Poslovni broj: Usž-3852/2024-6

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, dr. sc. Sanje Otočan, predsjednice vijeća, Mire Kovačić i Radmile Bolanča Vuković, članica vijeća te višeg sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja PJ, [adresa], zastupanog po opunomoćeniku Bojanu Zustoviću, odvjetniku u Pazinu, Trg slobode 2/II, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, radi invalidske mirovine , odlučujući o žalbi tuženika podnesenoj protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 3 UsI-549/2019-42 od 24. siječnja 2020., na sjednici vijeća održanoj 5. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 3 UsI-549/2019-42 od 24. siječnja 2020.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška za sastav odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Ovosudnom presudom poslovni broj: Usž-1334/20-2 od 30. rujna 2020., točkom I. izreke, poništena je presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI- 549/2019-42 od 24. siječnja 2020. Točkom II. izreke poništeno je rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II 141-02/18- 01/03948582787, URBROJ: 341-99-05/3-18-9277 od 5. ožujka 2019. Točkom III. izreke odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Puli-Pola, KLASA: UP/I 141-02/17- 01/03948582787, URBROJ: 341-13-05/3-17-16766 od 20. travnja 2018. u stavku prvom izreke kojim je tužitelju, kod kojeg je zbog bolesti nastala opća nesposobnost za rad, priznato, počevši od 11. lipnja 2010., pravo na invalidsku mirovinu u svoti od 846,24 kn mjesečno te mu je umjesto te mirovine određena najniža mirovina u svotama pobliže navedenim u izreci. Točkom IV. izreke presude poništeno je rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Puli-Pola, KLASA: UP/I 141-02/17-01/03948582787, URBROJ: 341-13-05/3-17-16766, broj spisa: 144310 od 20. travnja 2018. u stavku drugom izreke kojim je određeno da isplata mirovine pripada korisniku, počevši od 11. lipnja 2010. do 31. prosinca 2010., te od 16. kolovoza 2012. i dalje i u tom dijelu predmet se vraća prvostupanjskom javnopravnom tijelu na ponovni postupak. Prema točki V. izreke presude svaka stranka snosi svoje troškove.

2. Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-III-299//2021 od 10. listopada 2024. ustavna tužba tužitelja PJ je usvojena te je ukinuta presuda ovoga Suda poslovni broj: Usž-1334/20-2 od 30. rujna 2020., osim točke IV. izreke i s njom povezanih dijelova točke I. i II. izreke te je predmet u ukinutom dijelu vraćen na ponovni postupak Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske.

3. Presudom prvostupanjskog suda, točkom I. izreke, poništeno je rješenje tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II 141-02/18-01/03948582787, URBROJ: 341-99-05/3-18-9277 od 5. ožujka 2019., kao i rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Puli-Pola, KLASA: UP/I 141-02/17-01/03948582787, URBROJ: 341-13-05/3-17-16766 od 20. travnja 2018. u dijelu u kojem tužitelju nije priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad, počevši od 20. srpnja 2009. do 10. lipnja 2010. te je tužitelju kod kojeg je zbog bolesti nastala opća nesposobnost za rad priznato pravo na invalidsku mirovinu, počevši od 20. srpnja 2009. (točka I. izreke).Točkom II. izreke presude poništeno je rješenje tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II 141-02/18-01/03948582787, URBROJ: 341-99-05/3- 18-9277 od 5. ožujka 2019. kao i rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Puli-Pola, KLASA: UP/I 141-02/17-01/03948582787, URBROJ: 341-13-05/3-17-16766 od 20. travnja 2018. u dijelu u kojem je utvrđeno da tužitelju ne pripada isplata mirovine u razdoblju od 1. siječnja 2011. do 15. kolovoza 2012. te je utvrđeno da tužitelju pripada isplata mirovine, počevši od 20. srpnja 2009. pa nadalje. Točkom III. izreke presude naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi trošak upravnog spora u iznosu do 27.000,00 kuna u roku od 60 dana od dana dostave presude, dok je u preostalom dijelu do iznosa od 33.136,25 kuna odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora.

4. Osporenim rješenjem tuženika od 5. ožujka 2019. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Puli-Pola, KLASA: UP/I 141-02/17-01/03948582787, URBROJ: 341-13-05/3- 17-16766 od 20. travnja 2018. Navedenim prvostupanjskim rješenjem je u stavku prvom izreke tužitelju priznato, počevši od 11. lipnja 2010., pravo na invalidsku mirovinu, te mu je umjesto te mirovine određena najniža mirovina u svotama pobliže navedenim u izreci. U stavku drugom izreke određeno je da isplata mirovine pripada korisniku počevši od 11. lipnja 2010. do 31. prosinca 2010. te od 16. kolovoza 2012. i dalje.

5. Tuženik pobija presudu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi u bitnome navodi da je postupak ostvarivanja prava na invalidsku mirovinu pokrenut 31. srpnja 2012. na prijedlog izabranog liječnika, da je iz podataka o osiguraniku vidljivo da je poljoprivredni osiguranik te da se ocjena o danu nastupa invalidnosti može donijeti tek kad je liječenje završeno, imajući na umu raniji Zakon o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“102/98.-ZOMO/98) članak 115. Stoga smatra da nije pravilno sudska vještakinja navela da je opća nesposobnost za rad kod tužitelja nastupila na dan operacije (amputacije drugog i trećeg prsta lijeve noge) te je nelogično da je na ročištu 19. prosinca 2019. izmijenila svoj nalaz na temelju primjedaba koje je tužitelj iznio u očitovanju na njen raniji nalaz. Smatra upitnim zašto je izabrani liječnik tužitelja podnio prijedlog za ocjenu radne sposobnosti tek 31. srpnja 2012. ako je tužitelj već 2009. godine bio radno nesposoban. Tvrdi da je prvostupanjski sud nepravilno odredio i dan isplate mirovine od 20. rujna 2009. jer se izračun mirovine vrši na temelju plaća odnosno osnovica osiguranja ostvarenih od 1. siječanja 1970. do 31. prosinca godine koja prethodi godini priznavanja prava na mirovinu. Predlaže poništiti presudu i odbiti tužbeni zahtjev.

6. Tužitelj u odgovoru na žalbu ističe da je žalba tuženika neosnovana i smatra da tuženik pogrešno tumači članak 115. ZOMO-a/98 jer zakonskim odredbama nije propisano da bi se ocjena invalidnosti donosila kada su liječenje i dijagnostička obrada kod osiguranika završili. Navodi da je vijeće viših vještaka Zavoda utvrdilo da je kod tužitelja opća nesposobnost za rad nastupila dana 11. lipnja 2010., a sudska vještakinja dr. sc. Jadranka Božin - Juračić promijenila je svoj nalaz jer nije ranije u nalazu i mišljenju uzela u obzir da tužitelj obavlja teške fizičke poslove , a tu činjenicu da je radnik u stočarstvu u poljoprivrednom osiguranju nije uzelo u obzir ni vijeće viših vještaka tuženika jer bi se utvrdilo da je opća nesposobnost nastupila dana 20. srpnja 2009. kako je to utvrdila sudska vještakinja. Ističe da je tražio poništavanje rješenja tuženika kojim mu je odbio priznati pravo na isplatu mirovine u određenom razdoblju od 1. siječnja 2011. do 15. kolovoza 2012., pa kako je rješenje u tom dijelu poništeno, to će u ponovnom postupku prvostupanjsko tijelo morati utvrditi točnu visinu mirovine uzimajući u obzir i navedeno razdoblje koje mu ranije nije bilo priznato. Potražuje trošak za sastav odgovora na žalbu.

7. Žalba nije osnovana.

8. Ispitujući presudu prvostupanjskog suda u granicama žalbenih razloga sukladno članku 73. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.-ZUS ) imajući na umu članak 31. stavak 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske („Narodne novine“ 99/99., 29/02. i 49/02.) prema kojem su odluke i rješenja Ustavnog suda obvezatni i dužna ih je poštovati svaka fizička i pravna osoba, ovaj Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanim.

9. Prema ustavnosudskoj odluci, u izvršenju koje se donosi ova presuda i to točki 8. (u vezi s točkama 8.1., 9. i 10. ustavnosudske odluke) sporno je u ovom predmetu pitanje kada je kod tužitelja nastupila opća nesposobnost za rad .

10. Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja prvostupanjski sud je utvrdio tužbeni zahtjev osnovanim te poništio rješenje tuženika i rješenje prvostupanjskog javnopravnog tijela u dijelu u kojem tužitelju nije priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad, počevši od 20. srpnja 2009. do 10. lipnja 2010. te je sud tužitelju kod kojeg je zbog bolesti nastala opća nesposobnost za rad priznao pravo na invalidsku mirovinu, počevši od 20. srpnja 2009. i utvrdio da tužitelju pripada isplata mirovine počevši od 20. srpnja 2009. pa nadalje. U obrazloženju presude izložio je sve bitne činjenice koje proizlaze iz provedenih dokaza te imajući na umu sve relevantne propise u ovom predmetu, naveo valjane razloge zbog kojih je donio odluku.

11. Imajući na umu predmet u cjelini (dugotrajnost ovog postupka, članak 8. ZUS-a) ovaj Sud prihvaća izmijenjeni nalaz i mišljenje sudske vještakinje dr. sc. Jadranke Božin - Juračić kojeg je dala na raspravi kod suda dana 19. prosinca 2019., kada je nakon primitka primjedaba iznesenih od strane tužitelja (u podnesku od 24. listopada 2019.) usmeno izmijenila svoj nalaz i mišljenje (pisani nalaz i mišljenje od 7. listopada 2019.) navodeći među ostalim da je kod tužitelja 20. srpnja 2009. učinjena amputacija drugog i trećeg prsta lijevog stopala te da bi po završenom urednom liječenju po toj operaciji osoba bila nesposobna za teški fizički rad unatoč ortopedskim cipelama jer se od trećeg prsta na stopalu smatra da osoba ima ograničenje za teški fizički rad te je navela da je kod tužitelja opća nesposobnost za rad nastupila prije 11. lipnja 2010., točnije 20. srpnja 2009. po izvršenoj operaciji drugog i trećeg prsta lijevog stopala jer je tada tužitelj bio nesposoban za teške fizičke poslove i nije imao urednu funkciju stopala. Vještakinja je na raspravi obrazložila da je razlog zbog kojeg je promijenila nalaz i mišljenje taj što nije uzela u obzir da se radi o osobi koja obavlja teške fizičke poslove, a na koje joj je posebno ukazao tužitelj u primjedbama danim u svojem podnesku, što sve detaljno obrazlaže sud u presudi.

12. S obzirom na to da su u konkretnom predmetu poništena rješenja (i tuženika i prvostupanjskog javnopravnog tijela) u vezi s priznavanjem prava na invalidsku mirovinu, odnosno sud je priznao pravo na invalidsku mirovinu, počevši od 20. rujna 2009. i utvrdio da tužitelju od toga dana i nadalje pripada pravo na isplatu mirovine, to će prvostupanjsko javnopravno tijelo u ponovnom postupku utvrditi visinu mirovine, imajući na umu i razdoblja za koje mu ranije nije bilo priznato pravo.

13. Tuženik razlozima navedenim u žalbi nije doveo u sumnju zakonitost osporavane presude koja je donesena na temelju pravilno utvrđenih činjenica te uz pravilnu primjenu materijalnog prava, dok povrede pravila postupka ovaj Sud nije našao.

14. Odluka o trošku tužitelja za odgovor na žalbu temelji se na članku 79. stavku 1. ZUS-a.

15. Trebalo je stoga, na temelju članka 74. stavka 1. te članka 79. stavaka 1., 4. i 6. ZUS-a, odlučiti kao u izreci presude.

U Zagrebu 5. veljače 2025.

Predsjednica vijeća:

dr. sc. Sanja Otočan