Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Kž-50/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Ljiljane Kolenko, predsjednice vijeća te Igora Pavlica i Rajka Kipkea, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu protiv optuženog ĆM, zbog kaznenog djela iz čl. 326. st. 2. u vezi st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24, dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika ĆM, podnesenom protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj: K-1040/2024-19 od 21. studenoga 2024., u sjednici vijeća 5. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Prihvaća se djelomično žalba optuženog ĆM, preinačuje se pobijana presuda u pravnoj oznaci djela na način da se utvrđuje da je optuženik ĆM počinio kazneno djelo protiv javnog reda, protuzakonitim ulaženjem, kretanjem i boravkom u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz čl. 326. st. 1. KZ/11.

II Uslijed odluke pod točkom I. preinačuje se pobijana presuda u odluci o kazni tako da se optuženi ĆM, za kazneno djelo protiv javnog reda, protuzakonitim ulaženjem, kretanjem i boravkom u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz čl. 326. st. 1. KZ/11 na temelju istog zakonskog propisa osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci, u koju mu se na temelju čl. 54. KZ/11 uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 27. svibnja 2024. pa nadalje.

III U ostalom dijelu žalba optuženog ĆM odbija se kao neosnovana te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Općinski sud u Splitu presudom poslovni broj: K-1040/2024-19 od 21. studenoga 2024., proglasio je krivim optuženog ĆM zbog počinjena kaznenog djela protiv javnog reda, protuzakonitim ulaženjem, kretanjem i boravkom u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz čl. 326. st. 2. u svezi st. 1. KZ/11, te je na temelju čl. 326. st. 2. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine.

1.1. Na temelju čl. 54. KZ/11 optuženiku ĆM je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme provedeno u pritvoru i istražnom zatvoru od 27. svibnja 2024. pa nadalje.

1.2. Na temelju čl. 556. st. 2. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 – dalje u tekstu: ZKP/08) vraća se mobilni uređaj marke „Iphone“ bijele boje IMEI broja1: 357217096991590 i IME broja 2: 357217097301732, koji je od optuženika privremeno oduzet uz potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Sinj broj:00238920 od 27. svibnja 2024. (list 16 spisa), koji je pohranjen u PUSD PP Sinj, optuženiku ili osobi koju ovaj ovlasti po pravomoćnosti presude.

1.3. Na temelju čl. 556. ZKP/08 vraća se osobno vozilo marke "Opel Granland" njemačkih registarskih oznaka [registarska oznaka], broj šasije [broj šasije] s pripadajućim ključem i prometnom dozvolom serijskog broja [broj prometne dozvole] privremeno oduzeto od optuženika uz potvrda o privremenom oduzimanju predmeta Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Sinj broj: 00238918 od 27. svibnja 2024. (list 15 spisa), vlasniku Sixt GmbH&Co. Autovermietung KG, Seitzstr. 9-11 80538 Munchen ili osobi koju ovaj opunomoći.

1.4. Od optuženika ĆM trajno se oduzima iznos od 151,35 EUR-a koji iznos je od optuženika privremeno oduzet uz potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Sinj broj: 00238921 od 27. svibnja 2024. (list 117 spisa), te po nalogu ODO Split (list 67) uplaćen na račun Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine 7. lipnja 2024. (list 74) te će se po pravomoćnosti presude po nalogu suda uplatiti u korist proračuna Republike Hrvatske na ime troškova kaznenog postupka koje je optuženik obvezan podmiriti.

1.5. Na temelju čl. 148. st. 1. u vezi čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08 optuženik ĆM dužan je naknaditi troškove kaznenog postupka u iznosu od 400,00 EUR-a (četiristo eura), koji iznos predstavlja paušalnu svotu, u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

2. Protiv navedene presude žalbu podnosi optuženik ĆM putem branitelja Leopolda Aljinovića, odvjetnika, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se žalba prihvati i da se pobijana presuda ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. U smislu čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je državni odvjetnik isti s podneskom broj: KŽ-DO-55/2025-3 od 29. siječnja 2025. vratio ovome sudu drugog stupnja.

5. Žalba optuženika je djelomično osnovana.

6. Prije svega, ovaj žalbeni sud uočava da iz teksta žalbe u kojem optuženik obrazlaže postojanje bitne povrede odredaba kaznenog postupka proizlazi da se sadržajno ustvari žali zbog povrede kaznenog zakona, s time da je povodom njegove žalbe, a sukladno ovlaštenju iz čl. 476. st. 1. ZKP/08, ovaj žalbeni sud ispitao pobijanu presudu i po službenoj dužnosti, te nije utvrdio da bi prvostupanjski sud ostvario neku od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka taksativno navedenih u odredbi iz čl. 476. st. 2. KZ/11.

7. Optuženik je u pravu kada se žali zbog povrede kaznenog zakona.

7.1. Tako optuženik u žalbi u bitnome smatra da to što je u vozilu prevozio više osoba od dopuštene i proklamirane brojke od kojih su dvije bile smještene u prtljažni prostor, a kako je činjenično opisano u optužnici, samo po sebi nije dovoljno za zaključak da je time bio doveden u opasnost njihov život i tijelo.

7.2. Budući da u žalbi ne osporava da je ostvario zakonsko biće osnovnog oblika predmetnog kaznenog djela opisanog u čl. 326. st. 1. KZ/11, optuženik takvim žalbenim tvrdnjama suštinski izražava stav da u činjeničnom opisu djela nisu sadržana bitna obilježja terećenog kvalificiranog oblika tog kaznenog djela opisana u čl. 326. st. 2. KZ/11, koji ostvaruje onaj tko pri počinjenju tog djela dovede u opasnost život i tijelo osoba koje nedozvoljeno ulaze i kreću se u Republici Hrvatskoj, a što se sadržajno podvodi pod žalbenu osnovu povrede kaznenog zakona iz čl. 459. toč. 1. KZ/11 koja je ostvarena kada je kazneni zakon povrijeđen u pitanju je li djelo za koje se optuženik progoni kazneno djelo.

7.3. Prije svega, na ovom mjestu valja navesti da po stavu ovog žalbenog suda ostvarenje citiranog modaliteta kvalificiranog oblika predmetnog kaznenog djela podrazumijeva postojanje konkretne opasnosti za život i tijelo osoba koje nedozvoljeno ulaze i kreću se u Republici Hrvatskoj, tako da u opisu tog kvalificiranog oblika nije dovoljno navesti samo činjenice koje ukazuju na postojanje apstraktne opasnosti za njihov život ili tijelo, već je nužno navesti i okolnosti koje govore o tome da je takva opasnost bila konkretna, stvarna i neposredna.

7.4. Iz činjeničnog opisa predmetnog kaznenog djela proizlazi da državni odvjetnik postojanje navedenog kvalificiranog elementa nalazi samo u činjenici da je optuženik u vozilu prevozio više osoba od dopuštene i proklamirane brojke od kojih su dvije bile smještene u prtljažnom prostoru, čime se doduše opisuje postojanje apstraktne opasnosti za život i tijelo tih osoba (u svezi čega valja dodatno primijetiti da svako sudjelovanje u prometu nosi određeni rizik), međutim, izostaje opis okolnosti koje bi ukazivale da je takva opasnost bile konkretna, stvarna i neposredna (primjerice, da su putnici bili zbijeni u vozilu u premalom prostoru, bez zraka, odnosno bez dovoljno zraka, bez vode i hrane, izloženi velikoj hladnoći ili vrućini, u duljem kontinuiranom prijevozu u takvim uvjetima i slično).

7.5. Na ovom mjestu, a imajući u vidu da kvalificirani oblik predmetnog kaznenog djela opisan u čl. 326. st. 2. KZ/11 ostvaruje i onaj tko pri počinjenju tog djela prema osobama koje nedozvoljeno ulaze i kreću se u Republici Hrvatskoj postupa na nečovječan ili ponižavajući način, kao i službena osoba u obavljanju službene dužnosti (o čemu se u ovom slučaju evidentno ne radi), valja dodatno primijetiti kako je po stavu ovog suda da bi se moglo govoriti o prijevozu, odnosno postupanju počinitelja prema prevoženim osobama na nečovječan ili ponižavajući način također potreban veći konkretni stupanj neprimjerenosti uvjeta njihova prijevoza, a budući da se kvalificirani oblika predmetnog kaznenog u optužbi temelji samo na okolnostima koje govore o tome da je optuženik u vozilu prevozio više osoba od dopuštene i proklamirane brojke od kojih su dvije bile smještene u prtljažnom prostoru, to se u konkretnom slučaju ne može govoriti niti o postojanju tog modaliteta počinjenja kvalificiranog oblika ovog kaznenog djela.

7.6. Stoga je žalitelj u pravu kada u žalbi tvrdi da je prvostupanjski sud u ovom slučaju, osudivši ga za kvalificirani oblik predmetnog kaznenog djela opisan u čl. 326. st. 2. KZ/11, na njegovu štetu povrijedio kazneni zakon (čl. 469. toč. 1. ZKP/08), te je stoga u tom dijelu valjalo prihvatiti njegovu žalbu i na temelju čl. 486. st. 1. ZKP/08 preinačiti pobijanu presudu na način preciziran u toč. I. ove odluke.

7.7. Na ovom mjestu valja navesti da se slijedom takve odluke ovaj žalbeni sud nije upuštao u razmatranje žalbe optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, budući da žalitelj (koji u svojoj obrani priznaje počinjenje osnovnog oblika ovog kaznenog djela iz čl. 326. st. 1. KZ/11) ostvarenje te žalbene osnove nalazi isključivo kao posljedicu toga što je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenice na kojima temelji svoj zaključak o postojanju kvalificiranog oblika citiranog kaznenog djela opisanog u čl. 326. st. 2. KZ/11.

8. Uslijed odluke pod toč. I. izreke ove presude, ovaj žalbeni sud je ne temelju čl. 486. st. 1. ZKP/08 preinačio pobijanu presudu i u odnosu na odluku o kazni na način da je optuženog ĆM, za kazneno djelo protiv javnog reda, protuzakonitim ulaženjem, kretanjem i boravkom u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz čl. 326. st. 1. KZ/11 na temelju istog zakonskog propisa osudio na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci, u koju mu se na temelju čl. 54. KZ/11 uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 27. svibnja 2024. pa nadalje, a kako je to odlučeno pod toč. II. izreke ove presude.

8.1. Naime, ovaj žalbeni sud polazeći od stupanja krivnje s kojim je optuženik počinio citirano kazneno djelo (izravna namjera prvog stupanja) te svih relevantnih okolnosti o kojima ovisi odluka o vrsti i mjeri kaznene sankcije, a koje je prvostupanjski sud pravilno utvrdio (konkretno, kao olakotno priznanje počinjenja osnovnog oblika ovog kaznenog djela, činjenicu da je neosuđivan, te da je izrazio žaljenje zbog počinjenog, a kao otegotno povećanu društvenu opasnost ovog kaznenog djela koja se dodatno ogleda u općepoznatoj činjenici znatnog porasta činjenja tih kaznenih djela na teritoriju Republike Hrvatske, te motiv njegovog počinjenja - koristoljublje pri čemu se iskorištavaju ilegalni migranti i njihov težak položaj), kaznu zatvora u trajanju od 1

/jedne/ godine i 6 /šest/ mjeseci na koju je optuženika osudio ovom presudom smatra u svemu primjerenoj navedenim okolnostima važnim za odluku o vrsti i mjeri kaznene sankcije i proces njezine individualizacije, te podobnom za ostvarenje svih zakonom propisanih vidova svrhe kažnjavanja.

9. Budući da žalba optuženika u ostalom dijelu nije osnovana, to je na temelju čl. 482. ZKP/08 njegova žalba u tom dijelu odbijena kao neosnovana, te je u pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrđena prvostupanjska odluka.

10. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Varaždinu 5. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

Ljiljana Kolenko