Poslovni broj: Usž-2748/2023-3
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Blanše Turić, predsjednice vijeća, Borisa Markovića i Ljiljane Karlovčan- Đurović, članova vijeća te sudske savjetnice Marte Sraka, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja TĐ iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Krunoslav Gloković, odvjetnik u Županji, Veliki Kraj 50, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Katančićeva 5, Zagreb, radi oglašavanja rješenja ništavim, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Usl-194/2023-7 od 13. rujna 2023., na sjednici vijeća održanoj 5. veljače 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Usl-194/2023-7 od 13. rujna 2023.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Usl-194/2023-7 od 13. rujna 2023. odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, klasa: UP/II-415-01/22-01/406, urbroj: 513-04-23-4 od 19. siječnja 2023. i rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Vukovar, klasa: UP/I-415- 01/2022-01/59, urbroj: 513-07-16/2022-02 od 12. srpnja 2022. (točka I. izreke) te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora (točka II. izreke).
2. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu iz svih zakonom propisanih razloga. U bitnom navodi da ovrhovoditelj ne može protiv njega pokrenuti i voditi ovršni postupak temeljem Općeg poreznog zakona koji je vrijedio na dan donošenja rješenja o ovrsi pljenidbom, procjenom i prodajom pokretnina jer je predmetno rješenje ništetno u smislu odredbe članka 128. stavak 1. točke 3. Zakona o općem upravnom postupku, odnosno njegovo izvršenje nije pravno ili stvarno moguće. Navodi kako je u vrijeme donošenja tog rješenja bio je na snazi Opći porezni zakon („Narodne novine“ broj: 147/08., 18/11., 78/12., 136/12. i 73/13) koji je izrijekom propisivao da ako Općim poreznim zakonom nije drugačije određeno, na ovrhu primjenjuje Ovršni zakon. Smatra da se na temelju odredbe članka 138. Općeg poreznog zakona i članka 150. stavak 2. Ovršnog zakona nakon provedene prodaje pokretnina ovrha po sili zakona morala obustaviti, te predmetno rješenje o ovrsi nije moglo služiti kao ovršna isprava za druge ovršne postupke. Ističe kako je svako daljnje nastavljanje prinudnog izvršenja nezakonito obzirom da je rješenje o ovrsi ništetno. Predlaže da Sud usvoji žalbu, preinači pobijanu presudu na način da usvoji tužbu i tužbeni zahtjev, te da obveže tuženika na naknadu troškova postupka i troškova sastava žalbe.
3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijanu presudu sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.) u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.
6. Prema podacima u spisu predmeta dostavljenim ovom Sudu uz žalbu proizlazi da je rješenjem tuženika od 19. siječnja 2023. odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja tijela prvog stupnja od 12. srpnja 2022. kojim je u točki I. odbijen zahtjev tužitelja za oglašavanje ništavim rješenja o ovrsi pljenidbom, procjenom i prodajom pokretnina, klasa: UP/I-415-02/2014-001/00577, urbroj: 513-07-16/2014-01 od 15. srpnja 2014. U točki II. izreke odlučeno je da se zahtjev za utvrđivanje zastare potraživanja izdvaja iz tog postupka kao prethodno pitanje, a pod točkom III. odlučeno je da žalba ne odgađa izvršenje rješenja.
7. Nadalje, iz podataka u spisu predmeta proizlazi da je tužitelj 30. kolovoza 2019. podnio zahtjev za oglašavanje ništavim rješenja o ovrsi pljenidbom, procjenom i prodajom pokretnine od 15. srpnja 2014., to rješenje je postalo pravomoćno 21. kolovoza 2014. Na temelju tog pravomoćnog rješenja od 15. srpnja 2014. Općinski sud u Županji je donio rješenje Ovr-435/2014 o uknjižbi založnog prava na nekretninama u vlasništvu tužitelja kao poreznog obveznika.
8. Prema ocjeni ovoga Suda, prvostupanjski sud je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio odredbe materijalnog prava, te je odbio tužbeni zahtjev tužitelja, uz obrazloženje s kojim je i ovaj Sud suglasan.
9. Naime, pravilno prvostupanjski sud navodi da rješenje čije je oglašavanje ništavim tužitelj tražio, ne ispunjava niti jedan od zakonom propisanih uvjeta iz članka 128. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj: 47/09. i 110/21.), radi čega je pravilno postupio tuženik kada je utvrdio da nisu ispunjene pretpostavke iz članka 128. stavak 1. točke 3. Zakona o općem upravnom postupku za oglašavanje rješenja ništavim, jer njegovo izvršenje nije protivno zakonu, niti je objektivno nemoguće. Naime, rješenje o ovrsi je doneseno na temelju valjanih ovršnih isprava, od ovlaštenog poreznog tijela, o stvari o kojoj se može rješavati u upravnom postupku. Stoga prvostupanjski sud pravilno upućuje na odrede članka 57. stavak 3. i članka 87. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ broj: 115/16., 106/18., 121/19., 32/20. i 42/20)
10. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, prvostupanjski sud i porezna tijela su točno i potpuno utvrdili činjenično stanje, te pravilno primijenili i protumačili mjerodavno materijalno pravo, a prvostupanjski sud je u pobijanoj presudi pravilno primijenio odredbe Zakona o upravnim sporovima te u obrazloženju svoje presude dao jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, sukladno odredbi članka 60. stavak 4. Zakona o upravnim sporovima.
11. Žalbeni navodi tužitelja ne predstavljaju pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drugačije rješenje ove upravne stvari, zbog čega ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe, a napominje se da je riječ o prigovorima koje je tužitelj isticao i u postupku pred prvostupanjskim sudom, o kojima se prvostupanjski sud očitovao, a s kojim zaključcima se slaže i ovaj Sud.
12. Kako tužitelj žalbenim razlozima navedenim u žalbi nije doveo u sumnju zakonitost pobijane presude, niti je ovaj Sud utvrdio postojanje razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju odredbe članka 74. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima žalbu odbiti kao neosnovanu.
13. S obzirom da tužitelj nije uspio s tužbenim zahtjevom pravilno je odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova upravnog spora sukladno odredbi članka 79. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima, a iz istih razloga odbijen je i zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
U Zagrebu, 5. veljače 2025.
Predsjednica vijeća
Blanša Turić
