaka prestala u svibnju 2019., što uostalom izrijekom potvrđuje tuženik u žalbi, pravilno je prvostupanjski sud razveo brak stranaka pozivom na odredbu članka 51. točke 3. ObZ, jer je od prestanka bračne zajednice proteklo više od godinu dana.

13. Nadalje, odluka da mlt. LC stanuje s majkom, a da roditelji zajednički ostvaruju roditeljsku skrb, kao i odluka o načinu ostvarivanja osobnih odnosa mlt. LC s ocem, u skladu su sa željama i najboljim interesom mlt. LC, kao i sa prijedlogom nadležnog Hrvatskog zavoda za socijalni rad (list 55 do 58 spisa), čije mišljenje tuženik nije osporio tijekom postupka pred prvostupanjskim sudom.

14. Na žalbene navode tuženika treba ipak odgovoriti kako kod odluke o preuzimanju i vraćanju djeteta prilikom održavanja osobnih odnosa ne postoji "ustaljena praksa" po kojoj bi jedan roditelj preuzimao dijete na adresi stanovanja, a drugi roditelj dijete preuzimao na mjestu gdje se odvijaju susreti i druženja, već je sud o načinu preuzimanja i vraćanja djeteta dužan odlučiti obzirom na okolnosti svakog konkretnog slučaja, pri čemu, u situaciji kada tuženik nije u prvostupanjskom postupku osporio prijedlog Hrvatskog zavoda za socijalni rad, niti predložio drugačiji način ostvarivanja susreta s djetetom, sud je pravilno odlučio da otac preuzima i vraća dijete na adresu stanovanja, tim prije jer se radi o relativno maloj udaljenosti između mjesta stanovanja roditelja (cestovna udaljenost između [adresa] i [adresa] je manja od 35 km).

15. Nadalje, kod činjenice da tuženik ostvaruje plaću od oko 2.000,00 eura, koju tuženik nije osporio tijekom prvostupanjskog postupka, a tuženik i ne tvrdi da ima druge obveze uzdržavanja, pravilno prvostupanjski sud u obrazloženju zaključio kako je tuženik od pokretanja ovog postupka pa ubuduće u mogućnosti doprinositi za svoga sina iznos od 331,81 eur (eurska protuvrijednost iznosa od 2.500,00 kuna, sa kojim iznosom se tuženik suglasio kod sastavljanja plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi, da bi potom svoju suglasnost povukao), jer taj iznos ne prelazi iznos, obzirom na dob mlt. LC (rođen **.**.2010.), i primanja tuženika, u kojem su utvrđene prosječne potrebe mlt. djeteta prema odlukama o tablici o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta koju svake godine donosi nadležni ministar, a koje odluke su za konkretno razdoblje, od pokretanja ovog postupka pa nadalje, objavljene u Narodnim novinama broj 37/22, 48/23 i 49/24. Navedene odluke visinu prosječnih potreba mlt. djeteta određuju prema dobi djeteta i prihodima roditelja obveznika uzdržavanja, te iz istih proizlazi kako bi obveza tuženika trebala biti i veća od one utvrđenje pobijanom presudom.

16. Međutim, prema nalaženju ovog suda, izreka pobijane presude u dijelu u kojem se odlučuje o uzdržavanju, a djelomično i obrazloženje iste, ima takvih nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, pa je time ostvarena bitna povreda odreda parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11) ZPP, na koju se tuženik u žalbi poziva, zbog slijedećih razloga.

17. Naime, točkom IV. a) izreke pobijane presude prvostupanjski je sud naložio tuženiku da za uzdržavanje mlt. LC doprinosi iznos od 331,81 eur od pokretanja ovog postupka pa nadalje, da bi protivno takvoj izreci, točkom IV. b) izreke od donošenja privremene mjere u ovom predmetu (3. srpnja 2023.), pa do pravomoćnosti prvostupanjske presude obvezao tuženika na plaćanje iznosa od 108,35 eura, a zatim ponovo točkom IV. c) izreke naložio tuženiku s osnove dospjelih, a neplaćenih iznosa uzdržavanja u razdoblju od 10. lipnja 2022. do 20. lipnja 2023. platiti iznos 1.162,27 eura, pa je time dva puta na različit način odlučio o obvezi tuženika u razdoblju od pokretanja postupka do pravomoćnosti prvostupanjske presude, što izreku pobijane presude u tom dijelu čini proturječnom i nerazumljivom.

18. Osim toga, iz obrazloženja pobijane presude nije jasno zašto je prvostupanjski sud mogućnost tuženika da doprinosi uzdržavanju svoga sina utvrdio u manjem iznosu od iznosa koje, obzirom na dob djeteta i platni razred tuženika, određuju već spomenute odluke o tablici o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta, tim prije jer je prvostupanjski sud, prema obrazloženju presude, prosječne materijalne potrebe mlt. LC utvrdio u povećanom iznosu (663,61 eur) naspram iznosa iz odluka o tablici o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta, ne navodeći jasne razloge za takvo utvrđenje.

19. Naime, prema članku 312. ObZ, dijete može imati povećane materijalne potrebe ako mu je potrebna stalna pojačana skrb povezana sa zdravstvenim stanjem djeteta, što se mora uzeti u obzir prigodom određivanja uzdržavanja u parničnom postupku.

20. Ovdje, odgovarajući na žalbene navode tuženika, odmah treba dodati kako ovom sudu nije sporna odredba članka 310. stavka 1. ObZ, po kojoj roditelj s kojim dijete stanuje svoj udio u obvezi uzdržavanja djeteta ispunjava kroz svakodnevnu skrb o djetetu, a roditelj koji ne stanuje s djetetom obvezu uzdržavanja djeteta ispunjava zadovoljavanjem materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja. Prema tome, ukupno utvrđene materijalne potrebe mlt. LC, izražene kroz prosječne mjesečne potrebe, u obvezi je plaćati tuženik kao roditelj s kojim dijete ne stanuje, pri čemu se te potrebe, po odredbi članka 310. stavka 2. ObZ, određuju prema životnom standardu roditelja koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja, što je jasno definirano kroz već više puta spomenute odluke koje visinu prosječnih potreba mlt. djeteta određuju prema dobi djeteta i prihodima roditelja obveznika uzdržavanja, dakle tuženika, s tim da je roditelj obveznik uzdržavanja dužan plaćati i povećane materijalne potrebe djeteta na uštrb vlastitog standarda pod uvjetima iz citiranog članka 312. ObZ. Nadalje, nisu osnovani žalbeni navodi tuženika po kojima sud nije mogao utvrditi njegovu obvezu uzdržavanja u iznosu većem od onog određenog privremenom mjerom, jer je tom mjerom određen privremeni, minimalni iznos uzdržavanja do utvrđenja svih okolnosti o kojima ovisi puna visina obveze roditelja obveznika uzdržavanja.

20. Osim toga, pogrešno je stajalište prvostupanjskog suda kako je kod utvrđivanja dospjele obveze tuženika, kao i obveze tuženika do pravomoćnosti prvostupanjske presude, potrebno voditi računa o iznosima uzdržavanja određenima privremenom mjerom donesenom u ovom postupku ukoliko tuženik te iznose nije platio. Naime, prema stajalištu ovog suda, za odluku o visini obveze tuženika u tom razdoblju nije odlučno postojanje pravomoćne privremene mjere, već je potrebno utvrditi koje iznose je tuženik stvarno uplatio na ime uzdržavanja i za te iznose umanjiti njegovu obvezu, a eventualna daljnja plaćanja po privremenoj mjeri tuženik može isticati prigovorima u slučaju pokretanja ovršnog postupka po pravomoćnosti presude o uzdržavanju koja će zamijeniti donesenu privremenu mjeru.

21. Nadalje, plaćanja koja je izvršio tuženik po svojoj volji trećim osobama (plivački klub, škola Euroway,…) a ne na račun majke kao roditelja s kojim dijete stanuje, a koja plaćanja spominje i uračunava prvostupanjski sud u točki 40. obrazloženja pobijane presude, prema stajalištu ovog suda ne dovode do smanjenja tuženikove obveze, jer način na koji će se za potrebe mlt. djeteta utrošiti iznos uzdržavanja određuje roditelj koji svakodnevno skrbi o djetetu.

22. Zbog izloženih razloga, dakle, po odredbi članka 368. ZPP, valjalo je djelomično odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu u točkama I., II. i III. izreke, pa je presuđeno kao u izreci.

23. S druge strane, zbog ostvarene bitne povrede postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11) ZPP, po odredbi članka 369. stavka 1. ZPP povezano sa člankom 5. stavkom 1. ObZ, ponovno naglašavajući kako sud u pogledu odluke o visini uzdržavanja mlt. djeteta kod donošenja oduke nije vezan prijedlozima stranaka, valjalo je ukinuti prvostupanjsku presudu u točkama IV. i V. izreke, kao i u odluci o parničnom trošku sadržanoj u točki VI. izreke (članak 166. stavci 3. i 4. ZPP) i predmet u tom dijelu vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

24. U ponovljenom postupku prvostupanjski će sud otkloniti učinjenu povredu, te, uvažavajući pravna shvaćanja ovog suda, prije svega jasno utvrditi prosječne potrebe mlt. LC prema prihodima tuženika i dobi djeteta, za dospjele iznose vodeći računa o odluci o tablici o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta koja je bila na snazi za pojedina razdoblja, a potom, vodeći računa i o pravilima o teretu dokaza, jasno utvrditi koje iznose je tuženik do sada uplatio na ime uzdržavanja na račun ili na ruke majke kao roditelja sa kojim dijete stanuje, bez obzira radi li se o plaćanjima po privremenoj mjeri ili izvan te obveze, i za te iznose umanjiti dospjele obveze tuženika, kako bi donio novu, neproturječnu i valjano obrazloženu odluku o tom pitanju, kao i o troškovima cjelokupnog postupka primjenom članka 366. stavka 1. ObZ, po kojoj odredbi u statusnim stvarima, stvarima u kojima se odlučuje o roditeljskoj skrbi, osobnim odnosima i mjerama za zaštitu prava i dobrobiti djeteta te u stvarima uzdržavanja djeteta sud o troškovima postupka odlučuje slobodno, vodeći računa o okolnostima slučaja i o ishodu postupka.

Split, 29. siječnja 2025.

Predsjednik vijeća

Marko Pribisalić