REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-262/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Dubravka Zubović, u pravnoj stvari tužitelja GONDI d.o.o. za poslovanje nekretninama i usluge Virovitica, Ulica Ljudevita Gaja 39, OIB 27267041737, kojeg zastupa punomoćnik Dario Grbavac, odvjetnik u Virovitici, protiv tuženika PEJAK GRADNJA d.o.o. Čemernica, J. Bendaka 16, OIB 96527167209, kojeg zastupa punomoćnica Nataša Ružička, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Volić & Ružička & Cabadaj Cafuta u Garešnici, radi isplate iznosa od 4.943,50 EUR / 37.246,80 kn, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj Povrv-51/2023-41 od 5. prosinca 2024., 5. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj Povrv-51/2023-41 od 5. prosinca 2024. u točkama I. i II. izreke.

r i j e š i o  j e

Odbacuje se tužiteljeva žalba protiv presude Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj Povrv-51/2023-41 od 5. prosinca 2024. u točki III. izreke, kao nedopuštena.

Obrazloženje

1. Citiranom presudom Trgovačkog suda u Bjelovaru ukinut je u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Dubravke Filipović-Kovačić iz [adresa] poslovni broj Ovrv-830/2023 od 24. ožujka 2023. kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 4.943,40 EUR na ime glavnice, troškove ovršnog postupka u iznosu od 273,75 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 12. siječnja 2024. do isplate; te je tužitelj u cijelosti odbijen s tužbenim zahtjevom (točka I. izreke). Naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 2.595,88 EUR (točka II. izreke). Odbijen je tuženik sa zahtjevom za naknadu parničnog troška u iznosu od 804,12 EUR, kao neosnovan. Tako je sud odlučio ocjenom i analizom dokumentacije koja priloži spisu, iskaza saslušanih svjedoka te provedenog vještačenja o neosnovanosti tužbenog zahtjeva. Odluka o parničnom trošku donesena je pozivom na određenja iz čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP); a sve u svezi određenja iz čl. 590. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21 i 155/23; dalje: ZOO), a kojom odredbom je reguliran ugovor o djelu.

2. Protiv presude je tužitelj podnio žalbu u cijelosti zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Ukratko, mišljenja je da je sud donošenjem presude počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, budući je obrazloženje presude nejasno i nerazumljivo. Predlaže preinačiti presudu i prihvatiti tužbeni zahtjev u cijelosti, odnosno podredno predlaže ukinuti presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, ali pred drugog uredujućeg suca. Traži trošak sastava žalbe u ukupnom iznosu od 411,05 EUR.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana u odnosu na točku I. i II. izreke, a u odnosu na točku

III. izreke žalba nije dopuštena.

5. Prema odredbi čl. 358. st. 3. ZPP-a žalba je nedopuštena, između ostalog, ako je žalbu podnijela osoba koja nema pravnog interesa za podnošenje žalbe. U tom smislu, imajući u vidu citiranu odredbu čl. 358. st. 3. ZPP-a, valja zaključiti da tužitelj nema pravnog interesa za izjavljivanje žalbe u odnosu na onaj dio zahtjeva s kojim tuženik nije uspio. Budući da je u točki III. izreke tuženik odbijen s viškom zahtjeva, tužitelj nema pravnog interesa za izjavljivanje žalbe u odnosu na točku III. izreke, zbog čega je u smislu čl. 358. st. 3. ZPP-a tužiteljevu žalbu u tom dijelu valjalo ocijeniti nedopuštenom.

6. Zbog toga je na temelju čl. 367. st. 1. ZPP-a riješeno kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja.

7. Drugostupanjski sud je ispitao prvostupanjsku presudu u točkama I. i II. izreke u granicama razloga navedenih u žalbi te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8. i 9. ZPP-a i s obzirom na pravilnu primjenu materijalnog prava. Ovaj sud je utvrdio da je presuda u točkama I. i II. izreke pravilna i na zakonu osnovana.

8. Uvodno se ukazuje da se predmetno radi o sporu male vrijednosti iz čl. 502. st. 1. ZPP-a, presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toga Zakona, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. toga Zakona. Predmetnu presudu nije moguće pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a što žalitelj čini u predmetnoj žalbi; zbog čega ovaj sud taj razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije razmatrao.

9. U postupku koji je prethodio donošenju presude, kao ni njenim donošenjem, nisu ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, dok u odnosu na taj istaknuti žalbeni razlog, a suprotno žalbenim navodima, nije počinjena bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a. Naime, izreka presude je jasna i razumljiva te sukladna određenjima iz čl. 451. st. 3. ZPP-a; a u obrazloženju su navedeni jasni i argumentirani razlozi o odlučnim činjenicama u odnosu na predmet spora.

10. Utvrđujući činjenično stanje kao osnovu za donošenje odluke o tužiteljevom zahtjevu, sud je proveo iscrpan dokazni postupak, raspravio i ispitao odlučnu činjenicu – je li tužitelj dokazao osnovanost svog prava zahtijevati od tuženika ispunjenje obveze u utuženoj visini, te je u obrazloženu presude dao razloge kojima je u potpunosti opravdao uvjerenje proizašlo iz provedenih dokaza, a koji su prema utvrđenju ovog drugostupanjskog suda jasni, argumentirani i logični, te je njima vrlo detaljno obrazloženo koje činjenice važne za odluku sud smatra relevantnim i na čemu donesenu odluku zasniva. Obrazloženje presude sadrži razloge o odlučnim činjenicama predmetnog spora. Zaključak je ovog drugostupanjskog suda da je sud u zakonito provedenom postupku, pravilnom primjenom materijalnog prava iz čl. 590. ZOO-a pravilno ocijenio tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovanim, a sve kako je to odlučio u točki I. izreke presude.

11. Predmet spora je tužbeni zahtjev radi isplate iznosa od 4.943,50 EUR, a sve na temelju računa broj 78/P1/1. Nije sporno da su stranke bile u poslovnom odnosu na način da je tužitelj od tuženika usmeno naručio izvođenje građevinskih radova na terasi zgrade u [adresa], postavljanjem betonskih opločnjaka te da je te radove izvodio tuženik Pejak gradnja d.o.o. te da je došlo do otklanjanja nedostatka na radovima koje je izveo tuženik, budući je nakon toga došlo do prodora oborinskih voda u predmetnu zgradu i podrum zgrade, i to kroz dvije faze otklanjanja nedostataka, time da je u prvoj fazi otklanjanja nedostataka građevinskih radova koje je izvodio tuženik, te nedostatke otklanjala tvrtka Dodatni Efekt j.d.o.o., a nakon toga je u drugoj fazi izvođač građevinskih radova na predmetnoj terasi bila tvrtka WP DESING j.d.o.o. na način da je otklanjala nedostatke u izvedenim radovima tvrtke Dodatni Efekt j.d.o.o. na način da je primijenio drugo tehničko rješenje za otklanjanje prodora vode u prostorije podruma i prodora vode u prostorije koje se nalaze neposredno do terase te prodora vode u ulaz iste zgrade ([adresa]).

12. Prvostupanjski sud je vrlo jasno i detaljno naveo i ocijenio te analizirao iskaze zakonskog zastupnika tuženika UH, svjedoka KH i RH te ocjenom i analizom provedenog vještačenja po vještaku građevinske struke ŠH, dipl. inž. građ., zaključio o neosnovanosti tužbenog zahtjeva.

13. Pravilno je sud proveo građevinsko vještačenje sukladno određenjima iz čl. 250. – 262. ZPP-a te je pravilno prihvatio nalaz i mišljenje vještaka kao stručan, sukladan dokumentaciji koja mu je dana na raspolaganje i sukladno pravilima struke, pa je pravilno sud ocjenjujući i analizirajući provedeni dokazni postupak i provedeno građevinsko vještačenje ocijenio tužbeni zahtjev neosnovanim.

14. Iz nalaza i mišljenja građevinskog vještaka, a sve u svezi provedenog očevida, pravilno je sud utvrdio da vrijednost radova koje je izvela tvrtka Dodatni Efekt j.d.o.o. za prvo otklanjanje nedostataka na radovima koje je izveo tuženik Pejak gradnja d.o.o. iznosi 3.005,51 EUR / 22.645,00 kn, dok je utvrđena vrijednost radova koje je izvela tvrtka WP DESIGN j.d.o.o. na otklanjanju nedostataka na radovima koje je izvodio Dodatni Efekt j.d.o.o. u iznosu od 1.221,02 EUR / 9.207,26 kn, time da je tvrtka WP DESIGN j.d.o.o. primijenila drugo tehničko rješenje za otklanjanje prodora vode u prostorije podruma i prodora vode u prostorije koje se nalaze neposredno do terase, te prodora vode u ulaz iste zgrade na terasi, a sve na adresi [adresa], jer su prethodna tehnička rješenja kako ugovorenih radova između tužitelja i tuženika, tako i za otklanjanje nedostataka, kako na radovima koje je izvodio sada tuženik, tako i na radovima za otklanjanje nedostataka koje je izvodila tvrtka Dodatni Efekt j.d.o.o. bila pogrešna, obzirom da je već postojeća betonska podloga terase imala kontra nagib uslijed kojeg je došlo do prodora vode u navedeni objekt, tako da je konačno riješen problem prodora vode u prostorije podruma i prodora vode u prostorije koje se nalaze neposredno do terase te prodora vode u ulaz iste zgrade na terasi, na način da je tvrtka WP DESIGN j.d.o.o. svoje radove na predmetnoj terasi izvela sa završnim slojem od keramičkih pločica s padom prema kanalici, tako da više nije dolazilo do prodora oborinske vode u navedeni objekt.

15. Prihvaća se u cijelosti zaključak suda da je tužitelj usmeno ugovorio s tuženikom predmet izvođenja građevinskih radova na predmetnoj terasi na postojećoj betonskoj podlozi s tehničkim rješenjem da tuženik postavi betonske opločnike, međutim, tim tehničkim rješenjem tuženik nije mogao spriječiti prodor oborinske vode u predmetni objekt, a ovo tehničko rješenje nije bilo predviđeno glavnim projektom za predmetnu zgradu. Predmetni problem odvodnje oborinskih voda tužitelj je ponovno pokušao riješiti s izvođačem Dodatni Efekt j.d.o.o. tako da je ponovno postavljao betonske opločnike na istu podlogu i ponovno nije riješio problem odvodnje oborinskih voda, već je taj problem riješen s izvođačem WP DESING j.d.o.o. nakon što je promijenio tehničko rješenje za predmetnu terasu na način da izveo radove sa završnim slojem od keramičkih pločica s padom prema kanalici za oborinske vode, umjesto da je na postojeću betonsku podlogu s kontra padom stavljao betonske opločnike zbog čega je i dolazilo do prodora oborinske vode u objekt, zbog čega pravilno sud smatra da je tužitelj sam odgovoran za nastali trošak rješavanja problema prodora oborinske vode u premetni objekt, budući tužitelj prilikom usmenog dogovora s tuženikom nije imao, odnosno znao tehničko rješenje za opločavanje terase, a za što nedostaje glavni projekt jer tim glavnim projektom to nije predviđeno; zbog čega je sud pravilno ocijenio tužbeni zahtjev kao neosnovan, a sve imajući u vidu provedeno vještačenje.

16. Pravilna je i zakonita odluka o parničnom trošku, kako po osnovi u smislu čl. 154. ZPP-a, tako i u odnosu na odredbu čl. 155. ZPP-a u odnosu na visinu dosuđenih i odmjerenih troškova. Stoga je odluka o parničnom trošku ispitana, kako kvalitativno, tako i kvantitativno te je utvrđeno da je pravilna i zakonita. Isto tako, osim samo što općenito osporava odluku o parničnom trošku, žalitelj u žalbi ni ne navodi razloge zbog kojih osporava navedenu odluku.

17. Navodima žalbe tužitelj nije osnovano doveo u sumnju pravilnost i zakonitost razloga sadržanih u obrazloženju presude, kao ni pravilnost ni zakonitost odluke sadržane u točkama I. i II. izreke.

18. Stoga je valjalo na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi presudu; a sve kako je odlučeno u izreci ove drugostupanjske presude.

19. I na kraju, preračunavanje iznosa izraženih u kunama u iznose izražene u eurima izraženo je u skladu s odredbama čl. 43. i čl. 48. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ broj 57/22 i 88/22), time da je od 1. siječnja 2024. službena valuta u Republici Hrvatskoj euro.

Zagreb, 5. veljače 2025.

Sutkinja

Dubravka Zubović