REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Ovr-2244/2020-38

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Vladimiru Dimanovskom, u pravnoj stvari ovrhovoditelja APS DELTA S.A. Veliko Vojvodstvo Luksemburg 1, Rue Jean Piret, L-2350-Luksemburg, OIB: 45421012929, zastupani po punomoćniku Nenadu Grof, odvjetniku iz Zagreba, protiv ovršenika GH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Zvonimiru Zoriću, odvjetniku iz Zagreba, radi ovrhe, bez održavanja ročišta, 4. veljače 2025.

r i j e š i o  j e

Odgađa se ovrha i prekida postupanje suda do konačne i pravomoćne odluke Općinskog građanskog suda u Zagrebu u predmetu P-6833/2021.

Obrazloženje

1. Ovaj postupak vodi se pod gornjim poslovnim brojem radi namirenja tražbine ovrhovoditelja koji je preuzeo tražbinu kreditora naznačenog u izreci.

2. Ovršenica vodi postupak naznačen u izreci u kojem ima mogućnost traženja utvrđivanja ništetnosti Ugovora o kreditu temeljem kojeg se vodi ovaj postupak odnosno pojedinih odredbi tog ugovora.

3. Ovrhovoditelj predlaže nastaviti postupak do konačnog namirenja tražbine zakazivanjem javne dražbe u kojoj bi moglo doći do prodaje nekretnine ovršenika.

4. O sudskoj zaštiti ovršenice kao potrošača odlučuje se ovom odlukom.

5. Prema čl. 327. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje: ZOO) sud na ništetnost pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozivati svaka zainteresirana osoba.

6. Sud je pregledom spisa utvrdio da je ovrha pokrenuta posredno na temelju ovršne isprave naznačene u izreci. Navedena isprava predstavlja pravni posao koji ima svojstva ugovora o kreditu sklopljenog između trgovca i potrošača.

7. Pregledom dokumentacije utvrđeno je da se radi o potrošačkom kreditiranju odnosno da je su izvorne stranke Ugovora trgovac i potrošač.

8. Pokretanju ovršnog postupka temeljem takve isprave nije prethodio parnični ili drugi sudski postupak u okviru kojega su ispitane tražbine ovrhovoditelja već je predmetna ovrha pokrenuta izravno na temelju naznačenog javnobilježničkog akta, sklopljenog između trgovaca i potrošača. Stoga je potrebno izvršiti sudsku kontrolu akta.

9. U okviru prava Europske unije zaštita potrošača uređena je Direktivom Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (dalje: Direktiva 93/13/EEZ).

10. Članak 3. st. 1. u vezi s čl. 2. točka a) Direktive 93/13/EEZ određuje da se ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra nepoštenom ako, u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, na štetu potrošača prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka proizašlih iz ugovora.

11. Odredba čl. 7. st. 1. Direktive 93/13/EEZ propisuje da u interesu potrošača i tržišnih konkurenata države članice osiguravaju da postoje primjerena i djelotvorna sredstva za sprečavanje stalnog korištenja nepoštenih odredaba u ugovorima koji prodavatelji robe i pružatelji usluga sklapaju s potrošačima.

12. Uvodni navodi Direktive 93/13/EEZ također ističu da bi se potrošački ugovori trebali sastavljati jasnim i razumljivim jezikom, potrošač bi trebao dobiti mogućnost da pregleda sve odredbe i, u slučaju kakvih dvojbi, trebalo bi prevagnuti tumačenje koje je za potrošača najpovoljnije.

13. Prema čl. 141.c Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine broj: 56/90, 135/97, 08/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 05/14), državna tijela, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave te pravne osobe s javnim ovlastima izravno primjenjuju pravo Europske unije.

14. Jedan od izvora prava Europske unije su i odluke Suda Europske unije (dalje: Sud EU) donesene povodom zahtjeva za prethodnim tumačenjem prava Europske unije. Sukladno praksi Suda EU odluka donesena povodom zahtjeva za prethodnim tumačenjem obvezuje kako nacionalni sud koji je postavio pitanje, tako i ostale nacionalne sudove koji razmatraju jednak problem (izraženo u odlukama ECLI:ECLI:EU:C:1981:270, ECLI: ECLI:EU:C:1963:6, i ECLI:ECLI:EU:C:1982:335).

15. Odlukama Suda EU dalje je utvrđeno da je nacionalni sud u sklopu primjene prava Europske unije dužan izuzeti iz primjene svaku pravnu normu nacionalnog prava koja je suprotna pravu Europske unije i izravno primijeniti europsko pravno pravilo. Navedeni stav izražen je (između ostalog) u odluci broj C‑6/64, predmet Costa protiv E.N.E.L.

16. Povezano s time, načelo djelotvornosti izraženo u višestrukim odlukama Suda EU (primjerice odluke broj C‑413/12, C‑49/14 i C‑169/14) traži da postupovna pravila za pravna sredstva čija je svrha osigurati zaštitu prava koja pravni subjekti izvode iz prava Europske unije ne smiju u praksi onemogućiti ili pretjerano otežati korištenje pravima koja priznaje pravni poredak Europske unije.

17. Zaključno treba istaknuti i da načelo usklađenog tumačenja zahtijeva i da nacionalni sudovi učine sve što je u njihovoj nadležnosti, uzimajući u obzir cjelokupno nacionalno pravo i primjenjujući metode tumačenja koje to pravo poznaje, da bi se zajamčila puna učinkovitost prava Europske unije i da bi se došlo do rješenja koje je u skladu s ciljem koji se njime nastoji postići.

18. Spomenuta Direktiva 93/13/EEZ implementirana je u hrvatsko zakonodavstvo sukladno čl. 3. t. 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 19/2022, dalje: ZZP). Predmetni zakon nepoštene ugovorne odredbe definira i opisuje u člancima 53. i 54. ZZP-a, čija primjena prema čl. 44. ZZP-a nije isključena za ugovore o financijskim uslugama.

19. Članak 53. st. 1. ZZP-a tako navodi da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Stavak 2. istog članka dalje navodi da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

20. Članak 4. t. 21. ZZP-a dalje propisuje da je „potrošač“ svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti, dok t. 34. propisuje da je „trgovac“ bilo koja osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu u okviru svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti, uključujući i osobu koja nastupa u ime ili za račun trgovca.

21. Pregledom ovršne isprave - ugovora na kojemu tražbina temelji sud je utvrdio da stranke toga pravnog posla predstavljaju trgovca i potrošača u smislu čl. 4. ZZP-a. Sud je nadalje utvrdio isprave sadrže potencijalno nejasne odredbe koje je potrebno dodatno preispitati iz čega proizlazi mogućnost da bi predmetne odredbe mogle biti utvrđene kao nepoštene u smislu odredbi Direktive 93/13/EEZ i čl. 53. ZZP-a.

22. Navedeno predstavlja žalbeni razlog o kojem sud sukladno čl. 52. st. 1. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020, dalje: OZ) nije ovlašten odlučivati u okviru ovršnog postupka, već je dužan uputiti ovršenika (ili druge osobe koje su zainteresirane) da pokrene parnicu radi utvrđivanja ovrhe nedopuštenom iz toga razloga.

23. Ovršenik u parnici koju vodi ima ovlast tražiti da bude odlučeno o ništetnosti Ugovora iz izreke ili nekih njegovih dijelova. Njegovi navodi u tužbi u bitnome trebali bi odgovarati definiciji nepoštene ugovorne odredbe iz Direktive 93/13/EEZ i ZZP-a.

24. Na temelju tako pokrenutog parničnog postupka sud bi trebao odgoditi ovaj postupak.

25. Odredbe OZ-a (konkretno čl. 65. OZ-a) ne omogućavaju odgodu provedbe ovrhe samo na temelju pokretanja parničnog postupka, već zahtijevaju i ispunjenje dodatnih pretpostavaka (vjerojatnost nastanka nenadoknadive ili teško naknadive štete ili da je ovrha potrebna da bi se spriječilo nasilje), a za zaštitu prava ovršenika u slučaju da predmetni parnični postupak bude dovršen nakon ovršnog postupka predviđena je tek naknadna zaštita u vidu vođenja protuovrhe nakon dovršetka ovršnog postupka. U odnosu na postupak ovrhe na nekretnini treba istaknuti i da odredbe nacionalnog zakonodavstva ne pružaju mogućnost da se ovršeniku (ovdje trećim osobama koje tvrde da polažu određeno pravo na nekretninu) nakon dovršetka toga postupka i prodaje nekretnine u vlasništvo vrati nekretnina koja je bila predmet ovrhe, već je umjesto povrata predmeta ovrhe moguće potraživati isključivo naknadu nastale štete (odredbe čl. 62. st. 2. i 4. i čl. 110. OZ-a).

26. Slijedom navedenog, sud u okviru ovog ovršnog postupka nije ovlašten u dovoljnoj mjeri ispitati nepoštenost pojedinih odredbi akta koji predstavlja ovršnu ispravu, a isto nije ispitivano niti u okviru eventualnog drugog sudskog postupka koji je prethodio pokretanju ove ovrhe. Nepoštenost odredbi akta koji predstavlja ovršnu ispravu ispituje se u parničnom postupku pokrenutom od strane ovršenika ili trećih osoba, no odredbe nacionalnog zakonodavstva omogućuju da se ovrha provede neovisno o ishodu navedenog parničnog postupka.

27. Navedeno je protivno načelu djelotvornosti i cilju iz čl. 7. st. 1. Direktive 93/13/EEZ te predstavlja činjeničnu i pravnu situaciju u bitnome istovjetnu odluci Suda EU broj C- 407/18 od 26. lipnja 2019. (predmet G protiv Addiko Bank d.d.).

28. Sud EU je u odluci C-407/18, donesenoj povodom zahtjeva za prethodnu odluku, u procesnoj situaciji u kojoj odredbe ovršnog nacionalnog zakonodavstva ne dopuštaju da ovršni sud u ovršnom postupku ispituje nepoštenost pojedinih ugovornih odredbi ugovora o hipotekarnom kreditu sklopljenog u obliku neposredno izvršivog javnobilježničkog akta i da po toj osnovi odgodi ovrhu, polazišnu osnovu odredio u ispitivanju da li odredba nacionalnog prava čini nemogućom ili pretjerano teškom primjenu prava Unije, konkretno Direktive 93/13/EEZ. Pritom je Sud EU odlučio da Direktivu 93/13/EEZ treba, s gledišta načela djelotvornosti, tumačiti na način da joj se protivi nacionalni propis na temelju kojeg nacionalni sud koji odlučuje o prijedlogu za ovrhu ugovora o hipotekarnom kreditu sklopljenog između trgovca i potrošača u obliku neposredno izvršivog javnobilježničkog akta, nema mogućnost, bilo na prijedlog potrošača ili po službenoj dužnosti, ispitati jesu li odredbe sadržane u tom aktu nepoštene u smislu te direktive, i po toj osnovi odgoditi zatraženu ovrhu.

29. Sud EU u odluci C-407/18 dalje navodi da odgovarajuća i djelotvorna sredstva za sprječavanje daljnjeg korištenja nepoštenih odredbi u ugovorima koje trgovac sklapa s potrošačima moraju podrazumijevati odredbe koje omogućuju da se potonjima zajamči djelotvorna sudska zaštita, dajući im mogućnost da pred sudom osporavaju takav ugovor, uključujući i u stadiju njegova prisilnog izvršenja, i to u razumnim postupovnim uvjetima tako da za izvršavanje njihovih prava nisu propisani uvjeti koji pretjerano otežavaju ili u praksi onemogućavaju izvršavanje prava zajamčenih Direktivom 93/13/EEZ. Sud EU posebice navodi da naknadna zaštita u vidu novčane naknade štete nakon što bi ovrha već bila dovršena/provedena ne predstavlja ni odgovarajuće ni učinkovito sredstvo da se prekine s korištenjem nepoštene odredbe, a što je suprotno cilju iz čl. 7. st. 1. Direktive 93/13/EEZ. Sud također napominje da preventivna kontrola nepoštenosti u vidu savjetovanja i informiranja potrošača od strane javnog bilježnika nije dovoljna da bi se osigurala djelotvorna zaštita zajamčena Direktivom 93/13/EEZ.

30. Prema tome, Sud EU je u odluci C-407/18 utvrdio da su odredbe nacionalnog zakonodavstva države članice EU, koje su u bitnome istovjetne odredbama OZ-a u vezi odgode ovrhe, protivne odredbama Direktive 93/13/EEZ.

31. Primjena nacionalnih odredbi koje ograničavaju mogućnosti odgode ovrhe i provedba ovrhe prije odlučivanja o postojanju nepoštenih odredbi u ovršnoj ispravi stoga bi bila protivna načelu djelotvornosti i odredbama Direktive 93/13/EEZ, tj. protivna odredbama prava Europske unije.

32. Prema odluci Suda EU C‑6/64 (predmet Costa protiv E.N.E.L.) nacionalni sud je dužan iz primjene izuzeti svaku pravnu normu nacionalnog prava protivnu pravu Europske unije .

33. Sukladno čl. 7. st. 1. Direktive 93/13/EEZ države članice su dužne osigurati da postoje primjerena i djelotvorna sredstva za sprečavanje stalnog korištenja nepoštenih odredaba u ugovorima koji prodavatelji robe i pružatelji usluga sklapaju s potrošačima.

34. Kako je nacionalni sud obvezan izuzeti iz primjene svaku pravnu normu nacionalnog prava koja je suprotna pravu Europske unije i izravno primijeniti europsko pravno pravilo, dužan je ovršeniku i trećoj osobi kao potrošaču pružiti zaštitu propisanu odredbama Direktive 93/13/EEZ. U konkretnom slučaju isto znači da je sud dužan prije provedbe ovrhe ispitati postojanje nepoštenih odredbi u ovršnoj ispravi .

35. U konkretnom slučaju nije moguće primijeniti normu koja regulira odgodu ovrhe u domaćem zakonodavstvu jer je ista možda u suprotnosti sa pravom EU pa sud odgađa postupak i prekida svako postupanje do okončanja parnice na koju je zainteresirana odoba upućena izravnom primjenom europskog prava. O istome će odluku donijeti parnični sud jer ovaj sud nema mogućnost raspravljanja i dužan je pružiti potrošaču mogućnost sudske kontrole navedenih isprava , a to je moguće jedino održavanjem usmene glavne rasprave budući da bi samo proučavanjem dostupne dokumentacije bilo moguće donijeti odluku o ništetnosti, ali bez dodatnih informacija prikupljenih od stranaka i svjedoka (jer ovaj sud nema saznanja o možebitnim usmenim dogovorima stranaka tj. djelatnika kreditnih institucija i potrošača), no po potrebi i u slučaju da potrošač ne zatraži od parničnog suda provjeru ništetnosti Ugovora o kreditu u postupku kojeg već vodi, sud će izvršiti kontrolu dokumentacije koja prileži spisu i donijeti odgovarajuću odluku .

36.Na temelju svega navedenog sud u ovom postupku nije ispitivao postojanje pretpostavaka za odgodu iz čl. 65. OZ-a već je izravnom primjenom prava Europske unije (Direktive 93/13/EEZ) i vođen načelom djelotvornosti istog odredio odgodu postupka ovrhe i prekid svojeg postupanja do dovršetka postupka u kojem se odlučuje o postojanju nepoštenih odredbi u ispravi temeljem koje je pokrenut ovaj ovršni postupak.

U Zagrebu, 4. veljače 2025.

Sudac:

Vladimir Dimanovski

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 8 dana od dana primitka prijepisa ovog rješenja. Žalba se podnosi ovom sudu pisano u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

DNA:

1. Ovrhovoditelju po pun.

2. Ovršenik po pun.

3. spis