Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-268/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, predsjednika vijeća Darije Horvat, sudac izvjestitelj i član vijeća Amande Snoj te člana vijeća Josipa Grubišića, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, [osobni identifikacijski broj], Zagreb, A. Mihanovića 3, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d., [osobni identifikacijski broj], Zagreb, Listopadska 2, kojeg zastupaju punomoćnici-odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić i partneri u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-1036/2021-10 od 14. studenoga 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 4. veljače 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-1036/2021-10 od 14. studenoga 2024., u dijelu pod točkom I. izreke.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tuženiku naloženo platiti tužitelju u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske iznos od 48.367,92 kune sa zateznim kamatama pod točkom II. naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 650,00 eura sa zateznim kamatama, dok je u preostalom dijelu odbijen zahtjev tuženika za naknadom troškova postupka.
2. Protiv te presude žali se tužitelj sadržajno u odnosu na točku I. izreke, zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 12/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22. , 114/22., 155/23., dalje: ZPP) predlaže presudu preinačiti na način da tužbeni zahtjev u cijelosti usvoji te da odredi trošak postupka na teret tuženika.
3. Žalba je neosnovana.
4. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio nije utvrđeno da su ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.
5. Predmet ovog spora je regresni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 48.367,92 kune sa zateznim kamatama, sa osnova invalidske mirovine zbog ozljede izvan rada utvrđene rješenjem tužitelja poslovni broj Klasa: UP/I-141-04/03-01/03-03135946249 od 17. veljače 2003. (list 3 do 6 spisa) koji je tužitelj u razdoblju od 1. rujna 2017. do 31. prosinca 2018., isplatio svom osiguraniku zbog umirovljenja, a povodom ozljeda zadobivenih u prometnoj nezgodi koja se dogodila dana 3. ožujka 2000., a koju je prouzročio osiguranik tuženika, dok je doprinos osiguranika tužitelja nastanku prometne nezgode 15%.
6. U provedenom postupku utvrđene su sve činjenice odlučne za donošenje zakonite i pravilne presude te je na osnovi izvedenih dokaza i njihove ocjene u potpunosti i pravilno utvrđeno činjenično stanje.
7. Tako je prvostupanjski sud utvrdio da je osiguranik tužitelja JN ozlijeđen u prometnoj nezgodi 3. ožujka 2000., koju je uzrokovao osiguranik tuženika, da je navedenim rješenjem HZMO osiguraniku tužitelja, kod kojeg je zbog ozljede izvan rada nastala opća nesposobnost za rad, priznata invalidska mirovina počevši od 15. listopada 2002., u iznosu od 988,06 kuna mjesečno, te da iz potvrde tužitelja proizlazi da je u navedenom razdoblju svom osiguraniku isplato utuženi iznos, a osnov i visinu tog potraživanja tuženik osporava.
8. Prema ocjeni ovog suda drugog stupnja, prvostupanjski sud je na utvrđene činjenice pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine broj: 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14., dalje: ZOOP/05), koji uređuje „subrogacijske zahtjeve nositelja socijalnog osiguranja“, kada je presudio kao u izreci osporene presude pod stavkom I.
9. I prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, sadržanom u brojnim odlukama kao što su primjerice odluka broj Rev-1067/12 od 5. prosinca 2017., za odluku u sporu koji pokreće HZMO protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime invalidske mirovine, mjerodavan je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete HZMO-u odnosno u vrijeme kada su izvršene isplate mirovine, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja-prometne nezgode.
10. Naime, tuženik se kao osiguratelj motornog vozila štetnika ne nalazi u istom pravnom statusu kao i sam vozač-štetnik. Osiguravajuća društva nisu štetnici nego temeljem zaključenog ugovora o osiguranju s vlasnikom opasne stvari/motornog vozila imaju obvezu (u slučaju da su ispunjene ZOOP-om propisane pretpostavke) naknaditi štetu umjesto odgovorne osobe/štetnika (konkretnog vozača štetnika) i to u okviru obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, a koji je Ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti je uređen čl. 8. st. 1. ZOOP, koja glasi: „Društvo za osiguranje dužno je sklopiti ugovor o osiguranju sukladno ovome Zakonu i uvjetima za osiguranje, odnosno cjenicima premija osiguranja.“
11. Dakle, tuženik kao društvo za osiguranje ima obvezu sklopiti ugovor o osiguranju sukladno odredbama ZOOP, a kojim odredbama Zakona je i uređen opseg osiguranog pokrića, odnosno rizici koje osiguratelj uzima u pokriće zaključenim ugovorom, obim i opseg osiguranog pokrića, a temeljem čega se, sukladno načelu razmjernosti, i naplaćuje/obračunava premija osiguranja.
12. Budući prema čl. 27. ZOOP, obveza tuženika, društva za osiguranje, postoji samo onda ako bi razmjerni iznos mirovine koja se isplaćuje osiguraniku HZMO-a bio veći od razmjernog iznosa mirovine koja se isplaćuje zbog umirovljenja zbog povrede na radu, to je u svakom pojedinom slučaju potrebno utvrditi postoji li razlika između mirovine utvrđene rješenjem HZMO-a i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu i zavisno od toga odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja.
13. Istovjetna pravna shvaćanja zauzeta su i u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 1067/2012 od 5. prosinca 2017., Rev 137/2017-3 od 23. studenoga 2021., Rev 68/2019-2 od 1. ožujka 2022., Rev 1437/21-20 od 5. siječnja 2020., Rev 909/21-3 od 8. rujna 2022., Rev 66/22-2 od 1. veljače 2022., Rev 12/22 od 12. siječnja 2022., Rev 866/2022-2 od 30. kolovoza 2022. kao i Rev 235/23-2 od 4. travnja 2023., te Rev 936/23-2 od 17. siječnja 2024.
14. Kako je istovjetno pravno shvaćanje koje je zauzeto u ovom predmetu, zauzeto u brojnim odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske te iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 235/2023 od 4. travnja 2023. ujedno proizlazi da je takvo shvaćanje „prihvaćeno u suđenju već i sa značajem suđenja u skladu sa stabilnom, ustaljenom i dosljednom sudskom praksom“ (točka 8. obrazloženja te odluke), to su neosnovani žalbeni navodi da je u konkretnom slučaju valjalo primijeniti odredbe ZOMO, te s tim u vezi pozivanje na odluku EU u spojenim predmetima C554/21, C622/21 i C727/21 od 11. srpnja 2024.
15. Kako tužitelj nije dokazao (niti predlagao dokaze) da je razmjerni iznos mirovine koju je isplatio osiguraniku u HZMO bio veći od razmjernog iznosa mirovine koja bi se isplaćivala zbog umirovljenja zbog povrede na radu, to isti nije dokazao osnovanost utuženog potraživanja.
16. Stoga, suprotno žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud na utvrđeno činjenično stanje primijenio materijalno pravo kada je presudio kao pod stavkom I izreke prvostupanjske presude.
17. Iz iznesenih razloga valjalo je odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u odnosu na točku I. izreke (čl. 368. st. 1. ZPP).
U Zagrebu 4. veljače 2025.
Predsjednik vijeća:
Darija Horvat
