Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž Ob-81/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, u vijeću sastavljenom od sudaca Vesne Stokrp, predsjednice vijeća, Alenke Laptalo, člana vijeća i suca izvjestitelja, te Ivane Mašić, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice AR, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupaju punomoćnici Sandra Trojanović Sršen i Ljubomir Vranješ, odvjetnici u Orebiću, protiv tuženika ŠR, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa skrbnica MR iz [adresa], a ona po punomoćniku Domagoju Božiću, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja bračne stečevine, povodom žalbe tuženika podnesene protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku broj P Ob-2/2023 od 3. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 5. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Dubrovniku broj P Ob-2/2023 od 3. listopada 2024. u pobijanim dijelovima pod točkama I., II. i IV. izreke.

II Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu troškova u povodu žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke, utvrđeno je da je nekretnina oznake kat. čest. [katastarska čestica] upisana kao pašnjak površine 350 m2 u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] sa izgrađenom stambenom zgradom građevinske bruto površine 384,45 m2, katnosti prizemlje i dva kata u kojoj se nalaze tri stambene jedinice, visine 8,87 m do vrha sljemena dvostrešnog krova, predstavlja bračnu stečevinu stranaka te da je tužiteljica suvlasnica opisane nekretnine za 7/20 dijela, a tuženik za 13/20 dijela.

Pod točkom II. izreke, ovlaštena je tužiteljica temeljem presude ishoditi upis prava suvlasništva nekretnine pobliže označene u toč. I izreke za 7/20 dijela uz prethodno brisanje tog prava u naznačenom omjeru sa imena tuženika, a što je tuženik dužan trpjeti.

Pod točkom III. izreke, odbijen je preostali dio tužbenog zahtjeva. Pod točkom IV. izreke, naloženo je tuženiku da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 2.934,99 eura sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja pa do isplate.

2. Pravovremeno podnesenom žalbom tuženik pobija prvostupanjsku presudu pod točkama I., II. i IV. izreke zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.U žalbi prigovara da prvostupanjski sud nije postupio po uputi iz drugostupanjskog suda, već se oslonio na zaključke ranije ukinute presude.Ukazuje da je prvostupanjski sud naveo da prihvaća dio ranijeg iskaza tuženika u kojem je naveo da su do sklapanja braka bili sagrađeni temelji kuće, ali ove navode ne uzima u obzir kod utvrđenja suvlasničkih dijelova, već omjer suvlasničkih dijelova utvrđuje kao da je tuženik dokazao samo kupnju zemljišta, bez temelja.Nadalje ukazuje da su svjedoci JR, PR, ZR i LR suglasno iskazali da je prije sklapanja braka bilo izgrađeno prizemlje kuće.Tvrdi da u ponovnom postupku nije utvrđena vrijednost izgrađenih temelja, pa kako presuda nema razloga o toj odlučnoj činjenici počinjena je bitna povreda postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP.Prigovara da je pogrešnom primjenom odredbe članka 8. ZPP, ocjenjivao iskaze stranaka, da je cijenio prvobitni iskaz tuženika i zanemario suglasne iskaze četiri svjedoka.Navodi da je presuda zasnovana na iskazu tuženika čije su kognitivne sposobnosti u prometnoj nesreći iz 1993. godine narušene tako da mu je postavljen skrbnik, dok je zanemario iskaze četiri poslovno sposobna svjedoka čiji iskazi su djelomično kontradiktorni iskazu tuženika, pa su time počinjene apsolutno bitna povreda postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP i relativno bitna povreda postupka iz članka 354. stavak 1. u vezi članka 388. stavak 4. ZPP.Ističe da gradnja kuće nastavljena novcem dobivenim od prodaje tuženikove kuće u [adresa] koja je bila posebna imovine tuženika, no u odnosu na ovu činjenicu sud paušalno zaključuje da to ulaganje ne utječe na suvlasničke omjere, jer je veći dio kupoprodajne cijene otišao na otplatu kredita, odbacujući navode iskaza tuženika da je ostatak cijene od 27.000,00 eura utrošen u prizemlje.Ukazuje da je vještak na zahtjev tuženika iskazao vrijednost cijele nekretnine, samog objekta i kvadratnog metra pojedinih etaža bez iskazivanja kvadrature pojedine etaže, ali je iz snimke izvedenog stanja nezakonito izgrađene zgrade vidljivo da je površina prizemlja 136,26 m2, kata 119,27 m2, te 101,52 m2, ukupno 356,05 m2.Stoga smatra da je prvostupanjski sud dovoljno raspravio stvar. Predlaže drugostupanjskom sudu da prihvaćanjem žalbe pobijanu presudu preinači u smislu žalbenih navoda. Traži trošak žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Prvostupanjska presuda nije zahvaćena bitnim povredama odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. Zakona o parničnom postupku ( NN 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP ), na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti primjenom članka 365. stavak 2. tog Zakona.

6. Prvostupanjska presuda nije zahvaćena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, na koju se poziva tuženik iznošenjem svoje ocjene izvedenih dokaza.Izreka presude je jasna i razumljiva, ne proturječi obrazloženju u kojem su izneseni potpuni razlozi o odlučnim činjenicama koji nisu međusobno proturječni, niti o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

7. Kod donošenja presude nije počinjena bitna povreda iz članka 354. stavka 1. ZPP pogrešnom primjenom odredbe članka 388. stavak 4. ZPP. Suprotno žalbenim prigovorima, prvostupanjski sud je u skladu sa člankom 388. stavak 4. ZPP, izložio zahtjeve stranaka, njihove navode o činjenicama na kojima se ti zahtjevi temelje, sažeo bitne dokaze kojima su utvrđene činjenice koje formiraju činjenično stanje i izložio norme materijalnog prava koje je primijenio.

8. Predmet spora je zahtjev na utvrđenje prava suvlasništva tužiteljice u ½ dijela kčbr. [katastarska čestica] u Orebiću na kojoj je izgrađena neupisana kuća s naslova bračne stečevine.

9. Iz činjeničnih utvrđenja prvostupanjske presude, nespornih činjenica i isprava koje se nalaze u spisu, proizlazi:

- da je brak stranaka sklopljen 24. kolovoza 2001.,

- da je bračna zajednica faktično prestala 2019. godine,

- da stranke kod sklapanja braka nisu ugovorile podjelu bračne stečevine,

- da je prema potvrdi o skrbništvu od 20.travnja 2020. izdanoj po Općinskom sudu Rosenheim, Njemačka, tuženik djelomično lišen poslovne sposobnosti, a za skrbnicu imenovana MR ( list 37 spisa ),

- da je kupoprodajnim ugovorom od 16. prosinca 1998. tuženik kupio zemljište koje se sastoji od 1/2 dijela kčbr. [katastarska čestica] i kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te ishodio uknjižbu prava vlasništva prije sklapanja braka stranaka,

- da je 27. svibnja 1999., tuženiku izdana suglasnost za priključak električne energije,

- da su 16. listopada 2000. izdani posebni uvjeti građenja za gradnju na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina],

- da je u siječnju 2001. izdana lokacijska dozvola,

- da je 26. ožujka 2001. tuženik podnio zahtjev za izdavanje građevne dozvole koja je izdana 16. studenog 2001.,

- da je prema nalazu i mišljenju građevinskog vještaka na zemljištu izgrađena nedovršena stambena zgrada sa okućnicom koja se sastoji od prizemlja, kata i potkrovlja, da zgrada ima tri zasebne stambene jedinice i priključena je na javni vodovod i elektromrežu, da je fasada zgrade ožbukana u prizemlju i na prvom katu, da je stan u prizemlju dovršen ali nije redovito održavan, da su drugi kat i potkrovlje ugrubo dovršeni,

- da tržišna vrijednost zemljišta i zgrade iznosi 303.833,78 eura,

- da vrijednost zgrade iznosi 214.500,00 eura,

- da vrijednost zemljišta na kojemu je zgrada građena iznosi 67.396,00 eura, dok vrijednost uređenja zemljišta i pripreme za gradnju zemljišta iznosi 21.936,88 eura, ukupno 89.333,00 eura,

- da je prema suglasnim iskazima stranaka prije sklapanja braka, sredinom devedesetih godina prošlog stoljeća, tuženik kupio kuću u [adresa] novcem isplaćenim po odštetnom zahtjevu povodom prometne nezgode u kojoj je stradao, te kreditom u iznosu od oko 300.000,00 bivše valute DM,

- da je prema navodima stranačkog iskaza tužiteljice kuća u [adresa] bila iznajmljena radi vraćanja kredita, da su bračni drugovi živjeli u [adresa] kod roditelja tuženika do 2010. godine, da je tuženik primao mirovinu, dok tužiteljica nije bila zaposlena do 2011. kada se zaposlila ( listovi 127 do 129 spisa ),

- da je prema suglasnim stranačkim iskazima kuća u [adresa] prodana 2010. ( prema navodim tužiteljice na njezinu inicijativu ), a novac od kupoprodaje u pretežnom dijelu iskorišten za zatvaranje kredita, dok je preostali dio novca utrošen za gradnju predmetne kuće, time da je tužena najprije tvrdila da se radilo o iznosu od 15.000,00 eura, a potom o iznosu od oko 5.000,00 eura ( listovi 128 i 294 spisa ), dok je tuženi naveo iznos od 27.000,00 eura ( list 295 spisa ).

10. Temeljem ovih činjenica, prvostupanjski sud je utvrdio da je tuženik prije sklapanja braka vlastitim novcem kupio zemljište, uredio i pripremio zemljište za gradnju, ali da je kuća izgrađena radom bračnih drugova za trajanja braka stranaka, te slijedom ovih utvrđenja, primjenom Obiteljskog zakona ( NN 162/98 – dalje: ObZ/98 ), koji je bio u primjeni u vrijeme sklapanja braka stranaka i Obiteljskog zakona (NN 116/03, 17/04, 136/04,107/07, 57/11, 61/11, 25/13 i 5/15 – dalje: ObZ/03), koji je bio na snazi u vrijeme gradnje predmetne nekretnine, pravilno zaključio da je tužiteljica suvlasnica u 7/20 dijela, a tuženik suvlasnik u 13/20 dijela ove nekretnine.

11. Prema odredbama članka 252. i članka 253. stavak 1. ObZ/98, jednako kao i odredbama članka 248. i članka 249. stavak 1. ObZ/03, bračna stečevina je imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine, time da su bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini, ako nisu drukčije ugovorili.Neoboriva presumpcija o jednakim suvlasničkim omjerima iz navedenih odredbi, odnosi se samo na imovinu stečenu radom za trajanja bračne zajednice ili imovinu koja potječe iz te imovine, ali ne i na imovinu koju je bračni drug stekao prije sklapanja braka.Naime, prema članku 253. stavak 1. ObZ/03, imovina koju bračni drug ima u trenutku sklapanja braka, ostaje njegova vlastita imovina.

12. Polazeći od nesporne činjenice da je tuženik neovisno o kasnije sklopljenom braku, još 1998. godine u cilju gradnje kuće kupio zemljište i snosio troškove pripreme za gradnju ( što čini 30% vrijednosti nekretnine ), pravilno je prvostupanjski sud zaključio da tako stečena imovina predstavlja vlastitu imovnu tuženika, ali da su stranke zajedničkim radom za trajanja braka izgradile preostali dio nekretnine ( 70% ), i da taj dio izgrađen radom bračnih drugova predstavlja bračnu stečevinu u kojem su suvlasnici u ½ dijela, pa da je tužiteljica po osnovi bračne stečevine stekla 7/20 dijela.

13. Tuženik u žalbi osporava utvrđeni suvlasnički omjer tužiteljice, tvrdnjama da nije pravilno utvrđen stupanj izgrađenosti zemljišta prije sklapanja braka, pri čemu izdvaja dijelove iskaza srodnika tuženika iz konteksta cjeline danih iskaza i iznosi svoju ocjenu iskaza koju suprotstavlja ocjeni prvostupanjskog suda.Odlučnu činjenicu stupnja izgrađenosti zemljišta u vrijeme sklapanja braka stranaka, prvostupanjski sud je utvrdio primarno temeljem stranačkih iskaza i isprava koje se nalaze u spisu, te iskaza nepristranih svjedoka, vlasnice susjednog zemljišta i radnika koji su izvodili radove, navodeći valjane i logične razloge prihvaćanja ovih dokaza kojima je utvrđen stupanj izgrađenosti zemljišta.Na temelju odredbe članka 8. ZPP, sud samostalno i prema svom uvjerenju ocjenjuje provedene dokaze, a korištenjem ovog ovlaštenja nije počinjena relativno bitna povreda postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP, na koju se određeno poziva žalitelj.

14. Neosnovani su i daljnji žalbeni navodi o pogrešno utvrđenom suvlasničkom omjeru tužiteljice zbog ulaganja novca od prodaje kuće u [adresa] koja je bila posebna imovina tuženika.Nije bilo sporno da je pretežni dio novčanih sredstava realiziran prodajom vlastite imovine tuženika utrošen za zatvaranje kredita, dok je ostatak novca uložen u gradnju, pri čemu stranke različito prikazuju visinu tog iznosa.U odnosu na ova novčana sredstva, iz iskaza stranaka jasno proizlazi da je za trajanja braka prodana kuća u [adresa] s ciljem zatvaranja kredita i ulaganja preostalog novca u gradnju predmetne kuće.Neovisno o visini tako uloženog novca, volja tuženika kod takvog ulaganja vlastite imovine bila je stjecanje zajedničke imovine, pa je tako uložen vlastiti novac tuženika promijenio oblik i postao bračnom stečevinom stranaka ( stajalište zauzeto u odluci broj Rev-2370/2018-2 od 27. travnja 2021.).

15. Budući je tužiteljica dokazala da je po osnovi bračne tečevine stekla suvlasnički dio od 7/20 dijela, pravilnom primjenom materijalnog prava su u tom dijelu pod točkama I. i II. izreke prvostupanjske presude, usvojeni zahtjevi na utvrđenje suvlasništva tužene i uknjižbu prava suvlasništva.

16. O troškovima postupka pravilno je odlučeno primjenom članka 154. stavak 2. ZPP, prema uspjehu stranaka, time da su troškovi odmjereni u skladu sa odredbama članka 155. ZPP.

17. Iz ovih razloga je odbijanjem žalbe, temeljem članka 368. ZPP, potvrđena prvostupanjska presuda u pobijanim dijelovima.

17.1. Budući tuženik nije uspio sa žalbom, temeljem članak 166. stavak 1. u vezi članka 154. stavak 1. ZPP, odbijen je sa zahtjevom za naknadu troškova u povodu žalbe.

U Karlovcu, 5. veljače 2025.

Predsjednik vijeća:

Vesna Stokrp