Poslovni broj: Usž-4065/2024-3

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Blanše Turić, predsjednice vijeća, Borisa Markovića i Ljiljane Karlovčan- Đurović, članova vijeća te sudske savjetnice Marte Sraka, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja KA iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Tomislav Nikolić, odvjetnik u Zagrebu, Trg Mažuranića 4, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Odjela drugostupanjskog disciplinskog sudovanja, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33, radi teže povrede službene dužnosti, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Usl-6029/2023-10 od 17. listopada 2024., na sjednici vijeća održanoj 5. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Usl-6029/2023-10 od 17. listopada 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Usl-6029/2023-10 od 17. listopada 2024. točkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Odjela drugostupanjskog disciplinskog sudovanja, klasa: NK-UP/II-114-04/23-02/97, urbroj: 511-01-158-23-5 od 2. studenoga 2023. te je točkom II. izreke presude odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

2. Pobijanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Prvostupanjskog disciplinskog suda MUP-a u Zagrebu, klasa: NK-UP/I-114- 04/23-02/176, urbroj: 511-01-158-23-5 od 19. srpnja 2023. kojim je riješeno da je tužitelj odgovoran što je počinio težu povredu službene dužnosti „nedolično ponašanje u službi ili izvan službe kada teško šteti ugledu policije“ za što mu je izrečena novčana kazna u visini od 15% od posljednje plaće isplaćene za puni mjesec proveden na radu, na vrijeme od tri mjeseca.

3. Protiv navedene presude tužitelj je izjavio žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Prigovara što je prvostupanjski sud odbio njegovo saslušanje na okolnosti teških materijalnih prilika. Ističe da obzirom je odluka o kaznama diskrecijska, sud je mogao izreći novčanu kaznu u manjem iznosu ili kraćem trajanju, imajući u vidu njegovo priznanje djela i izraženo kajanje. Predlaže da Sud poništi prvostupanjsku presudu, otkloni nedostatke i presudom riješi stvar na način da usvoji tužbeni zahtjev te tužitelju umanji novčanu sankciju izrečenu pobijanim rješenjem. Potražuje trošak upravnog spora i trošak za sastav žalbe.

4. Tuženik u odgovoru na žalbu u cijelosti ostaje kod iznesenog u pobijanim rješenjima, odgovoru na tužbu kao i na ročištu održanom 3. listopada 2024. Smatra da je osporavana presuda zakonita te je detaljno, jasno i argumentirano obrazložena. Predlaže da Sud odbije žalbu kao neosnovanu i u cijelosti potvrdi prvostupanjsku presudu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (“Narodne novine“, broj: 36/24) u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Iz spisa predmeta, kao i iz obrazloženja presude proizlazi da je tužitelj upravljao osobnim automobilom za vrijeme dok mu je rješenjem Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, broj: 84.Pp-107/2023 izrečena zaštitna mjera Zabrane upravljanja vozilom „B“ kategorije, i na taj način se nedolično ponašao izvan službe čime je počinio tešku povredu službene dužnosti u smislu odredbe članka 96. točke 7. Zakona o policiji („Narodne novine“ broj: 34/11., 130/12., 89/14., 151/14., 33/15., 121/16. i 66/19), zbog čega mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 15 % od posljednje plaće koja mu je isplaćena za puni mjesec proveden na radu, na vrijeme od tri mjeseca. Pri odmjeravanju kazne uzete su u obzir olakotne okolnosti u vidu izraženog kajanja, priznanja počinjenja djela, a kao otegotne okolnosti prethodno disciplinsko kažnjavanje i radne ocjene „zadovoljava“.

8. Prvostupanjski sud održao je raspravu i na taj način strankama sukladno odredbi članka 6. Zakona o upravnim sporovima omogućio da se izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora. Osim toga izvršio je u uvid u spis tuženika i sudski spis.

9. Odredba članka 96. točke 7. Zakona o policiji propisuje da je teža povreda službene dužnosti nedolično ponašanje u službi ili izvan službe kada teško šteti ugledu policije.

10. Prema ocjeni ovog Suda pravilno je prvostupanjski sud, pozivajući se na prethodno citiranu zakonsku odredbu, utvrdio da je tužitelj upravljajući motornim vozilom za vrijeme izrečene zaštitne mjere Zabrane upravljanja vozilom „B“ kategorije počinio težu povredu službene dužnosti za koju mu je izrečena primjerena i svrhovita kazna, novčana kazna u iznosu od 15 posto od posljednje plaće koja mu je isplaćena za puni mjesec, na vrijeme od tri mjeseca.

11. Po ocjeni ovog Suda, tužitelju je izrečena primjerena disciplinska kazna, time da su prilikom odmjeravanja vrste kazne uzete u obzir težina počinjene povrede i nastale posljedice, stupanj odgovornosti tužitelja, okolnosti u kojima je povreda počinjena te olakotne i otegotne okolnosti na strani tužitelja, a sve u skladu s člankom 111. stavkom 1. Zakona o policiji.

12. Slijedom iznesenog, ovaj Sud ocjenjuje da je u konkretnom slučaju pravilna činjenična i pravna kvalifikacija disciplinskog djela za koje je tužitelju utvrđena odgovornost, a odabir vrste disciplinske kazne je pravilan te primjeren težini počinjenog disciplinskog djela.

13. Neosnovani su žalbeni navodi o odbijenom dokaznom prijedlogu tužitelja za njegovim saslušanjem. Naime, sukladno odredbi članka 49. Zakona o upravnim sporovima, Sud slobodno ocjenjuje dokaze i utvrđuje činjenice, a obzirom da je u predmetnom slučaju činjenično stanje pravilno i u potpunosti utvrđeno, saslušanje tužitelja na okolnost njegovih materijalnih prilika nema utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovoj upravnoj stvari.

14. Imajući na umu navedeno, prvostupanjski sud je ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja tuženika na temelju dokaza utvrđenih u upravnom postupku i uvida u dokumentaciju u sudskom spisu pravilno utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

15. Slijedom svega navedenog, prema ocjeni ovog Suda osporena se presuda temelji na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju na koje je pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, a nisu utvrđene povrede pravila sudskog postupka jer je presuda valjano i razložno obrazložena pa stoga ne postoje žalbeni razlozi zbog kojih se presuda pobija.

16. Trebalo je stoga na temelju odredbe članka 135. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu.

17. S obzirom da tužitelj nije uspio s tužbenim zahtjevom pravilno je odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova upravnog spora sukladno odredbi članka 147. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, a iz istih razloga odbijen je i zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

U Zagrebu, 5. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

Blanša Turić