Poslovni broj: Usž-1871/2024-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Senke Orlić-Zaninović i Ane Berlengi Fellner, članica vijeća te više sudske savjetnice Nele Petrović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja: ŽB, OIB: [osobni identifikacijski broj] i UB, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], zastupanih po opunomoćeniku Slavenu Šoši iz zajedničkog odvjetničkog ureda Slaven Šoša i Marina Končić u Dubrovniku, Vukovarska 24, protiv tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Ispostave Ploče, Ploče, Trg Kralja Tomislava 16, radi izvršenja rješenja o uklanjanju građevine izricanjem novčane kazne, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude i rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 16 Usl-933/2023-8 od 19. veljače 2024., na sjednici vijeća održanoj 4. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba te potvrđuju presuda i rješenje Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 16 Usl-933/2023.8 od 19. veljače 2024. II Odbija se zahtjev za naknadu troška za sastav žalbe.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom i rješenjem prvostupanjskog upravnog suda, odbijen je tužbeni zahtjev kojim se traži poništenje rješenja Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Ispostave Ploče, KLASA: UP/I-362-02/17-02/1065, URBROJ: 443-02-03- 20-23-13 od 8. ožujka 2023., dok je rješenjem odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

2. Osporenim rješenjem tuženika utvrđeno je da je rješenje, KLASA: UP/I-362- 02/17-02/1065, URBROJ: 531-07-1-6-3-17-02 od 13. listopada 2017. (dalje: rješenje o uklanjanju), kojim se tužiteljima kao investitorima naređuje u roku od 150 dana ukloniti građevinu, namjene parkiralište (pobliže opisane u izreci rješenja o uklanjanju) izgrađene na k. č. [katastarska čestica] k.o. [katastarska općina], bez izvršne odnosno pravomoćne građevinske dozvole, postalo izvršno 16. travnja 2018. (točka 1.); da tužitelji u roku od 150 dana od zaprimanja rješenja o uklanjanju nisu uklonili opisanu građevinu (točka 2); zbog čega im se izriče novčana kazna u iznosu od 1.327,23 eura (10.000,00 kuna), koju su dužni platiti u korist Državnog proračuna (točka 3. i 4.); upozoravaju se tužitelji da će se, u slučaju da ne postupe po rješenju o uklanjanju, na uklanjanje prisiljavati drugom novčanom kaznom (točka 5.) odnosno da će se izvršenje novčanih kazni provesti sudskim putem (točka 6.).

3. Tužitelji pravovremeno podnesenom žalbom pobijaju prvostupanjsku presudu, iz svih zakonom predviđenih razloga uključujući bitne povrede postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, pogrešnu primjenu materijalnog prava, s prijedlogom sudu da žalbu usvoji, a pobijanu presudu preinači u cijelosti i usvoji tužbeni zahtjev tužitelja, kao i da poništi odluku upravnog tijela u ovoj pravnoj stvari uz naknadu troška ovog postupka, u bitnom, jer smatraju kako ih je Državni inspektorat morao obavijestiti o namjeravam obavljanju inspekcijskog pregleda koji je održan 07. ožujka 2023., jer da su tužitelji o održavanju inspekcijskog pregleda bili obaviješteni oni bi sve one argumente o tome da je izvršenje postalo bespredmetno iznijeli uređujućem inspekcijskom tijelu, pa time i eliminirali potrebu vođenja ovog postupka. Navedeno proizlazi iz tvrdnje tužitelja da je u postupku trebalo raspraviti legalnost građevine, koja je po tvrdnji tužitelja legalna po posebnom propisu. Smatraju da izvršenje rješenja o uklanjanju nije moguće ni dopušteno i čak je ništavo te da je u sporu trebalo provesti građevinsko vještačenje pa neprovođenje ovog dokaza smatra bitnom povredom spora.

4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije podnio odgovor na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući osporenu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10., 143/12.,152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.; dalje: ZUS), ovaj Sud nalazi da prvostupanjski upravni sud nije povrijedio zakon na štetu tužitelja time što je odbio tužbeni zahtjev.

7. U postupku je utvrđeno da je predmet izvršenja parkiralište na čestici u vlasništvu tužitelja, za koju građevinu tužitelji tvrde da je izgrađena temeljem Pravilnika o jednostavnim i drugim građevinama i radovima, dakle da je legalna iz čega izvode nezakonitost rješenja o izvršenju rješenja o uklanjanju.

8. Obzirom na to da se ovaj prigovor može iznositi samo u postupku donošenja rješenja o uklanjaju/ glavnoj stvari, a ne u postupku izvršenja izvršnog rješenja kojim im je naređeno postupanje pod prijetnjom izricanja novčanih kazni, Sud prigovor o potrebi građevinskog vještačenja u ovom sporu nalazi potpuno neosnovanim. Naime, kako je to u pobijanoj presudi jasno i točno obrazloženo, u predmetnom sporu se ispituje zakonitost rješenja o izvršenju rješenja o uklanjanju, ne ocjenjuje se zakonitost rješenja o uklanjanju odnosno činjenice o kojima ovisi meritum spora, što pak proizlazi iz odredbe članka 139. stavak 4. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", br. 47/09, 110/21, dalje: ZUP), prema kojoj se rješenje o izvršenju može pobijati samo u odnosu na vrijeme, mjesto i način izvršenja i nema odgodni učinak.

9. Prigovor da su morali biti obavješteni o kontrolnom očevidu građevinskog inspektora također, nije osnovan, jer se postupak izvršenja naredbi građevinskog inspektora, provodi u svrhu zaštite prostora u javnom interesu, po službenoj dužnosti, a na temelju neposrednog opažanja u prostoru na kojem je došlo do povrede propisa o gradnji pa u takvom postupku nije nužno sudjelovanje stranke, već je nužno utvrditi je li stranka, povredu utvrđenu izvršnim rješenjem i kojoj je tim rješenjem naloženo postupanje, dobrovoljno izvršila naredbu.

10. Kako je u postupku koji je prethodio donošenju osporenog rješenja tuženika utvrđeno da tužitelji nisu postupili po naređenju iz rješenja o uklanjanju, što svojim žalbenim navodima ni ne dovode u sumnju, to je osnovano zaključio prvostupanjski sud da nema mjesta usvajanju tužbenog zahtjeva tužitelja.

11. Kraj takvog stanja stvari, a s obzirom da tužitelji u žalbi ne iznose pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari, ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe. Tužitelji koji su spor izgubili nemaju pravo na naknadu troška pa je i sudsko rješenje o troškovima spora zakonito, a kako ni sa žalbom nisu uspjeli, nemaju prema odredbi članka 79. stavak 4. ZUS-a, pravo ni na naknadu troška za sastav žalbe.

12. Trebalo je stoga, na temelju odredbe članka 74. stavka 1. i članka 79. stavak 6. ZUS-a, a sukladno ovlaštenju iz članka 169. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24.), odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 4. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

Evelina Čolović Tomić