Republika Hrvatska
Županijski sud u Dubrovniku
Dubrovnik
Poslovni broj: Gž-655/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Dubrovniku, po sutkinji Jositi Begović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari predlagatelja AE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju opunomoćenici iz [obrt], odvjetnici u [adresa], protiv protustranaka 1. [adresa], [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa DE, dipl. iur., djelatnica u 1. protustranci, 2. PE, 3. RE i 4. VE, svi nepoznata mjesta boravka, koje zastupa privremena zastupnica ABC, odvjetnica u [adresa], radi razvrgnuća suvlasničke zajednice, odlučujući o žalbi protustranke [adresa] protiv rješenja Općinskog suda u Puli – Pola, Stalna služba u Rovinju - Rovigno, posl.br. R1-161/2021-47 od 10. svibnja 2023., 05. veljače 2025.,
r i j e š i o j e
I. Žalba protustranke se djelomično uvažava, a djelomično odbija kao neosnovana i rješenje Općinskog suda u Puli – Pola, Stalna služba u Rovinju - Rovigno, posl.br. R1- 161/2021-47 od 10. svibnja 2023.:
a) preinačuje u pobijanom dijelu, dijelu točke I. u kojem je odlučeno o visini naknade tako da u tom dijelu glasi:
„B – protustranci, diobnom učesniku, [adresa], pripada na ime suvlasničkog dijela od 8/24 (gore navedene nekretnine): iznos od 2.919,33 eura, C - protustranci, diobnom učesniku, PE, pripada na ime suvlasničkog dijela od 2/24 (gore navedene nekretnine): iznos od 729,83 eura,
D - protustranci, diobnom učesniku, CE, pripada na ime suvlasničkog dijela od 3/24 (gore navedene nekretnine): iznos od 1094,75 eura,
E - protustranci, diobnom učesniku, JE, pripada na ime suvlasničkog dijela od 3/24 (gore navedene nekretnine): iznos od 1094,75 eura,
b) potvrđuje u preostalom dijelu točke I. te točkama II., III., IV., V., VI., VII., VIII., IX. i X.
II. Odbija se zahtjev protustranke [adresa] za naknadom troškova žalbe.
Obrazloženje
1.Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je:
" I. Razvrgava se suvlasnička zajednica nekretnine između predlagatelja, diobnog učesnika, AE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s jedne strane i protustranaka, diobnih učesnika, 1. [adresa], [osobni identifikacijski broj], 2. PE, 3. RE i 4. VE, s druge strane; tj. suvlasnika nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], zgrč.br.[osobni identifikacijski broj], štala na koju su upisani u zemljišnim knjigama suvlasnici-diobni učesnici:
AE u 8/24 dijela, [adresa] u 8/24 dijela, PE u 2/24 dijela, ME u 3/24 dijela i IE u 3/24 dijela, na način da se razvrgnuće vrši isplatom tako da:
A - predlagatelju, diobnom učesniku, AE, pripada i stječe pravo vlasništva nekretnine zgrč.br. [osobni identifikacijski broj], k. o. [katastarska općina] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] u cijelosti;
B - protustranci, diobnom učesniku, [adresa], pripada na ime suvlasničkog dijela od 8/24 (gore navedene nekretnine): iznos od 142,70 eura/1.075, 18 kuna;
C - protustranci, diobnoj učesnici, PE, pripada na ime suvlasničkog dijela od 2/24 (gore navedene nekretnine): iznos od 35,70 eura/268,99 kuna;
D - protustranci, diobnom učesniku, ČE, pripada na ime suvlasničkog dijela od 3/24 (gore navedene nekretnine): iznos od 53,50 eura/403,10 kuna;
E - protustranci, diobnom učesniku, HE, pripada na ime suvlasničkog dijela od 3/24 (gore navedene nekretnine): iznos od 53,50 eura/403,10 kuna.
II. Predlagatelj se obvezuje isplatiti protustrankama gore navedene iznose iz točke I. izreke ovog rješenja, sve u roku od 30 dana, računajući od dana pravomoćnosti ovog rješenja.
III. Nakon isplate iznosa iz točke I. izreke ovog rješenja protustrankama, predlagatelj će se upisati u zemljišnim knjigama, po dostavi dokaza o izvršenoj uplati gore navedenih iznosa.
IV. Zemljišnoknjižni odjel Rovinj-Rovigno izvršit će upis prava vlasništva predmetne nekretnine u cijelosti na ime predlagatelja po pravomoćnosti ovog rješenja u zemljišnim knjigama, po dostavi dokaza o izvršenoj uplati gore navedenih iznosa protustrankama.
V. Materijalne troškove izlaska suda na licu mjesta i provedenih vještačenja predujmio je predlagatelj i ukupno iznose 540,55 eura/4.072,80 kuna.
VI. Protustranka [adresa] je dužan nadoknaditi predlagatelju 8/24 dijela materijalnih troškova ovog postupka iz točke V. izreke ovog rješenja tj. iznos od 180,18 eura/1.357,60 kuna; u roku od 15 dana po pravomoćnosti rješenja.
VII. Protustranka PE je dužna nadoknaditi predlagatelju 2/24 dijela materijalnih troškova ovog postupka iz točke V. izreke ovog rješenja tj. iznos od 45,04 eura/339,40 kuna; u roku od 15 dana po pravomoćnosti rješenja.
VIII. Protustranka ME je dužan nadoknaditi predlagatelju 3/24 dijela materijalnih troškova ovog postupka iz točke V. izreke ovog rješenja tj. iznos od 67,56 eura/509,10 kuna; u roku od 15 dana po pravomoćnosti rješenja.
IX. Protustranka JE je dužan nadoknaditi predlagatelju 3/24 dijela materijalnih troškova ovog postupka iz točke V. izreke ovog rješenja tj. iznos od 67,56 eura/ 509,10 kuna, u roku od 15 dana po pravomoćnosti rješenja.
X. Stranke snose svoje troškove zastupanja pred sudom."
2. Ovo rješenje, pravovremenom i dopuštenom žalbom, pobija protustranka [adresa], navodeći da to čini zbog bitne povrede odredaba postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, dakle žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točka 1. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - u daljnjem tekstu: ZPP), koji se kao podredni u ovom slučaju primjenjuje na temelju Zakona o sudskom vanparničnom postupku (Službene novine Kraljevine Jugoslavije 45/1934) koji se primjenjuje na temelju Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. („Narodne novine“ 73/91). Predlaže pobijano rješenje ukinuti i vratiti na ponovno postupanje.
Žalitelj traži i naknadu troškova žalbe.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba je djelomično osnovana i to u dijelu na koji se žalbeni navodi i odnose.
5. Pobijanim rješenjem razvrgnuta je suvlasnička zajednica isplatom. Predlagatelju, suvlasniku 8/24 dijela predmetne nekretnine, pripala je nekretnina u isključivo vlasništvo, uz obvezu plaćanja protustrankama vrijednosti njihovih suvlasničkih dijelova. Vrijednost nekretnine prvostupanjski je sud utvrdio na temelju vještačenja i to prihvaćajući nalaz i mišljenje vještaka da je pogrešna prvotna procjena vrijednosti nekretnine od 16911,00 eura, budući je procjena dana kao da je riječ o stambenom prostoru, i da je valjana procjena vrijednosti nekretnine od 8758,00 eura jer je riječ o skladišnom prostoru. Prvostupanjski je sud odluku o visini naknade koju je predlagatelj obvezan platiti protustrankama donio umanjujući tako procijenjenu vrijednosti objekta za svotu od 8330,00 eura koliko je vještak procijenio da je predlagatelj uložio u nekretninu koja je predmet razvrgnuća, a koja je u zemljišnim knjigama upisana kao štala i ima površinu od 11 m², a sada služi kao skladišni prostor za kućanske potrebe, i koja se nekretnina ne može geometrijski podijeliti.
6. Premda se žalbom pobija rješenje u cijelosti, žalbeni se navodi odnose samo na svotu koju je predlagatelj obvezan platiti protustrankama i, u suštini, ukazuje na pogrešno primijenjeno materijalno pravo s obzirom na vrijednost nekretnine po procjeni vještaka. Žalitelj smatra da je prva procjena nekretnine, kao stambenog prostora, dakle 16911,00 eura, njezina stvarna vrijednost.
7. Ispitujući pobijanu presudu na temelju članka 365. stavak 2. podrednog ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio neku od bitnih povreda parničnog postupka na koju tako pazi po službenoj dužnosti.
8. Ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo ali samo u dijelu u kojem je odlučio o visini svota koje je predlagatelja obvezao platiti protustrankama.
9. Naime, premda predlagatelj nema toliki suvlasnički dio na temelju kojeg bi imao pravo na razvrgnuće isplatom, a što je 9/10 dijela, kako je to propisano člankom 51. stavak 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 – u daljnjem tekstu: ZV), ispunjeni su uvjeti za takvo razvrgnuće s obzirom da je sud utvrdio da geometrijska dioba nije moguća, da iz ponašanja stranaka proizlazi suglasnost s takvim načinom diobe, a što je i razumljivo s obzirom da iz spisa proizlazi da se predmetna nekretnina – ranije štala, nalazi pored stambene nekretnine predlagatelja koji je koristi i koji ju je uredio da mu služi kao prostor za pohranu stvari, da predmetna nekretnina ima oko 11 m², da je predlagatelj svoj suvlasnički dio (1/3) na njoj već stekao kupnjom od žalitelja, dakle da za takav način diobe svakako postoji osobito ozbiljan razlog (članak 51. stavak 1. ZVDSP). Dakle, kako se takvom načinu diobe nitko od protustranaka ne protivi, pa kad se, samo zbog toga, i ne bi moglo smatrati da postoji sporazum o takvom načinu diobe (članak 50. stavak 1. ZVDSP), to svakako znači da protustranke ne osporavaju postojanje osobito ozbiljnog razloga za takav način diobe, zbog čega je odluka o diobi isplatom valjana i žalitelj ju žalbenim navodima i ne dovodi u pitanje, štoviše potvrđuje ju već time što upire samo na to da je svota koju predlagatelj treba isplatiti preniska. Stoga je odluka o razvrgnuću suvlasničke zajednice isplatom donesena valjanom primjenom materijalnog prava.
10. Djelomično je osnovana žalba što se tiče svota koje protustrankama pripadaju takvim načinom diobe jer prvostupanjski sud nije ovlašten u postupku razvrgnuća utvrđivati ono što je utvrdio, a to je koliko je sredstava predlagatelj uložio u suvlasničku stvar, koje je troškove u vezi te stvari imao, te na koje bi troškove imao pravo da mu budu podmireni od strane drugih suvlasnika, budući se o tome odlučuje u parničnom postupku povodom zahtjeva za isplatu, a ne u postupku razvrgnuća, o kakvom je ovdje riječ. Stoga visina uloženih sredstva u suvlasničku stvar nije relevantna za odluku o razvrgnuću isplatom.
11. Neosnovano međutim žalitelj tvrdi da bi pri odluci o visini svote koju predlagatelj ima isplatiti protustrankama trebalo uzeti procjenu vrijednosti predmetne nekretnine kao stambenog, a ne skladišnog prostora (za što se koristi), jer neovisno o poziciji nekretnine (grad [adresa]), jasno je, s obzirom na njezinu površinu (11 m²) i smještaj (naslanja se na stambeni objekt predlagatelja i do nje se dolazi s ulice kroz zatvoreni prolaz), da predmetna nekretnina, a samo je ona predmet razvrgnuća, ne bi mogla sama za sebe predstavljati stambeni objekt, pa stoga na slobodnom tržištu niti postići vrijednost kakvu takvi objekti imaju. Stoga je prvostupanjski sud pravilno utvrdio vrijednost predmetne nekretnine, prema procjeni vještaka, u visini od 8758,00 eura.
12. S obzirom na tako utvrđenu vrijednost predmetne nekretnine pravilno je bilo protustrankama dosuditi svote koje prema njihovim suvlasničkim udjelima iznose za 8/24 dijela žalitelju 2919,33 eura, za po 3/24 dijela A JE 1094,75 eura, te za 2/24 dijela PE 729,83 eura, radi čega je odlučeno kao pod točkom I.a) izreke ovog drugostupanjskog rješenja na temelju članka 373. točka 3. ZPP-a.
13. U preostalom dijelu valjalo je prvostupanjsko rješenje potvrditi na temelju članka 380. točka 2. podrednog ZPP-a, pri tom vodeći računa o odredbi članka 374. ZPP-a kojom je propisano da drugostupanjski sud ne može preinačiti presudu na štetu stranke koja se žalila ako je samo ona podnijela žalbu , a to u odnosu na odluku pod točkom IV. izreke u vezi članka 51. stavak 2. ZVDSP-a kojom je propisano da u slučaju razvrgnuća isplatom ostali suvlasnici do isplate imaju založno pravo na stvari koja je pripala tražitelju razvrgnuća.
14. Smatra se potrebnim dodati da žalitelj odluku o troškovima u žalbenim navodima ne osporava niti posebno spominje osim u okviru tvrdnje kako pobijanom odlukom za „prodaju“ svog suvlasničkom dijela ima dobiti manje nego što ima predlagatelju platiti na ime materijalnih troškova, čime dakle niti ne osporava odluku o troškovima nego odluku o visini sredstava koje mu predlagatelj ima isplatiti zbog diobe. Ovdje je za primijetiti kako je, očito omaškom, u žalbi naglašeno kako žalitelj ima platiti predlagatelju 45,05 eura materijalnih troškove (koliko je obvezana platiti protustranka PE) jer da jest tako kako se u žalbi navodi, neosnovana bi bila žalbena tvrdnja kako je to veća svota od one koju je pobijanim rješenjem žalitelj trebao dobiti za „prodaju“ svog dijela.
15. Zahtjev za naknadu troškova žalbe valjalo je odbiti jer se odnose na troškove zastupanja a prema pravnim pravilima Zakona o sudskom vanparničnom postupku svaka stranka snosi svoje troškove zastupanja, radi čega je odlučeno kao pod točkom II. izreke ovog drugostupanjskog rješenja na temelju članka 166. u vezi članka 381. podrednog ZPP-a.
Dubrovnik, 05. veljače 2025.
Sutkinja:
Josita Begović
