Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-959/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Nikole Ramušćaka predsjednika vijeća, Tihane Cišper članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Jasminke Pavković članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja KE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], K [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Danijela Dasović, odvjetnica u Zagrebu, protiv 1. tuženika Zagrebačke banke d.d., OIB: 92963223473, Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & Partneri d.o.o., Zagreb, 2. tuženika APS DELTA S.A., OIB: 45421012929, Luksemburg, 6 rue Jean Piret, L-2350-Luksemburg i 3. tuženika APS DELTA s.r.o., OIB: 30103992399, Republika Češka, Celetna 998/37, Stare Mesto, 1100 00 Prag 1, 2. i 3. tuženici zastupani po punomoćniku IE, odvjetniku u [adresa], radi utvrđenja ništavosti, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1169/2021-20 od 19. srpnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 5. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1169/2021-20 od 19. srpnja 2024. u pobijanom dijelu pod točkama I. i II. izreke.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev radi utvrđenja ništetnosti (ispravno: ništavosti) Ugovora o nenamjenskom kreditu br. 3204668454/05 od 28. lipnja 2005. koji je sklopljen između 1. tuženika Zagrebačke banke d.d. kao kreditora i tužitelja KE kao korisnika kredita, te ŠE kao založnog dužnika, radi utvrđenja ništetnosti Trostranog ugovora o ustupu i prijenosu tražbina koji je 30. svibnja 2017. sklopljen između 1. tuženika Zagrebačke banke d.d. kao ustupitelja, 3. tuženika APS Delta s.r.o. kao primatelja i ustupitelja te 2. -tuženika APS DELTA S.A. Luksemburg kao primatelja, da se nalaži Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog građanskog suda u Zagrebu da u zk. podul. 577 k. o. [katastarska općina] ABC izvrši upis brisanja založnog prava uknjiženog pod posl.br. Zs-10369/05, izvrši upis brisanja ustupanja založnog prava pod posl.br. Z-56561/17 prijenosom hipotekarne tražbine koja je osigurana tim založnim pravom upisanim pod Zs-10369/05 i odbijen je zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka (točka I. izreke), naloženo je tužitelju da nadoknadi 1. tuženiku troškove postupka u iznosu 3.375,00 eura (točka II. izreke), odbijen je zahtjev 1. tuženika za naknadom troškova postupka preko dosuđenog iznosa (točka III. izreke) i odbijen je zahtjev 2. i 3. tuženika za naknadom troškova postupka (točka IV. izreke).

2. Tužitelj je podnio žalbu protiv navedene presude pod točkama I. i II. izreke zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Sadržajno ističe da je počinjena bitna povreda parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u svezi članka 40. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 155/23. - dalje: ZPP) jer prvostupanjski sud nije odredio vrijednost predmeta spora, zatim da je počinjena bitna povreda parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer izreka presude proturječi razlozima navedenim u obrazloženju, a ti razlozi su nejasni i u suprotnosti s odlučnim činjenicama. Predlaže ukinuti presudu i predmet vratiti na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu, podredno preinačiti pobijanu presudu i prihvatiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tužitelja nije osnovana.

5. Nisu osnovani žalbeni navodi tužitelja da je počinjena bitna povreda parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u svezi članka 40. ZPP-a jer da prvostupanjski sud nije odredio vrijednost predmeta spora. Ovo iz razloga što je tužitelj već u tužbi naznačio vrijednost predmeta spora u iznosu 201.000,00 kuna, a koji iznos je mjerodavan sukladno članku 40. stavak 2. ZPP-a, te nema opravdanog razloga da ga prvostupanjski sud ponovno određuje.

6. Nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a koju tužitelj navodi u žalbi. Suprotno navodima tužitelja pobijana presuda sadrži jasne i valjane razloge o svim odlučnim činjenicama te se presuda može ispitati. Tužitelj zapravo pobija utvrđenje prvostupanjskog suda da nepoštenost spornih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli ne dovode do ništavosti cijelog Ugovora o kreditu, a takvi navodi kojima žalitelj osporava ili problematizira utvrđenja na kojima prvostupanjski sud temelji osporenu presudu nema značaj bitne povrede iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a.

7. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio, nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud počinio druge bitne povrede parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno članku 365. stavak 2. ZPP-a.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi ništavim Ugovor o namjenskom kreditu od 28. lipnja 2005., da se utvrdi ništetnim Trostrani ugovor o ustupu i prijenosu tražbina od 30. svibnja 2017. i da se naloži upis brisanja založnog prava i upis brisanja ustupanja založnog prava u zemljišne knjige.

9. Nije osnovan žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje relevantno za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.

10. Tako je prvostupanjski sud utvrdio da su tužitelj kao korisnik kredita i 1. tuženik Zagrebačka banka d.d. kao kreditor te ŠE kao založni dužnik sklopili 28. lipnja 2005. Ugovor o namjenskom kreditu uz zasnivanje založnog prava na nekretninama založnog dužnika, kojim ugovorom je Zagrebačka banka d.d. odobrila i stavila na korištenje kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 109.000,00 CHF-a s ugovorenom valutnom klauzulom i obvezom plaćanja redovne kamate koja je promjenjiva u skladu s promjenama Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d., a koji Ugovor o kreditu je od strane javnog bilježnika Marije Baković iz Zagreba potvrđen 29. lipnja 2005. u obliku javnobilježničkog akta pod brojem: OU- 935/2005,

11. Nadalje je utvrđeno da je izostalo pregovaranje o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, da tužitelju nisu pojašnjeni rizici ugovaranja valutne klauzule, niti parametri promjene kamatne stope, već mu je kredit predočen kao najpovoljniji, pa da su takve ugovorne odredbe suprotne načelu savjesnosti i poštenja, jer uzrokuju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana i to na štetu tužitelja kao potrošača.

12. U ocjeni ništavosti predmetnih odredbi Ugovora o namjenskom kreditu, prvostupanjski sud pravilno polazi od presuda donesenih u postupku zaštite kolektivnih prava i interesa potrošača i to presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. kojom je utvrđeno da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništave i nepoštene odredbe na način da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i kojima je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, te presuda Visokog trgovačkog suda Republike poslovni broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. i poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. kojima je potvrđena prvostupanjska presuda u odnosu na ništavost promjenjive kamatne stope i valutne klauzule, budući je, a kako je to određeno člankom 502.c ZPP-a, za takvo utvrđenje vezan u ovoj parnici, jer se tužitelj na njih pozvao.

13. Na sporni pravni odnos stranaka u odnosnu na Ugovor o namjenskom kreditu prvostupanjski sud pogrešno je primijenio odredbe Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22.,156/22. i 155/23. – dalje: ZOO/05), jer u situaciji kada je sporni Ugovor o namjenskom kreditu sklopljen 28. lipnja 2005., dakle prije stupanja na snagu navedenog Zakona (stupio na snagu 1. siječnja 2006.) na spor je trebalo primijeniti odredbe zakona koji je važio u trenutku sklapanja Ugovora o kreditu, a to su odredbe Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91., 73/91., 3/94. i 26/96. - dalje: ZOO/91). No, kako oba zakona na bitno istovjetan način reguliraju sporni odnos između stranaka i pravilnom primjenom materijalnog prava, trebalo je na jednak način odlučiti o tužbenom zahtjevu tužitelja.

14. Pojam ugovora o kreditu definiran je člankom 1065. ZOO/91 na način da se ugovorom o kreditu banka obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene, a korisnik se obvezuje da banci plaća ugovorenu kamatu i dobiveni iznos novca vrati u vrijeme i na način kako je utvrđeno ugovorom. Iz citirane odredbe proizlazi da su bitni sastojci ugovora o kreditu davanje određenog novčanog iznosa (obveza banke) i vraćanje novčanog iznosa uz plaćanje kamate (obveza korisnika kredita). U konkretnom slučaju banka je ispunila svoju obvezu i isplatila iznos kredita.

15. Člankom 105. stavak 1. ZOO/91 propisano je da ništavost neke odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe, i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen.

16. Člankom 105. stavak 2. ZOO/91 propisano je da će ugovor ostati na snazi čak i ako je ništava odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora u slučaju kad je ništavost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i važio bez nje.

17. Utvrđenjem ništavosti odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, pravilno je prvostupanjski sud zaključio, da je predmetni Ugovor o namjenskom kreditu oslobođen ništavih odredbi što za posljedicu ima djelomičnu ništavost, ali ne i ništavost cijelog ugovora. Ovo iz razloga, što tužitelj ne osporava pobude za sklapanje ugovora, ne osporava namjenu kredita i ne osporava da je ugovoreno plaćanje kamata i da je ugovorena valutna klauzula, a osporavanje promjenjivosti kamatne stope i promjene tečaja CHF ne dovode do ništavosti cijelog ugovora nego njegovih pojedinih dijelova.

18. Iznesena utvrđenja i zaključke prihvaća i ovaj sud te isti nisu dovedeni u sumnju žalbenim navodima tužitelja kojima isti u biti ponavlja navode iz prvostupanjskog postupka da su odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli bitni sastojci bez kojih Ugovor ne može opstati kamata, a što je suprotno pravilnim utvrđenjima prvostupanjskog suda da predmetni Ugovor o namjenskom kreditu može opstati bez odredbi koje su utvrđene ništavim.

19. Jednako tako, pravilno je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnim Trostranog ugovora o ustupu i prijenosu tražbina od 30. svibnja 2017. i zahtjev da se nalaži Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog građanskog suda u Zagrebu da u zk. podul. 577 k. o. [katastarska općina] ABC izvrši upis brisanja založnog prava uknjiženog pod posl. br. Zs-10369/05 i izvrši upis brisanja ustupanja založnog prava pod posl.br. Z-56561/17 prijenosom hipotekarne tražbine koja je osigurana tim založnim pravom upisanim pod Zs-10369/05 budući tužitelj nije tijekom postupka iznio niti jedan razlog za ništetnost predmetnog Trostranog ugovora o ustupu i prijenosu tražbina, pa posljedično tome nije niti osnovan zahtjev kojim je tužitelj tražio upis brisanja založnog prava i upis brisanja ustupanja založnog prava.

20. Za odluku o odbijanju ovog dijela tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud je dao valjane razloge koje tužitelj ne pobija žalbom.

21. U odnosu na troškove postupka ističe se da prema članku 365. stavak 2. ZPP- a drugostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, a budući tužitelj određeno ne pobija prvostupanjsku odluku o visini troškova postupka, to glede visine odluka o troškovima nije ispitivana.

22. Slijedom navedenoga, a na temelju članka 368. stavak 1. ZPP-a, valjalo je žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

23. Točke III. i IV. izreke prvostupanjske presude nisu ispitivane budući nisu pobijane žalbom tužitelja (članak 365. stavak 1. ZPP-a).

U Velikoj Gorici 5. veljače 2025.

Predsjednik vijeća

Nikola Ramušćak