Republika Hrvatska
Županijski sud u Velikoj Gorici
Ulica Hrvatske bratske zajednice 1
Poslovni broj Gž-106/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Nikole Ramušćaka predsjednika vijeća, Tihane Cišper članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Jasminke Pavković članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja TĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Ivan Kalauz, odvjetnik u Vinkovcima, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, Zagreb, Magazinska cesta 69, kojeg zastupaju odvjetnici u Odvjetničkom društvu Mađarić & Lui d.o.o., Zagreb, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj P-755/2023-10 od 6. prosinca 2024., na sjednici vijeća održanoj 5. veljače 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj P-755/2023-10 od 6. prosinca 2024. u pobijanom dijelu pod točkama I., II. i III. izreke.
II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da je ništetna i bez pravnog učinka odredba točke 3. Ugovora o kreditu broj 198-50-3625627 od 28. kolovoza 2006. zaključenog između tužitelja i tuženika, koja nosi naziv NAKNADA i koja glasi: „2,50 % (dva zarez pedeset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita“ (točka I. izreke), naloženo je tuženiku da isplati tužitelju iznos do 132,72 eura sa zateznim kamatama koje teku od 29. kolovoza 2006. do isplate (točka II. izreke), naloženo je tuženiku da nadoknadi tužitelju troškove postupka u 363,66 eura sa zateznim kamatama tekućim od 6. prosinca 2024. do isplate (točka III. izreke) i odbijen je zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka preko dosuđenog iznosa od 363,66 eura (točka IV. izreke).
2. Tuženik je podnio žalbu protiv navedene presude u dijelu kojim nije uspio u sporu zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da je počinjena bitna povreda parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 155/23. - dalje: ZPP) jer pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati obzirom nema razloge o odlučnim činjenicama, a o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i drugim provedenim dokazima. Predlaže preinačiti pobijanu presudu i odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu troškova postupka sa zateznim kamatama, podredno ukinuti presudu i predmet vratiti na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu. Zahtijeva trošak sastava žalbe uz zatezne kamate tekuće od donošenja drugostupanjske odluke do isplate.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba tuženika nije osnovana.
5. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da je počinjena bitna povreda bitna povreda parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a. Suprotno navodima tuženika pobijana presuda sadrži jasne i valjane razloge o svim odlučnim činjenicama koje imaju podlogu u izvedenim dokazima te se presuda može ispitati, kao i razloge o svim prigovorima, u obrazloženju presude iznesene su činjenice koje su stranke iznijele te je obrazloženo koje je dokaze sud izveo i što je dokazivanjem utvrđeno, a navedeno je i koje je materijalno pravo sud primijenio.
6. Iz sadržaja žalbe tuženika proizlazi da tuženik kroz žalbeni razlog bitne povrede iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a zapravo pobija ocjenu dokaza provedenu po prvostupanjskom sudu i utvrđenje tog suda o nepoštenosti sporne ugovorne odredbe. Navodi kojima žalitelj osporava ili problematizira utvrđenja na kojima prvostupanjski sud temelji osporenu presudu u biti su prigovori činjenične naravi kojima žalitelj iznosi svoju ocjenu dokaza provedenih u postupku koja je različita od ocjene na kojoj je zasnovana pobijana odluka. Sudovi imaju ovlast ocjenjivati provedene dokaze pa postupanjem po toj ovlasti, odnosno time što žalitelj ocjenom dokaza odlučnim za odluku nije zadovoljan i smatra da je iz provedenih dokaza istinitim trebalo prihvatiti samo ono što on tvrdi i njegovo tumačenje odlučnog i istinitog (da sporna ugovorna odredba nije nepoštena), sud prvog stupnja nije povrijedio niti jedno žaliteljevo pravo. Isto tako, to što su u postupku činjenice utvrđene tako da su na temelju njih tuženikovi prigovori ocijenjeni neosnovanim ne može dobiti značaj neke postupovne povrede.
7. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio, nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud počinio druge bitne povrede parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno članku 365. stavak 2. ZPP-a.
8. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnim članka 3. Ugovora o kreditu kojim je ugovorena naknada za obradu kredita i zahtjev za isplatu naplaćene naknade.
9. Nije osnovan žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje relevantno za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.
10. Tako je prvostupanjski sud utvrdio:
- da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor 28. kolovoza 2006. sklopili Ugovor o kreditu kojim je tuženik odobrio i stavio na raspolaganje kredit u iznosu od 40.000,00 kuna uz rok otplate od 60 mjeseci,
- da je člankom 3. Ugovora o kreditu ugovorena naknada od 2,50% od iznosa kredita koja se naplaćuje jednokratno prilikom prvog korištenja kredita,
- da je tuženik 28. kolovoza 2006. prilikom isplate (korištenja) kredita naplatio naknadu za obradu kredita u iznosu 1.000,00 kuna, a kako to proizlazi iz sadržaja potvrde tuženika od 20. studenoga 2023.,
- da se radi o nenamjenskom kreditu koji je u cijelosti otplaćen.
11. Nadalje je ocjenom iskaza tužitelja utvrđeno da je izostalo pregovaranje o naknadi za obradu te da iz Ugovora o kreditu i ostalih isprava koje su prije i tijekom sklapanja Ugovora bile dostupne tužitelju nije vidljivo od čega se sastoje ti troškovi i zašto su određeni baš u ugovorenoj visini pa stoga tužitelj nije prije ili u trenutku sklapanja Ugovora bio obaviješten o troškovima koji se time podmiruju, odnosno o uslugama koje se njome plaćaju te da sporna odredba koja je suprotna načelu savjesnosti i poštenja stvara neravnotežu u pravima i obvezama stranaka na štetu tužitelja kao potrošača. Dakle, iako je sporna ugovorna odredba jasno i razumljivo sastavljena budući omogućuje tužitelju da odredi visinu te naknade, a time i ekonomske učinke ugovaranja, sama činjenica da je riječ o transparentnoj odredbi ne znači da je ujedno ta odredba poštena budući ne sadržava nikakve podatke o stvarno pruženim uslugama i nastalim troškovima, a posebice jer je za iznos naknade umanjen iznos kredita koji je isplaćen tužitelju.
12. Iznesena činjenična utvrđenja i zaključke prihvaća i ovaj sud te isti nisu dovedeni u sumnju žalbenim navodima tuženika kojima isti u biti ponavlja navode iz prvostupanjskog postupka i daje svoju ocjenu činjeničnih utvrđenja, suprotno pravilnim utvrđenjima prvostupanjskog suda.
13. S obzirom na navedena utvrđenja pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je ništetna odredba o naknadi za obradu kredita sadržana u članku 3. Ugovora o kreditu. Naime, u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu 28. kolovoza 2006. na snazi je bio Zakon o zaštiti potrošača (''Narodne novine'', broj 96/03. - dalje: ZZP/03), koji je u članku 81. stavak 1. propisivao da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Člankom 84. ZZP/03 je bilo propisano da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive, dok je prema članku 87. toga Zakona takva odredba ništava.
14. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika da je prvostupanjski sud o ništetnosti predmetne ugovorne odredbe odlučio primjenom utvrđenja u postupku kolektivne zaštite budući to prvostupanjski sud ne navodi u svojoj presudi, već se poziva na primjenu odredbi Zakona o zaštiti potrošača.
15. Prema članku 323. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22.,156/22. i 155/23. – dalje: ZOO) u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se priroda onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.
16. Stoga je pravilno prvostupanjski sud dosudio tužitelju iznos od 132,72 eura, a koji iznos je tuženik naplatio tužitelju primjenom članka 3. Ugovora o kreditu.
17. Budući je u postupku utvrđeno da je nepoštena i ništetna odredba tuženika kojima je ugovorena naknada za obradu kredita, a imajući u vidu da je tuženik sastavljač predmetnog Ugovora o kreditu, proizlazi da je tuženik nepošten stjecatelj zbog čega u smislu članka 1115. ZOO-a mora platiti i zatezne kamate tekuće od dana stjecanja, po stopi propisanoj člankom 29. stavak 2. ZOO-a. Konkretno to znači od 29. kolovoza 2006., a kako je to prvostupanjski sud pravilno dosudio.
18. U odnosu na troškove postupka ističe se da prema članku 365. stavak 2. ZPP- a drugostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, a budući tuženik određeno ne pobija prvostupanjsku odluku o visini troškova postupka, to glede visine odluka o troškovima nije ispitivana.
19. Slijedom navedenoga, a na temelju članka 368. stavak 1. ZPP-a, valjalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.
20. Odluka o troškovima žalbenog postupka temelji se na članku 166. stavak 1. ZPP-a na način da je odbijen zahtjev tuženika za naknadom troškova sastava žalbe budući njegova žalba nije osnovana.
21. Točka IV. izreke prvostupanjske presude nije ispitivana budući nije pobijana žalbom (članak 365. stavak 1. ZPP-a).
U Velikoj Gorici 5. veljače 2025.
Predsjednik vijeća
Nikola Ramušćak
