Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-671/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Darije Horvat kao predsjednice vijeća, Sabine Dugonjić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Josipa Grubišića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja NN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Davoru Peruško, odvjetniku u [adresa], protiv tuženika EUROHERC OSIGURANJE d.d. [adresa], [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Grgić & Partneri d.o.o. [adresa], odvjetnicima u [adresa], radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv dijela presude Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj Pn- 138/2019-39 od 12. prosinca 2022., na sjednici vijeća održanoj dana 4. veljače 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj Pn-138/2019-39 od 12. prosinca 2022. u pobijanom dijelu pod točkom I., III. i V. izreke.
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadom troškova sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 24.307,62 kn/3.226,18 €[1] zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 3. listopada 2018. pa do isplate. Pod točkom II. izreke odbijen je kao neosnovan preostali dio tužbenog zahtjeva kojim tužitelj od tuženika zahtijeva isplatu iznosa od 563,23 kuna sa zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 3. listopada 2018. do isplate, dok je pod točkom III. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju prouzročene troškove parničnog postupka u iznosu od 10.588,70 kn/1.405,36 €, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 12. prosinca 2022. do isplate. Nadalje, pod točkom IV. izreke odbijen je u preostalom iznosu od 10,30 kuna zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška kao neosnovan, dok je pod točkom V. izreke odbijen u cijelosti zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška kao neosnovan.
2. Protiv navedene presude u dijelu izreke pod točkom I., III. i V. žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1.- 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 -Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP), te predlaže presudu preinačiti u pobijanom dijelu sukladno žalbenim navodima odnosno podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje uz naknadu troškova žalbenog postupka.
3. Žalba je neosnovana.
4. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi naknade imovinske štete koja je nastala na vozilu tužitelja zbog prometne nesreće koja se dogodila 3. listopada 2018. na kolniku [adresa] u [adresa], nasuprot kućnog broja 15A, u kojoj su sudjelovala vozila registarskih oznaka [registarska oznaka], kojim je upravljao tužitelj, i [registarska oznaka], kojim je upravljao osiguranik tuženika BN, za kojeg je utvrđeno da je odgovoran za prometnu nezgodu.
5. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio nije uočeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti, a niti žalitelj određeno navodi koja bi to bitna povreda odredaba parničnog postupka bila učinjena.
6. Također, suprotno žalbenim navodima sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene (čl. 8. ZPP), pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje. Naime, u skladu s odredbom čl. 8. ZPP samo je sud ovlašten utvrditi koje će činjenice uzeti kao dokazane na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno, svih dokaza zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Upravo tako je prvostupanjski sud postupio, jer je izvedene dokaze prosudio po slobodnom uvjerenju, opravdavši svoje uvjerenje uvjerljivim i logičnim zaključcima, slijedom čega su žalbeni tuženika neosnovani.
7. Tako je tijekom prvostupanjskog postupka na temelju izvedenih dokaza utvrđeno:
- da se 3. listopada 2018. na kolniku [adresa] u [adresa], nasuprot kućnog broja 15A dogodila prometna nesreća u kojoj su sudjelovala vozila registarskih oznaka [registarska oznaka], kojim je upravljao tužitelj, i [registarska oznaka], kojim je upravljao osiguranik tuženika BN, uslijed čega je na vozilu kojim je upravljao tužitelj nastala totalna šteta dok nije sporna pasivna legitimacija tuženika, kao ni pravac kretanja sudionika prometne nesreće neposredno prije štetnog događaja;
- da je među strankama sporna odgovornost za nastanak štetnog događaja odnosno je li se osiguranik tuženika neposredno prije prometne nesreće uključivao u promet pa je sukladno odredbi članka 45. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine, broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., dalje: ZSPC) bio dužan propustiti vozilo koje se kretalo cestom, a kojim je upravljao tužitelj ili su se pak tužitelj i osiguranik tuženika neposredno prije prometne nesreće kretali različitim cestama iste važnosti, na kojima nesporno nije bilo prometnih znakova, kojom je prilikom tužitelj postupio protivno odredbi članka 57. stavka 1. ZSPC-a jer nije propustio vozilo osiguranika tuženika koje mu je naišlo s njegove desne strane;
- da je osiguraniku tuženika izdana od MUP-a Obavijest o počinjenom prekršaju iz odredbe čl. 45. stavka 1. ZSPC-a, kojom je propisano da je vozač koji se vozilom uključuje u promet na cesti ili drugoj prometnoj površini (izlazak vozila iz garaže, dvorišta, parkirališta, stajališta, s površine na kojoj se ne obavlja promet vozila ili s drugih sličnih površina) dužan propustiti sva vozila i pješake koji se kreću cestom, odnosno prometnom površinom na koju se uključuje te je osiguranik tuženika tijekom saslušanja potvrdio da je platio izrečenu novčanu kaznu;
- da iz službene zabilješke i zapisnika o očevidu od 20. studenoga 2018., sadržanih u spisu Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Istarske, Postaje prometne policije Pula-Pola broj 511-08-29/2-27/573/2018, izvedenog dokaza uviđajem te iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka ŽP proizlazi da se prometna nesreća dogodila u [adresa] u [adresa], u naselju na nerazvrstanoj cesti, na preglednom raskrižju koje je asfaltirano, a kolnik [adresa] koja se proteže raskrižjem je širok 6,60 metara i namijenjen za promet vozila u oba smjera, no nije razdijeljen uzdužnom crtom. Na mjestu prometne nesreće, gledano od smjera kretanja oba vozila, nema postavljenih prometnih znakova i/ili prometne signalizacije, a kolnik predmetnog "T" raskrižja čine [adresa] i odvojak ulice koji se pruža u smjeru objekta servisa "Ford" i površine stanice za tehnički pregled "Euroherc";
- da iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka prometno-tehničke struke Željka Petkovića proizlazi da, unatoč nepostojanju elemenata na temelju kojih bi se preciznije mogle utvrditi brzine kretanja sudarenih vozila, brzine kretanja vozila nisu odlučne za sam nastanak sudara. Stoga, vještak zaključuje da se vozilo osiguranika tuženika uključivalo s [adresa], i kao takvog s kolnika sporedne prometnice, na kolnik prednosne prometnice [adresa] te je mogućnost pravovremenog međusobnog uočavanja sudionika prometne nesreće bila značajno otežana parkiranim vozilima vozilu osiguranika tuženika i to s lijeve strane u odnosu na smjer kretanja. Naime, osiguranik tuženika je radnju uključivanja na kolnik prednosne prometnice izvodio bez zaustavljanja, odnosno nije ju izvodio na krajnje pozoran način te do sudara ne bi došlo pod uvjetom pozornog uključivanja vozila osiguranika tuženika na kolnik prednosne prometnice, uključujući zaustavljanje i propuštanje vozila kojim je upravljao tužitelj, a sve sukladno prometnim pravilima;
- da je vještak u dopunskom iskazu na ročištu iskazao da se prometna nesreća dogodila u "T" raskrižju, da se tužitelj kretao prometnicom koja se nalazi u tjemenu raskrižja i da je gotovo u svim slučajevima takva prometnica prednosna, što se posebno odnosi na raskrižja koja nisu označena prometnom signalizacijom. Isto tako, pojasnio je da [adresa] vodi prema trgovačkom centru P, a da je odvojak kojim se kretao osiguranik tuženika svojevrsna "priručna" prometnica koja služi za pristup vozila do servisnog centra "Ford" i za pristup teških teretnih vozila do stanice za tehnički pregled tuženika tako da taj odvojak ne može biti tretiran kao ravnopravna [adresa] kojom se kretao tužitelj;
- da iz dopisa Grada Pule-Pola klasa: 340-01/16-01/765, urbroj: 2168/01-03- 03-02-0043-16-2 od 20. listopada 2016. priloženog spisu Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave istarske, u vezi predmetnog štetnog događaja proizlazi da je Ministarstvo unutarnjih poslova, dopisom od 5. listopada 2016. (dvije godine prije nastanka štetnog događaja) predložilo Gradu P uređenje raskrižja [adresa] i prilaznog kolnika sa zapadne strane stanice za tehnički pregled „EP“ i objekta bivše tvrtke "Ytong" postavljanjem prometne signalizacije, sve sukladno odredbi članka 5. stavka 1. ZSPC-a, te je na predmetni dopis Grad Pula odgovorio negativno, navodeći da je uvidom u zemljišne knjige utvrđeno da se predmetni pristupni kolnik nalazi na nekretnini označenoj kao k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i opisanoj kao dvorište, i to u vlasništvu trgovačkog društva Ognissanti d.o.o. (što proizlazi i iz izvatka iz zemljišne knjige sadržanog u spisu policije), slijedom čega Grad Pula nema nikakve ingerencije na uređenje prometa na predmetnom raskrižju;
- da je mogućnost da je prometna površina kojom se kretao osiguranik tuženika eventualno cesta druge vrste, otklonjena očitovanjima Hrvatskih cesta d.o.o. klasa: 740-15/21-05/52, urbroj: 345-930-932/85-21-02 od 22. ožujka 2021. i Istarskih cesta d.o.o. urbroj: 1196-1/2021 od 25. ožujka 2021., iz kojih proizlazi da navedena tijela nemaju ingerenciju za uređenje prometa na predmetnom raskrižju;
- da je šteta na vozilu tužitelja totalna (potpuna), iz razloga što je obim i veličina oštećenja veća od vrijednosti samog vozila i vrijednost vozila na dan štetnog događaja iznosila je 35.904,90 kuna, što umanjeno za ostatak vozila od 32,3% ili 11.597,28 kuna daje visinu totalne štete od 24.307,62 kn/3.226,18 €.
8. Temeljem takvih utvrđenja sud prvog stupnja je utvrdio da se osiguranik tuženika neposredno prije prometne nesreće kretao asfaltiranom prometnom površinom po k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (ranije k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]), no ne i cestom kakvom u vidu imaju odredbe ZC-a, već svojevrsnim prilazom na cestu u privatnom vlasništvu. Stoga, budući da se osiguranik tuženika kritične zgode nije kretao cestom već se uključivao u promet na cesti, isti je bio dužan postupiti po članku 45. ZSPC-a odnosno propustiti vozilo tužitelja koje se kretalo cestom, što je propustio učiniti pa nije prihvaćen stav tuženika da su se neposredno prije ulaska u "T" raskrižje tužitelj i osiguranik tuženika kretali cestama iste važnosti. Iako je osiguraniku tuženika preglednost bila otežana zbog parkiranih vozila s njegove lijeve strane, vještačenjem je utvrđeno da je opreznim uključivanjem na cestu imao mogućnosti uočiti i posljedično propustiti tužiteljevo vozilo, a da je osiguraniku tuženika navedena okolnost na mjestu štetnog događaja bila sasvim očigledna, proizlazi upravo i iz njegovog iskaza kada navodi da je neposredno prije nastanka štetnog događaja bio u F servisu i da se "cestom" koja vodi do "T" raskrižja kretao "puževom brzinom" i oprezno. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud zaključuje da je osiguranik tuženika odgovoran za nastanak štetnog događaja, jer je postupio protivno odredbi sadržanoj u članku 45. ZSPC-a, kojom je propisano da je vozač koji se vozilom uključuje u promet na cesti ili drugoj prometnoj površini (izlazak vozila iz garaže, dvorišta, parkirališta, stajališta, s površine na kojoj se ne obavlja promet vozila ili s drugih sličnih površina) dužan propustiti sva vozila i pješake koji se kreću cestom, odnosno prometnom površinom na koju se uključuje te je stoga tuženik tužitelju dužan naknaditi prouzročenu imovinsku štetu, na temelju članka 1045. stavka 1., članka 1046. i članka 1089. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., dalje: ZOO).
9. Takva utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud. Nije stoga ostvaren niti žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz čl. 356. ZPP kojeg u žalbi ističe tuženik.
10. Prvostupanjski sud je pravilno postupio kada je svoju odluku temeljio na dokumentaciji priloženoj spisu i to službene zabilješke i zapisnika o očevidu od 20. studenoga 2018., sadržanih u spisu Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Istarske, Postaje prometne policije Pula-Pola broj 511-08-29/2-27/573/2018, kao i na nalazu i mišljenju prometnog vještaka koji je jasno i argumentirano utvrdio da se vozilo osiguranika tuženika uključivalo s [adresa] i kao takvog s kolnika sporedne prometnice, na kolnik prednosne prometnice [adresa], koji je radnju uključivanja na kolnik prednosne prometnice izvodio bez zaustavljanja, odnosno nije ju izvodio na krajnje pozoran način tako da do sudara ne bi došlo pod uvjetom pozornog uključivanja vozila osiguranika tuženika na kolnik prednosne prometnice, uključujući zaustavljanje i propuštanje vozila kojim je upravljao tužitelj, a sve sukladno prometnim pravilima.
11. U odnosu na žalbene navode da je pogrešan zaključak suda kada utvrđuje da se osiguranik tuženika nije kretao cestom već "prilazom na cestu" i da pogrešno utvrđuje da je cesta kojom se kretao osiguranik tuženika zapravo prometna površina koja služi određenom krugu osoba te nema svojstvo nerazvrstane ceste, valja reći da su neosnovani. Naime, iz dopisa Grada Pule-Pola klasa: 340-01/16-01/765, urbroj: 2168/01-03-03-02-0043-16-2 od 20. listopada 2016. priloženog spisu Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave istarske, u vezi predmetnog štetnog događaja proizlazi da je MUP dopisom od 5. listopada 2016. (dvije godine prije nastanka štetnog događaja) predložilo Gradu Puli uređenje raskrižja [adresa] i prilaznog kolnika sa zapadne strane stanice za tehnički pregled "EP" i objekta bivše tvrtke "Ytong" postavljanjem prometne signalizacije, sve sukladno odredbi članka 5. stavka 1. ZSPC-a, te je na predmetni dopis Grad P odgovorio negativno, navodeći da je uvidom u zemljišne knjige utvrđeno da se predmetni pristupni kolnik nalazi na nekretnini označenoj kao k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i opisanoj kao dvorište, i to u vlasništvu trgovačkog društva Ognissanti d.o.o. (što proizlazi i iz izvatka iz zemljišne knjige sadržanog u spisu policije), slijedom čega Grad P nema nikakve ingerencije na uređenje prometa na predmetnom raskrižju, odnosno da bi predmetna površina predstavljala nerazvrstanu cestu. Navedeno, proizlazi iz dokumentacije priložene u spisu i to službene zabilješke i zapisnika o očevidu od 20. studenoga 2018., sadržanih u spisu Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Istarske, Postaje prometne policije Pula-Pola broj 511-08-29/2-27/573/2018, zatim izdane Obavijesti osiguraniku tuženika o počinjenom prekršaju iz odredbe čl. 45. stavka 1. ZSPC-a, kojom je propisano da je vozač koji se vozilom uključuje u promet na cesti ili drugoj prometnoj površini (izlazak vozila iz garaže, dvorišta, parkirališta, stajališta, s površine na kojoj se ne obavlja promet vozila ili s drugih sličnih površina) dužan propustiti sva vozila i pješake koji se kreću cestom, odnosno prometnom površinom na koju se uključuje zbog čega je i osiguranik tuženika platio izrečenu novčanu kaznu, a posebno i iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka. Naime, prometni vještak zaključuje da se vozilo osiguranika tuženika uključivalo s [adresa], i kao takvog s kolnika sporedne prometnice, na kolnik prednosne prometnice [adresa] i osiguranik tuženika je radnju uključivanja na kolnik prednosne prometnice izvodio bez zaustavljanja, odnosno nije ju izvodio na krajnje pozoran način te do sudara ne bi došlo pod uvjetom pozornog uključivanja vozila osiguranika tuženika na kolnik prednosne prometnice, uključujući zaustavljanje i propuštanje vozila kojim je upravljao tužitelj, a sve sukladno prometnim pravilima, slijedom čega su neosnovani navodi da bi se u konkretnom slučaju radilo o nerazvrstanoj cesti bez obzira što je takav „odvojak“ asfaltiran.
12. Odgovarajući na daljnje žalbene navode tuženika o činjenicama utvrđenima na uviđaju, valja reći iz rezultata uviđaja i fotodokumentacije koja je sastavni dio nalaza i mišljenja sudskog vještaka mjerničke struke Tina Verbanca sasvim razvidno da je cesta (širine 6,60 metara) kojom se kretao tužitelj značajno šira i većeg značaja budući da povezuje pojedine dijelove naselja Grada P-P, što je na licu mjesta sasvim očigledno, u odnosu na prometnu površinu kojom se kretao osiguranik tuženika pri čemu da je osiguraniku tuženika navedena okolnost na mjestu štetnog događaja bila poznata, proizlazi i iz njegovog iskaza da je neposredno prije nastanka štetnog događaja bio u F servisu i da se "cestom" koja vodi do "T" raskrižja kretao "puževom brzinom" i oprezno. Osim toga, prvostupanjski sud je jasno utvrdio stanjem na licu mjesta da prosječni vozač krećući se prometnom površinom kojom se kretao osiguranik tuženika nikako se ne može steći dojam da se radi o cesti iste važnosti s [adresa] na koju se uključivao (i kojom je morao prethodno proći, prije nego što je došao do F servisa), jer se radi o znatno užoj prometnoj površini koja služi samo za pristup do F servisa i Stanice za tehnički pregled E, za razliku od [adresa] koja je znatno šira, s većim brojem odvojaka, spaja pojedine dijelove naselja Grada Pule-Pola i nesumnjivo ostavlja dojam da je riječ o prednosnoj prometnici.
13. Žalbenim navodima tuženika, koji se u bitnome svode na ponavljanje ranije istaknutih prigovora nalazu i mišljenju vještaka, nije s uspjehom dovedena u sumnju pravilnost činjeničnih utvrđenja suda prvog stupnja. Pri tome žalitelju valja odgovoriti da prvostupanjski sud nije samo zaključio da se radi o nerazvrstanoj cesti jer da ista kao takva nije upisana u zemljišne knjige, budući da je tijekom postupka utvrđeno da se predmetni pristupni kolnik nalazi na nekretnini označenoj kao k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i opisanoj kao dvorište, i to u vlasništvu trgovačkog društva Ognissanti d.o.o., kako to proizlazi iz dokumentacije priležeće spisu. Stoga nisu osnovani žalbeni navodi da se radi o nerazvrstanoj cesti kako je to definirano odredbama Zakona o cestama i Zakona o sigurnosti prometa na cestama.
14. Također, pravilno je u konkretnom slučaju prvostupanjski sud primijenio odredbu čl. 45. stavka 1. ZSPC-a, kojom je propisano da je vozač koji se vozilom uključuje u promet na cesti ili drugoj prometnoj površini (izlazak vozila iz garaže, dvorišta, parkirališta, stajališta, s površine na kojoj se ne obavlja promet vozila ili s drugih sličnih površina) dužan propustiti sva vozila i pješake koji se kreću cestom, odnosno prometnom površinom na koju se uključuje, budući da i iz dopunskog očitovanja vještaka proizlazi da Industrijska ulica vodi prema trgovačkom centru P, a da je odvojak kojim se kretao osiguranik tuženika svojevrsna „priručna“ prometnica koja služi za pristup vozila do servisnog centra "Ford" i za pristup teških teretnih vozila do stanice za tehnički pregled tuženika pa stoga taj odvojak ne može biti tretiran kao ravnopravna [adresa] kojom se kretao tužitelj. Navedeno, potvrđuje i činjenica da se Grada P-P, kao jedinica lokalne samouprave na čijem se području nalazi predmetna nekretnina i u čijem su neotuđivom vlasništvu nerazvrstane ceste, osporio da bi predmetna površina predstavlja nerazvrstanu cestu, a tuženik nije dokazao suprotno odnosno nije dokazao da je predmetna površina na dan štetnog događaja bila upisana kao nerazvrstana cesta, a niti je predlagao dokaze na okolnost da su na dan stupanja na snagu Zakona o cestama, 28. srpnja 2011., bili ispunjeni uvjeti za razvrstavanje predmetne prometne površine kao nerazvrstane ceste, slijedom čega jasno proizlazi da nije riječ o nerazvrstanoj cesti već drugoj prometnoj površini koja je obuhvaćena i na koju se primjenjuje odredba čl. 45. ZSPC. Stoga, budući da se osiguranik tuženika kritične zgode nije kretao cestom već se uključivao u promet na cesti, isti je bio dužan postupiti po članku 45. ZSPC-a odnosno propustiti vozilo tužitelja koje se kretalo cestom, što je propustio učiniti te su neosnovani žalbeni navodi da su se neposredno prije ulaska u "T" raskrižje tužitelj i osiguranik tuženika kretali cestama iste važnosti.
15. Pri tome je neosnovano pozivanje tuženika na odluke i praksu drugih sudova budući da se radi o situacijama kada se radi o nerazvrstanim cestama, a što nije primjenjivo u konkretnom slučaju, kako je već navedeno.
16. U odnosu na daljnje žalbene navode da je i tužitelj svoju radnju skretanja u smjeru trgovačkog centra P trebao poduzeti na drugom mjestu, desno od znaka STOP za vozila iz suprotnog smjera, a ne nekoliko desetaka metara prije, valja reći da su neosnovani i neodlučni budući da takve činjenice nisu od utjecaja na utvrđenu odgovornost osiguranika tuženika jer iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka jasno proizlazi da se vozilo osiguranika tuženika uključivalo s [adresa], i kao takvog s kolnika sporedne prometnice, na kolnik prednosne prometnice [adresa] te je osiguranik tuženika radnju uključivanja na kolnik prednosne prometnice izvodio bez zaustavljanja, odnosno nije ju izvodio na krajnje pozoran način te do sudara ne bi došlo pod uvjetom pozornog uključivanja vozila osiguranika tuženika na kolnik prednosne prometnice, uključujući zaustavljanje i propuštanje vozila kojim je upravljao tužitelj, a sve sukladno prometnim pravilima.
17. Pri tome, valja reći da se žalbeni navodi tuženika svode na preocjenjivanje izvedenih dokaza na što nije ovlašten, jer u skladu s odredbom čl. 8. ZPP samo je sud ovlašten utvrditi koje će činjenice uzeti kao dokazane na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno, svih dokaza zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Upravo tako je prvostupanjski sud postupio jer je izvedene dokaze prosudio po slobodnom uvjerenju, opravdavši svoje uvjerenje uvjerljivim i logičnim zaključcima, koje uvjerenje ima pravnu i činjeničnu utemeljenost. Naime, tuženik žalbenim navodima iznosi vlastitu ocjenu dokaza koja se suprotstavlja ocjeni prvostupanjskog suda. Međutim, ta ocjena, prema stajalištu ovog suda, nema podlogu u rezultatu dokaznog postupka, te ne može dovesti u sumnju pravilnost i potpunost činjeničnog stanja utvrđenog od strane suda prvog stupnja.
18. Osim odluke o glavnoj stvari i odluka o troškovima postupka je također pravilna i zakonita, kako po osnovi (čl. 154. st. 1 ZPP) tako i po visini (čl. 155. st. 1. ZPP) dosuđenih troškova, dok tuženiku nije dosuđen parnični trošak jer nije uspio u parnici.
19. Slijedom svega navedenog, valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja u pobijanom dijelu pod točkom I., III. i V. izreke te odlučiti kao pod točkom I.
20. Tuženiku nije dosuđen trošak žalbenog postupka jer nije uspio sa žalbom (čl. 166. st. 1. ZPP u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP) (točka II. izreke).
U Zagrebu 4. veljače 2025.
Predsjednica vijeća:
Darija Horvat
